1

Poslovni broj: 31 Gž-840/2021-5

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 31 Gž-840/2021-5

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Marijanu Vugiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. V. iz R., OIB:…, zastupane po punomoćnici I. Ž. Š., odvjetnici iz Z., protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB:…, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu- Građansko upravni odjel iz Karlovca, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Ps-26/2020 od 4. prosinca 2020. godine, dana 30. srpnja 2021. godine

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba tužiteljice M. V. kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Ps-26/2020 od 4. prosinca 2020. godine.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"1. Tužba u ovoj pravnoj stvari se odbacuje.

2. Nalaže se tužiteljici M. V. iz R., OIB:… nadoknaditi tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB:… parnični trošak u iznosu od 1.000,00 kn u roku od 15 dana."

 

2. Protiv ovog rješenja žali se tužiteljica i to kako proizlazi iz sadržaja žalbe iz žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) s prijedlogom  da se pobijano rješenje ukine.

             

3. Žalba nije osnovana.

 

4. Prvostupanjski sud u bitnom navodi slijedeće:

"Tužiteljica je 19. listopada 2020. podnijela tužbu protiv tuženika radi isplate koja je dostavljena na odgovor ODO u K..

U odgovoru na tužbu ODO u K. predlaže tužbu odbaciti jer je 29. siječnja 2019. tužiteljica ODO u K. podnijela zahtjev za mirno rješenje spora sukladno čl. 186a st. 1. ZPP, ODO je dopisom br. N-DO-11/2019. od 1. ožujka 2019. pozvao tužiteljicu na dopunu podnijetog zahtjeva kako bi isti bio podoban za donošenje odluke, tužiteljica je putem punomoćnice dopis zaprimila 7. ožujka 2019., ali u dodijeljenom roku od 30 dana od primitka dopisa nije zahtjev dopunila iako je, sukladno čl. 38. st. 4. Zakona o državnom odvjetništvu bila upozorena da, ukoliko zahtjev ne dopuni, će se smatrati da je od istog odustala što znači da će se smatrati da zahtjev za mirno rješenje spora nije bio niti podnesen.

Iz sadržaja dopisa na koji se poziva tužena (list 29-30 spisa) proizlazi osnovanost navoda tužene iz odgovora na tužbu, pa sud, temeljem čl. 186a st. 1. ZPP (osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv RH dužna se je prije podnošenja tužbe obratiti zahtjevom za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu) cijeni da je nepostupanjem po dopisu ODO u K., tužiteljica odustala od podnijetog zahtjeva te se ima smatrati da isti nije niti podnesen."

 

5. Ova odluka suda prvog stupnja žalbenim navodima nije dovedena u sumnju.

 

6. Odgovara da po čl. 186. st. 1. ZPP osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna se je prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu te taj zahtjev mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba.

 

7. Odgovara da po odredbi čl. 38. st. 3. Zakona o državnom odvjetništvu (Narodne novine broj 67/18 – dalje: ZODO) državno odvjetništvo poziva podnositelja zahtjeva na ispravak odnosno dopunu zahtjev ako zahtjev ne sadrži sve što mora sadržavati tužba ili je nerazumljiv te će mu ostaviti rok od 15 dana za ispravak ili dopunu (ovdje je ostavljen rok od 30 dana), uz upozorenje na posljedice propisane st. 4. tog članka, a tim člankom je propisano da ako podnositelj zahtjeva u roku od 15 dana ne vrati državnom odvjetništvu ispravljeni zahtjev ili ga vrati bez ispravka ili dopune, smatrat će se da zahtjev za mirno rješenje spora nije bio ni podnesen.

 

8. Iz stanja spisa, i to priležećeg spisa nadležnog državnog odvjetništva proizlazi da je ovdje tužiteljica dopisom od 1. ožujka 2019. godine pozvana na dopunu  svog zahtjeva pa je potrebno ocijeniti, a sa stajališta podnesenog zahtjeva za mirno rješenje predmeta spora, da li je takav zahtjev bio opravdan.

 

9. Iz sadržaja zahtjeva proizlazi da tužiteljica tvrdi da je vlasnica dvosobnog stana u prizemlju, lijevo od ulaza u uličnu zgradu koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, WC-a i izbe, ukupne površine 70,35 m2, koji stan se nalazi u K. i koji je stan upisan pod rednim brojem 19. Suvlasnički dio 1/9 etažno vlasništvo (E-19), te je upisana kao vlasnik u 1-2 dijela dok je preostalog dijela vanknjižni vlasnik na temelju rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-1497/07 od 20. svibnja 2009. godine.

 

10. Nadalje iz zahtjeva proizlazi da u predmetnom stanu je stanovala Z. D. koja je imala pravni status zaštićenog najmoprimca, te da je ista preminula te da je tužiteljica stupila u posjed stana u 3. mjesecu 2018. godine, kao i tvrdnje tužiteljice da je za taj predmetni stan mogla ostvarivati najmanje tržišnu najamninu u iznosu od oko 1.3000,00 kn mjesečno te je tužiteljica svojim zahtjevom potraživala od tuženice iznos od 65.000,00 kn i to počam od mjeseca veljače 2014. godine sa zaključnom mjesecom veljačom 2018. godine.

 

11. Opravdano je tužena u povodu zahtjeva tužiteljice za mirno rješenje predmeta spora tražila od tužiteljice da dostavi ugovor o najmu sklopljen između nje i zaštićenog najmoprimca, odnosno sudsku odluku koja zamjenjuje ugovor o najmu jer bi na taj način tužena dobila spoznaju da li se je u stanu tužiteljice, kao i temeljem koje osnove, nalazila treća osoba u statusu najmoprimca kao i da li je plaćala zaštićenu najamninu ili tržišnu najamninu, a posljedično i tome pozvala tužiteljicu da dostavi i dokaz o visini zaštićene najamnine tijekom utuženog razdoblja jer ukoliko je treća osoba i plaćala zaštićenu najamninu tada bi eventualna opravdanost zahtjeva tužiteljice predstavljala razliku između tako plaćene zaštićene i tržišne najamnine.

 

12. Posljedično tome, a ovisno da li je treća osoba stanovala u stanu tužiteljice kao najmoprimac, te plaćala zaštićenu ili tržišnu najamninu, a koje podatke tužiteljica nije dostavila tuženiku usprkos njegovom traženju, opravdano je tužena i pozvala tužiteljicu da dostavi i podatke o visini tržišne najamnine, pri čemu, a kako to proizlazi iz sadržaja traženja dopune zahtjeva, nije tražila od tužiteljice, a u vezi tih podataka da isključivo dostavi podatke nadležne porezne uprave, nego je zatražila da se taj podatak može dostaviti i iz drugih izvora.

 

13. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica dostavila u povodu zahtjeva za mirno rješenje predmeta spora i zemljišnoknjižni izvadak na dan 25. siječnja 2019. godine iz kojeg proizlazi da u odnosu na nekretninu koja je predmet zahtjeva, a to je stan površine 70,35 m2 ona upisana zajedno s T. A. kao suvlasnik predmetne nekretnine, a kako to i proizlazi iz djelomičnog rješenja Ureda državne uprave u karlovačkoj županiji od 19. svibnja 2004. godine kojim se predmetni stan daje njima u vlasništvo, dok u odnosu na rješenje o naknadno pronađenoj imovini iza A. T. od 20. svibnja 2009. godine ne proizlazi da je tužiteljica stekla i njegov suvlasnički dio stana obzirom da se to rješenje odnosi na neke druge nekretnine a ne onu koja je predmet zahtjeva.

 

14. Nadalje, u odnosu na traženje dopune koja se odnosi na podatak o tome da li je tužiteljica stupila u posjed predmetne nekretnine ili su u posjedu iste i dalje zaštićeni najmoprimci valja reći da je tužiteljica samo podnijela uvjerenje o prebivalištu u odnosu na treću osobu Z. D. iz 2017. godine da ona ima prebivalište na adresi K., … od 15. srpnja 1968. godine, ali ne prileži dokaz, koji je  moguće pribaviti kada je ista i preminula (o tome postoji samo tvrdnja tužiteljice u zahtjevu da je preminula u mjesecu ožujku 2018. godine) a s kojim trenutkom smrti najmoprimca bi se imalo smatrati da je tužiteljica stupila u posjed predmetnog stana obzirom na njezine tvrdnje da je to i učinila trenutkom smrti.

 

15. Pritom, ovaj sud, iako je to obzirom na pobijano rješenje pravno neodlučno, navodi i to da iz zahtjeva za mirno rješenje spora proizlazi da se radi o stanu ukupne površine 70,35 m2 a koji je upisan pod rednim brojem 19., suvlasnički dio 1/9 etažno vlasništvo (E-19) dok iz priležeće tužbe je razvidno da se radi o stanu ukupne površine 70,35 m2 i koji stan je upisan pod rednim brojem 28, suvlasnički dio 1/8 etažno vlasništvo (E-27).

 

16. Odredba čl. 38. st. 3. i 4. ZODO ima legitiman cilj, a to je smanjenje opterećenja sudova kroz pokušaj mirnog rješenja spora kao procesne pretpostavke dopustivosti tužbe a što pretpostavlja suradnju stranaka u smislu da zahtjev sadrži činjenice na kojima se temelji zahtjev za mirno rješenje spora kao i dokaze kojim se utvrđuju te činjenice a sve radi postizanja nagodbe u smislu odredbe čl. 186. st. 4. ZPP koja ima svojstvo ovršne isprave.

 

17. U ovom slučaju, a kao što je to prethodno obrazloženo opravdano je tuženik tražio od tužiteljice dopunu u smislu dostave dokaza ili barem obrazloženja razloga zbog kojih te dokaze nije moguće podnijeti a koji su potrebni radi odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za mirno rješenje predmeta spora, pa kada tužiteljica  svoj zahtjev nije dopunila u smislu traženja tuženika tada je pravilno prvostupanjski sud donio pobijano rješenje, a posljedično tome, a sukladno čl. 154. st. 1. ZPP, i odlučio o trošku postupka.

 

18. Zbog navedenog, a temeljem čl. 380. st. 2. ZPP odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu, 30. srpnja 2021. godine

 

       Sudac:

Marijan Vugić, v.r.