Poslovni broj 13 Gž R-782/2021-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 13 Gž R-782/2021-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Sabini Dugonjić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. Š. iz Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku I. Č., odvjetniku u Z., protiv tuženika C. o. d.d., iz Z., OIB …, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3658/2018-53 od 22. siječnja 2021., dana 30. srpnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3658/2018-53 od 22. siječnja 2021., u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojim je tužbeni zahtjev za isplatu neimovinske štete odbijen za iznos od 16.000,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama te u dijelu pod točkom III. izreke kojim je odbijen tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška preko iznosa od 11.757,50 kn.

 

              II. Preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3658/2018-53 od 22. siječnja 2021.u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojom je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 140,00 kn kao i u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos od 3.550,00 kn u razdoblju od 5. svibnja 2016. do 21. siječnja 2021. te se sudi:

 

              1. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju daljnji iznos od 140,00 kn (na ime imovinske štete) sa zateznim kamatama tekućim od 5. svibnja 2016. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

              2. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate tekuće na iznos od 3.550,00 kn u razdoblju od 5. svibnja 2016. do 21. siječnja 2021. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

 

              III. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3658/2018-53 od 22. siječnja 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I. kojim je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti naknadu štete preko iznosa od 27.000,00 kn do iznosa od 44.550,00 (za iznos od 17.550,00 kn) te pod točkom III. izreke kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak preko iznosa od 7.757,50 kn do iznosa od 11.757,50 kn (za iznos od 4.000,00 kn) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. siječnja 2021. do isplate.

 

              IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava žalbe.

 

              V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbe.

 

              VI. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 41.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana 05. svibnja 2016. pa do isplate, te iznos od 3.550,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. siječnja 2021. do isplate. Pod točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj traži isplatu preostalog iznosa od 16.140,00 kn zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama te u dijelu u kojem traži isplatu zakonskih zateznih kamata tekućih na dosuđeni iznos od 3.550,00 kn od 05.05.2016. do 21.01.2021., dok je pod točkom III. izreke naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 11.757,50 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22.01.2021. do isplate.

 

2. Protiv navedene presude u dijelu izreke pod točkom II. kao i u dijelu izreke pod točkom III. kojim mu nije priznat parnični trošak preko iznosa od 11.757,50 kn, žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP) te predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu sukladno navodima žalbe, uz naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 kn odnosno podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

3. Isto tako, protiv navedene presude u dijelu izreke pod točkom I. u kojem je tužitelju dosuđen iznos naknade štete preko iznosa od 27.000,00 kn, kao i pod točkom III. izreke kojem mu je dosuđen parnični trošak preko iznosa od 7.757,50 kn, žali se tuženik kako to proizlazi iz sadržaja žalbe zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. ZPP te predlaže preinačiti pobijanu odluku u smislu žalbenih navoda odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje uz trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 1.050,00 kn.

 

4. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem osporava žalbene navode tuženika u cijelosti te predlaže da se žalba tuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 500,00 kn uz PDV.

 

5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana dok je žalba tuženika neosnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete, koju trpi kao posljedicu pretrpljene ozljede na radu dana 2. travnja 2014. i za koju mu odgovara tuženik, koji s poslodavcem tužitelja ima sklopljen ugovor o osiguranju odnosno zaključenu policu osiguranja od izvanugovorne odgovornosti, a što među strankama nije sporno.

 

7. U žalbenoj fazi postupka sporno je da li težina povrede prava osobnosti i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu iznosa novčane naknade tužitelju u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a, tj. da li je sud prvog stupnja, utvrdivši osnovanim iznos od 59.000,00 kn odnosno 41.000,00 kn (kada se odbije isplaćeni iznos od 18.000,00 kn) na ime dosuđene naknade nematerijalne štete pogrešno primijenio materijalno pravo, kao i da li je sud trebao dopustiti preinaku tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka glede imovinske štete i neimovinske štete tužitelja, a i sporna je visina imovinske štete kao i tijek zatezne kamate na imovinsku štetu.

 

8. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a niti da su počinjene one povrede koje žalitelji ističu u žalbi. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju povredu ukazuju stranke u svojim žalbama, a ujedno se ističe da presuda ima obrazloženje zašto prvostupanjski sud smatra djelomično osnovanim odnosno neosnovanim tužbeni zahtjev.

 

9. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je pravilno postupio kada je dozvolio preinaku tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka, a koju je tužitelj učinio podneskom od 25. rujna 2020. (list 153-155 spisa). Naime, odredbom čl. 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19., dalje: ZIDZPP) u čl. 190. iza stavka 1. dodan je novi stavak 2. koji glasi: „Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.“. Navedena izmjena primjenjuje se na sve postupke u tijeku u smislu čl. 117. st. 2. ZIDZPP-a. Dakle, tužitelj je imao mogućnost preinačiti tužbu povišenjem zahtjeva za isplatu i nakon zaključenja prethodnog postupka do zaključenja glavne rasprave ako bez svoje krivnje nije mogao povisiti zahtjev do zaključenja prethodnog postupka. I po ocjeni ovoga suda promjena Orijentacijskih kriterija za dosudu naknade neimovinske štete predstavlja okolnost na koju tužitelj nije mogao utjecati i koja se ne može pripisati njegovoj krivnji, a od utjecaja je na visinu naknade na koju ima pravo i na konačno rješenje odnosa između stranaka, pa je prvostupanjski sud pravilnom primjenom čl. 190. st. 2. i 3. ZPP-a dopustio preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva 25. rujna 2020. i to na iznos od ukupno 80.080,00 kn odnosno umanjeno za nesporno plaćeni iznos od 19.390,00 kn, na iznos od 60.690,00 kn, dok su suprotna stajališta tuženika bez pravnog uporišta i ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijane odluke te nije počinjena relativno bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 190. st. 1. ZPP-a, na koju povredu sadržajno upire tuženik. Dakle, suprotno žalbenim navodima tuženika osnovano je prvostupanjski sud dopustio takvu preinaku tužbe jer su za istu ostvareni zakonski razlozi propisani odredbom čl. 191. st. 2. ZPP-a iz razloga što će po toj zakonskoj odredbi preinaku sud dopustiti iako se istoj tuženik protivi, ako je preinaka posljedica okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, a činjenica donošenja novih Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske takva je okolnost.

 

10. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr. M. M. i dr. Lj. K. S. utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju zadobio unutar zglobni prijelom desne palčane kosti zbog čega je nakon štetnog događaja 02.04.2014. zaprimljen u KBC Z. gdje je liječen do 04.04.2014. te je radi zadobivenih ozljeda trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 5 dana ukupno (ozljeda i dva operativna zahvata), srednjeg intenziteta u ukupnom trajanju od 20 dana, bolovi slabijeg intenziteta trajali sumarno tijekom daljnjih 60 dana dok bolovi koje je povrh navedenih tužitelj trpio tijekom liječenja kao i bolovi koje i danas trpi ulaze u ocjenu trajnih posljedica. Zatim je utvrđeno da je tužitelj pretrpio tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) koji je bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, zatim sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 5 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 10 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 45 dana, a u navedenom štetnom događaju od 02.04.2014. zadobivena ozljeda – unutar zglobni višeiverni prijelom donjeg dijela desne palčane kosti dovela je do smanjenja životnih aktivnosti trajno od 10% i kod tužitelja je zaostalo naruženje srednjeg stupnja.

 

11. Također, prvostupanjski sud je utvrdio iz nalaza i mišljenja vještaka da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u razdoblju od 04/04-08/05/14 u opsegu od 2 sata dnevno, od 08/05-09/06/14 u opsegu od 1 sat dnevno, od 11/06/14 pa narednih šest tjedana u opsegu od 2x3 sata tjedno za obavljanje težih aktivnosti, od 07/07-06/08/15 u opsegu od 2 sata dnevno, od 06/08/15 pa narednih 30 dana u opsegu od 1 sat dnevno te narednih 4 tjedna u opsegu od 2x3 sata tjedno za obavljanje težih aktivnosti.

 

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 19. st. 2. u svezi s čl. 1100. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje: ZOO) kada je uvažavajući osobitosti konkretnog slučaja, imajući u vidu jačinu i trajanje fizičkih bolova, karakter, težinu i lokalitet ozljeda, intenzitet i trajanje pretrpljenog straha, opseg smanjenja životne aktivnosti (10 %), dob tužitelja u vrijeme ozljeđivanja, stupanj, položaj i vidljivost naruženja, kao i trajanje i jačinu duševnih bolova koje zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženosti trpi, a što je utvrđeno iz nalaza i mišljenja vještaka, tužitelju s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje utvrdio kao pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 59.000,00 kn, odnosno kako je tužitelju već isplaćen iznos od 18.000,00 kn, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio pravičnu novčanu naknadu u daljnjem iznosu od 41.000,00 kn.

 

13. Stoga se suprotni navodi žalbe tužitelja ne mogu prihvatiti, niti su njegova shvaćanja o tome koliko bi predstavljala pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u konkretnom slučaju opravdana.

 

14. Žalbenim navodima tuženik osporava primjenu materijalnog prava smatrajući da dosuđeni iznosi tužitelju s obzirom na okolnosti slučaja, ne opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO u navedenim iznosima te da pravno stajalište Vrhovnog suda RH o izmjenama Orijentacijskih kriterija ne nameće obvezu retroaktivne primjene povišenih iznosa iz Orijentacijskih kriterija. Međutim, suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te je pravilno ocijenio da težina povrede prava osobnosti kao i ostale okolnosti slučaja, opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade pri čemu je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljedu zbog koje je trpio fizičke bolove i strah takvog intenziteta i trajanja kao i duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženosti koji, i prema ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade u dosuđenim iznosima, a sud prvog stupnja svoju odluku o utvrđenoj povredi prava osobnosti na tjelesno i duševno stanje prije svega, temelji na nalazu i mišljenju medicinskih vještaka koji je opravdano ocijenio stručnim i objektivnim jer je sačinjen prema pravilima struke, a na kojeg stranke nisu imale daljnjih primjedbi.

 

15. Također, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO, kada je tužitelju priznao pravo na imovinsku štetu odnosno tuđu pomoć i njegu i to prema cijeni sata tuđe pomoći i njege od 20,00 kuna koji iznos je utvrđen pravilnom primjenom odredbe čl. 223. ZPP, a imajući u vidu da je tužitelju tuđa pomoć i njega pružana od strane ukućana besplatno.

 

16. Međutim, pogrešno je sud priznao tužitelju tuđu pomoć i njegu za ukupno 247 sata, budući da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega 254 sata, tako da je tužitelju valjalo priznati iznos od 5.080,00 kn što umanjeno za nesporno isplaćeni iznos od 1.390,00 kn iznosi 3.690,00 kn, tako da je tužitelju valjalo još dosuditi iznos od 140,00 kn te preinačiti pobijanu presudu u tom dijelu temeljem odredbe čl. 373. st. 2. ZPP.

 

17. Isto tako, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tužitelj zahtijevao da mu tuženik isplati zatezne kamate na iznos imovinske štete za razdoblje od 5. svibnja 2016. do 21. siječnja 2021.

 

18. Naime, troškovi tuđe pomoći i njege predstavljaju imovinsku nenovčanu štetu, na koju tužitelju pripada pravo na zatezne kamate od dana njezinog nastanka (čl. 1086. ZOO). Kako je u konkretnom slučaju nesporno utvrđeno da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani te kako je utvrđena cijena jednog sata tuđe pomoći i njege u iznosu 20,00 kn u vrijeme kad je ta pomoć pružana, to je valjalo tužitelju priznati kamatu na ovaj vid štete na temelju čl. 1086. ZOO od podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora jer je podnošenjem Zahtjeva za mirno rješenje spora uz dostavu sve medicinske dokumentacije tuženik doznao za opseg i visinu ove štete pa se tada njegova obveza smatra dospjelom, a ne prije toga.

 

19. Prema tome, tužitelju na iznos naknade štete zbog pružene tuđe pomoći zatezne kamate pripadaju od dana podnošenja Zahtjeva za mirno rješenje spora, a ne od presuđenja kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud (identično pravno shvaćanje zauzeto je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-829/2017 od 30. travnja 2019.).

 

20. Nadalje, suprotno žalbenim navodima tuženika, povećanje naknade štete prema Orijentacijskim kriterijima nije od utjecaja na pravo oštećene osobe da zahtijeva zateznu kamatu od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku budući da oštećena osoba ima pravo na isplatu kamata u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, pa se osiguratelj koji nije tada isplatio naknadu neimovinske štete (u iznosima koji su oštećeniku pripadali prema tadašnjim Orijentacijskim kriterijima) ne može osloboditi plaćanja neimovinske štete prema sadašnjim Orijentacijskim kriterijima, niti se može osloboditi plaćanja zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

 

21. Stoga, kako tuženik nije u cijelosti namirio tužitelju štetu prema njegovom odštetnom zahtjevu, to je dužan zakonsku zateznu kamatu platiti od podnošenja odštetnog zahtjeva.

 

22. Slijedom svega navedenog, valjalo je tužbeni zahtjev prihvatiti u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva da mu se isplate zatezne kamate tekuće na dosuđeni iznos imovinske štete od 5. svibnja 2016. kao i u daljnjem iznosu imovinske štete od 140,00 kn te je u tom dijelu pod točkom II. temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP pobijana presuda preinačena kao u točki II. izreke, dok je u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojim je tužitelj odbijen sa preostalim dijelom zahtjeva od 16.000,00 kn, žalba tužitelja neosnovana i prvostupanjska presuda temeljem čl. 368. st. 1. ZPP potvrđena te je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude. 

 

23. Isto tako, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. ZPP, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. kojim je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti naknadu štete preko iznosa od 27.000,00 kn do iznosa od 44.550,00 (za iznos od 17.550,00 kn) te pod točkom III. izreke kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak preko iznosa od 7.757,50 kn do iznosa od 11.757,50 kn (za iznos od 4.000,00 kn), pa odlučiti kao u izreci ove odluke pod točkom III.

 

24. U pogledu odluke o parničnom trošku, sud prvog stupnja, pri odlučivanju koje će troškove tužitelju naknaditi jasno je naveo koje radnje je prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora (čl. 155. st. 1. ZPP-a), sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 91/04., 37/05., 59/07. i 148/09., 142/12., 103/14., 118/14.) te sukladno uspjehu u sporu (čl. 154. st. 2. ZPP).

 

25. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno sud prvog stupnja nije priznao tužitelju trošak sastav podneska od 2. prosinca 2019. budući se u istom dodatno očituje na nalaz i mišljenje vještaka, na koje se već očitovao podneskom od 14. listopada 2019. za koje mu je priznat trošak u cijelosti te je tužitelj navode iz podneska od 2. prosinca 2019. mogao iznijeti u podnesku od 14. listopada 2019. tako da navedeni podnesak od 2. prosinca 2019. i po stavu ovog suda nije bio potreban radi vođenja parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a. Isto tako, pravilno sud nije priznao tužitelju troškove sastava podnesaka od 29. studenog 2018., 05. lipnja 2019., te 24. rujna 2020. budući da takvi podnesci nisu bili potrebni radi vođenja parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP. Nadalje, pravilno prvostupanjski sud nije priznao tužitelju trošak pristupa na ročište od 30. studenog 2020. budući se radi o ročištu koje je održano upravo na prijedlog tužitelja odnosno prethodno ročište od 08.09.2020. je odgođeno na prijedlog tužitelja radi uređenja tužbenog zahtjeva u pogledu naruženja unatoč tome što je takav zahtjev postavio već u tužbi zbog čega se radi o trošku koji je sam izazvao tako da je trošak za ročište od 30. studenog 2020. nastao krivnjom tužitelja.

 

26. Stoga je pravilna odluka prvostupanjskog suda kojom je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa od 11.757,50 kn kao pod točkom III. izreke tako da je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke.

 

27. Kako je tužitelj u žalbenom postupku uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu i to u dijelu presude za 140,00 kn te u dijelu presude o zateznim kamatama koji zahtjev predstavljaju sporedno potraživanje, dok nije uspio sa žalbom u pretežnom dijelu u odnosu na glavno potraživanje, to tužitelju nije priznat trošak žalbenog postupka sukladno, te je po čl. 166. st. 1. ZPP odlučeno kao pod točkom IV. izreke ove presude.

 

28. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1 ZPP). (točka V. izreke)

 

29. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu je neosnovan jer ta parnična radnja nije bila potrebna radi vođenja ovog postupka. (čl. 155. st. 1. ZPP – toč. VI. izreke).

 

U Zagrebu 30. srpnja 2021.

 

 

                                                                                                                                              Sutkinja:

  Sabina Dugonjić, v.r.