Poslovni broj: 3. P-716/2019-31

 

                     

         REPUBLIKA HRVATSKA

      OPĆINSKI SUD U ĐAKOVU

Đakovo, Trg dr. Franje Tuđmana 2

Poslovni broj: 3. P-716/2019-31

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Đakovu, po sutkinji Anđeli Bošković Rajković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. Š., OIB: ... iz S., zastupan po punomoćniku J. J., odvjetniku iz Đ., protiv tuženika Z. b. , OIB: ..., zastupan po punomoćnici M. K. K., odvjetnici iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 29. lipnja 2021. godine, u nazočnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, dana 29. srpnja 2021. godine

 

p r e s u d i o j e

 

I.               Utvrđuje se da je odredba čl. 2. Ugovora o kreditu ... sklopljenog 22. kolovoza 2008. godine između tužitelja D. Š. i tuženika Z. b. iz Z. kojom je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja ugovorne obveze mijenjana jednostranim odlukama tuženika, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, ništetna.

 

II.               Nalaže se tuženiku Z. b., OIB: ..., tužitelju D. Š. iz S., OIB: ..., isplatiti ukupan iznos od 2.782,61 kn s pripadajućim zateznim kamatama računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. godine po stopi od 15%, a od 1. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena te od 1. kolovoza 2015. godine do isplate, po stopi u smislu čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a koje teku na iznos od:

- 56,22 kn počevši od 29.09.2009.g., pa do isplate,

- 55,86 kn počevši od 14.10.2009.g., pa do isplate,

- 55,46 kn počevši od 22.10.2009.g., pa do isplate,

- 55,11 kn počevši od 10.11.2009.g., pa do isplate,

- 54,71 kn počevši od 30.12.2009.g., pa do isplate,

- 108,30 kn počevši od 17.02.2010.g., pa do isplate,

- 53,55 kn počevši od 19.03.2010.g., pa do isplate,

- 105,92 kn počevši od 20.04.2010.g., pa do isplate,

- 52,36 kn počevši od 01.06.2010.g., pa do isplate,

- 51,96 kn počevši od 16.07.2010.g., pa do isplate,

- 51,51 kn počevši od 12.08.2010.g., pa do isplate,

- 51,07 kn počevši od 15.09.2010.g., pa do isplate,

- 50,67 kn počevši od 14.10.2010.g., pa do isplate,

- 50,23 kn počevši od 12.11.2010.g., pa do isplate,

- 49,78 kn počevši od 15.12.2010.g., pa do isplate,

- 49,34 kn počevši od 18.01.2011.g., pa do isplate,

- 48,90 kn počevši od 16.02.2011.g., pa do isplate,

- 48,45 kn počevši od 12.03.2011.g., pa do isplate,

- 47,96 kn počevši od 16.04.2011.g., pa do isplate,

- 47,52 kn počevši od 14.05.2011.g., pa do isplate,

- 47,03 kn počevši od 14.06.2011.g., pa do isplate,

- 46,54 kn počevši od 14.07.2011.g., pa do isplate,

- 46,01 kn počevši od 20.08.2011.g., pa do isplate,

- 90,65 kn počevši od 21.09.2011.g., pa do isplate,

- 88,61 kn počevši od 12.11.2011.g., pa do isplate,

- 43,53 kn počevši od 10.01.2012.g., pa do isplate,

- 42,99 kn počevši od 22.02.2012.g., pa do isplate,

- 42,46 kn počevši od 27.03.2012.g., pa do isplate,

- 41,93 kn počevši od 01.05.2012.g., pa do isplate,

- 41,40 kn počevši od 02.06.2012.g., pa do isplate,

- 40,82 kn počevši od 12.07.2012.g., pa do isplate,

- 40,24 kn počevši od 26.07.2012.g., pa do isplate,

- 39,71 kn počevši od 05.09.2012.g., pa do isplate,

- 39,13 kn počevši od 27.09.2012.g., pa do isplate,

- 38,56 kn počevši od 16.10.2012.g., pa do isplate,

- 75,34 kn počevši od 07.11.2012.g., pa do isplate,

- 36,78 kn počevši od 29.01.2013.g., pa do isplate,

- 71,74 kn počevši od 01.04.2013.g., pa do isplate,

- 34,92 kn počevši od 17.04.2013.g., pa do isplate,

- 34,34 kn počevši od 16.05.2013.g., pa do isplate,

- 33,68 kn počevši od 02.07.2013.g., pa do isplate,

- 33,06 kn počevši od 25.07.2013.g., pa do isplate,

- 32,39 kn počevši od 17.08.2013.g., pa do isplate,

- 31,77 kn počevši od 20.09.2013.g., pa do isplate,

- 31,06 kn počevši od 29.10.2013.g., pa do isplate,

- 30,39 kn počevši od 06.12.2013.g., pa do isplate,

- 29,73 kn počevši od 18.12.2013.g., pa do isplate,

- 29,06 kn počevši od 14.01.2014.g., pa do isplate,

- 28,35 kn počevši od 01.04.2014.g., pa do isplate,

- 54,57 kn počevši od 16.04.2014.g., pa do isplate,

- 26,22 kn počevši od 27.05.2014.g., pa do isplate,

- 25,47 kn počevši od 16.07.2014.g., pa do isplate,

- 24,76 kn počevši od 05.08.2014.g., pa do isplate,

- 24,05 kn počevši od 09.09.2014.g., pa do isplate,

- 23,25 kn počevši od 16.09.2014.g., pa do isplate,

- 22,50 kn počevši od 23.10.2014.g., pa do isplate,

- 21,74 kn počevši od 14.11.2014.g., pa do isplate,

- 41,08 kn počevši od 24.12.2014.g., pa do isplate,

- 19,03 kn počevši od 05.03.2015.g., pa do isplate,

- 18,24 kn počevši od 15.04.2015.g., pa do isplate,

- 17,44 kn počevši od 28.04.2015.g., pa do isplate,

- 32,48 kn počevši od 17.06.2015.g., pa do isplate,

- 18,51 kn počevši od 11.07.2015.g., pa do isplate,

- 3,24 kn počevši od 02.10.2015.g., pa do isplate,

- 2,93 kn počevši od 14.10.2015.g., pa do isplate,

kao i da tužitelju naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 5.306,25 kn, s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 29. srpnja 2021. godine, pa do isplate po stopi u smislu čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

III.               Odbija se, kao neosnovan, zahtjev za isplatu iznosa od 117,39 kn, kao i zahtjev za naknadu troška postupka u iznosu od 781,25 kn.

 

Obrazloženje

 

1.               Tužitelj je dana 13. lipnja 2019. godine ovom sudu, poštom preporučeno, podnio tužbu u kojoj navodi da je s tuženikom 22. kolovoza 2008. godine sklopio Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila, broj ..., a koji je Ugovor ovjeren od strane javnog bilježnika N. B. iz Đ.. Navedenim je Ugovorom tuženik tužitelju odobrio kredit u iznosu od 16.463,74 CHF s rokom otplate od 85 mjeseci, a u svrhu kupnje motornog vozila. Kreditni iznos isplaćen je izravno prodavatelju trgovačkom društvu A. k. L. d.o.o. Š. P., s čijim je predstavnikom tužitelj i ugovorio predmetni kredit. Odredom čl. 2. Ugovora o kreditu ugovorena je redovna, godišnja i promjenjiva kamatna stopa od 6,55% sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika. Tuženik je tijekom postojanja obveze iz Ugovora o kreditu jednostranim odlukama mijenjao visinu kamatne stope, a obračunom veće kamatne stope od ugovorene, tuženik je povrijedio odredbu čl. 3. Zakona o obveznim odnosima, a koja se odnosi na ravnopravnost sudionika u obveznom odnosu. Tužitelj se poziva na stav izražen u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine, a koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, kojom presudom je utvrđeno da je između ostalog i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Ista je presuda potvrđena i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. godine, u kojoj je izneseno stajalište da su banke bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi 4 kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita. Banke navedeno nisu činile na valjan način te su se koristile nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi u unaprijed formuliranim standardnim ugovorima, a koja je odredba kao takva potrošačima ostala potpuno nerazumljiva. Nadalje, tužitelj, a pozivajući se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. godine smatra da tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava predstavlja radnju vjerovnika podnesenu protiv tuženika, koja ima učinke prekida zastare, pa smatra da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Stoga tužitelj smatra da je odredba čl. 2. Ugovora o kreditu nepoštena prema odredbi čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača, i ništetna pa je tuženik dužan vratiti tužitelju ono što je temeljem te odredbe ugovora primio. Stoga tužitelj podnosi tužbu na ime razlike redovnih kamata obračunatih po osnovnom Ugovoru o kreditu i iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim jednostranim odlukama tuženika, te predlaže donošenje presude sa zahtjevom za utvrđenje ništetnim odredbe čl. 2. sklopljenog Ugovora o kreditu, te zahtjev za isplatu iznosa od 2.900,00 kn, koji se obvezao točno naznačiti po provedenom financijsko-knjigovodstvenom vještačenju.

 

2.               Tuženik se u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu. Osporava istaknute zahtjeve kao neosnovane, uključujući pravnu osnovu, činjenice i razloge kojima tužitelj obrazlaže svoju tužbu. Ističe prigovor zastare. Prigovara kako tužbeni zahtjev nije u dovoljnoj mjeri određen te se protivi naknadnom uređenju tužbenog zahtjeva jer je tužitelj prije podnošenja tužbe imao sve podatke za postavljanje točno određenog tužbenog zahtjeva. Tuženik je, naime, tijekom trajanja ugovornog odnosa tužitelju redovno dostavljao sve relevantne isprave i podatke. Poziva se na sadržaj odredbe čl. 186.b st. 3. Zakona o parničnom postupku koji propisuje pretpostavke podnošenja stupnjevite tužbe iako i sam navodi da tužba u ovoj pravnoj stvari nije postavljena kao stupnjevita tužba. Smatra da tužitelj nije udovoljio pretpostavkama za postavljanje neodređenog tužbenog zahtjeva te se tuženik protivi svakom budućem preciziranju i uređivanju tužbenog zahtjeva te predlaže da sud odbije prvotno postavljeni kondemnatorni tužbeni zahtjev u kojem tužitelj traži isplatu iznosa od 2.900,00 kn. Tuženik ističe prigovor promašene aktivne legitimacije jer iz prometa po kreditu proizlazi da su osim tužitelja različite treće osobe otplaćivale obveze po kreditu. Činjenični historijat tužbe ne podupire visinu kondemnatornog zahtjeva. Tužbu smatra nekonkluzivnom, a postavljeni kondemnatorni zahtjev u iznosu od 2.900,00 kn ne odgovara dokazima niti pravom stanju stvari. Tuženik ističe prigovor zastare jer smatra da zastarni rok s naslova stjecaja bez osnove počinje teći od trenutka kad se imovina stjecatelja povećala, a ističe protekom roka od 5 godina od dana svake pojedine uplate. Tuženik je stava kako kolektivna tužba nije prekinula zastaru unatoč pravnom shvaćanju Vrhovnog suda iz presude Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. godine. Ističe kako tužitelj nije bio stranka kolektivnog postupka, te sve do podnošenja ove tužbe ne postoji nikakva tužiteljeva radnja usmjerena na ostvarenje njegovih konkretnih prava, a koja bi prekinula tijek zastare. Zbog nastupa zastare, tuženik smatra da je potrebno odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da se od 1. siječnja 2013. godine kamata sastoji od fiksnog dijela i objektivnog parametra. Naime, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, dodana je odredba čl. 11.a koja je propisala da je vjerovnik dužan ako su ugovorene promjenjive kamatne stope, između ostalog, definirati parametre koje prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji su jasni i poznati potrošačima, zatim kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno posljedične veze parametara te odrediti u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope. Parametri mogu biti referentna kamatna stopa, indeks potrošačkih cijena, premija na kreditni rizik Republike Hrvatske i slični parametri čija promjena ne ovisi o volji jedne ugovorne strane. Tuženik je usvojio opće uvjete i implementirao navedenu zakonsku obvezu. Dakle, počevši od 1. siječnja 2013. godine, kamatna se stopa mijenjala u skladu s promjenama javno dostupnog ugovorenog parametra, a čija je promjena neovisna o volji ugovornih strana te je iznosila 7,485%. Slijedom svega navedenog, tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.

 

3.               Tijekom postupka, stranke su ostale kod svojih navoda, a tuženik je osporavao i tužiteljev status potrošača, odnosno osporavao je svojstvo potrošačkog ugovora koji je predmet spora, kao i aktivna legitimacija tuženika.

 

4.               Tužitelj je prvotno postavio kondemnatorni zahtjev za isplatu 2.900,00 kn, a na ime nepoštene odredbe, da bi po provođenju financijsko-knjigovodstvenog vještačenja preinačio tužbeni zahtjev na način kako je naznačeno u toč. II. izreke. Tuženik se podneskom od 9. lipnja 2021. godine protivio preinaci. No, kako je tužitelj prvenstveno postavio zahtjev za isplatu iznosa od 2.900,00 kn, da bi naknadno potraživao isplatu iznosa od 2.782,61 kn, nije riječ o preinaci tužbe, jer je odredbom čl. 191. st. 3. Zakona o parničnom postupku propisano da tužba nije preinačena ako je smanjen tužbeni zahtjev. No protivljenje tuženika preinaci sud je cijenio kao i protivljenje djelomičnom povlačenju tužbe, a u smislu čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku.

 

5.               Među strankama nije sporno da je tužitelj s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila u iznosu od 16.453,74 CHF, s rokom otplate od 85 mjeseci. Također nije sporno da je čl. 2. Ugovora o kreditu ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika, koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 6,55% godišnje. Nije sporno da je kredit u cijelosti otplaćen.

 

6.               Sporno je, mogu li se na konkretan predmet primijeniti utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine, presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, je li odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u predmetnom Ugovoru o kreditu nepoštena, stoga i ništetna, pa slijedom toga ima li tužitelj pravo na isplatu. Sporno je, je li sklopljeni ugovor potrošački ugovor, odnosno tužiteljev status potrošača, kao i je li nastupila zastara potraživanja, odnosno sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva. U konačnici, obzirom na prigovor tuženika, sporno je je li tužitelj aktivno legitimiran za podnošenje tužbe.

 

7.               Sud je tijekom dokaznog postupka pročitao Ugovor o kreditu (list 4 do 8 spisa), početni otplatni plan (list 9 do 12 spisa), pregled prometa po kreditu (list 27 do 34 spisa), opće uvjete promjene kamatnih stopa (list 35 do 40 spisa), pravno shvaćanje građanskog odjela Vrhovnog suda, materijalnu dokumentaciju uz podnesak tužitelja (list 57 i 58 spisa), pregled promjena kamatnih stopa (list 61 spisa), opće uvjete poslovanja (list 101 do 105 spisa), opće uvjete promjene kamatnih stopa Z. b. (list 106 i 107 spisa) i materijalnu dokumentaciju (list 108 do 118 spisa). Provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku I. k. j.d.o.o., pročitan financijsko-knjigovodstveni nalaz i mišljenje (list 73 do 84 spisa), kao i sva ostala materijalna dokumentacija koja prileži spisu. Osim toga, proveden je dokaz saslušanjem tužitelja.

 

8.               Sud nije provodio daljnje dokaze, odnosno nije proveo dokaz saslušanjem svjedokinja T. i S. Š. jer se provođenje daljnjih dokaza nije ukazalo potrebnim za donošenje pravilne i zakonite odluke, a nakon saslušanja tužitelja te provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, sud je činjenično stanje smatrao dovoljno utvrđenim.

 

9.               Iz Ugovora o kreditu broj ..., broj kreditne partije ..., utvrđeno je da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom dana 25. kolovoza 2008. godine sklopio Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila u iznosu od 16.463,74 CHF, te je tužitelju isplaćen iznos od 73.029,28 kn (čl. 1.). Ugovor je sklopljen na rok od 85 mjeseci (čl. 3. st. 1.). U čl. 2. istog ugovora navedeno je kako je redovna kamata promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika, koja na dan sklapanja ugovora iznosi 6,55%.

10.               Tužitelj D. Š. je saslušan pred sudom iskazao da je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila u CHF. Kredit je u cijelosti otplaćen. Sam Ugovor je sklopio u auto kući, kada mu je prodavatelj u auto kući rekao da kreditiranje mora riješiti preko banke jer auto kuća s njima ima suradnju. Vezano za Ugovor o kreditu mu ništa nije pojašnjeno, osim činjenice da mu je ponuđen kredit u valuti CHF od strane tuženika i niti jedan drugi. U to je vrijeme bio klijent P. b. Z., no kako mu je trebao automobil koji je jedino mogao kupiti kreditom, prihvatio je predloženo kreditiranje. Ne zna koje je struke osoba s kojom je razgovarao prilikom kupnje vozila. U auto kući je potpisao Ugovor o kreditu, koji je potom ovjerio kod javnog bilježnika. O samim odredbama Ugovora, a vezano za pregovore, ističe da je predočio da s obzirom na svoja primanja ne može podnijeti ratu veću od 1.000,00 kn pa mu je kredit u trenutku sklapanja bio prihvatljiv. Nije mu pojašnjeno na koji će se način mijenjati kamatna stopa koja je bila promjenjiva. Nije upoznat s parametrima o kojima ovisi promjena kamatne stope. Tijekom otplatnog razdoblja kamatna stopa se povećavala, a u međuvremenu je porastao i tečaj CHF pa mu je rata kredita iznosila i oko 1.500,00 kn. U auto kući mu je pojašnjeno da je ponuđeni ugovor jedini i najpovoljniji, a nije imao razloga u to posumnjati. Kredit je otplaćivao na način da je odlazio u banku uplatiti anuitet, a ukoliko bi bio spriječen, to bi u njegovo ime, za njegov račun, i njegovim novcem, učinile njegova supruga S. Š. i kći T. Š.. Iskazuje da je podatke o svim uplatama po kreditu osobno tražio u banci, a koji su mu podaci uskraćeni.

 

11.               Pročitanu materijalnu dokumentaciju sud je u cijelosti prihvatio jer nitko od stranaka nije sporio njezinu vjerodostojnost. Nadalje, iz iskaza tužitelja koji je dan logično i uvjerljivo, te mu sud u cijelosti priklanja vjeru, utvrđeno je da se o spornoj odredbi Ugovora o kreditu i o promjenjivoj kamatnoj stopi, nije pregovaralo. Osim toga sud prihvaća iskaz tužitelja istinitim u dijelu u kojem kazuje da mu je kredit vezan uz valutnu klauzulu CHF s promjenjivom kamatnom stopom upravo s tuženikom jedini ponuđen, te prezentiran kao najpovoljniji, kao i da je izostalo u potpunosti pregovaranje o spornoj odredbi ugovora. Osim toga, iz iskaza tužitelja je utvrđeno da prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije niti išao u banku, već je cjelokupno kreditiranje riješio u auto kući. Nadalje, njegov je iskaz suglasan i materijalnoj dokumentaciji u spisu, pregledu prometa po kreditu i specifikaciji uplata (list 27 do 34 spisa), iz kojeg je utvrđeno da je tužitelju tijekom razdoblja otplate kredita rata znatno porasla. Osim toga, iz obavijesti o promjenama kamatnih stopa (list 61 spisa) utvrđeno je da se kamatna stopa koja je ugovorena kao promjenjiva i koja je u trenutku sklapanja Ugovora iznosila 6,55%, tijekom cijelog otplatnog razdoblja povećavala, te je u razdoblju od 1. srpnja 2009. do 1. siječnja 2015. godine iznosila 7,55%.

 

12.               Prema mišljenju suda, tužitelj se vezano za utvrđenje nepoštenosti promjenjive kamatne stope, osnovano poziva na pravomoćne presude Visokog Trgovačkog suda br. Pž-7129/13, Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 i presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14, jer je upravo tim presudama presuđeno da je između ostalih i tuženik Z. b. d.d. Z. u razdoblju u kojem je sklopljen i Ugovor o kreditu koji je predmet ovog postupka, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditu na način da je nepošteno ugovorena promjena kamatne stope jednostranim odlukama banke i na način da se o svakoj promjeni kamatne stope nije s tužiteljem, kao potrošačem, pojedinačno pregovaralo, niti su ugovorom utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača.

 

13.               Naime, iz Ugovora o kreditu je utvrđeno da je ugovorena kamatna stopa od 6,55% godišnje, promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama kreditora, odnosno tuženika. Uz navedenu odredbu ne stoji o kojim će parametrima ovisiti buduće kretanje visine kamatne stope, a sud prihvaća navode tužitelja da mu isti nisu pojašnjeni niti prilikom sklapanja Ugovora. Sama ugovorna konstatacija da će promjena kamatne stope ovisiti o promjenama tržišnih uvjeta, nije jasna niti razumljiva da bi isključivala ocjenu poštenosti.

 

14.               Činjenica jest da je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno i zakonito, no u konkretnom slučaju potpuno nedostaju parametri temeljem kojih će se ista mijenjati, pa je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepošteno ugovorena, što je sve pobliže obrazloženo u navedenim presudama za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, za čije je stavove sud osnovom čl. 502.c Zakona o parničnom postupku vezan, i na koje se tužitelj osnovano poziva. Tim više na činjenični supstrat ovog postupka, u kojem je iskazom tužitelja utvrđeno da je sklapanjem spornog Ugovora o kreditu u potpunosti izostalo pregovaranje o odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi.

 

15.               Prema odredbi čl. 118. važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15, dalje: ZZP/14), odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. tog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 2. tog zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

 

16.               Nadalje, odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, dalje ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu, propisane su pretpostavke na temelju kojih bi se pojedine ugovorne odredbe mogle smatrati nepoštenima, pa je čl. 96. st. 1. i 2. tog zakona propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se smatra da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

 

17.               Prema stavu suda u konkretnom su slučaju ispunjeni svi navedeni kriteriji. Naime, odredba o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi određena je u tipskom ugovoru od strane tuženika, u unaprijed formuliranom obrascu, pa se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranka, konkretno tužitelj kao potrošač nije dobio mogućnost pregovarati niti utjecati na njegov sadržaj. Uvidom u Pregled promjena kamatnih stopa (list 61 spisa) utvrđeno je da se početna kamatna stopa, ugovorena kao promjenjiva, tijekom cijelog otplatnog razdoblja povećavala, te je od 6,55% porasla i do 7,55%. Protivno je načelu savjesnosti i poštenja kada stranke bez posebnog pregovaranja jedna drugoj uvjetuju obvezu koja je u trenutku sklapanja Ugovora neodrediva, a čija visina ovisi o jednostranoj odluci tuženika, čime je tuženik sebe doveo u znatno povoljni položaj od tužitelja, kao potrošača, i što je uzrokovalo neravnopravan položaj stranaka.

18.               Dakle, kako stranke nisu posebno pregovarale o odredbi čl. 2. Ugovora o kreditu, kako ista uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, i u konačnici kako je takova odredba bila unaprijed formulirana od strane tuženika, te tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj, sud je stava da je takova odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena, time i ništetna (čl. 102. ZZP/07), radi čega je odlučeno kao u točki I. izreke. Navedeno za posljedicu ima povrat svega što je tuženik stekao na ime nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a temeljem pravila o povratu stečenog bez osnove.

 

19.               Iz prometa po kreditu, te iskaza tužitelja utvrđeno je da je sve anuitete tužitelj plaćao osobno uplatama u banci, a kada to nije mogao, tada su to činile njegova supruga i kćer, u njegovo ime, za njegov račun, i njegovim novcem. Radi navedenog, uz nespornu činjenicu da je upravo tužitelj sklopio sporan Ugovor s tuženikom, nije cijenjen osnovanim tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja za vođenje ovog postupka.

 

20.               Osim toga, iz iskaza tužitelja, te Ugovora o kreditu utvrđeno je da je kredit realizirao radi kupnje automobila, kao fizička osoba, pa je isti u ugovornom odnosu s tuženikom potrošač u smislu čl. 3. toč. 1. ZZP/07, jer je sklopio pravni posao s tuženikom, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju, poslovnoj aktivnosti niti poduzetničkoj djelatnosti.

 

21.               Ugovorom je ugovorena redovna kamatna stopa od 6,55%, u kojem dijelu ugovor i dalje obvezuje stranke, a nepoštenom je, pa i ništetnom, utvrđena samo u dijelu naknadnog mijenjanja bez jasno naznačenih parametara, sukladno jednostranim odlukama tuženika, a sve kako je prethodno obrazloženo. Točno je da je odredbom čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima dužnik dužan platiti redovnu kamatu, i osnovano je platio kamatu po 6,55%, koja je kao početno ugovorena redovna kamata u cijelosti određena, pa kao takova i valjana. Tužitelj nije bio dužan platiti kamatu koja je u konkretnom slučaju viša od početno ugovorene, jer je svako povećanje kamatne stope rezultat izostanka pregovaranja, te jednostrane odluke tuženika, koje su kao takove nepoštene i ništetne.

 

22.               Glede visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku I. k. j.d.o.o., stalnom sudskom vještaku financijsko-knjigovodstvene struke. Vještak je u skladu sa zadatkom izradio nalaz i mišljenje u kojem navodi da je razlika više plaćene kamate temeljem povećanja kamatne stope od strane kreditora u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu od 6,55% dobivena na način da je od stvarno obračunate kamate u CHF prema promjenjivom otplatnom planu oduzeta kamata koju bi tužitelj platio da je kredit otplaćivao prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 6,55%. Kreditor je tri puta tijekom otplate kredita mijenjao kamatnu stopu te je od 85 obračunatih anuiteta 10 plaćeno po početno ugovorenoj kamatnoj stopi, a 75 po kamatnoj stopi višoj od početno ugovorene. Više je plaćeno po anuitetima zbog promjene kamatne stope 2.782,61 kn, a što je vještak iskazao i tabličnim prikazom za svo vrijeme trajanja otplate kredita, po mjesecima.

 

23.               Tužitelj nije na nalaz i mišljenje vještaka stavio primjedbe, već je u skladu s nalazom i mišljenjem postavio konačni tužbeni zahtjev, odnosno djelomično povukao tužbu. Tuženik također nije stavio primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, već je podneskom od 3. svibnja 2021. godine, nakon što mu je uručen nalaz i mišljenje, iznio prigovore pravne prirode koje je i prethodno isticao. Stoga, radi ekonomičnosti postupka, te radi činjenice da niti jedna stranka na matematički izračun nije stavila primjedbe, sud nije provodio dokaz saslušanjem vještaka.

 

24.               Tužitelj je po provedenom vještačenju, a u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, postavio tužbeni zahtjev sa zahtjevom za isplatu iznosa od 2.782,61 kn, a što čini zbroj više plaćenih iznosa po mjesecima zbog nepošteno povećane kamatne stope za svo vrijeme trajanja otplate kredita, i to na način kako je navedeno u izreci presude.

 

25.               Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i obrazložen, jer je dan u skladu s pravilima struke, a da je tome tako potvrđuju i stranke koje na nalaz i mišljenje vještaka vezano za njegov matematički izračun nisu imale nikakvih primjedbi.

 

26.               Odredbom čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje ZOO) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno odluci druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Stavkom 2. iste odredbe, određeno da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom, a prema st. 3. obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

 

27.               Osnovna posljedica ništetnosti ugovora, sukladno čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, je da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, odnosno dati odgovarajuću naknadu u novcu, ukoliko vraćanje nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju. I zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe smatra se zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove (čl. 1111. ZOO). Međutim, to ipak ne znači da odluka donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove samo u parnicama za naknadu štete, ali ne i u parnicama u kojima je istaknut zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove. Isto bi naime, bili protivno svrsi odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/14) da se odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača obligatorno primijeni i u pojedinačnim postupcima koje potrošači pokrenu da bi ishodili konkretnu zaštitu svojih prava. Volja zakonodavca bila je da i u parničnom postupku kao što je ovaj, a u kojem se suštinski traži upravo vraćanje primljenog na temelju ništetne odredbe, obvezuje odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača (u prilog iznesenog govori i odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., koja individualnu zaštitu ne ograničava samo na postupke radi naknade štete).

 

28.               Kako je sud stava da je odredba Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena, a time i ništetna, sud je temeljem čl. 1111. ZOO-a prihvatio tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 2.782,61 kn na ime nepošteno ugovorene promjenjive kamatne stope, što čini zbroj pojedinih zahtjeva po mjesecima. Stoga, kako zbroj svakomjesečno preplaćenih iznosa tijekom čitavog razdoblja otplate kredita na ime promjenjive kamatne stope iznosi upravo 2.782,61 kn, to je sud u navedenom dijelu prihvatio tužbeni zahtjev, te odlučio kao u točki II. izreke.

 

29.               No, kako je tužitelj prvotno potraživao isplatu od 2.900,00 kn, da bi po provedenom vještačenju postavio zahtjev za isplatu 2.782,61 kn, te kako se tuženik protivio preinaci iako prema čl. 191. st. 3. ZPP-a, nije riječ o preinaci tužbe, ima se smatrati da se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe, radi čega je i o tom dijelu zahtjeva ostalo meritorno odlučiti. Dakle, kako iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi osnovanim zahtjev za isplatu iznosa od 2.782,61 kn, to je zahtjev za isplatu iznosa od 117,39 kn, kao neosnovan odbijen u točki III. izreke.

 

30.               Tužitelju su priznate kamate u skladu sa zatraženim, na svaki pojedini iznos od dana stjecanja temeljem čl. 1115. ZOO-a, koji glasi da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako su navedene pojedine odredbe Ugovora nepoštene, to je tuženik, kao nepošteni stjecatelj dužan platiti i zatezne kamate na iznose koje je nepošteno stekao od dana stjecanja. Slijedom navedenog, tužitelju pripadaju kamate upravo kako je i postavio tužbenim zahtjevom, te kako stoji u izreci presude pod točkom II.

 

31.               Sud nije prihvatio osnovanim istaknuti prigovor zastare, jer je stava, a suprotno stavu tuženika, da je zastara prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača Trgovačkom sudu u Zagrebu dana 4. travnja 2012. godine (P-1401/12), u kojem je postupku u konačnici dana 13. lipnja 2014. godine donesena pravomoćna presuda u odnosu na ništetnost ugovorene promjenjive kamatne stope, a od pravomoćnosti koje presude zastara počinje ponovno teći. Navedeno je pravno shvaćanje izneseno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2245/17-2 od 20. veljače 2018. godine, te je suglasno pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda broj Su-IV47/2020-2 od 30. siječnja 2020., a koji glasi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako je tužba podnesena 13. lipnja 2019. godine, to do podnošenja tužbe, a primjenom odredbe čl. 112. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku nije protekao rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima, odnosno opći zastarni rok od 5 godina (jer je riječ o stjecanju bez osnove), pa nije nastupila niti zastara tražbine. Osim toga, od potraživanja svakog pojedinog iznosa (najranije potraživanje iz rujna 2009. godine) pa do 4. travnja 2012. godine, kada je prekinuta zastara podnošenjem kolektivne tužbe također nije protekao zastarni rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima. Slijedom navedenog, sud je stava da tuženikov prigovor zastare nije osnovan.

 

32.               Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Tužitelj samo u razmjerno neznatnom dijelu nije uspio u postupu, pa je sud stava da mu je tuženik dužan u cijelosti naknaditi troškove.

 

33.               Tužitelj je zatražio naknadu troška u iznosu od 6.087,50 kn i njegov je zahtjev djelomično osnovan. Priznat mu je trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, i to trošak sastava tužbe 50 bodova (Tbr. 7/1), trošak pristupa ročištu dana 13. veljače 2020., 24. rujna 2020. i 29. lipnja 2021 godine za svako po 50 bodova (Tbr. 9/1) te za zastupanje na ročištu 18. svibnja 2021. godine 12,5 bodova (Tbr. 9/5), trošak sastava podneska od 12. svibnja 2021. godine kojim je postavljen konačni tužbeni zahtjev 50 bodova (Tbr. 8/1). Tužitelju je tako na ime zastupanja priznat trošak od 312,50 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda (Tbr. 50) i uvećano za PDV iznosi 3.906,25 kn. Tom je iznosu dodan i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu i presudu 200,00 kn, te trošak vještačenja od 1.200,00 kn, pa je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 5.306,25 kn, na način kako je navedeno u točki II. izreke.

 

34.               Tužitelju nije priznat trošak za sastav podnesaka od 6. svibnja 2020., 13. kolovoza 2020., te 8. veljače 2021. godine, jer navedeni podnesci prema mišljenju suda nisu bili nužni za vođenje ovog postupka u smislu čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Osim toga, tužitelju nije priznat u cijelosti trošak pristupa ročištu 18. svibnja 2021. godine, jer je navedeno ročište odgođeno prije početka raspravljanja, radi čega je tužitelju priznat trošak prema Tbr. 9/5 Tarife o nagrada i naknadama troškova za rad odvjetnika. Stoga je u preostalom dijelu tužiteljev zahtjev za naknadu troška, kao neosnovan odbijen u točki III. izreke.

 

35.               Na priznati trošak, tužitelju su priznate i zatezne kamate u skladu sa zatraženim i temeljem čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 73/17 i 131/20).

 

U Đakovu, dana 29. srpnja 2021. godine

 

Sutkinja:

Anđela Bošković Rajković, v.r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi pisano u 4 primjerka ovom sudu, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a st. 5. ZPP-a. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

 

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku