1

P Ob-147/2020-27

 

      Republika Hrvatska

Općinski sud u  Bjelovaru

Josipa Jelačića 3, Bjelovar

 

Poslovni broj: 2 P Ob-147/2020-27

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

 

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu pojedincu Nedi Šoli, u parničnom predmetu  tužiteljice  I. J. P., OIB: ... B., …., koju zastupa punomoćnik Z. V., odvjetnik u B., protiv tuženika S. P., OIB:…, B., …, uz sudjelovanje maloljetnog dijeta I. P., OIB: …, kojeg zastupa posebna skrbnica M. T., mag. iur. iz Centra za posebno skrbništvo Z., Savska 41/VI-jug (poslovni toranj Zagrepčanka) i Centra za socijalnu skrb B., radi razvoda braka, donošenja odluke s kojim roditeljem će stanovati zajedničko maloljetno dijete I. P., OIB: …, te održavanju osobnih odnosa roditelja s maloljetnim djetetom i određivanja obveze uzdržavanja za maloljetno dijete, nakon održane glavne i tajne rasprave zaključene 23. srpnja 2021., u nazočnosti stranaka osobno i njihovih punomoćnika, 29. srpnja 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Razvodi se brak zaključen … u B., upisan u maticu vjenčanih matičnog područja B., za godinu …., pod red. br…. između

 

S. P. (OIB: …), sina J., rođenog …... u B., s prebivalištem u B., …

 

i

 

I. J. P. (OIB: …. ) djevojački J., kćeri I.,  rođene ….. u B., s prebivalištem u B., ……

 

II.              Zajedničko dijete stranaka, maloljetni sin I. P. (OIB: …), rođen …. u B., stanovat će s majkom I. J. P. (OIB:…) u B., na adresi ……

 

 

 

 

 

 

 

 

III.              Pravo na roditeljsku skrb roditelji će ostvarivati zajednički i sporazumno.

 

IV.              Osobni odnosi između maloljetnog djeteta I. P. te njegovog oca S. P. održavat će se primarno prema dogovoru između roditelja djeteta, a ako isti izostane, osobni odnosi odvijat će se minimalno na sljedeći način:

- svakog drugog vikenda s početkom od petka u 19,00 sati do nedjelje u 19,00 sati,

- svaki radni dan u tjednu kad je majka na poslu, a otac nije na poslu, te kad maloljetno dijete nema nastavu poslije podne, s početkom od 16,00 do 19,00 sati uz prethodni dogovor oca S. P. s majkom I. J. P.,

- neprekidno dva tjedna za vrijeme ljetnih školskih praznika, uz obvezu roditelja da uzmu u obzir vrijeme kada oboje koriste godišnji odmor,

- neprekidno sedam dana za vrijeme zimskih školskih praznika, uz obvezu roditelja da uzmu u obzir vrijeme kada oboje koriste godišnji odmor,

na način da će otac S. P. dolaziti po maloljetno dijete I. P. u školu koju pohađa ili na adresu stanovanja majke i vraćati ga majci I. J. P. po završetku osobnih odnosa, na adresu u B., …, na kojoj maloljetno dijete stanuje s majkom s time da će prilikom preuzimanja djeteta jasno i određeno navesti majci adresu na kojoj će boraviti s maloljetnim djetetom.

 

V.              Roditelji su dužni, u vezi s maloljetnim djetetom I. P., međusobno razmjenjivati informacije o očuvanju djetetova zdravlja i dosljednosti u odgoju, te informacije u vezi sa školskim i izvanškolskim obvezama djeteta, a razmjena informacija mora biti jasna, brza i usmjerena isključivo na dijete te navedenu dužnost suradnje ne smiju koristiti radi kontrole drugog roditelja.

 

VI.              Roditelji su dužni prilikom zajedničkog ostvarivanja roditeljske skrbi sporna pitanja pokušati riješiti sporazumno, u obiteljskoj medijaciji.

 

VII.              Nalaže se ocu S. P. platiti za uzdržavanje maloljetnog I. P. sljedeće:

- iznos od 1.000,00 kn (slovima: tisućukuna i nula lipa) za svaki mjesec razdoblja od 27. srpnja 2020. do 7. prosinca 2020., tako da će dospjele, a neplaćene iznose uzdržavanja platiti odjednom u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa, i to od posljednjeg dana u mjesecu za koji je trebao platiti uzdržavanje, do isplate, na tekući račun majke i zakonske zastupnice I. J. P.,

- iznos od 350,00 kn (slovima: tristopedeset kuna i nula lipa) za svaki mjesec razdoblja od 8. prosinca 2020. do 28. srpnja 2021., tako da će dospjeli, a neplaćeni iznos uzdržavanja platiti odjednom u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od dospijeća svakog pojedinog

 

 

 

iznosa, i to od zadnjeg dana u mjesecu za koji je uzdržavanje trebalo platiti, do isplate, na tekući račun majke i zakonske zastupnice I. J. P.,

- iznos od 1.000,00 kn (slovima: tisućukuna i nula lipa) mjesečno s početkom primjene od 29. srpnja 2021. pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, tako da će dospijevajuće iznose plaćati do zadnjeg dana u mjesecu za koji uzdržavanje treba platiti sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog obroka uzdržavanja do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, na tekući račun majke i zakonske zastupnice I. J. P..

 

VIII.              Odbija se tužbeni zahtjev maloljetnog I. P. (OIB: ….) s razlikom iznad dosuđenog iznosa uzdržavanja s rokom dospijeća do zadnjeg dana u mjesecu za koji treba platiti uzdržavanje navedeno u točki VII. izreke ove presude do zatraženih iznosa uzdržavanja od 1.200,00 kn (slovima: tisućudvjesto kuna i nula lipa) mjesečno zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na odbijajući dio tužbenog zahtjeva teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa uzdržavanja najkasnije do 15-tog u mjesecu za koji treba platiti uzdržavanje do isplate, uključujući  isplatom na ruke tužiteljice.

 

IX.              Tuženik je dužan naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu do 2.500,00 kn (slovima: dvijetisućepetsto kuna i nula lipa), u roku od 15 dana.

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

I.              Mijenja se rješenje o privremenoj mjeri posl.br. P Ob – 147/2020-13 od 8. prosinca 2020.  u dijelu pod točkom I.1. izreke rješenja kojim je određeno mjesto stanovanja maloljetnog djeteta kod majke i predlagateljice osiguranja i u dijelu pod točkom I.2., 6. odlomak rješenja kojim je određeno ostvarivanje osobnih odnosa oca S. P. i maloljetnog djeteta I. P. na način kako slijedi:

 

„1.              tako da će maloljetni I. P., OIB:…, stanovati sa tužiteljicom kao majkom i predlagateljicom osiguranja I. J. P., OIB:….., iz  B., …,

 

2.              Otac će dolaziti po dijete i vraćati ga majci na adresu B., …., na kojoj maloljetno dijete stanuje s majkom.“

 

II.              Sve ostale odredbe rješenja o privremenoj mjeri posl.br. P Ob – 147/2020-13 od 8. prosinca 2020., koje nisu mijenjane ili u suprotnosti s odredbama ovog rješenja,  ostaju u cijelosti nepromijenjene.

             

III.              Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovoga postupka ili do drugačije odluke suda.

 

IV.              Ova privremena mjera je ovršna sa danom donošenja jer žalba protiv iste ne odgađa provedbu privremene mjere.

 

Obrazloženje

 

1.              Tužiteljica u tužbi podnesenoj ovome sudu 27. srpnja 2020. navodi da su stranke sklopile brak …., u kojem braku je rođeno jedno dijete, maloljetni sin I. P., rođen….

 

1.1.              Tužiteljica u tužbi ističe da je brak stranaka u početku bio skladan, no da je zbog nesuglasja naravi došlo do trajnog poremećaja bračnih odnosa koje traje duže vrijeme te da je radi navedenoga i došlo do prekida životne zajednice koju je tužiteljica napustila i odselila sa zajedničkim maloljetnim djetetom. Radi navedenoga, zajednički život stranaka postao je nemoguć te ne postoji mogućnost da bi se njihov zajednički život mogao ponovno uspostaviti.

 

1.2.               Tužiteljica predlaže razvesti brak stranaka, donijeti odluku da stranke zajedno  izvršavaju roditeljsku skrb, zatim da zajedničko maloljetno dijete I. P. stanuje s njom uz održavanje redovitih osobnih odnosa s njegovim ocem i to svaki drugi vikend u mjesecu od petka od 19,00 sati do nedjelje u 19,00 sati te svaki drugi državni praznik i vjerski blagdan, time da kad taj praznik odnosno blagdan traje jedan dan susreti i druženja  će se održavati od 10,00 sati do 20,00 sati u danu, a kad taj praznik odnosno blagdan traje dva dana susreti i  druženja će se održavati od 10,00 sati prvog dana do 19,00 sati drugog dana tako što će tuženik dolaziti po dijete i nakon održanih druženja i susreta vratiti ga tužiteljici kao i da tuženik plaća na ime uzdržavanja za maloljetnog I. P. mjesečni iznos od 1.200,00 kn (slovima: tisućudvjesto kuna) počevši od dana podnošenja tužbe pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti, na ruke tužiteljice, te traži naknadu parničnog troška.

 

1.3.              Na ročištu održanom 25. studenog 2020. (list 23-27), tužiteljica je predložila da se za vrijeme trajanja postupka odredi ostvarivanje osobnih odnosa oca sa maloljetnim djetetom prema prijedlogu Centra B. od 12. studenog 2020., dok je na ročištu održanom 23. srpnja 2021. navela da joj se radno vrijeme promijenilo te da sada radi 12 sati dan i 12 sati noć te je dva dana slobodno, a da je tuženiku prestala mjera opreza, zbog čega ima mogućnost viđati dijete kada to zatraži i kad je ona prisutna doma (list 91 spisa).

 

2.              U skladu s odredbom čl. 240. st. 1. t. 2., a u vezi s čl. 327. st. 2. t. 3. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19), sud je zatražio od nadležnog Centra  B. da maloljetnom djetetu I. P., rođenom …, imenuje posebnog skrbnika, a što je i učinjeno s Rješenjem Centra B., Klasa: UP/I-552-02/20-07/28. Urbroj: 2103-14/03-06-20-2 od 25. kolovoza 2020. (list 15 spisa) imenovanjem posebne skrbnice u osobi M. T., mag.iur. iz Centra za posebno skrbništvo Z., …. (poslovni toranj Zagrepčanka) radi zaštite prava i interesa djeteta u postupku koji se vodi pred ovim sudom pod brojem P Ob-147/2020.

 

2.1.              Nakon imenovanja posebne skrbnice maloljetnom djetetu stranaka, dostavljena joj je tužba s cjelokupnom dokumentacijom spisa na očitovanje, a isto je dostavljeno i tuženiku (list 15 - nastavak spisa).

 

3.              U odgovoru na tužbu, danom na ročištu održanom 25. studenoga 2020. (list 23-25 spisa), tuženik je naveo da je suglasan s razvodom braka, ali da nije suglasan sa zahtjevom tužiteljice da maloljetno dijete stanuje s njom iz razloga što tužiteljica živi u lošijim stambenim uvjetima i kod nje dijete nema svoj krevet već ga dijeli s majkom tužiteljice, te nema svoj radni stol što je ponovio i u iskazu na ročištu održanom 23. srpnja 2021. S tim u vezi, tuženik ističe da tužiteljica nije primjerena osoba za odgoj njihovog zajedničkog djeteta što ukazuje primjerom njezina odlaska na masaže gdje odvodi i dijete koje ju potom u čekaonici čeka 45 minuta, zatim organizira dječji rođendan na koji pozove samo jednog njegovog vršnjaka dok su sve ostalo odrasle osobe (list 24-25 i 89-94 spisa).

 

3.1.              Isto tako, tuženik navodi da dijete nije sretno s tužiteljicom te u prilog tome predaje u spis fotografije s dječjeg rođendana na kojima kako navodi nema osmijeha na licu maloljetnog djeteta, kao i da zbog tužiteljice može vidjeti dijete samo kada ona to dopusti, dok za sebe ističe da zna s djecom jer ima troje djece kao i da zna da su sudovi skloni djecu dodjeljivati majkama samo iz razloga što su ženske osobe (list 24 spisa).

 

4.               U cilju donošenja zakonite i valjane odluke u najboljem interesu i dobrobiti zajedničkog maloljetnog djeteta stranaka, sud je zatražio od Centra B. kompletnu obradu roditelja i maloljetnog djeteta u pogledu izrade Izvješća o obiteljskim, imovinskim i socijalnim prilikama svake stranke i maloljetnog djeteta, kao i prijedlog s kojim će roditeljem maloljetno dijete stanovati i o održavanju osobnih odnosa drugog roditelja s maloljetnim djetetom (list 9 spisa).

 

4.1.               U spis predmeta je zaprimljen 16. studenog 2020. (list 19-21 spisa) Izvještaj Centra B. s prijedlogom o roditeljskoj skrbi nakon razvoda braka i održavanjem osobnih odnosa djeteta s roditeljem s kojim ne živi, a koje je izrađeno na temelju dokumentacije s kojom su raspolagali, zatim razgovora sa strankama i njihovim zajedničkim maloljetnim djetetom kao i izvidom na adresi stanovanja tužiteljice tada na adresi B., … kod njezinih roditelja.

 

4.2.              U Izvještaju opisanom u točki 4.1. ovoga obrazloženja utvrđeno je da je tužiteljica jedino rođeno dijete svojih roditelja s kojima stanuje od 15. ožujka 2020. na adresi ...., u B., zajedno sa svojim maloljetnim djetetom u kući prizemnici koja je u vlasništvu roditelja tužiteljice i u kojoj tužiteljica i maloljetno dijete I. P. imaju svoju sobu. Nadalje, tužiteljica je završila višu školu za medicinsku sestru na Veleučilištu u Z. te je zaposlena u Općoj bolnici B. na odjelu Objedinjenog hitnog bolničkog prijema gdje radi u smjenama uključujući i noćni rad.

 

4.3.              U odnosu na tuženika, u Izvještaju opisanom u točki 4.1. ovoga obrazloženja, utvrđeno je da je završio srednju medicinsku školu u B., zaposlen je u Općoj bolnici B. na Odjelu sterilizacije, zatim da stanuje u prizemlju kuće katnice koja je u ½ dijela vlasništva njegove starije kćerke iz prvog braka E. P. i u drugoj ½ dijela u vlasništvu njegove sestre J. P.. Iz prvog braka tuženik ima dvije kćerke i to E. P. rođenu …., po zanimanju fizioterapeut i kćerku K. P. rođenu…. koja je pohađala srednju školu u B., smjer hotelijersko-turistički tehničar i za koju plaća mjesečni iznos uzdržavanja u iznosu od 1.200,00 kn (slovima: tisućudvjesto kuna), a pored toga plaća i mjesečne režijske troškove koji variraju ovisno o ljetnom i zimskom razdoblju od 1.200,00 kn (slovima: tisućudvjesto kuna) do 1.800,00 kn (slovima: tisućuosamsto kuna) te ratu kredita u iznosu od 1.200,00 kn (slovima: tisućudvjesto kuna).

 

4.4.              Prema utvrđenjima iz Izvještaja, proizlazi da su tužiteljica i tuženik imali često nesuglasice uslijed kojih je tužiteljica odlazila kod svojih roditelja i potom se vraćala tuženiku, a isto je utvrđeno i u Izvješću o obveznom savjetovanju od 26. svibnja 2020. izrađenom po Centru B., no od 15. ožujka 2020. tužiteljica je odselila s njihovim zajedničkim djetetom trajno.

 

4.5. Tužiteljica je često prijavljivala nasilničko ponašanje tuženika prema njoj i maloljetnom djetetu, ističe da zamjera tuženiku agresivnost i sklonost pretjeranoj konzumaciji alkohola, te spominje događaj kad je tuženik bio u alkoholiziranom stanju u kojem ju je vrijeđao, prijetio joj, a maloljetnom djetetu I. P. potrgao majicu zbog hrane koju je dijete odbijalo jesti.

 

4.6.              Navedeni događaj iz točke 4.5. ovog obrazloženja tuženik osporava i ističe da ga se ne sjeća te isto tako negira i sklonost alkoholu navodeći da zna popiti dvije - tri pive kroz dan te da je uzrokovao prometnu nesreću pod utjecajem alkohola zbog svađe sa tužiteljicom, u kojoj nije bilo ozlijeđenih osoba, kao i da smatra da ga je tužiteljica napustila jer joj smetaju njegova djeca iz prvog braka i činjenica da je svoju polovicu kuće darovao svojoj starijoj kćeri iz prvog braka. 

 

4.7.              Tužiteljica i tuženik su se preko ljeta 2020. dogovorili da svatko od njih s maloljetnim djetetom provede nekoliko dana godišnjeg odmora pa je tako tužiteljica sa sinom bila u toplicama, a tuženik na moru.

 

4.8.              Tužiteljica se načelno ne protivi da maloljetni I. P. provodi vrijeme sa ocem dok je ona na poslu umjesto da ga čuvaju njezini roditelji, no takav način ostvarivanja osobnih odnosa oca sa maloljetnim djetetom zahtijeva od oboje roditelja konkretnu komunikaciju jer tužiteljica radi u smjenama i smatra da se tuženik ne može brinuti za njihovo zajedničko dijete u dužem razdoblju, dok tuženik smatra da tužiteljica nema sposobnosti za roditelja jer je dijete spavalo u sobi s majkom tužiteljice, zatim ne obavještava tuženika o djetetovim pregledima radi upisa u školu i odlascima kod logopeda, onemogućava njihovog sina da se druži s vršnjacima izvan škole i ne uključuje ga u izvannastavne aktivnosti u kojima bi mogao upoznati vršnjake niti se bavi s njime kvalitetno za razliku od njega koji ga vodi u ribolov, skupljaju leptire, te ga potiče na druženje s vršnjacima.

 

4.9.              U razgovoru pred stručnim timom Centra B., maloljetno dijete je navelo da mama i tata blizu stanuju pa tako on sam zna doći od jedne do druge kuće, zatim da je tata prema njemu dobar osim kada popije pivo jer tada viče i ljuti se, ali i da ga tata nikad nije tukao kao i da ga se ne boji, dok u odnosu na majku maloljetno dijete ističe da mu je lijepo s njom i da voli kada gledaju crtiće i igraju igre na njenom mobitelu.

 

4.10.              Nadalje, a u vezi s točkom 4.9. ovoga obrazloženja presude, maloljetno dijete izjavilo je da je u trenutku razgovora stanovao s majkom kod bake gdje je spavao u sobi s bakom jer se tako navikao od ranije i tako mu se sviđalo, te da kod majke ima većinu igračaka, a kod tate ima psa kojeg jako voli i s tatom odlazi na pecanje u obližnji ribnjak ili sakupljaju leptire i spremaju ih u zbirku, kao i da ima dvije seke ali da one ne dolaze u posjetu k njemu jer su se naljutile na tatu te da nema svakodnevno društvo vršnjaka i da su mu oba roditelja kupila školsku torbu.

 

4.11.              Prijedlog Odjela za djecu, mladež i obitelj Centra B. je, imajući u vidu da se roditelji maloljetnog djeteta, ovdje tužiteljica i tuženik, ipak uspiju dogovoriti uz prethodne prepirke oko ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s roditeljem s kojim ne živi kao i da se radi toga nisu obraćali njima za izricanje mjera, da maloljetno dijete stanuje s majkom, a osobne odnose održava s ocem na način kako su to roditelji u međuvremenu i uhodali, svakog drugog vikenda kao i radnim danima kada je majka na poslu, a otac slobodan, tjedan dana zimskih i dva tjedna ljetnih školskih praznika, kao i da očekuju da će roditelji pokazati dovoljno fleksibilnosti i spremnosti da se izvješćuju o terminima koje je nemoguće precizirati.

 

5.              Posebna skrbnica maloljetnog djeteta stranaka dostavila je podnesak od 24. studenog 2020. (list 22 spisa) kojim je navela da iz dostavljenog izvještaja Centra za socijalnu skrb B. opisanog u cijeloj točki 4. ovoga obrazloženja presude, proizlazi da je obavljen razgovor s maloljetnim djetetom kao i da nije potrebno dijete ponovo opterećivati ponovnim razgovorom o obiteljskoj situaciji jer iz razgovora proizlazi da se dijete dobro slaže s oba roditelja s kojima kvalitetno provodi vrijeme te da mu kod oca ne odgovara njegovo ponašanje pod utjecajem alkohola. Isto tako, ističe da se maloljetno dijete naviknulo na odvojeni život roditelja te da je zadovoljan s dosadašnjim načinom ostvarivanja osobnih odnosa s tuženikom koji se već i ustalio pa je suglasna s prijedlogom Centra B. opisanog u točki 4.11. ovoga obrazloženja presude.

 

6.              Tužiteljica je tijekom postupka, na ročištu održanom 25. studenog 2020. (list 25 spisa) predložila da sud donese po službenoj dužnosti privremenu mjeru o ostvarivanju osobnih odnosa sa maloljetnim sinom I. P., a u skladu s prijedlogom Centra B. opisanog u točki 4.11. ovog obrazloženja presude. Tuženik kao otac se nije očitovao na prijedlog.

 

6.1.               Na predloženu privremenu mjeru iz točke 6. ovoga obrazloženja presude očitovao se Centar B. u podnesku od 2. prosinca 2020. (list 50 spisa) te je istaknuto da dijete već osam mjeseci živi s majkom kao i da se roditelji unatoč nesuglasju dogovaraju oko termina ostvarivanja osobnih odnosa tuženika s maloljetnim djetetom, smatraju da nije potrebna privremena mjera posebice iz razloga što majka radi u smjenama koje su podložne promjenama i nije ni tužiteljici unaprijed poznat raspored rada pa bi se određivanje fiksnih termina vrlo vjerojatno događalo da je u to vrijeme tužiteljica slobodna, a smisao je da se roditelji nadopunjavaju u skrbi za zajedničko dijete, budu fleksibilni i da se dogovaraju.

 

6.2.               Posebna skrbnica maloljetnog djeteta očitovala se podneskom od 8. prosinca 2020. (list 60 spisa) na predloženu privremenu mjeru iz točke 6. ovog obrazloženja presude da ju smatra opravdanom iz razloga što bi se izbjegle daljnje konfliktne situacije između roditelja i jasno definirali termini održavanja osobnih odnosa oca s maloljetnim djetetom, te navedeno pojašnjava ističući iskaze tužiteljice i tuženika kao roditelja iz kojih proizlazi da je njihov odnos vrlo narušen i visoko konfliktan, da se oni međusobno optužuju za neprimjereno ponašanje pa čak i nebrigu za dijete (tuženik tvrdi da tužiteljica adekvatno ne brine o djetetu, a tužiteljica tvrdi da je tuženik često pod utjecajem alkohola i da je u takvom stanju vikao na dijete i podrapao mu majicu), da tuženik izričito navodi da ne funkcionira dogovor oko viđenja djeteta jer tužiteljica ne pušta djetetu da odlazi kod njega.

 

6.3.              Privremena mjera je donesena 8. prosinca 2020. (list 51-57 spisa), na način da će maloljetni I. P., OIB:…., stanovati s tužiteljicom kao majkom i predlagateljicom osiguranja na adresi u  B., …, dok je tuženiku S. P., OIB:… iz B., A. K. 3, kao ocu i protivniku osiguranja određeno ostvarivanje osobnih odnosa s maloljetnim sinom I. P., OIB:…., na način da će boraviti kod tuženika:

„-svakog drugog vikenda od petka u 19,00 sati do nedjelje u 19,00 sati, počev od petka 18. prosinca 2020. do nedjelje 20. prosinca 2020.,

- počev od proteka vremena na koje je određena mjera osiguranja Rješenjem Općinskog suda u B. broj K-342/20-10 od 30. studenog 2020., svaki radni dan  u tjednu koji je majka na poslu, a otac nije na poslu, i kada maloljetno dijete nema nastavu poslije podne, od 16,00 do 19,00 sati uz prethodni dogovor oca sa majkom,

- neprekidno dva tjedna za vrijeme ljetnih školskih praznika, uz prethodni dogovor putem stručnih radnika Centra B.,

- neprekidno sedam dana za vrijeme zimskih školskih praznika, uz prethodni dogovor putem stručnih radnika Centra B.,

time da će za vrijeme trajanja mjere opreza određene Rješenjem Općinskog suda u B. broj K-342/2020-10 od 10. studenog 2020. otac dolaziti po dijete i vraćati ga I. J., OIB…, ocu tužiteljice kao predlagateljice osiguranja, na adresu B., …, na  kojoj maloljetno dijete stanuje s majkom.

Po proteku mjere osiguranja određene Rješenjem Općinskog suda u B. broj K-342/2020-10 od 10. studenog 2020. otac će dolaziti po dijete i vraćati ga majci na adresu B., …., na  kojoj maloljetno dijete stanuje s majkom“

 

te je naloženo tuženiku da za uzdržavanje maloljetnog djeteta plaća iznos od 650,00 kn (slovima: šestopedeset kuna) mjesečno počev od 8. prosinca 2020. kao dana donošenja rješenja, pa nadalje do pravomoćnog okončanja postupka u kojem će biti donesena odluka o pravu maloljetnog djeteta I. P. ili do drugačije odluke suda, time da će dospjele iznose uzdržavanja platiti odjednom u roku od 15 dana, a dospjevajuće iznose uzdržavanja plaćat će najkasnije do zadnjeg dana u mjesecu za koji uzdržavanje treba platiti, na račun majke i zakonske zastupnice I. P.. Navedena privremena mjera postala je pravomoćna i ovršna, jer stranke nisu uložile žalbu protiv nje.

 

7.              U tijeku dokaznog postupka, radi razjašnjenja spornih i odlučnih činjenica te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izveo sljedeće dokaze: izvršen je uvid u Rodni list (list 4 spisa), Izvadak iz matice vjenčanih (list 5 spisa), Izvješće o obveznom savjetovanju pri nadležnom Centru za socijalnu skrb (list 6-8 spisa), podatke o stalnim novčanim primanjima za tužiteljicu i tuženika za mjesec lipanj, srpanj i kolovoz 2020. predane od strane poslodavca Opće bolnice B. (list 18 spisa), prijedlog i mišljenje Centra za socijalnu skrb o roditeljskoj skrbi za maloljetno dijete stranaka od 12. studenog 2020. (list 19-21 spisa), uvid u mišljenje posebne skrbnice M. T. od 24. studenog 2020. (list 54-55 spisa), iskazi stranaka u postupku (list 23-28, 65-70 i 89-94 spisa), fotografije (koverta 29), prijepis SMS poruka (list 30-31 spisa), Rješenje Općinskog suda u B. posl.broj K-342/2020 od 10. studenog 2020. (list 32-36 spisa), Presudu Općinskog suda u B. posl. broj K-342/2020  (list 37-49 spisa), mišljenje Centra B. za prijedlog o privremenoj mjeri (list 50 spisa), Rješenje posl.br. P Ob-147/2020-13 od 8. prosinca 2020. (list 51-57 spisa), mišljenje posebne skrbnice maloljetnog djeteta (list 60 spisa), obračunske isprave za isplatu plaća za tuženika za rujan, listopad, studeni 2020. (list 61-63 spisa), podnesak posebne skrbnice od 2. veljače 2021. (list 64 i 88 i 99spisa), iskaz svjedokinje N. J. od 3. veljače 2021. (list 65-69 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 2. veljače 2021. (list 71-73 spisa), dvije uplatnice o uplaćenim iznosima uzdržavanja (list 74 spisa), obračunske isprave za isplatu plaće za tužiteljicu za rujan, listopad, studeni 2020. (list 75-77 spisa), fotografije (list 78 spisa), odnosno svu dokumentaciju priloženu spisu.

 

7.1.              Sud nije proveo dokazni prijedlog tuženika istaknut na ročištu održanom 23. srpnja 2021. (list 89-94 spisa), a koji se odnosi na provođenje ponovnog razgovora s maloljetnim djetetom, jer je sud prema ovlaštenju iz čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj  53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19) u vezi s člankom 346. Obiteljskog zakona odlučio da nije od utjecaja za donošenje odluke, a posebice jer su u priloženom izvješću Centra B. kao i očitovanju posebne skrbnice maloljetnog djeteta detaljno opisani obiteljski odnosi stranaka i njihov odnos s maloljetnim djetetom koji je u obavljenom razgovoru naveo da se dobro slaže s oba roditelja, a od obavljenog razgovora do donošenja ove odluke nisu nastupile okolnosti koje bi utjecale na promjenu te je i preporuka posebne skrbnice maloljetnog djeteta da se ne opterećuje maloljetno dijete ponovnim razgovorom o obiteljskoj situaciji. S tim u vezi ističe se da je sud kod donošenja navedene odluke uzeo u obzir i dob maloljetnog djeteta i činjenicu je li navedeno u najboljem njegovu interesu.

 

7.2.              U odnosu na dokaz koji je tuženik također predložio na ročištu održanom 23. srpnja 2021. za provjerom stambenih uvjeta tužiteljice na novoj adresi od strane Centra B., sud isti nije izvodio s obzirom na to da tuženik nije istaknuo odgovarajuće obrazloženje za navedenu provjeru osim što smatra da navedeni stambeni prostor nije u skladu sa smještajem koji prema njegovu mišljenju maloljetno dijete ima kod njega, posebice jer je sud uzeo u obzir i prigovore tuženika na smještaj koji je maloljetno dijete imalo kod roditelja tužiteljice, a na koji smještaj Centar za socijalnu skrb nije istaknuo prigovor niti je predložilo da se izvidi novi smještaj, dok je tužiteljica osigurala sada novi prostor u kojem je dijete uspješno završilo prvi razred osnovne škole.

 

7.3.              S obzirom na to da stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, raspravljanje je dovršeno i glavna rasprava je završena.

 

8.              Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku, a u vezi s člankom 346. Obiteljskog zakona, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan te je odlučeno kao u izreci presude.

 

9.              Među strankama nije sporno da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni kao i da je od prestanka bračne zajednice protekla godina dana počevši od 15. ožujka 2020. kada je tužiteljica sa zajedničkim maloljetnim djetetom otišla živjeti u kuću njezinih roditelja na adresi B., …. Osim toga, tuženik se i suglasio s razvodom braka slijedom čega se podnesena tužba smatra sporazumnim prijedlogom za razvod braka, a u skladu s odredbom čl. 369. st. 3. Obiteljskog zakona.

 

9.1.              Među strankama isto tako nije sporno da će se roditeljska skrb ostvarivati zajednički sporazumno, kao i da informacije o maloljetnom djetetu razmjenjuju na način koji će im omogućiti brzu komunikaciju, a što može uključivati slanje sms poruka, telefonske pozive i ostalu mobilnu i internetsku komunikaciju te da sporna pitanja u vezi s roditeljskom skrbi rješavaju u obiteljskoj medijaciji kako je to podržano od strane predstavnika Centra B. i posebne skrbnice maloljetnog djeteta I. P. i propisano odredbama Obiteljskog zakona.

 

9.2.              Među strankama nije sporno da je tuženik na ime uzdržavanja djeteta, postupao po donesenoj privremenoj mjeri, ali da nije plaćao od prestanka bračne zajednice do donošenja rješenja o privremenoj mjeri iz točke 6.3. ovog obrazloženja presude.

 

9.3.              Isto tako, među strankama nije sporno da predloženi način održavanja osobnih odnosa maloljetnog djeteta s roditeljem s kojim ne živi bude kako je i do sada ustaljen prema prethodnom dogovoru stranaka, a u slučaju izostanka dogovora da bude kako je predložio Centar B. odnosno kako je to određeno privremenom mjerom iz točke 6.3. ovog obrazloženja presude.

 

10.              Među strankama je sporno s kojim roditeljem će njihovo zajedničko maloljetno dijete I. P. stanovati, a s kojim roditeljem ostvarivati osobne odnose, s obzirom na to da postoje oprečni zahtjevi stranaka u odnosu na roditeljsku skrb te je sporan mjesečni iznos uzdržavanja koji bi trebao uplaćivati roditelj s kojim dijete ne živi.

 

11.              Ocjenjujući provedene dokaze, sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi s time da je njihovu dokaznu snagu ocijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima te odredbama Obiteljskog zakona.

 

12.              Tako je uvidom u Izvadak iz matice vjenčanih utvrđeno da su stranke u braku od …., a koji brak je sklopljen u B. i upisan u maticu vjenčanih matičnog područja B. za  …, pod rednim brojem ….

 

13.              Uvidom u Rodni list utvrđeno je da je u braku stranaka ….. rođeno maloljetno dijete I. P. u B..

 

14.              Tužiteljica I. J. P. saslušana je kao stranka, te je iz njezina iskaza utvrđeno da je nakon prestanka bračne zajednice iskazala da je živjela kod svojih roditelja, a potom da se preselila u novi stan za što je priložila presliku Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 26. siječnja 2021. iz kojeg je vidljivo da je neto površina stana 60,64 m2 i da se sastoji od hodnika, kupaone, kuhinje, blagovaonice, dnevnog boravka i spavaće sobe te sporednih dijelova, te da druge imovine nema.

 

14.1.              Tužiteljici je radno vrijeme u vrijeme izražene pandemije korona virusa bilo jedan dan 24 sata da bi potom bila tri ili četiri dana slobodna, te je sada promijenjeno na način da joj je radno vrijeme 12 sati dan, 12 sati noć pa je dva dana slobodna, a za što joj i ovisi iznos mjesečnog primanja plaće koji joj je jedini izvor prihoda te od njega podmiruje potrebe djeteta, hrane i režija te stana u kojem sada živi.

 

14.2.              Nadalje, prema iskazu tužiteljice proizlazi da od prekida bračne zajednice, tuženik kao otac je ostvarivao osobne odnose sa maloljetnim sinom tako da je dijete odlazilo k njemu kada bi ga otac nazvao, a u zadnje vrijeme dijete je odlazilo kod oca svaki drugi vikend, petkom nakon treninga te bi ga otac vratio u nedjelju navečer oko 19,00 ili 20,00 sati, te je isto tako dijete bilo na moru sa ocem, na Viru u mjesecu kolovozu 2020.

 

14.3.              Tužiteljica smatra da je odnos tuženika kao oca s maloljetnim djetetom dobar osim kada je tuženik pod utjecajem alkohola jer tada viče na dijete iz kojeg razloga je dijete u nekoliko navrata pobjeglo kući od njega te je iz navedenih razloga dijete bilo i saslušano na policiji jer je morala prijaviti tuženika, a u mjesecu lipnju 2021. je dijete došlo uznemireno od tužitelja i nakon toga nije htjelo razgovarati osim što joj je reklo da je tuženik bio uzrujan i radi toga maltretirao ga kao i da je tuženik pio dok je dijete bilo kod njega. Navedeno je prijavila Centru B., ali da su joj oni na to odgovorili da ne mogu ništa poduzeti.

 

14.4.              Maloljetno dijete je u dobi od osam godina, uspješno je završio prvi razred osnovne škole u kojoj je imao nastavu jedan tjedan prije podne, a jedan tjedan poslije podne. Kada je na nastavi prije podne, na nastavi je od 7,45 do 11,45 sati, a kada nastavu ima poslije podne, na nastavi je od 13,30 sati do 17,05 sati te mu je osnovna škola sada na novoj adresi bliža, a ističe i da je dobro prihvatio preseljenje i da ima svoj krug prijatelja na navedenoj adresi kao i da ima svoju sobu.

 

14.5.              Tužiteljica ističe da maloljetno dijete ide na izvannastavne aktivnosti utorkom i petkom kada trenira atletiku u S. od 19,00 do 20,00 sati, a na treninge ga voze njezini roditelji ako ona radi te isto tako redovito vodi ga i na posjete logopedu jer ima problema sa izgovorom pojedinih riječi koje sadrže slova „č,r i slično“.

 

14.6.              Tužiteljica je suglasna da dijete ostvaruje osobne odnose s drugim roditeljem, ovdje tuženikom kad on to želi, ali da ona mora biti prisutna doma kod preuzimanja djeteta s obzirom na to da njezini roditelji ne žele susresti tuženika zbog ranije izrečenih mjera opreza te donesene pravomoćne presude u kaznenom postupku.

 

14.7.              Tijekom postupka dok je tužiteljica davala iskaze, utvrđeno je da je tuženik neprestano prekidao tužiteljicu u iskazu kao i da je osporavao njezine navode.

 

15.              Tuženik S. P. saslušan kao stranka iskazao je da ima djevojku s kojom živi i s kojom se planira vjenčati, a maloljetno dijete se s njom odlično slaže te smatra da bi djetetu koristilo kad bi s njima živio posebice jer bi dopuštao tužiteljici da viđa dijete koje bi kod njega imalo svoju sobu.

 

15.1.              Tuženik osporava tužiteljici roditeljsku skrb oko djeteta i to u odnosu na hranu koju priprema, zatim smještaju koji je osigurala za koji smatra da nije primjeren, te da tužiteljica dopušta tuženiku gledanje filmova zastrašujućeg sadržaja tzv. horor filmovi zbog kojih se dijete boji i traži da spava kod njega, a potom dopušta i slušanje glazbe koja nije s našeg područja i loše je kvalitete, kao i da je tužiteljica ovisna o tabletama normabelu i diazepamu i to još dok je studirala.

 

15.2.              Tuženik ističe da ne pije, ali da je točno da je dan prije prometne nesreće uzrokovane alkoholom priveden jer je prijavljen za prijetnju zbog čega ga je nepravda zaboljela te se od tuge napio i razbio auto, ali i da je zbog nasilja u obitelji bio prekršajno kažnjen dva ili tri puta dok on nije prijavljivao tužiteljicu nigdje pa ni za eventualnu ovisnost od lijekova normabela ili diazepama niti zbog ekonomskog nasilja koji je vršila nad njim jer je njezina plaća bila njezina, a njegova plaća njegova.

 

15.3.              U odnosu na izvršavanje školskih obveza ističe da je dijete završilo prvi razred osnovne škole s dvije četvorke i to jedva samo iz razloga što je djetetu bio razrednik tuženikov budući zet, kao i da dijete ima problema s korištenjem hrvatskog jezika koji mu je materinji jezik. S tim u vezi je istaknuo da je tužiteljica željela da maloljetno dijete ide najstrožem učitelju dok je on urgirao kod svojeg budućeg zeta koji je sada učitelj djetetu.

 

15.4.              Isto tako, tuženik ističe da smatra da se dijete boji tužiteljice, a da je njemu više privrženije, ali i da mu tužiteljica ne dozvoljava da viđa dijete kako je propisano privremenom mjerom već kako njoj to odgovara. S tim u vezi ističe da mu odgovaraju susreti predviđeni privremenom mjerom te da želi da se ona održi i poštuje dok se ne donese konačna odluka.

 

15.5.              Tuženi radi dvije smjene, jedan tjedan popodne, a drugi ujutro, te mu je radi navedenog drugačija plaća u odnosu na podatke koji su dostavljeni u spis, zbog čega je primoran raditi dodatne poslove da podmiri sve troškove kao i troškove uzdržavanja.

 

16.    Iz iskaza obiju stranaka razvidno je da su njihovi bračni odnosi teško i trajno poremećeni, te je evidentno da je njihova faktična bračna zajednica prestala definitivno pred sada više od godinu dana i nije se više obnavljala, kao i da se stranke međusobno optužuju po pitanju načina izvršavanja roditeljske skrbi u odnosu na njihovo zajedničko maloljetno dijete i ukazuju na propuste drugog roditelja.

 

16.1.              S tim u vezi, a što je utvrđeno i u mišljenju Centra B. te posebne skrbnice maloljetnog djeteta, između stranaka kao roditelja maloljetnog djeteta vlada međusobno nepovjerenje, odnosi su izrazito narušeni, a roditeljska komunikacija i suradnja otežane.

 

16.2. Naime, uzimajući u obzir iskaze stranaka i njihovo ponašanje na održanim ročištima, sud izvodi zaključak da stranke još nisu u potpunosti razriješile emocije proizašle iz partnerskih odnosa te je kod oboje, prisutno nezadovoljstvo i uznemirenost.

 

16.3. Tužiteljica je povrijeđena tuženikovim postupcima i verbalnim napadima, posebice načinom života nakon što su prekinuli zajednički život, radi čega je i podnijela prijavu povodom koje je izrečena mjera opreza kao i kaznena sankcija za počinjenje kaznenog djela na štetu tužiteljice te se i često obraćala Centru za socijalnu skrb izražavajući sumnje i brigu oko tuženikovog ponašanja kad je pod utjecajem alkohola, a dijete je kod njega.

 

16.4.              S druge strane, tuženik je nezadovoljan ponašanjem tužiteljice i prijavama koje vidi odrazom neprijateljstva prema sebi i usmjerenosti prema sebi umjesto na dobrobit zajedničkog maloljetnog djeteta, te tvrdi da tužiteljica djetetu otežava komunikaciju i susrete s njime, zatim da tužiteljica ne održava higijenu djeteta što je i fotografirao, da ne vodi brigu oko djetetove pravilne ishrane niti oko djetetova razvoja u korištenju hrvatskog jezika s kojim ima poteškoća i koji je uspio svladati u školi samo iz razloga što je djetetu pomogao njegov budući zet, dečko kćerke koju je dobio u prvom braku.

 

17.              Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, sud je pri odlučivanju o zahtjevima rukovodio najboljim interesima maloljetnog djeteta i pravilima o zaštiti djece koja su, između ostalog, propisana odredbom čl. 3., 9. i 12. Konvencije o pravima djeteta (usvojena na 44. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda 20. studenoga 1989. godine (rezolucija br. 44/25), stupila na snagu 2. rujna 1990. godine).

 

18.              Nadalje, saslušana je i baka maloljetnog djeteta N. J., a koja je majka tužiteljice i to po prijedlogu tuženika (list 67 spisa), te je ista istaknula da tužiteljica živi s maloljetnim djetetom od 1. siječnja 2021. u novom stanu koji je kupila kao i da je tužiteljica sposobna bez ičije pomoći voditi brigu o djetetu.

 

18.1.              Baka maloljetnog djeteta ističe da je dijete za vrijeme dok je živjelo kod nje imalo sobu na raspolaganje te da je tuženik viđao dijete kad je to htio i kad tužiteljice nije bilo kod kuće, a to je većinom bilo za vikend ili danom u tjednu kad nije radio i to se odvijalo sve dok nije dobio zabranu prilaska.

 

18.2.              Nakon zabrane prilaska, baka maloljetnog djeteta ističe da se dogodio incident jer je tuženik želio ući u kuću iako mu to nije bilo dozvoljeno te je vrijeđao nju i njezina supruga, maltretirao ih i omalovažavao.

 

18.3.              Isto tako, smatra da dijete na cjelokupnu situaciju relativno dobro reagira, te je iskazala za dijete sljedeće „ide tati i mi ga pripremimo malo da ide tati. Još dok su on i majka bili kod nas bila je jedna situacija kad je dijete bilo ljuto. Naime, otac ga je zvao da dođe na pola puta jer je trebao ići jednoj osobi preko livade, potoka. Dok smo mi spremili dijete i dok je dijete došlo na to mjesto oca više nije bilo. Dijete je bilo razočarano i nakon toga nije htjelo ići ocu jer se bojao da je tata ljut jer nije došao na vrijeme“.

 

18.4. Baka maloljetnog djeteta ističe da dijete nekad ide zadovoljno tati, a nekad malo prigovara.

 

18.5.              Sud je u cijelosti prihvatio iskaz bake maloljetnog djeteta s obzirom na to da strane nisu prigovarale njezinom iskazu, a koji je tuženik i potvrdio u odnosu na događaj iz točke 18.3. ovog obrazloženja presude navodeći da se navedeno dogodilo jer su roditelji tužiteljice poslali dijete u neadekvatnoj obući za ribolov, dok je prigovorio u dijelu u kojem je iskazivala o brizi tužiteljice oko maloljetnog djeteta i sukobu koji je nastao između tuženika i njezina supruga kad je tuženik došao vidjeti dijete.

 

19.              Sud je izvršio i uvid u Rješenje Općinskog suda u B., broj K-342/2020-10 od 10. studenog 2020. (list 32-36) kojim je S. P. kao optuženiku produljena mjera opreza:

„ 1. zabrane približavanja određenoj osobi i zabrane uspostavljanja ili održavanje veze s određenom osobnom iz čl. 98. st. 2. točka 4. i 5. ZKP-a/08 i to:

-I. P., OIB:…,

-N. J., OIB…,

kojima se ne smije približiti na razdaljinu bližu od 100 metara, niti uspostavljati ili održavati izravne ili neizravne vez s istima, i

2. zabrane uhođenja ili uznemiravanja žrtve ili druge osobe iz čl. 98. st. 2. točka 9. ZKP/08 i to I. P., OIB:…

3. zabrane posjećivanja određenom mjesta ili područja iz čl. 98. st. 2. točka 2. ZKP/08 i to: kuće i pripadajućeg dvorišta na adresi B., ….“,

a koje produljenje mjere opreza će trajati dok za to postoji potreba, najdulje do izvršnosti presude dok je ukinuta je mjera opreza zabrane približavanja određenoj osobi i zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom iz čl. 98. st. 2. točka 4. i 5. ZKP/08 u odnosu na I. J., OIB:…, oca tužiteljice. Navedena mjera prestala je sa izvršnošću presude iz točke 20. ovog obrazloženja presude.

 

20. Izvršen je uvid i u pravomoćnu Presudu Općinskog suda u B. broj K-342/2020-11 od 10.studenog 2020. kojom je S. P. proglašen krivim što je „dana 18. travnja 2020. oko 11,00 sati u B. u Ulici …, u nakani da zastraši svoju suprugu I. P. prišao istoj te joj rekao da neće napraviti ni deset kilometara sa svojim autom, da će ga on dići u zrak, što je kod I. P. izazvalo osjećaj straha za vlastiti život i sigurnost, dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti a kazneno djelo je učinjeno prema bliskoj osobi, čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st. 3. i st. 2. KZ-a.“

 

21.              Uzimajući u obzir mišljenje Centra za socijalnu skrb i posebne skrbnice maloljetnog djeteta, zatim okolnost da je protiv tuženika donesena kaznena presuda kojom je osuđen za počinjenje  kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje na štetu tužiteljice, kao i da je ranije rješenjem ovoga suda izrečena mjera opreza  zabrane približavanja tužiteljici i njezinoj majci na razdaljini od 100 metara niti uspostavljanja ili održavanja veze s njima, kao i zabrane uhođenja ili uznemiravanja tužiteljice i posjećivanja mjesta stanovanja kod njezinih roditelja, odlučeno da je da je osnovan prijedlog Centra B..

 

22.              Sud je prihvatio iskaze stranaka u odnosu na njihove socio-ekonomskih prilika, jer se radi o nespornim činjenicama, utvrđenim i od strane Centra B..

 

23.              Nadalje, sud je prihvatio nalaz i mišljenje Centra B. i posebne skrbnice jer smatra da su dali svoje mišljenje objektivno, obrazloženo i u skladu s pravilima struke, poštivajući pri tome odredbe važećeg Obiteljskog zakona i Međunarodne Konvencije o pravima djeteta i načela slobode izražavanja mišljenja propisanog čl. 12. spomenute konvencije.

 

24.              Sud smatra da je suglasan prijedlog stručnog tima Centra B. i posebne skrbnice da maloljetno dijete I. P. stanuje s majkom u cijelosti u interesu i za dobrobit djeteta imajući u vidu privrženost djeteta za oba roditelja, ali i ponašanje tuženika kad je pod utjecajem alkohola što uznemiruje dijete.

 

25.              Slijedom navedenoga, a s obzirom na to da je u točki 9. ovog obrazloženja presude utvrđeno da obje stranke suglasno i sporazumno zahtijevaju razvod braka, isti se smatraju predlagateljima po osnovi čl. 369 st. 3 Obiteljskog zakona, presuđeno je kao pod toč. I. izreke ove presude.

 

26.              Nadalje, a temeljem svih provedenih dokaza, sud je odlučio da će u konkretnom slučaju maloljetno dijete I. P. stanovati s majkom, I. J. P., a s ocem S. P. ostvarivati osobne odnose na način kako je to predložio stručni tim Centra B., a u skladu s čl. 121. st. 1. Obiteljskog zakona ocjenjujući da je takva odluka u skladu s dobrobiti djeteta.

 

27..              Stoga je primjenom odredbi čl. 95., 96. i 119. Obiteljskog zakona, odlučeno kao u točki II. i IV. izreke ove presude.

 

28.              Tijekom postupka je utvrđeno da oboje roditelja brinu i skrbe o odgoju, razvoju i potrebama maloljetnog djeteta, a u interesu je djeteta da stranke kao roditelji sporazumno rješavaju pitanja roditeljske skrbi u skladu s temeljnim načelom Obiteljskog zakona, a da državna tijela interveniraju samo u slučaju potrebe (čl. 6 Obiteljskog zakona).

 

29.              Imajući u vidu izneseno u točki 28. ovog obrazloženja presude, utvrđeno je da su svi sudionici i stranke u postupku suglasili da roditeljska skrb za maloljetno dijete bude zajednička i sporazumna, slijedom čega je primjenom odredbe članka 104. i čl. 108. Obiteljskog zakona odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

 

30.              Nadalje, a s obzirom na dužnost roditelja na razmjenu informacija u vezi s djetetom propisanu čl. 113. Obiteljskog zakona, kao i mišljenje Centra i posebne skrbnice maloljetnog djeteta za sporazumno rješavanje sporova na način opisan u točki 9.1. ovog obrazloženja presude, presuđeno je kao u toč. V. i VI. izreke ove presude.

 

31.              Opće pravilo utvrđivanja visine iznosa za uzdržavanje propisano je čl. 307 Obiteljskog zakona, prema kojem će sud u sporu o uzdržavanju utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje, te procijeniti potrebe uzdržavane osobe, kao i procijeniti mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati.

 

32.              Prema odredbi čl. 310. st. 1. Obiteljskog zakona, roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje sa djetetom – obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

 

33.              U konkretnom slučaju je nesporno da do donošenja privremene mjere iz točke 6.3. ovog obrazloženja presude niti jedan roditelj nije plaćao drugome ništa za uzdržavanje maloljetnog djeteta, a već duži vremenski period maloljetno dijete stanuje s majkom, dok oba roditelja jednako sudjeluju u kupovini hrane, odjeće, obuće i školske opreme, a što je sud također cijenio kod donošenja odluke.

 

34.              Odredbom čl. 317. Obiteljskog zakona je propisano da odluku o uzdržavanju sud u parničnom postupku donosi nakon što je utvrdio ukupne materijalne potrebe djeteta i ukupne imovinske mogućnosti roditelja.

 

35.              Dakle, sud mora voditi računa o ukupnim materijalnim potrebama djeteta kako je navedeno u čl. 311. Obiteljskog zakona, no isto tako i o ukupnim mogućnostima roditelja obveznika uzdržavanja, kako je propisano odredbom čl. 313. i 314. Obiteljskog zakona.

 

36.              S tim u vezi, ukazuje se i na odredbu čl. 311. st. 2. Obiteljskog zakona da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.

 

37.              Tijekom postupka je utvrđeno da majka I. J. P., zdrava i radno sposobna, radi u Općoj bolnici B. sa višom stručnom spremom. Za mjesec lipanj ostvarila je plaću u neto iznosu od 9.612,33 kn (slovima: devettisućašestodvanaest kuna i tridesettrilipe), za mjesec srpanj 2020. ostvarila je plaću u neto iznosu od 9.407,60 kn (slovima: devettisućačetristosedamkuna i šezdesetlipa), za mjesec kolovoz 2020. ostvarila je plaću u neto iznosu od 12.058,41 kn (dvanaesttisućapedesetosamkuna i četrdesetjednulipu), za mjesec rujan 2020. ostvarila je plaću u neto iznosu od 8.207,50 kn (slovima: osamtisućadvjestosedam kuna i pedeset lipa), za mjesec listopad 2020. ostvarila je plaću u neto iznosu od 10.632,56 kn (slovima:desettisućašestotridesetdvije kune i pedesetšest lipa), za mjesec studeni 2020. ostvarila je plaću u neto iznosu od 10.926,95 kn (desettisućadevetstodvadesetšest kuna i devedesetpet lipa), podmiruje troškove režija, hrane, stana i potreba djeteta. Tužiteljica navodi da ima pomoć svojih roditelja, ako bi zatrebalo.

 

38.              U odnosu na tuženika, koji je obveznik uzdržavanja utvrđeno je da je zdrav i radno sposoban, zaposlen sa srednjom stručnom spremom u Općoj bolnici B. gdje je ostvario plaću za mjesec lipanj 2020. u neto iznosu od 8.918,29 kn (slovima: osamtisućadevetstoosamnaest kuna i dvadesetdevet lipa), za mjesec srpanj 2020. ostvario je plaću u neto iznosu od 7.880,71 kn (sedamtisućaosamstoosamdeset kuna i sedamdesetjedna lipa), za mjesec kolovoz 2020. ostvario je plaću u neto iznosu od 6.632,97 kn (slovima: šesttisućašestotridesetdvije kune i devedesetsedam lipa), za mjesec rujan 2020. ostvario je plaću u neto iznosu od 6.808,25 kn (slovima: šesttisućaosamstoosam kuna i dvadesetpet lipa), za mjesec listopad 2020. ostvario je plaću u neto iznosu od 6.119,62 kn (slovima: šesttisućastodevetnaest kuna i šeszdesetdvije lipe), za mjesec studeni 2020. ostvario je plaću u neto iznosu od 5.940,76 kn (slovima: pettisućadevetstočetrdeset kuna i sedamdesetšest lipa).  U svom iskazu tuženik je naveo da je povišenu plaću dobivao u vremenu kad je imao pripravnost, međutim kako je bolnica nabavila novi aparat za sterilizaciju više nema pripravnosti, zatim da radi dodatne poslove od kojih može dodatno zaraditi do 2.000,00 kuna (slovima: dvije tisuće kuna), da u vlasništvu ima automobil marke Ford Mondeo, 2008. godina proizvodnje, živi u obiteljskoj stambenoj kući koja nije u njegovu vlasništvu i za koju plaća troškove režija od 1.200,00 kn (slovima: tisućudvjesto kuna) mjesečno, a u zimskom razdoblju i do 1.800,00 kn (tisućuosamsto kuna). Otplaćuje kredit u iznosu od 1.200,00 kn (slovima: tisućudvjesto kuna) mjesečno i uzdržavanje za kćerku K. P. iz prvog braka u iznosu od 1.200,00 kn (slovima: tisućudvjesto kuna) mjesečno.

 

39.              Tuženik tijekom postupka nije niti osporio navod majke maloljetnog djeteta da u razdoblju od 27. srpnja 2020. do 7. prosinca 2020. nije doprinosio za uzdržavanje sina, dok između stranaka nije sporno da je u razdoblju od 8. prosinca 2020. redovito plaćao za uzdržavanje sina 650,00 kn (slovima: šestopedeset kuna) mjesečno, u skladu s privremenom mjerom iz točke 6.3. ovog obrazloženja presude, slijedom čega je sud navedeno uzeo u obzir prilikom određivanja iznosa za razdoblje trajanja privremene mjere i potrebe razlike.

 

40.              Prilikom odluke o visini uzdržavanja djeteta sud nije vezan zahtjevima stranaka, po osnovi čl. 426. Obiteljskog zakona.

 

41.              Prema odredbi čl. 309. Obiteljskog zakona uzdržavanje za dijete uvijek se određuje u novčanom iznosu.

 

42.              Ocjenjujući mjesečne potrebe maloljetnog djeteta I. P., za utvrditi je da je u dobi od 8 godina, završio prvi razred osnovne škole, zdravo je dijete, te ima uobičajene mjesečne životne potrebe kao što su: prehrana, odjeća, obuća, troškovi školskog pribora i školskih izleta, troškovi interneta, higijenski pribor i kozmetika, povremena sportska događanja, džeparac itd.

 

43.              Sud smatra da je tužitelj u mogućnosti doprinositi na ime uzdržavanja za maloljetnog I. P. minimalan iznos od 1.000,00 kn (slovima: tisućukuna) mjesečno, koji je sukladan mjesečnim potrebama i dobi maloljetnog djeteta I. P. te je isti iznos utvrđen i prema odredbi čl. 314. st. 3. Obiteljskog zakona u vezi s Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta („Narodne novine“, broj 30/2021), prema kojim podacima roditelj koji ne stanuje s djetetom je dužan za dijete od 7 do 12 godina plaćati 20% prosječne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske odnosno 1.352,60 kn (tisućutristopedesetdvije kune i šezdeset lipa) kao minimalni iznos, dok je prema podacima iz Odluke o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“, broj 30/21) donesenim od strane nadležnog Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, utvrđen Platni razred prihoda obveznika uzdržavanja, te mjesečni iznosi uzdržavanja prema dobi djeteta, a u konkretnom slučaju je to iznos od 1.474,00 kn (tisućučetiristosedamdesetčetiri kune i nula lipa).

 

44.              Imajući u vidu utvrđeno imovinsko stanje svakog roditelja; da od prekida zajednice života roditelja pa do donošenja privremene mjere otac nije plaćao za uzdržavanje maloljetnog djeteta; da otac ima obvezu plaćanja uzdržavanja za kćerku iz prvog braka za koju nije naveo da je u radnom odnosu; da ima obvezu otplaćivanja kredita realiziranog za kupnju osobnog automobila, a koja obveza nema prednost pred zakonskom obvezom uzdržavanja maloljetnog djeteta; kao i da svaki roditelj jednako sudjeluje u troškovima obuće i odjeće i hrane maloljetnog djeteta, zatim da dodatnim radovima nema osiguran stalni prihod, te imajući u vidu podatke iz točke 37. i 38. ovog obrazloženja presude, u skladu s odredbama čl. 309., čl. 314. st. 2. točka 1., st. 3. točka 1., čl. 538. st. 1. i st. 2. Obiteljskog zakona, sud je naložio ocu da za uzdržavanje maloljetnog djeteta plaća iznos od 1.000,00 kn (slovima: tisuću kuna) mjesečno kako je navedeno u točki VII. izreke ovoga rješenja dok će ostatak do potrebnog iznosa doprinositi majka koja je zdrava i radno sposobna te ostvaruje prihode.

 

44.1.              O zakonskim zateznim kamatama na dospjele obroke uzdržavanja i to zadnjeg dana u mjesecu za koji treba platiti uzdržavanje, a neplaćene, odlučeno je primjenom odredbi čl. 29. st.1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18).

 

45.              S razlikom iznad dosuđenog iznosa uzdržavanja do zatraženog iznosa uzdržavanja i rokom dospijeća uzdržavanja, odbijen je zahtjev maloljetnog I. P. kako je odlučeno u točki VIII. izreke presude.

 

46.              Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 366. Obiteljskog zakona, a u svezi s odredbom čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku te je tužiteljici zastupanoj po odvjetniku priznata jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak po Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ukupno 200 bodova odnosno iznosu od 2.000,00 kn uz primjenu Tbr. 42. i 50. uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost odnosno ukupno 2.500,00 kn na ime konačno dosuđenog parničnog troška, te je odlučeno kao u točki IX izreke presude.

 

47.              Povodom zahtjeva tužiteljice za donošenjem privremene mjere, te uzimajući u obzir ovlasti za donošenjem iste po službenoj dužnosti, kao i iskaze stranaka na ročištu održanom 23. srpnja 2021., utvrđeno je da je potrebno donesenu privremenu mjeru izmijeniti na način da se utvrdi nova adresa stanovanja tužiteljice s maloljetnim djetetom kao i dodati mogućnost prvenstveno dogovora između stranaka za reguliranjem ostvarivanja osobnih odnosa imajući u vidu promjenjivo radno vrijeme tužiteljice i tuženika te nemogućnost određivanja i usklađivanja uvijek prema fiksno dogovorenim terminima.

 

48.              Prema odredbi čl 534. Obiteljskog zakona, sud može donesenu privremenu mjeru izmijeniti ili ukinuti na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti, ako ju je po službenoj dužnosti ovlašten odrediti.

 

49.              Po osnovi čl. 534. Obiteljskog zakona tijek roka za žalbu i žalba ne odgađaju privremenu mjeru.

 

50.              S obzirom na to da je privremenu mjeru iz točke 6. obrazloženja presude sud donio po prijedlogu predlagateljice i tužiteljice te po službenoj dužnosti, kao i da se adresa stanovanja maloljetnog djeteta s majkom promijenila, odlučeno je kao u rješenju.

U Bjelovaru, 29. srpnja 2021.

                                                                                                                                                            SUDAC:

          Neda Šola

 

 

 

 

 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u 4 primjeraka. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka istoga. Žalba se podnosi ovome sudu u 4 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.Tijek roka za žalbu, niti žalba ne odgađaju provedbu privremene mjere (čl. 352. Ovršnog zakona).

Rokovi za žalbu ne teku od 1. do 15. kolovoza 2021. (čl. 348. st. 4. Zakon o parničnom postupku).