Poslovni broj Gž Ob-182/2021-2

 

          Poslovni broj Gž Ob-182/2021-2

                      

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

    R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Alenki Paus kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene M. S. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnica M. R., odvjetnica iz Č., protiv tuženika-protutužitelja I. S. iz Č., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik R. D., odvjetnik iz Č., radi utvrđenja i diobe bračne stečevine, odlučujući o žalbi tužiteljice-predlagateljice osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Čazmi, poslovni broj P Ob-13/2021-70 od 26. travnja 2021., 29. srpnja 2021.,

 

 

r i j e š i o j e

 

I.               Prihvaća se djelomično, a djelomično odbija kao neosnovana žalba tužiteljice-protutužene te se:

 

- potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Čazmi, poslovni broj P Ob-13/2021-70 od 26. travnja 2021. u točki I. i II. izreke,

 

- preinačuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Čazmi, poslovni broj P Ob-13/2021-70 od 26. travnja 2021. u točki III. izreke na način da se nalaže tužiteljici-protutuženoj M. S. da tuženiku-protutužitelju I. S. isplati trošak u iznosu 1.562,50 kn, a u roku osam dana, dok se u preostalom dijelu u iznosu 3.437,50 kn odbija zahtjev tuženika – protutužitelja.

 

II.              Odbija se zahtjev tužiteljice-protutužene za naknadu troška žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Prvostupanjskim rješenjem, u st. I. izreke rješenja, odbijena je privremena mjera tužiteljice-protutuženice, predlagateljice osiguranja od 9. veljače 2021. koja glasi:

" I. Zabranjuje se protivniku osiguranja I. S. iz Č., OIB: … ili trećoj osobi na temelju naloga protivnika osiguranja, otuđiti i opteretiti 1/2 suvlasničkog dijela vrijednosnih papira i to: - 210 dionica izdavatelja P. banke Z. d.d., registracije pozicije pri Središnjem klirinškom depozitarnom društvu d.d. PBZ-B, koje se vode u Središnjem klirinškom depozitarnom društvu d.d. pod brojem računa …, oznake vrijednosnog papira kod Središnjeg klirinškog depozitarnog društva d.d. PBZ-R-A, nominalnog iznosa 21.000,00 kuna, - 69 dionica izdavatelja Hrvatskog Telekoma d.d., registracije pozicije HT-I pri Središnjem klirinškom depozitarnom društvu d.d., koje se vode u Središnjem klirinškom depozitarnom društvu d.d. pod brojem računa …, oznake vrijednosnog papira kod Središnjeg klirinškog depozitarnog društva d.d. HT-R-A, temeljnog kapitala po vrijednosnom papiru 8.752,46 kuna, uz zabilježbu zabrane u knjigu dionica P. banke Z. d.d. i Hrvatskog Telekoma d.d. te Središnjeg klirinškog depozitarnog društva d.d. te se zabranjuje protivniku osiguranja I. S. iz Č., OIB … ili trećoj osobi na temelju naloga protivnika osiguranja korištenje ili raspolaganje pravima u ½ suvlasničkog dijela po osnovi navedenih vrijednosnih papira, uz zabilježbu zabrane u knjigu dionica P. banke Z. d.d. i Hrvatskog Telekoma d.d. te Središnjeg klirinškog depozitarnog društva d.d. te se zabranjuje protivniku osiguranja I. S. iz Č., OIB … ili trećoj osobi na temelju naloga protivnika osiguranja korištenje ili raspolaganje pravima u ½ suvlasničkog dijela po osnovi navedenih vrijednosnih papira.

II. Zabrane iz točke I ovog rješenja se smatraju provedenim dostavom ovog rješenja Središnjem klirinškom depozitarnom društvu d.d., Zagreb i Voditelju knjige dionica P. banke Z. d.d. i Hrvatskog Telekoma d.d.

III. Ove zabrane ostaju na snazi do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi između predlagateljice i protivnika osiguranja pred Općinskim sudom u Bjelovaru-Stalna služba u Čazmi, broj POb-13/2021, radi utvrđenja i diobe bračne stečevine.

IV. Ova privremena mjera određuje se do donošenja pravomoćne presude u ovom parničnim postupku ili do drugačije odluke suda.

V. Žalba ne odgađa izvršenje ove privremene mjere."

 

1.1. St. II. izreke pobijanog rješenja odbijena je privremena mjera tužiteljice-protutuženice predlagateljice osiguranja od 7. travnja 2021. koja glasi:

"I. Zabranjuje se dužniku protivnika osiguranja, Financijskoj Agenciji, Zagreb, OIB … da ispuni svoju obvezu protivniku osiguranja isplatom 1 novčanog iznosa dosuđenog temeljem pravomoćne sudske presude donesene u postupku koji se vodi pri Općinskom sudu u Velikoj Gorici u broju predmeta Pr-23/2019 i to I. S. iz Č., OIB … te se zabranjuje protivniku osiguranja I. S. iz Č., OIB … da primi ispunjenje te obveze u 1 dijela odnosno da raspolaže svojom tražbinom u 1/2 dijela.

II. Zabrana iz točke I ovog rješenja smatra se provedenom dostavom ovog rješenja Financijskoj Agenciji.

III. Ova zabrana ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi između predlagateljice i protivnika osiguranja pred Općinskim sudom u Bjelovaru-Stalna služba u Čazmi broj predmeta POb-13/2021, radi utvrđenja i diobe bračne stečevine.

IV. Žalba ne odgađa izvršenje ove privremene mjere.

V. Protivnik osiguranja dužan je predlagateljici osiguranja nadoknaditi trošak postupka u iznosu od 5.000,00 kuna, u roku 8 dana."

 

1.2.               St. III. izreke rješenja naloženo je predlagateljici osiguranja protivniku osiguranja nadoknaditi trošak postupka u iznosu od 5.000,00 kuna, u roku 8 dana.

 

2.              Protiv prvostupanjskog rješenja pravovremenu žalbu podnijela je tužiteljica-predlagateljica osiguranja pobijajući isto zbog bitne povrede odredaba parničnog i ovršnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog odluke o troškovima postupka. Ističe kako je pobijano rješenje u cijelosti neosnovano, da je neopravdan stav da tužiteljica/protutužena nije dokazala opasnost da će tuženi/protutužitelj bez takvih mjera spriječiti ili znatno otežati naplatu njene tražbine; da da je tome tako potvrđuju navodi iz podneska tuženog/protutužitelja od 16. travnja 2021. i priloga tom podnesku, konkretno Sporazuma o podmirenju odvjetničkih troškova od 16. travnja 2021. ovjerenog po v.d. javnog bilježnika I. M. K. u Č., broj ovjere Ov-…, iz kojeg je razvidno da tuženi/protutužitelj prenosi na svog punomoćnika potraživanje prema svom dužniku, Financijskoj Agenciji, temeljem presude Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Pr-29/2019-12 i presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj GžR-4/2020-2 i to iznos od 90.000,00 kuna na ime odvjetničkih troškova, da te presude potječu s osnove radnog spora koji je tuženi/protutužitelj pokrenuo protiv FINA-e kao poslodavca, radi isplate bruto plaće i ostalih materijalnih davanja za razdoblje koje obuhvaća i razdoblje trajanja bračne zajednice stranaka u ovom postupku, pa se radi o plaći koja predstavlja bračnu stečevinu, a tužiteljica/protutužena ostvaruje pravo na polovicu dosuđenog iznosa, odnosno na polovicu plaće koja bi pripala ovdje tuženome/protutužitelju. Navodi da su spomenute presude pravomoćne sa danom 15. prosinca 2020., a ovršne sa danom 6. veljače 2021.; ističe da postoji izuzetna opasnost da tužiteljica/protutužena neće moći naplatiti svoju tražbinu iz ovog predmeta jer će tuženi/protutužitelj raspolagati imovinom, a tome u prilog ide spomenuti Sporazum. Obrazloženje suda da je jedna privremena mjera koja je određena u odnosu na zabranu tuženome/protutužitelju da raspolaže novčanim iznosima po računima dovoljna i najprikladnija je bespredmetno u situaciji kada tuženi/protutužitelj ima pravo naplatiti gotovo milijun kuna samo glavnice od svog dužnika ili taj novac prenijeti na treću osobu, a što već i čini, te kada prema podacima Središnjeg klirinškog depozitarnog društva raspolaže dionicama čija tržišna vrijednost iznosi gotovo 190.000,00 kuna. Napominje da ukoliko neće moći naplatiti svoju tražbinu prema tuženome/protutužitelju iz razloga što je sud nepravilno postupio tada će tužiteljica/protutužena svoj odštetni zahtjev uputiti Republici Hrvatskoj. Pobija i odluku o trošku jer nije jasno zašto je isti bio nužan radi donošenja pobijane odluke. Predlaže usvajanje žalbe i preinaku pobijanog rješenja na način da se usvoji prijedlog za određivanje privremene mjere od 9. veljače 2021. i 7. travnja 2021., podredno da ukine pobijano rješenje te vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje trošak sastava žalbe i pristojbe na žalbu.

             

3.              Odgovor na žalbu dostavio je tuženik-protutužitelj navodeći da dio rješenja se odnosi na zabranu raspolaganja dionicama koje glase na ime tužiteljice, da bi bez privremene mjere mogla istima raspolagati, da je ista tražila izdavanje privremene mjere i u odnosu na dionice koje glase na tuženika – protutužitelja, a kojem zahtjevu je udovoljeno sudskim rješenjem (protiv kojeg je tuženik – protutužitelj uložio žalbu). Glede presude Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Pr-29/19 djelomično preinačenoj presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gžr-4/2020-2. ističe da se radi o potraživanju koje tuženik ima prema tuženiku u tom predmetu, FINA – Financijska agencija, a po osnovu naknade za bruto plaće, te za troškove parničnog postupka u tom predmetu; da tužiteljica ne može raspolagati i sredstvima koja bi osnovom presude pripadala fondovima HZMO i HZZO, te temeljem poreza, kao niti troškovima parničnog postupka; da je tuženik legalno dio tih troškova prenio na svog punomoćnika u tom postupku iz razloga što punomoćniku tuženika – protutužitelja iz ovog postupka ti troškovi nisu plaćeni; da bi u suprotnom punomoćnik tužitelja iz navedenog postupka protiv FINAe mogao te troškove tražiti i protiv tužiteljice. Ističe da je tužiteljica – protutuženica ishodila privremenu mjeru zabrane raspolaganja novčanim sredstvima na svim novčanim sredstvima tuženika – protutužitelja kod banaka, a temeljem evidencije FINA-e. Svaka isplata od strane FINA-e u eventualnom postupku ovrhe značila bi da ta novčana sredstva prispiju na bilo koji od bankovnih računa tuženika – protutužitelja, a to znači da on tim sredstvima ne bi mogao raspolagati. Zaključuje da tužiteljica – protutuženica, nije dokazala temeljem odredbi Ovršnog zakona da postoji opasnost kako bi tuženik – protutužitelj bez te mjere spriječio ili znatno otežao naplatu njene tražbine. Zbog svega navedenog predlaže da sud drugog stupnja odbije žalbu tužiteljice – protutuženice kao neosnovanu.

 

4.              Žalba tužiteljice-predlagateljice osiguranja nije osnovana glede glavnog zahtjeva.

 

5.               Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog za osiguranje određivanjem privremene mjere zabranom protivniku osiguranja ili trećoj osobi na temelju naloga istog da otuđi ili optereti ½ suvlasničkog dijela vrijednosnih papira i to 210 dionica izdavatelja PBZ d.d. i 69 dionica Hrvatskog Telekoma d.d. (prijedlog od 9. veljače 2021.) te zabrana dužniku protivnika osiguranja da ispuni svoju obvezu protivniku osiguranja isplatom ½ novčanog iznosa dosuđenog temeljem pravomoćne sudske odluke u predmetu Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-23/2019, uz zabranu tuženiku da primi ispunjenje ½ dijela te obveze (prijedlog od 7. travnja 2021.); sve uz obrazloženje da je predlagateljica osiguranja učinila vjerojatnom postojanje svojih tražbina jer su stranke živjele u braku 45 godina, ali da nije dokazala da bi bez donošenja mjere pretrpjela nenadoknadivu štetu, odnosno da bi protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao naplatu njezine tražbine, kao i da nije dokazala opasnost da će bez mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će imovinu otuđiti prikriti ili na drugi način njome raspolagati, a sve primjenom čl. 344. st. 1. i čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona.

 

6.              Ispitujući prvostupanjsko rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći i po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba postupka kada se na njih tako pazi prema Zakonu o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP) i na pravilnu primjenu materijalnoga prava (članak 365. stavak 2. u vezi sa člankom 381. ZPP sve u vezi sa člancima 21. stavkom 1. i 290. Ovršnog zakona - "Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 73/17 – dalje u tekstu: OZ), ovaj žalbeni sud ocjenjuje kako je prvostupanjski sud donio pravilnu i zakonitu odluku kada je odbio prijedlog za određivanje privremene mjere.

 

7.              Odredbom čl. 344. OZ određeno je da se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. (2) Predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz stavka 1. ovoga članka ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu. Odredbom čl. 346. st. 1. i 2. OZ određeno je da radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim: 1. ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili 2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. (2) Odredbe članka 344. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona primjenjuju se i pri određivanju privremenih mjera radi osiguranja nenovčanih tražbina.

 

8.              U konkretnom slučaju slijedi da je stav suda prvog stupnja prije svega da je prijedlog neosnovan jer tužiteljica – predlagateljica osiguranja nije dokazala u mjeri potrebne vjerojatnosti za izricanje privremene mjere postojanje opasnosti da će bez određivanja iste protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati ostvarenje tražbine time što bi promijenio postojeće stanje stvari, odnosno da bi pretrpjela nenadoknadivu štetu (glede nenovčane tražbine). Taj zaključak niti žalbenim navodima ovome sudu nije doveden u sumnju jer opasnost koju je nužno u potrebnom stupnju vjerojatnosti utvrditi ipak mora biti u toj mjeri vjerojatna i temeljiti se na određenim radnjama ili propustima protivnika osiguranja koje isti poduzima ili je vjerojatno da bi ih mogao poduzeti. Sama činjenica da ta mogućnost postoji, nije dovoljna. Tu opasnost niti po stavu ovoga sud tužiteljica nije učinila vjerojatnom u mjeri potrebnoj za izricanje predložene privremene mjere, a za to nije dovoljna činjenica da je tuženik vlasnik dionica i da načelno kao takav istima može raspolagati. Također nije učinila vjerojatnim da bi pretrpjela nenadoknadivu štetu, tim više što je već određena privremena mjera na računima tuženika. Navedeno se, adekvatno, odnosi i na novčanu tražbinu osnovom presude jer niti jedna okolnost ne ukazuje da postoji opasnost da će protivnik osiguranja postupati na taj način da spriječi ostvarenje, naplatu te tražbine tužiteljice, a činjenica da je došlo do prijenosa tražbine glede odvjetničkih troškova koji su nesporno u tom postupku nastali, ne ukazuje na postojanje te opasnosti; tim više što ako se radi o bračnoj stečevini moguće je postojanje i obveze tužiteljice da u određenoj mjeri podmiri iste.

 

9.              Slijedom navedenog, žalbu je valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje u točkama I. i II. primjenom odredbe članka 380. t. 2. ZPP u vezi sa čl. 381. i 368. st. 1. ZPP.

 

10.              Odluka o trošku predlagateljice osiguranja je pravilna, a o trošku protivnika osiguranja nije pravilna. Naime, sud prvog stupnja dosudio je tuženiku-protutužitelju trošak za sastav podneska – odgovora na prijedlog od 7. travnja 2021. u iznosu 5.000,00 kn (s PDV-om). Međutim, za odlučivanje o tom trošku valja primijeniti Tbr. 11/8 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a sukladno kojem za sastav tog podneska tuženiku pripada 25% nagrade iz Tbr. 7. t. 1., 3. i 6., ali ne više od 250 bodova. Stoga, kako je vrijednost predmeta spora u tužbi 250.001,00 kn tuženiku za sastav tog podneska pripada 125 bodova uz PDV, odnosno 1.562,50 kn. Pritom su neosnovani žalbeni navodi da se radi o podnesku koji nije bio potreban za vođenje postupka osiguranja u situaciji kada je tuženiku prijedlog dostavljen te se istim na njega očitovao.

 

11.              Kako je žalba neosnovana u dijelu glavnog zahtjeva, odbijen je zahtjev tužiteljice-protutužene, predlagateljice osiguranja, za naknadom troškova žalbenog postupka, čl. 166. st. 1. ZPP.

 

 

U Puli-Pola, 29. srpnja 2021.

 

Sutkinja

 

Alenka Paus