Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-1458/21-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, mr.sc. Inge Vezmar Barlek i Senke Orlić-Zaninović, članica vijeća, te sudske savjetnice Dijane Filipčić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada Z. Z., protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske (ranije: Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske), Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe D. K. iz S. D., radi ovrhe naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-668/20-7 od 8. veljače 2021., na sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2021.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-668/20-7 od 8. veljače 2021.
Obrazloženje
1. Osporavanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-361-05/19-28/30, URBROJ: 531-09-2-20-2 od 28. siječnja 2020. kojim je poništeno rješenje Grada Z., Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-02/19-020/354, URBROJ: 251-13-32-1/011-19-2 od 20. rujna 2019. te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje.
2. Navedenim rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela tužitelju je zabranjeno raspolaganje novčanim sredstvima koje ima na računima kod banaka do podmirenja duga sa zakonskim zateznim kamatama na ime dospjele neplaćene naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u iznosu od 356,32 kuna glavnice i 8,43 kuna zakonskim zateznim kamata, prema ovršnom rješenju istog javnopravnog tijela, KLASA: UP/I-363-02/14-19/03571, URBROJ: 251-13-31/100-14-2 od 18. veljače 2014. (točka I. izreke) uz naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 200,00 kuna (točka II. izreke). Točkama III. i IV. izreke navedenog rješenja izdan je nalog Financijskoj agenciji radi provedbe točaka I. i II. izreke, dok je u točki V. izreke navedeno da žalba ne odgađa provedbu ovrhe.
3. Prvostupanjski upravni sud ocijenio je zakonitim rješenje tuženika pozivom na članak 29. stavke 1. i 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12., 143/13., 65/17. i 14/19., dalje: ZoPNIZ)
4. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi kako je rješenje o ovrsi od 20. rujna 2019. doneseno pozivom na odredbu članka 29. Zakona o obveznim odnosima i članka 29. stavka 2. ZoPNIZ-a. U provedenom postupku utvrđeno je da obveznik nije u cijelosti podmirio obvezu te da na dan 20. rujna 2019. duguje iznos od 356,32 kune glavnice i zakonske zatezne kamate u iznosu od 8,43 kune na obroke plaćene u zakašnjenju, kako je navedeno u kartici investitora, te zakonske zatezne kamate na navedeni iznos glavnice koji će se obračunati na dan uplate. Smatra da bi se odredba članka 29. stavka 2. ZoPNIZ-a analogijom trebala primijeniti i na situacije kada je određeno plaćanje naknade odjednom ali je stranka platila naknadu platila s popustom nakon roka, pa je ostala dužna dio glavnice. To iz razloga što bi provođenje postupka ovrhe prema Zakonu o općem upravnom postupku ili Ovršnom zakonu bilo neekonomično i vjerojatno bi troškovi premašivali iznos duga. Predlaže Sudu poništiti pobijanu presudu prvostupanjskog upravnog suda i usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja.
5. Tuženik i zainteresirana osoba, iako pozvani sukladno odredbi članka 71. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 29/17., dalje: ZUS), nisu dostavili odgovor na žalbu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Prema odredbi članka 66. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.
8. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi u smislu odredbe članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da se pobijana presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom.
9. Odredbom članka 29. stavka 1. ZoPNIZ-a propisano je da ako podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnik zgrade ne plati obrok naknade određen rješenjem o obračunu naknade kojim je dopuštena obročna otplata, naplata se izvršava prisilnim putem. Prema stavku 2. istog članka Zakona rješenje o obračunu naknade u slučaju iz citiranog stavka 1. članka Zakona izvršava upravno tijelo jedinice lokalne samouprave na način i u postupku uređenom propisima o prisilnoj naplati poreznog duga.
10. Po ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud obrazložio kako iz naprijed navedenih zakonskih odredbi jasno proizlazi intencija zakonodavca da se po poreznim propisima izvršava samo ono rješenje kojim je određena obročna otplata naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, a ne i rješenje kojim je određeno jednokratno plaćanje naknade.
11. Prema tome, a kako je u ovoj upravnoj stvari rješenjem o naknadi prvostupanjskog javnopravnog tijela od 18. veljače 2014. određeno jednokratno plaćanje naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, to je prvostupanjski sud, imajući na umu odredbe članka 29. stavaka 1. i 2. ZoPNIZ-a, zakonito potvrdio rješenje tuženika kojim je poništeno rješenje o ovrsi prvostupanjskog javnopravnog tijela zbog nepravilne primjene mjerodavnog prava.
12. Kako, dakle, tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju zakonitost osporavane odluke, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
13. Valjalo je stoga, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 29. srpnja 2021.
Predsjednica vijeća
Marina Kosović Marković, v.r.