Republika Hrvatska
Županijski sud u
Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 19 Gž-338/2020-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E ŠE N J E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja i to Sanje Prosenice,
predsjednice vijeća, Blanke Pervan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Mirjane
Macure, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. K. iz
A., …, OIB: …, zastupane po punomoćnici
N. B., odvjetnici iz V., …, protiv tuženika: 1) D.
K. iz D., …, OIB: … i 2) mldb. M.
K. iz D., …, OIB: …, zastupanog po majci
i zakonskoj zastupnici M. C. N., a ova po punomoćniku S. K.,
odvjetniku iz V., …, radi proglašenje ovrhe nedopuštenom,
odlučujući o žalbi tužiteljice i žalbi tuženika pod 1) i 2) izjavljenim protiv presude
Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-355/19-13 od 4. prosinca 2019., u
sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2021.

r i j e š i o j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-355/19-13 od 4. prosinca 2019. i predmet vraća sudu prvog stupnja radi održavanja nove glavne rasprave.

Obrazloženje

Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

1. „1. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog
suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima br. Ovr- 1157/18 od 13. 12. 2018.,
sada Općinskog suda u Vinkovcima br. Ovr-521/19, u dijelu koji se odnosi na
zakonske zatezne kamate na svakomječeni iznos od 1.379,00 kuna počev od 15. u
mjesecu na koji se odnosi, pa do isplate i to za razdoblje od 15. 7. 2008. do 15. 2.

2011.

2. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu zahtjeva za
proglašenje ovrhe nedopuštenom.

3. Svaka stranka snosi svoje troškove.“

Poslovni broj: 19 Gž-338/2020-2 2

2. Protiv citirane presude u toč. 2. i 3. izreke žalbu je izjavila tužiteljica zbog bitne
povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog
stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Tvrdi
da je podnijela tužbu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o
ovrsi broj Ovr-1157/2018 od 13. prosinca 2018., odnosno broj Ovr-521/2019, jer je
tražbina tuženika pod 1) i 2) kao ovrhovoditelja prestala. Kod suda prvog stupnja već
se vodio ovršni postupak broj Ovr-2295/2009 ovrhom na plaći oca tuženika i u tom je
ovršnom postupku obustavama na plaći M. K. namirena tražbina
tuženika za razdoblje od 1. srpnja 2008. do 30. rujna 2009. i to još 2010. godine.
Punomoćnik tuženika je na ročištu od 19. studenoga 2019. naveo da je za razdoblje
od 15. srpnja 2008. do 15. rujna 2009. od M. K. naplaćeno 10
mjesečnih rata po 1.379,00 kn. Dakle, ovrha na nekretnini tužitelja određena
rješenjem o ovrsi broj Ovr-521/2019 već je namirena provedbom ovrhe na plaći
M. K. u predmetu broj Ovr-2295/2009. U spis su dostavljene i
uplatnice o obavljenim plaćanjima, pa je ostalo nejasno zbog čega sud nije izveo
dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem kojeg je predložila. Iz obrazloženja
pobijane presude ne može se utvrditi razlog zbog kojeg nije izvedeno financijsko-
knjigovodstveno vještačenje, jer o tome sud prvog stupnja nije iznio nikakve razloge,
pa se presuda ne može ispitati jer nema razloga o odlučnim činjenicama, čime je
počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11.
Zakona o parničnom postupku. Činjenično je stanje ostalo pogrešno i nepotpuno
utvrđeno, jer prvostupanjski sud i nije pokušao utvrditi da li je tražbina namirena. U
izreci drugostupanjske odluke koja predstavlja ovršnu ispravu temeljem koje su
tuženici pokrenuli ovršni postupak nije specificirano razdoblje na koje se odnosi
tražbina od 30.338,00 kn i tuženici je ne mogu samovoljno specificirati. Ovrha se
može odrediti samo sukladno ovršnoj ispravi. Predlaže žalbu uvažiti, pobijanu
presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

3. Protiv citirane presude u toč. 1. i 3. izreke žalbu su izjavili tuženici pod 1) i 2) –
(dalje: tuženici) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i
nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
Tvrde da je prvostupanjski sud usvojio tužbeni zahtjev i proglasio nedopuštenim
potraživanje zakonskih zateznih kamata za sveukupno 32 mjeseca, u razdoblju od
srpnja 2008. do veljače 2011., kraj činjenice da od strane sina tužiteljice nisu
naplaćena 32 mjesečna obroka zakonskog uzdržavanja. U najgorem je slučaju za
tuženike prvostupanjski sud mogao proglasiti nedopuštenim potraživanje zakonskih
zateznih kamata na svega 10 mjesečnih obroka za uzdržavanje u razdoblju od srpnja

2008. do veljače 2011. Prigovara odluci o troškovima postupka jer su zakonske
zatezne kamate sporedno potraživanje i prvostupanjski je sud trebao im dosuditi
parnični trošak, jer su većim dijelom uspjeli u sporu. Predlažu žalbu uvažiti i pobijanu
presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalbe su osnovane.

Poslovni broj: 19 Gž-338/2020-2 3

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi proglašenja nedopuštenom ovrhe
određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Vinkovcima
broj Ovr-1157/2018 od 13. prosinca 2018. (sada broj Ovr-521/2019).

7. Prvostupanjski je sud u postupku utvrdio sljedeće:

- da je rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja poslovni broj Ovr-1157/2018 od

13. prosinca 2018. određena ovrha na nekretnini ovršenice M. K. na
temelju pravomoćne i ovršne isprave - presude Općinskog suda u Vukovaru, Stalne
službe u Vinkovcima broj P-411/2015-23 od 8. ožujka 2016. preinačene presudom
Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-280/2016-3 od 7. kolovoza 2018. radi naplate
novčane tražbine ovrhovoditelja pod 1) D. K. i 2) mldb. M.
K. u iznosu od 30.338,00 kn, s pripadajućim zakonskim zateznim
kamatama na mjesečne iznose od po 1.379,00 kn, počev od 15-og u mjesecu, na
koji se odnosi, pa do isplate (l.s. 12),

- da je tužiteljica kao ovršenica izjavila žalbu protiv rješenja o ovrsi Ovr-
1157/2018 od 13. prosinca 2018. iz razloga predviđenih odredbom čl. 50. st. 1. toč.

9. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 93/14 i 73/17 - dalje: OZ) da je
tražbina prestala na temelju činjenica nastalih u vrijeme kada je ovršenik više nije
mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja
sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja
javnobilježničke isprave. Tvrdi da je dug podmiren i da tuženici kao ovrhovoditelji nisu
ovlašteni zahtijevati ovrhu protiv nje, jer je tražbina ovrhovoditelja od 1. srpnja 2008.
do 30. rujna 2009. prestala namirenjem na plaći M. K., oca tuženika u
provedbi ovrhe broj Ovr-2295/2009, još 2010. godine (l.s. 13),

- da je Zaključkom suda prvog stupnja broj Ovr-521/2019-5 (ranije Ovr-
1157/2018) tužiteljica kao ovršenica upućena da u roku od 15 dana od dostave
Zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe u predmetnom ovršnom postupku
nedopuštenom ''radi prestanka tražbine'' (l.s. 5) i

- da je tužiteljica pokrenula predmetni parnični postupak radi utvrđenja
nedopuštenosti ovrhe, te tvrdi da je potraživanje tuženika kao ovrhovoditelja
podmireno i tražbina prestala.

8. Prvostupanjski je sud pobijanom presudom zaključio da su tuženici kao
ovrhovoditelji ovlašteni od tužiteljice kao ovršenice u ovršnom postupku zahtijevati
namirenje cijele novčane tražbine utvrđene ovršnom ispravom, jer se uplate na koje
se tužiteljica pozvala odnose na razdoblje prije donošenja pravomoćne sudske
presude kao ovršne isprave. Ovrhu određenu rješenjem o ovrsi Općinskog suda u
Vukovaru, Stalne službe u Vinkovcima broj Ovr-1157/2018 od 13. prosinca 2018.
(sada Ovr-521/2019) proglasio je nedopuštenom samo u dijelu koji se odnosi na
zakonske zatezne kamate na mjesečne iznose od po 1.379,00 kn počev od 15-og u
mjesecu pa do isplate i to za razdoblje od 15. srpnja 2008. do 15. veljače 2011., iz
razloga jer ''i sam tuženik prihvaća da rješenje o ovrsi proturječi ovršnoj ispravi glede
zakonskih zateznih kamata''.

Poslovni broj: 19 Gž-338/2020-2 4

10. Tužiteljica je tijekom postupka predlagala izvođenje dokaza knjigovodstveno
financijskim vještačenjem radi utvrđenja da li je tražbina tuženika kao ovrhovoditelja
prestala, kojem se dokaznom prijedlogu tuženici pod 1) i 2) nisu protivili, a o kojem
dokaznom prijedlogu sud prvog stupnja nije odlučio.

11. Iako i sami tuženici u postupku tvrde i priznaju da je upravo za razdoblje od 15.
srpnja 2008. do 15. svibnja 2009. od njihova oca M. K. naplaćeno 10
mjesečnih rata po 1.379,00 kn, na koje se razdoblje odnosi rješenje o ovrsi broj Ovr-
1157/2018 od 13. prosinca 2018., i u odnosu na koje rješenje o ovrsi je podnesena
tužba radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe, o čemu prvostupanjski sud u pobijanoj
presudi ne govori ništa, pa prvostupanjska presuda nema razloga o odlučnim
činjenicama, jer je za odluku u ovoj pravnoj stvari odlučno da li je tražbina tuženika
koja se ostvaruje u ovršnom postupku iz kojeg je tužiteljica kao ovršenica upućena
na ovu parnicu (Ovr-1157/2018) prestala, što je i dalje sporno.

12. Stoga je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu
povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju u žalbi i
ukazuje tužiteljica . Naime, u pobijanom presudu o odlučnim činjenicama postoji
proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili
zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

13. Stoga je žalba tužiteljice i tuženika osnovana.

14. Na osnovi iznesenog trebalo je po čl. 369. st. 1. ZPP uvažiti žalbu stranaka,
pobijanu presudu suda prvog stupnja ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na
ponovno suđenje.

15. Prvostupanjski će sud u ponovnom postupku utvrditi da li je i kada prestala
tražbina tuženika pod 1) i 2) iz ovršnog postupka Ovr-1157/2018 (sada Ovr-
521/2019), jer je u ovom postupku bilo sporno da li je tražbina tuženika iz
pravomoćnog rješenja o ovrsi broj Ovr-1157/2018 podmirena, iz razloga zbog kojih je
Zaključkom prvostupanjskog suda tužiteljica M. K. kao ovršenica i
upućena u parnicu te će otkloniti procesnu povredu na koju je ukazan ovim rješenjem
te potom donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu tužiteljice.

16. O parničnom trošku nastalom povodom izjavljene žalbe odlučit će sud prvog stupnja u konačnoj odluci, po čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zadru, 29. srpnja 2020.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica, v.r.