U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivanke Maričić-
Orešković predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje
izvjestiteljice te Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A.
B. OIB: …, T. 73, zastupane po punomoćnici M. F. A., odvjetnici iz R., protiv tuženice Općine O. OIB: 00943337752, Oprtalj, Ulica Matka Laginje 21, zastupane po punomoćniku N. B., odvjetniku iz U., radi isplate, rješavajući žalbe stranaka,izjavljene protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama - Buie,
poslovni broj P-1371/2019 od 24. studenog 2020., u sjednici vijeća održanoj

28. srpnja 2021.

p r e s u d i o j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženice te se potvrđuje presuda
Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama - Buie, poslovni broj P-1371/2019
od 24. studenog 2020. u točki I. izreke.

II Uvažava se žalba tužiteljice te se citirana presuda suda prvog stupnja preinačava u točkama II. i III. izreke i sudi:

1. Nalaže se tuženici da tužiteljici u roku od 15 dana isplati daljnji iznos od

140.324,97 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.02.2009. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.03.2009. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.04.2009. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.05.2009. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.06.2009. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.07.2009. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.08.2009. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.09.2009. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.10.2009. godine pa d o isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.11.2009. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.12.2009. godine pa do isplate,

2

Poslovni broj Gž-1115/2021-7

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.01.2010. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.02.2010. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.03.2010. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.04.2010. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.05.2010. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.06.2010. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.07.2010. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.08.2010. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.09.2010. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.10.2010. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.11.2010. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.12.2010. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.01.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.02.2011. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.03.2011. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.04.2011. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.05.2011. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.06.2011. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.07.2011. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.08.2011. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.09.2011. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.10.2011. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.11.2011. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.12.2011. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.01.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.02.2012. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.03.2012. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.04.2012. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.05.2012. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.06.2012. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.07.2012. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.08.2012. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.09.2012. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.10.2012. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.11.2012. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.12.2012. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.01.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.02.2013. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.03.2013. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.04.2013. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.05.2013. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.06.2013. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.07.2013. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.08.2013. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.09.2013. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.10.2013. godine pa do isplate,

3

Poslovni broj Gž-1115/2021-7

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.11.2013. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.12.2013. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.01.2014. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.700,00 kuna počev od 01.02.2014. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.700,00 kuna počev od 01.03.2014. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.025,00 kuna počev od 01.04.2014. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.025,00 kuna počev od 01.05.2014. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.06.2014. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.700,00 kuna počev od 01.07.2014. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.700,00 kuna počev od 01.08.2014. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.700,00 kuna počev od 01.09.2014. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.10.2014. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.11.2014. godine pa do isplate
-na iznos od 1.025,00 kuna počev od 01.12.2014. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.025,00 kuna počev od 01.01.2015. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.700,00 kuna počev od 01.02.2015. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.700,00 kuna počev od 01.03.2015. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.025,00 kuna počev od 01.04.2015. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.025,00 kuna počev od 01.05.2015. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.06.2015. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.700,00 kuna počev od 01.07.2015. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.700,00 kuna počev od 01.08.2015. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.700,00 kuna počev od 01.09.2015. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.10.2015. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.11.2015. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.025,00 kuna počev od 01.12.2015. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.025,00 kuna počev od 01.01.2016. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.700,00 kuna počev od 01.02.2016. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.700,00 kuna počev od 01.03.2016. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.025,00 kuna počev od 01.04.2016. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.025,00 kuna počev od 01.05.2016. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.06.2016. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.700,00 kuna počev od 01.07.2016. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.700,00 kuna počev od 01.08.2016. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.700,00 kuna počev od 01.09.2016. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.10.2016. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.11.2016. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.025,00 kuna počev od 01.12.2016. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.025,00 kuna počev od 01.01.2017. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.700,00 kuna počev od 01.02.2017. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.700,00 kuna počev od 01.03.2017. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.025,00 kuna počev od 01.04.2017. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.025,00 kuna počev od 01.05.2017. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.362,47 kuna počev od 01.06.2016. godine pa do isplate,
-na iznos od 1.700,00 kuna počev od 01.07.2017. godine pa do isplate,

4

Poslovni broj Gž-1115/2021-7

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem
eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta,
koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza

2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana
nefinancijskim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu uvećane za tri postotna poena.

2. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka u iznosu od 7.050,00 kn
sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. studenog 2020. do isplate.

3. Nalaže se tuženici da tužiteljici u roku od 15 dana naknadi trošak parničnog
postupka u iznosu od 45.148,25 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja
teče od dana presuđenja 24. studenog 2020. do isplate po stopi koja se određuje za
svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih
na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim društvima izračunatim za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, dok se u
preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka odbija kao
neosnovan.

III Nalaže se tuženici da tužiteljici u roku od 15 dana naknadi trošak žalbe u
iznosu od 5.276,25 kn, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu
troškova žalbe odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke djelomično je prihvaćen
tužbeni zahtjev te je određeno da je tuženica dužna isplatiti tužiteljici iznos od

14.719,20 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, preciziranom u stopi i
tijeku na pojedine mjesečne iznose u toj točki izreke presude, točkom II. izreke je u
preostalom dijelu do zatraženih 155.044,17 kn sa zakonskim zateznim kamatama
odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan dok je u točki III. izreke naloženo tužiteljici da
tuženici naknadi parnične troškove u iznosu od 7.050,00 kn, sve u roku od 15 dana,
sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. studenog 2020. pa do isplate.

2. Protiv presude žalbe podnose obje stranke.

3. Tužiteljica se žali protiv odbijajućeg dijela presude iz točke II. izreke te protiv
odluke o troškovima postupka iz točke III. izreke, pozivajući se na sve žalbene
razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“
broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11.,
148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda u
pobijanom dijelu preinači te u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev kao i zahtjev za
naknadu troškova postupka, uključujući i žalbeni trošak.

4. Tuženica žalbu podnosi protiv dosuđujućeg dijela presude sadržanog u
točki I. izreke, pozivom na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. ZPP-a s

5

Poslovni broj Gž-1115/2021-7

prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev u cijelosti odbije te da se tuženici priznaju daljnji troškovi postupka uključujući i žalbeni trošak.

5. Tuženica nije odgovorila na žalbu tužiteljice, dok je tužiteljica u odgovoru na
žalbu osporila osnovanost žalbenih navoda te predložila da se žalba tuženice odbije
kao neosnovana.

6. Žalba tužiteljice je osnovana dok žalba tuženice nije osnovana.

7. Kao prvo treba reći da je zahtjev tuženice podnesen u žalbenoj fazi
postupka za izuzeće predsjednika Županijskog suda u Rijeci odbijen rješenjem
predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-280/2021 od 11. lipnja

2021. dok je zahtjev tuženice za izuzeće članica vijeća Županijskog suda u Rijeci iz
uvoda ove presude odbijen rješenjem predsjednika Županijskog suda u Rijeci broj
29 Su-288/2021 od 18. lipnja 2021.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade zbog korištenja 1/2
suvlasničkog dijela nekretnina tužiteljice označenih kao k.č. 6466/1, k.č. 6466/2 i k.č.
6467 sve upisane u z.k.ul. 221 k.o. O., od strane tuženice kao druge suvlasnice,
kroz razdoblje od mjeseca siječnja 2009. do zaključno mjeseca lipnja 2017.

9. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- stranke su suvlasnice svaka u 1/2 dijela nekretnina k.č. 6466/1, k.č. 6466/2 i
k.č. 6467 sve upisane u z.k.ul. 221 k.o. O., ukupne površine 10.595 m2,
- u naravi predmetne nekretnine predstavljaju jedinstvenu cjelinu - nogometno
igralište pored mjesta O., izgrađeno i uređeno od strane nekadašnje O. B.
80-ih godina prošlog stoljeća u vrijeme kada su nekretnine bile u društvenom
vlasništvu, sa pristupnim putem i postavljenim montažnim objektom - svlačionicom,
- nakon što je 1994. pravna prednica tužiteljice Đ. V. postala
suvlasnica predmetnih nekretnina, između stranaka kao suvlasnika su započeli
bezuspješni pregovori oko raspolaganja i korištenja ovih nekretnina (prodaja,
zamjena, naknada za korištenje, naknada za održavanje...), što je rezultiralo sudskim
postupcima od kojih je pred istim prvostupanjskim sudom još uvijek u tijeku postupak
razvrgnuća suvlasničke zajednice poslovni broj R1-197/2015,

- u ranije provedenom postupku pravomoćnom presudom Općinskog suda u
Bujama poslovni broj P-276/2008 od 30. studenog 2009. (potvrđena i djelomično
preinačena presudom Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-2792/2010 od

13. srpnja 2011.) ovdje tuženici i nogometnom klubu "G. –O. " iz O.
naložena je predaja predmetnih nekretnina u suposjed pravnoj prednici tužiteljice te
je tuženici naloženo prednici tužiteljice isplatiti iznos od 52.492,00 kn s pripadajućom
zateznom kamatom na ime korištenja suvlasničkog dijela za desetogodišnje
razdoblje od 1998. do kraja 2008.,

- na temelju citirane presude kao ovršne isprave tužiteljica je pokrenula ovršni
postupak te je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Bujama-Buie, poslovni broj
Ovr-1319/11-2 od 5. siječnja 2012. određena ovrha radi predaje predmetnih
nekretnina u suposjed tužiteljici, koja ovrha je prisilnim putem provedena tek

27. lipnja 2017. kada je tužiteljica putem suda uvedena u suposjed nekretnina,

6

Poslovni broj Gž-1115/2021-7

- u ovome postupku ranijom prvostupanjskom presudom poslovni broj
P-1690/2016 od 13. lipnja 2017. tužiteljici je pravomoćno dosuđen iznos od

18.355,83 kn odnosno po 305,93 kn mjesečno, s pripadajućom zateznom kamatom
na ime korištenja suvlasničkog dijela nekretnina u petogodišnjem razdoblju od
siječnja 2009. do prosinca 2013.,

- tužbenim zahtjevom o kojem je preostalo za odlučiti u ovome postupku,
postavljenim u podnesku od 13. lipnja 2019. (list 270-274 spisa) tužiteljica od
tuženice potražuje naknadu zbog korištenja 1/2 suvlasničkog dijela nekretnina i to po

1.394,07 kn za petogodišnje razdoblje od siječnja 2009. do prosinca 2013. (razlika
između dosuđenih 305,93 kn do zatraženih 1.700,00 kn mjesečno) te daljnjih

1.700,00 kn mjesečno za nastavno razdoblje od siječnja 2014. do lipnja 2017.
odnosno do trenutka kada je tužiteljica u postupku ovrhe uvedena u suposjed
nekretnina,

- u razdoblju relevantnom za ovaj postupak od siječnja 2009. do lipnja 2017.
nekretnine su bile u posjedu tuženice koja ih je u cijelosti i isključivo upotrebljavala na
način da je nogometno igralište ustupila na korištenje mjesnom nogometnom klubu
"G. –O. " iz O..

10. Analizom i ocjenom provedenih dokaza, sud prvog stupnja zaključuje da je
tuženica bez ikakve valjane pravne osnove bila u posjedu tužiteljičinog suvlasničkog
dijela nekretnina u relevantnom razdoblju dok tužiteljica nije uvedena u suposjed istih
te da stoga tužiteljica ima pravo potraživati naknadu s osnova korištenja tuđe
nekretnine u svoju korist na temelju instituta stjecanja bez osnova iz članka 1111. u
vezi s člankom 1120. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05.,
41/08., 125/11. i 78/15. - dalje ZOO-a). Pritom kao neosnovane otklanja prigovore
tuženice da je tužiteljici omogućeno ući u posjed nekretnina, prigovor zastare
potraživanja i prigovor presuđene stvari. Uvažavajući uputu iz ranije ukidne odluke
ovoga suda, prvostupanjski sud visinu naknade utvrđuje imajući na umu činjenicu da
su predmetne nekretnine u vrijeme bespravnog korištenja bile nogometno igralište pa
utvrđuje da tužiteljica ima pravo na naknadu za zemljište koje je namijenjeno za sport
i rekreaciju u namjeni sportske igre - nogomet.

11. Uvažavajući podatke prikupljene od nekoliko jedinica lokalne samouprave i
nogometnih klubova na području Istarske županije o načinu raspolaganja i visini
naknade za korištenje i iznajmljivanje sličnih nogometnih terena, uvažavajući dalje
lokaciju gdje se nogometno igralište u O. nalazi, činjenicu da se radi o igralištu
koje koristi NK G. –O., niža liga Istarske županije, sud je visinu naknade za
korištenje ovog igrališta utvrdio komparirajući podatke za NK P., uzimajući
cijenu za jedan sat u iznosu od 450,00 kn te je kao daljnji kriterij uzeo 11 utakmica u
vremenskom trajanju od 90 minuta po utakmici, koliko ih se prema provedenim
dokazima odigra godišnje na tome terenu. U obrazloženju je prvostupanjski sud
detaljno izložio način na koji je došao do zaključka da za razdoblje od siječnja 2009.
do prosinca 2013. prizna tužiteljici iznos po 31,57 kn mjesečno, uvažavajući već
pravomoćno dosuđene iznose za isto razdoblje, dok za razdoblje od siječnja 2014.
do lipnja 2017., za određene mjesece u godini priznaje tužiteljici po 675,00 kn (dvije
utakmice mjesečno), odnosno po 337,50 kn (jedna utakmica mjesečno), obzirom na
razdoblje igranja utakmica, odnosno sveukupno nalaže tuženici isplatiti tužiteljici za
relevantno vrijeme iznos od 14.719,20 kn sa pripadajućom zateznom kamatom dok
preostali dio tužbenog zahtjeva do zatraženih 155.044,17 kn odbija kao neosnovan.

7

Poslovni broj Gž-1115/2021-7

12. O troškovima postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 154. stavak

2. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a.

13. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih
povreda iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud
pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako ni bitna
povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, s
obzirom da pobijana presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati,
a na koje neosnovano žalbom upire tuženica.

14. Bez uporišta tuženica u žalbi tvrdi da su počinjene bitne povrede postupka
iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a te članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s
člankom 7. ZPP-a. Prema stanju spisa, punomoćnici stranaka su dopisom suda od 5.
lipnja 2020. bili izviješteni da su zatraženi podaci o visini naknade za korištenje
nogometnih igrališta od određenih jedinica lokalne samouprave i nogometnih klubova
u Istarskoj županiji. Tuženica nije onemogućena u raspravljanju niti očitovanju na
tako pribavljene isprave i dokaze, budući da na raspravu od 28. listopada 2020., na
kojoj se provodio dokaz čitanjem pribavljenih podataka, za tuženicu, koja je uredno
pozvana putem punomoćnika, nitko bez isprike nije pristupio niti je tuženica iskoristila
mogućnost razmatranja spisa sukladno članku 150. ZPP-a.

15. Suprotno žalbenim navodima tuženice, sud prvog stupnja dovoljno je
ispitao sve okolnosti koje su pravno relevantne za donošenje zakonite odluke u
ovome sporu te je na temelju provedenih dokaza u okviru dokaznih prijedloga
stranaka i njihove pravilne ocjene, u obrazloženju presude utvrdio potrebno
činjenično stanje, stoga nije počinjena u žalbi tuženice sadržajno istaknuta relativno
bitna povreda iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP-a.

16. Ovaj sud prihvaća izneseno činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom
presudom te nalazi da je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako
odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva (čemu se prigovara žalbom tuženice) dok je
u pogledu visine tužbenog zahtjeva pravilnom primjenom materijalnog prava na
utvrđeno činjenično stanje, tužbeni zahtjev trebalo u cijelosti prihvatiti (na što se
ukazuje žalbom tužiteljice).

17. U ovoj fazi žalbenog postupka još uvijek je sporno pitanje pripada li
tužiteljici pravo na naknadu zbog korištenja njezinog suvlasničkog dijela od strane
tuženice, po kojoj osnovi, za koju vrstu zemljišta te u kojoj visini.

18. Tuženica u žalbi ističe kako je sud prvog stupnja pogrešno primijenio
materijalno pravo temeljeći presudu na institutu stjecanja bez osnova odnosno
uporabi tuđe nekretnine u svoju korist iz članka 1111. ZOO-a u vezi s člankom 1120.
ZOO-a, unatoč tome što je u prethodno okončanom parničnom postupku poslovni
broj P-276/2008 tuženici naloženo prednici tužiteljice isplatiti novčani iznos za
razdoblje od 1998. do kraja 2008. na temelju članka 161., članka 164. i članka 165.
Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98.,
137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10.,
143/12. i 152/14. - dalje ZV), a koje stajalište da je potvrđeno presudom Županijskog

8

Poslovni broj Gž-1115/2021-7

suda u Puli poslovni broj Gž-2792/2010 od 13. srpnja 2011. te odlukom Vrhovnog
suda Republike Hrvatske broj Rev x-1085/2011 od 6. ožujka 2012.

19. Odgovarajući na ove žalbene navode koji se tiču odluke o osnovu
tužbenog zahtjeva treba imati u vidu da je Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje
VSRH) donio pravna shvaćanja kojima upućuje na primjenu odredbi stvarnog prava
iz ZV-a kojima su uređena pitanja kao u konkretnoj pravnoj situaciji. Prema članku

40. stavak 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj: 28/13., 33/15., 82/15.,
82/16., 67/18., 126/19., 130/20.) takva pravna shvaćanju su obvezujuća za
drugostupanjski sud. Na primjenu članka 164. i članka 165. ZV-a upućuju pravna
shvaćanja Građanskog odjela VSRH broj SU IV-188/2009 od 26. listopada 2009.,
posebno broj Su IV-16/2021 od 1. ožujka 2021., koje su sudovi dužni primijeniti na
sve sporove, neovisno o tome u kojem stupnju se predmet trenutačno nalazi na
rješavanju (Rješenje VSRH broj Revd- 699/2021 od 16. ožujka 2021.) a koje glasi:

„U odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika), kada jedan suvlasnik
onemogući drugog u korištenju (su)vlasništva stvari primjenjuju se odredbe članka

164. i 165. ZVDSP. U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv
posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu
naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve
koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i

165. ZVDSP, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj
posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i
predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju
za posjedovanjem stvari. Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od
trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo
nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je
tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.“

20. Stoga, s obzirom na utvrđenje prvostupanjskog suda da je tuženica bila u
(su)posjedu suvlasničkog dijela nekretnina tužiteljice kao nepošteni posjednik, a što
je postala puno prije relevantnog razdoblja za ovaj postupak i to od pismenog
obraćanja tuženici dopisom od 7. listopada 1997. odnosno barem od trenutka
podnošenja tužbe na predaju u posjed i isplatu u parnici poslovni broj P-276/2008
dana 11. lipnja 2004.), tada je tuženica prema odredbi članka 165. stavak 1. ZV-a
dužna tužiteljici isplatiti sve koristi koje je imala za vrijeme svojeg posjedovanja.

21. Neosnovano tuženica u žalbi ponavlja tvrdnje kako tužiteljici i prije
provođenja ovrhe radi uvođenja u suposjed nekretnina, nije bilo priječeno stupiti u
suposjed te da je tuženica pozivala tužiteljicu putem punomoćnika to učiniti. U tom
pravcu pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je tuženica bez pravnog osnova kao
nepošteni posjednik u relevantnom razdoblju koristila suvlasnički dio nekretnina
tužiteljice koja je onemogućena stupiti u suposjed sve do provedene ovrhe, cijeneći
utvrđenja provedenog postupka koja se odnose na pismenu korespondenciju
punomoćnika tužiteljice s tuženicom, činjenicu da se u naravi radi o nogometnom
igralištu te svrhu i način izvršavanja posjeda istog kao i činjenicu da tuženica nakon
dugogodišnjeg parničenja nije postupila po pravomoćnoj sudskoj odluci kojom joj je
naložena predaja nekretnina u suposjed prednici tužiteljice, zbog čega je ista bila
prisiljena provesti ovrši postupak.

9

Poslovni broj Gž-1115/2021-7

22. Stoga se ukazuje pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da nije logično
niti životno da bi tužiteljica pokretala ovršni postupak nakon okončanja parnice u kojoj
je uspjela sa tužbenim zahtjevom na predaju nekretnina u suposjed, u slučaju da je
tuženica postupila po pravomoćnoj sudskoj odluci i da je izvršila svoju obvezu iz
navedene sudske odluke u dodijeljenom roku.

23. Radi navedenog, osnovano je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju
utvrdio da postoji utužena obveza tuženice, koja protivno žalbenim navodima
tuženice nije zastarjela. Naime, prema odredbi članka 165. stavak 2. ZV-a ovakvo
vlasnikovo traženje zastarijeva u roku od tri godine od dana kada mu je stvar
predana. Tužiteljici kao suvlasnici nekretnine su predane u suposjed u ovrsi dana 27.
lipnja 2017. a tužba je u ovome predmetu podnesena prije toga, odnosno 19.
prosinca 2012., time da je cjelokupna tražbina dospjela na naplatu prije zaključenja
glavne rasprave (članak 326. stavak 1. ZPP-a).

24. Tuženica dalje žalbom tvrdi da je visinu naknade koristi koje je tuženica
imala od posjedovanja dijela nekretnina tužiteljice trebalo utvrditi uzimajući kao kriterij
da se radi o poljoprivrednom zemljištu. Pritom ukazuje kako je sama tužiteljica
prilikom pismenog obraćanja tuženici radi predaje nekretnina ustvrdila da će na svom
dijelu zemljišta saditi masline te da na poljoprivredno zemljište upućuje i odluka
VSRH Rev x-1085/2011 od 6. ožujka 2012. iz ranije okončane parnice.

25. Protivno iznesenim žalbenim navodima, pravilno je stajalište
prvostupanjskog suda da se ostvarivanje koristi trebalo sagledati prema stanju
nekretnine kroz relevantno vrijeme uporabe. U ovom slučaju nekretnina je u naravi
nogometno igralište radi čega i prema stajalištu ovoga suda ne može doći u obzir
visina naknade koja bi se plaćala za poljoprivredno zemljište, tim više što u vrijeme
kada je prednica tužiteljice stekla pravo suvlasništva ovih nekretnina, iste su već tada
u naravi bile nogometno igralište. Korist koju je ostvarivala tuženica kao jedinica
lokalne samouprave, sastojala se od novčanog iznosa koji bi ista morala plaćati
drugoj osobi (tužiteljici) za uporabu njezinog suvlasničkog dijela, kako bi zadovoljila
potrebe svojih građana i omogućila bavljenje sportom te funkcioniranje mjesnog
nogometnog kluba i njegova sufinanciranja. Dakle, novčani iznos na mjesečnoj ili
godišnjoj razini koji bi tuženica morala plaćati, a nije plaćala, predstavlja korist koju je
tuženica kao nepošteni posjednik imala za vrijeme posjedovanja nekretnina tužiteljice
i to prema stanju nekretnina u vrijeme posjedovanja, sukladno veličini nogometnog
igrališta, poziciji, opremljenosti i frekventnosti njegova korištenja. Eventualna
potraživanja tuženice prema tužiteljici s osnova uređivanja i održavanja nogometnog
igrališta, na što se ukazuje žalbom tuženice, nisu više predmet ovog postupka.

26. U revizijskoj odluci na koju se poziva žalba tuženice, VSRH je prigovore
tužiteljice vezano za način utvrđivanja visine koristi otklonio kao neosnovane
isključivo primjenom raspravnog načela iz članka 7. ZPP-a i činjenice da tužiteljica u
parničnom postupku poslovni broj P-276/2008 na ove sporne okolnosti nije
predlagala nikakve dokaze te je odluku o visini koristi prepustila sudu. Za razliku od
toga, u ovome postupku po prijedlogu tužiteljice na okolnost utvrđivanja visine koristi
provedeni su odgovarajući dokazi na temelju kojih je sud prvog stupnja pravilno
zaključio da visinu naknade treba utvrditi uvažavajući da se radi o zemljištu koje je
namijenjeno za sport i rekreaciju u namjeni sportske igre - nogomet.

10

Poslovni broj Gž-1115/2021-7

27. Međutim, u pogledu odmjeravanja visine koristi koju je tuženica pritom
ostvarila i mora ju naknaditi tužiteljici jer je bila nepošteni posjednik, osnovano se
žalbom tužiteljice prigovara načinu izračuna i parametara koje pritom koristi
prvostupanjski sud. Tužiteljica u žalbi iznosi nekoliko poredbenih varijanti kojima
nastoji obeskrijepiti izračun iz pobijane presude.

28. Prvostupanjski sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljice za provođenje
građevinskog vještačenja radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva te nije cijenio po
tužiteljici dostavljeno Izvješće o obavljenoj reviziji učinkovitosti upravljanja i
raspolaganja nogometnim stadionima i igralištima u vlasništvu jedinica lokalne
samouprave - podnositelja Državnog ureda za reviziju sa 16. sjednice Hrvatskog
sabora 30. travnja 2020. - skupno izvješće i pojedinačno izvješće za Istarsku
županiju. Sud je odlučio za parametar uzeti položaj nekretnine te okolnost da se radi
o najnižoj lizi igranja nogometa te je visinu utvrdio na temelju iskaza z.z. tuženice i
isprava koje su dostavili nogometni klubovi i jedinice lokalne samouprave, slične
razine kao u ovome postupku, komparirajući prvenstveno podatke za NK P.
(bez igranja utakmica), na koji je način utvrdio da se na predmetnom igralištu
godišnje odigra samo 11 utakmica NK G. –O., uzimajući u obzir cijenu sata
od 450,00 kn te trajanje utakmice od 90 minuta.

29. U žalbi tužiteljica osnovano ističe činjenicu da u relevantnom razdoblju
tuženica nije bila posjedu nogometnog igrališta (pa tako i suvlasničkog dijela
tužiteljice) samo u vrijeme održavanja 11 nogometnih utakmica nego svih 24 sata
dnevno. Jednako tako osnovano se žalbom tužiteljice ukazuje na činjenicu da
odigravanje jedne nogometne utakmice traje duže od sat i pol (90 minuta), kada se
uzme u obzir vrijeme dolaska igrača i gledatelja, pripreme, igre i odlaska sa
nogometnog terena, svlačionica i gledališta. Treba imati u vidu da se radi o zemljištu
od 10.595 m2 koje se sastoji od nogometnog terena i popratnih sadržaja, odnosno da
polovina suvlasničkog dijela tužiteljice iznosi 5.297 m2 i da se navedeni sportski
teren ne koristi u komercijalne aktivnosti nego za potrebe lokalnog nogometnog kluba
najniže razine jedne županije.

30. Stoga, ovaj sud nalazi da tužiteljici pripada naknada koristi koju je
ostvarivala tuženica u visini od 1.700,00 kn mjesečno. Naime, kada se kao kriterij
uzme referentna vrijednost od 450,00 kn po satu, koju cijenu uzima sud prvog
stupnja a čiju visinu tužiteljica ne spori, te kada bi se uzelo da je tuženica
posjedovala igralište samo jedan sat dnevno, iako je faktično isključivala tužiteljicu iz
posjedovanja 24 sata dnevno u relevantnom razdoblju, tada bi mjesečna naknada za
polovinu igrališta premašivala iznos od 1.700,00 kn mjesečno koliko potražuje
tužiteljica (iznosila bi 6.750,00 kn).

31. Radi navedenog, uvaženjem žalbe tužiteljice pobijanu presudu je valjalo
preinačiti u odbijajućem dijelu te tužiteljici dosuditi preostali dio tužbenog zahtjeva od

140.324,97 kn (razliku preko već dosuđenih 14.719,20 kn do zatraženih 155.044,17
kn) odnosno razliku od dosuđenih mjesečnih iznosa do zatraženih 1.700,00 kn
mjesečno, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom sukladno članku 29.
stavak 1., 2. i 8. ZOO-a.

11

Poslovni broj Gž-1115/2021-7

32. Zaključno treba nadodati, da u situaciji kada tužiteljica, kao fizička osoba te
procesno i financijski slabija strana, kroz višegodišnje razdoblje pokušava ostvariti
svoja vlasnička prava i stupiti u suposjed dijela svojih nekretnina, u kojem pravcu
postavlja zahtjev tuženici kao jedinici lokalne samouprave koja se u odnosu na
tužiteljicu nalazi na poziciji moći te ne postupa niti po nalogu suda iz pravomoćne
sudske odluke, radi čega je bilo potrebno provoditi ovrhu radi ulaska u posjed, tada je
tuženica kao nepošteni posjednik koji je potpuno faktično isključio tužiteljicu iz
njezinih vlasničkih prava na nekretninama, dužna tužiteljici naknaditi ekonomski
ekvivalent koristi koju je ostvarila ograničavanjem tužiteljice u uživanju prava
vlasništva, čija se zaštita jamči člankom 48. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne
novine" broj: 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) i te člankom 1. Protokola
br. 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine -
Međunarodni ugovori" broj: 18/97., 6/99., 8/99., 14/02. i 1/06.).

33. S obzirom da je donošenjem prvostupanjskih presuda u ovome postupku
te donošenjem predmetne presude ovoga suda, tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu,
kako po svojoj tužbi tako i po protutužbi tuženice, tužiteljici je trebalo priznati
zatražene troškove postupka (troškovnici list 195, 221 i 427 spisa) primjenom članka

166. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a i člankom 155. ZPP-a te
primjenom relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. - dalje Tarifa),
uvažavajući visinu vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog
zahtjeva. Tužiteljici pripada trošak nagrade punomoćniku za sastav tužbe 2.500,00
kn (Tbr. 7/1 Tarife), za sastav odgovora na protutužbu 2.500,00 kn (Tbr. 8/1 Tarife),
za sastav obrazloženih podnesaka od 17.6.2019. i 15.5.2020. za svaki po 2.500,00
kn (Tbr. 8/1 Tarife), za zastupanje na raspravama 5.11.2014., 19.5.2015.,

16.12.2015., 12.4.2017., 8.6.2017., 29.1.2020., 26.5.2020. i 28.10.2020. za svaku po

2.500,00 kn (Tbr. 9/1 Tarife), za sastav žalbe protiv presude poslovni broj
P-1690/2016 od 13.7.2017. u iznosu od 3.125,00 kn (Tbr. 10/1 Tarife), što zbrojeno
iznosi 33.125,00 kn, pa dalje uvećano za PDV od 25% u iznosu od 8.281,25 kn (Tbr.

42. Tarife) te trošak sudskih pristojbi na presudu poslovni broj P-1690/2016 od 13.7.

2017. u iznosu od 1.370,00 kn te na žalbu na istu presudu u iznosu od 2.372,00 kn,
sveukupno iznosi 45.148,00 kn, koliko je naloženo tuženici da isplati tužiteljici na ime
troškova postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Preostali dio
zahtjeva tužiteljice za naknadu troškova postupka odbijen je kao neosnovan.

34. Tužiteljici je priznat i trošak sastava žalbe protiv pobijane presude u iznosu
od 3.125,00 kn (Tbr. 10/1 Tarife) uvećano za PDV od 25% u iznosu od 781,25 kn
(Tbr. 42. Tarife) te trošak sudske pristojbe na žalbu od 1.370,00 kn, što sveukupno
iznosi 5.276,25 kn, dok je preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu troškova žalbe
odbijen kao neosnovan.

25. Slijedom svega obrazloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude
pozivom na članak 368. stavak 2. i članak 373. točka 3. ZPP-a.

U Rijeci 28. srpnja 2021.

Predsjednica vijeća Ivanka Maričić-Orešković