- 1 -

 

Broj: Jž-204/2018.

 

 

                                                                                      

 

 

                                                                                       Broj: Jž-204/2020

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: Mirjane Margetić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog Z.Z.B. zbog prekršaja iz članka 30. i dr. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 5/90., 30/90., 47/90., 29/94.), odlučujući o žalbi okrivljenog Z.Z.B., podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: 38. Pp J-3833/18 od 9. rujna 2019., na sjednici vijeća održanoj 28. srpnja 2021.

 

 

      p r e s u d i o   j e:

 

1. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog Z.Z.B. i prvostupanjska presuda potvrđuje.

 

2. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 159/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okrivljeni Z.Z.B. je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom okrivljeni Z.Z.B. je proglašen krivim, da je na način činjenično opisan u točki a) i točki b) izreke pobijane presude počinio prekršaje iz članka 30. i članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koje prekršaje su mu utvrđene novčane kazne od po 300,00 kuna, za svaki prekršaj u protuvrijednosti od 40 EUR za svaki prekršaj, te mu je na temelju odredbe članka 39. stavka 1. Prekršajnog zakona izrečena ukupna novčana kazna u iznosu 600,00 kuna, što je protuvrijednost 80,00 EUR koju kaznu je obvezan platiti u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona, te je obvezan na naknadu troška prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna na temelju odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona.

 

              2. Istom presudom na temelju odredbe članka 182. točke 2. Prekršajnog zakona II. okrivljeni V.Š. je oslobođen od optužbe, da bi počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

 

3. Protiv te presude I. okrivljeni Z.Z.B. je pravodobno podnio žalbu u kojoj izričito ne navodi žalbene osnove, ali je iz sadržaja žalbe razvidno da je žalba podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te s tim u svezi odluke o izrečenoj novčanoj kazni.

 

3.1. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

 

3.2. Žalba nije osnovana.

 

4. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe i ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ovaj Sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona i jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

5. U svezi s navedenim nije utvrđeno da bi bile počinjene gore navedene povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti, a osim toga i činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je u potpunosti i pravilno utvrđeno, odnosno nisu prihvaćeni žalbeni navodi žalitelja.

 

6. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik u bitnom navodi, da je na adresi xx, drvena baraka od 14 metara u kojoj zajedno živi njegova obitelj i obitelj V.Š., da kritične zgode njegov pas nije nikog ugrožavao, a da V.Š. ne govori istinu kada kaže, da su se iznenadili i uplašili psa jer on tu živi već tri godine, a jednako tako ističe i međususjedske odnose sa obitelji Š.. Poriče da bi počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, ističući, da je on kažnjen za svađu na javnom mjestu, a da je V.Š. oslobođen od optužbe.

 

7. Međutim, nasuprot navodima žalbe kojima žalitelj osporava svoju odgovornost za počinjene prekršaje, po ocjeni ovog Suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te proglasio okrivljenika krivim za prekršaje iz članka 30.  i članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i za svoju odluku dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

 

7.1. Prvostupanjski sud je u postupku ispitao okrivljenika na navode optužnog prijedloga koji je u bitnom iskazao, da ne prigovara činjeničnom navodu da se dogodio štetan događaj, da je njegov pas njemački ovčar u jednom trenutku izišao iz njegovog ograđenog dvorišta, vjerojatno preplašivši djevojku u društvu s kojom je tu došao V.š., te kad je djevojka vrisnula da je odmah reagirao, izišao i uveo psa natrag u dvorište pri čemu mu se V.Š. obratio ljutito povišenim glasom, nazvavši ga glupane, kretenu, prijeteći mu riječima  „otrovat ću tebe i njega“, a na što je on reagirao na način kako je to navedeno u optužnom prijedlogu tj. rekao mu „šta ćeš ti glupane“ te ga odgurnuo rukama, otišao pred svoju kuću i poveo psa sa sobom.

 

8. Nadalje, u postupku je ispitan II. okrivljeni V.Š. koji je teretio okrivljenika, da se ponašao na način kako je to navedeno u optužnom prijedlogu, te je prvostupanjski sud analizom i ocjenom provedenih dokaza, odnosno obrane okrivljenika iz koje proizlazi da se ponašao na način kako je to navedeno u optužnom prijedlogu, te iskaza II. okrivljenika V.Š. pravilno zaključio, da su se u ponašanju okrivljenika stekla sva zakonska obilježja prekršaja iz primijenjenih odredbi zakona, odnosno provedeni dokazi imaju potrebnu dokaznu snagu i vrijednost da bi se na istima mogla utemeljiti odluka o krivnji, a žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.

 

9. Okolnost da je II. okrivljenik V.Š. oslobođen od optužbe nije od utjecaja na pravilnost odluke prvostupanjskog suda, a ovaj Sud nije ovlašten ispitivati pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke u odnosu na oslobađanje od optužbe i u odnosu na tu odluku ovlašten je podnijeti žalbu tužitelj PU splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Omiš.

 

10. Jednako tako nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke niti psihologijski nalaz i mišljenje dostavljen od strane okrivljenika koji je donio Klinički bolnički centar Split, Klinika za psihijatriju, Regionalni centar za psihotraumu, odnosno, isti nema odraza na odluku o krivnji žalitelja.

 

11. Nadalje, kako žalba podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu na odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj Sud je na temelju članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona ispitao pobijanu presudu i u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, te je utvrdio da je žalitelju za počinjene prekršaje izrečena primjerena ukupna novčana kazna koja nije previsoka. Naime, za prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisana je novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 DEM ili kazna zatvora do 30 dana, a za prekršaj iz čl. 30. istog Zakona je propisana novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 DEM, te je prvostupanjski sud cijeneći okolnosti koje u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja okrivljeniku izrekao novčanu kaznu, a po ocjeni ovog Suda ukupna novčana kazna je primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, odnosno, dovoljno je individualizirana osobi žalitelja.

 

12. Nadalje, ovaj Sud je okrivljenika obvezao na naknadu paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona u iznosu od 200,00 kuna, a paušalna svota je određena s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika, a sukladna je Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13) kojim rješenjem je propisan opći okvir paušalne svote od 100 do 5.000,00 kuna.

 

13. Zbog navedenih razloga na temelju odredbe članka 205. Prekršjanog zakona odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

 

 

U Zagrebu 28. srpnja 2021. 

 

             

             

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.