1                            Poslovni broj: II Kž-Us-30/2021-6

Poslovni broj: II Kž-Us-30/2021-6

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Snježane Hrupek-Šabijan, predsjednice vijeća, te Marije Balenović i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. M. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u vezi članka 329. stavka 1. točke 4. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog A. M., optuženog S. D., optuženog I. S., optuženog D. M. i optuženog I. J. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, broj Kv I-Us-21/2021. od 21. lipnja 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 28. srpnja 2021.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbijaju se žalbe optuženog A. M., optuženog S. D., optuženog I. S., optuženog D. M. i optuženog I. J. kao neosnovane.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem, nakon podignute i potvrđene optužnice protiv optuženog A. M. i drugih zbog kaznenih djela nedozvoljene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 190. stavaka 2. u vezi članka 329. stavak 1. točka 4. i drugih KZ/11. na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zavor protiv optuženog A. M., optuženog S. D., optuženog T. B., optuženog I. S., optuženog D. M. i optuženog I. J. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te im je u istražni zatvor uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 27. svibnja 2020. pa nadalje.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi A. M., po branitelju, odvjetniku Ž. Ž., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se istražni zatvor protiv optuženika ukine ili podredno da se isti zamijeni mjerom opreza javljanja određenoj osobi ili državnom tijelu.

 

3. Žalbu protiv navedenog rješenja podnio je i optuženi S. D., po branitelju, odvjetniku I. S., s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno da se protiv optuženika ukine istražni zatvor, a podredno da se istražni zatvor optuženiku zamijeni mjerama opreza.

 

4. Protiv tog rješenja žalbu je podnio i optuženi I. S. po branitelju, odvjetniku B. M., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno da se preinači pobijano rješenje na način da se optuženiku ukine istražni zatvor.

 

5. Žalbu protiv navedenog rješenja podnio je i optuženi D. M., po branitelju, odvjetniku T. B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona na štetu optuženika i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se istražni zatvor protiv optuženika ukine, te ga se pusti da se brani sa slobode uz eventualnu primjenu neke od mjera opreza.

 

6. Žalbu je podnio i optuženi I. J., po branitelju, odvjetniku A. Ć., s prijedlogom da se ukine istražni zatvor optuženiku, odnosno da se isti zamijeni nekom od mjera opreza.

 

7. Spis je sa žalbom u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

8. Žalbe nisu osnovane.

 

9. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje kako je prvostupanjski sud ispravno utvrdio postojanje kako opće tako i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog A. M., optuženog S. D., optuženog I. S., optuženog D. M. i optuženog I. J. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha te je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora mjerama opreza.

 

9.1. Stoga su neosnovani žalbeni navodi svih optuženika kojima se polemizira s pravnom kvalifikacijom djela te činjeničnim navodima iz potvrđene optužnice. Naime, drugostupanjski sud ocjenjuje kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio kako osnovana sumnja da su optuženici počinili kaznena djela koja im se potvrđenom optužnicom stavljaju na teret u ovom kaznenom postupku proizlazi iz dokaza na kojima se potvrđena optužnica temelji.

 

9.2. Niti prvostupanjski sud niti drugostupanjski sud u ovom stadiju postupka nisu ovlašteni analizirati i ocjenjivati vjerodostojnost pribavljenih dokaza. Naime, za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da su optuženici počinili kazneno djelo za koje se terete u ovom postupku, što je ovdje i ostvareno i to kako je prethodno utvrđeno iz potvrđene optužnice i dokaza na kojima se temelji, dok će odluku o kaznenoj odgovornosti optuženika, stupnju njihove krivnje, doprinosu u počinjenju kaznenih djela svakoga od njih kao i o pravnoj kvalifikaciji djela, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka.

 

9.3. S tim u vezi, a nastavno na žalbene navode optuženog I. S. kako prvostupanjski sud u pobijanom rješenju samo interpretira sadržaj optužnice bez davanja jasnih i valjanih razloga o postojanju osnovane sumnje da bi optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti, žalitelju se napominje kako je iznošenje konkretnog sadržaja dokaza, prilikom obrazlaganja osnovane sumnje, nakon što je optužno vijeće potvrdilo optužnicu i time utvrdilo postojanje osnovane sumnje, suvišno. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., na koju upire optuženi I. S..

 

10. Nadalje, protivno žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je s pravom izveo zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, odnosno postojanje posebne zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. na strani imenovanih optuženika.

 

10.1. Analizirajući težinu, okolnosti i način počinjenja inkriminiranog kaznenog djela te zapriječenu kaznu, zatim iskazanu kriminalnu volju, upornost, međusobnu povezanost i podjelu uloga među pripadnicima ovog zločinačkog udruženja kao i organiziranost u protupravnom postupanju koja se manifestira i kroz sofisticirani modalitet pojedinih radnji izvršenja ovog kaznenog djela izrazite društvene opasnosti, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje kako i nadalje na strani imenovanih optuženika egzistiraju one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela, uslijed čega im je prvostupanjski sud osnovano produljio istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Ovdje valja ponoviti, žalitelji gube iz vida da obilježja djela jesu, između ostalog, one osobite okolnosti na kojima se može temeljiti zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja djela, pa stoga obrazloženje prvostupanjskog suda nije niti nejasno niti arbitrarno.

 

10.2. Vezano uz postojanje istražnozatvorskog razloga iz članka 123. stavku 1. točke 3. ZKP/08. uz sve naprijed navedeno valja napomenuti i kako su optuženi S. D., optuženi D. M. i optuženi I. J. pravomoćno osuđivane osobe. Tako je optuženi S. D. do sada pravomoćno osuđivan u pet navrata, i to zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 34. stavak 1. u vezi članka 17. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 53/91, 39/92, 91/92, 31/93, 35/93, 39/93, 108/95, 16/96. i 28/96 – dalje u tekstu OKZ RH), kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda RH 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., dalje u tekstu KZ/97.), kaznenog djela počinjenja kaznenog djela u sastavu zločinačkog udruženja uz izrečenu sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti, kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. KZ/11. te kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. KZ/11.

 

10.3. Optuženi D. M. osuđen je zbog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11., dok je optuženi I. J. također višestruko osuđivana osoba zbog počinjenja imovinskih kaznenih djela, i to zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 217. stavak 1. točka 1. KZ/97., kaznenog djela krađe iz članka 216. stavak 1. KZ/97., kaznenog djela razbojništva iz članka 218. stavak 1. KZ/97., kaznenog djela teške krađe iz članka 217. stavka 2. u svezi članka 216. stavak 1. KZ/97. i kaznenog djela teške krađe u pokušaju iz članka 217. stavak 1. u svezi sa člankom 216. stavak 1. i članka 33. KZ/97., kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavak 1. KZ/11., kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavak 2. i 1. točka 1. u svezi članka 228. stavak 1. KZ/11., kaznenog djela teške krađe u pokušaju iz članka 229. stavak 1. točka 1. u svezi članka 34. stavak 1. KZ/11.

 

10.4. Slijedom izloženog, razvidno je kako niti uvjetne osude niti bezuvjetne kazne zatvora nisu djelovale na optuženog S. D., optuženog D. M. i optuženog I. J. da se suzdrže od daljnjih kriminalnih aktivnosti i usklade svoje ponašanje sa zakonom.

 

11. Povrh toga, nužno je istaknuti osobito značajnu ulogu optuženog A. M. kao vođu i organizatora ovog zločinačkog udruženja te optuženog I. S. u čijoj kući je droga skladištena, kod kojih optuženika je pronađena droga kokain i heroin kao i smjese za povećanje mase droge, pa stoga prvostupanjski sud s pravom nalazi da na strani svih optuženika postoji konkretna i neposredna opasnost da će oni boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem kaznenih djela, slijedom čega je, neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora, kao za sada jedine prikladne mjera u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela. Kraj takvog stanja stvari, činjenica dosadašnje neosuđivanosti optuženog A. M. te optuženog I. S. ne umanjuje značaj i intenzitet postojeće opasnosti od ponavljanja djela.

 

12. Jednako tako, nije u pravu optuženi I. J. kada ističe da prvostupanjski sud pretpostavku za produljenje istražnog zatvora temelji isključivo na činjenici njegove dosadašnje osuđivanosti za koju žalitelj pogrešno drži da ne upućuje na postojanje opasnosti od ponavljanja djela. Iz izvatka iz kaznene evidencije proizlazi da je u razdoblju od 2010. do 2019. optuženi I. J. u šest navrata proglašen krivim zbog kaznenih djela teških krađa i krađa, razbojništva, pokušaja teških krađa te nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari, što prema ocjeni drugostupanjskog suda vrlo jasno upućuje da je isti usvojio kriminalnu aktivnost kao trajniji obrazac ponašanja. Osim toga, iz provedenog psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je kod ovog optuženika uz zlouporabu kokaina i kockanje, utvrđena ovisnost o heroinu, koja predstavlja faktor rizika za počinjenje novih sličnih kaznenih djela uslijed čega je preporučeno izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti.

 

13. Nadalje, osnovanost zaključka prvostupanjskog suda o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora kao jedinoj adekvatnoj mjeri za prevenciju opasnosti od ponavljanja djela nije dovedena u pitanje niti isticanjem narušenog zdravstvenog stanja optuženog S. D.. Naime, iz spisu priležeće dokumentacije vidljivo je da se ovim optuženicima pruža adekvatna zdravstvena skrb i u okviru zatvorskog sustava.

 

14. Imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor, drugostupanjski sud napominje kako u konkretnom slučaju nije povrijeđen dinamički princip, a protivno žalbenim tvrdnjama optuženog A. M. i optuženog I. S. kako su prilikom produljenja istražnog zatvora nužni jači i kvalitetniji razlozi no u trenutku njegovog određivanja, jer sve prednje opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja istražnog zatvora (27. svibnja 2020.).

 

15. S tim u vezi valja napomenuti, kako dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora (nešto više od godinu dana) nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti što u žalbama posebno ističu optuženi A. M. i optuženi I. S.. Naime, prilikom ocjenjivanja eventualne povrede tog načela, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, kao i maksimalnog trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.

 

16. Također, optuženici u svojim žalbama predlažu da im sud umjesto istražnog zatvora odredi blaže mjere jer bi se, po njihovom mišljenju, na taj način ostvarila ista svrha pa da stoga nije potrebno posezanje za najtežom mjerom lišavanja slobode. Međutim, prvostupanjski sud s pravom izvodi zaključak kako kvaliteta i značaj iznesenih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv navedenih optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. upućuju na zaključak da se, za sada, svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji može otkloniti jedino primjenom mjere istražnog zatvora iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

17. Stoga, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv svih optuženika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.

 

18. S obzirom da ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

 

Zagreb, 28. srpnja 2021.