Poslovni broj: I Kž-eun-20/2021-4

Poslovni broj: I Kž-eun-20/2021-4

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Balenović, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv tražene osobe A. R., zbog kaznenih djela provalnih krađa u stanove iz paragrafa 244. I. broj 3., IV., 22., 23. I., 25. II., 53. Kaznenog zakona Savezne Republike Njemačke odlučujući o žalbi tražene osobe podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi, broj Kv-eun-1/2021. od 22. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj 28. srpnja 2021.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

Odbija se žalba tražene osobe A. R. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem, pod točkom I izreke određeno je da se na temelju članka 41. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije ("Narodne novine" 91/10., 81/13., 124/13., 26/15., 102/17., 76/18.., 70/19. i 141/20., dalje: ZPSKS-EU) daje suglasnost Saveznoj Republici Njemačkoj da protiv tražene osobe A. R. (s pobliže naznačenim osobnim podacima) vodi kazneni postupak na temelju europskog uhidbenog naloga Prvostupanjskog suda u Saarbrückenu 8 Gs 794/19 od 5. veljače 2021. zbog ukupno 70 kaznenih djela protiv imovine – provalnih krađa u stanove kažnjivih po paragrafu 244. I. broj 3., IV., 25. II., 53. Kaznenog zakona Republike Njemačke (s detaljiziranim činjeničnim opisom u izreci) za koja kaznena djela je moguće izreći kaznu zatvora u trajanju od 15 godina počinjenih u razdoblju od 12. travnja 2014. do 16. listopada 2020.

 

1.1. Pod točkom II izreke tog rješenja određeno je da se S. R. N. daje suglasnost da protiv tražene osobe A. R. vodi kazneni postupak na temelju europskog uhidbenog naloga Prvostupanjskog suda u Saarbrückenu 7 Gs 422/21 od 24. veljače 2021. zbog ukupno 6 kaznenih djela protiv imovine – provalnih krađa u stanove kažnjivih po paragrafu 244. I. broj 3., IV., 22., 23. I., 25. II., 53. Kaznenog zakona Savezne Republike Njemačke (s detaljiziranim činjeničnim opisom u izreci) za koja kaznena djela je moguće izreći kaznu zatvora u trajanju od 15 godina počinjenih u razdoblju od 31. prosinca 2014. do 28. veljače 2018., odnosno prije izdavanja europskog uhidbenog naloga povodom kojeg je izvršena predaja 19. studenog 2020.

 

1.2. Nadalje, pod točkom III izreke određeno je da se na temelju članka 38. ZSPKS-EU ova suglasnost daje pod slijedećim uvjetima: da se bez dopuštenja Republike Hrvatske protiv A. R. ne smije voditi kazneni postupak niti izvršiti kazna zatvora za drugo kazneno djelo počinjeno prije predaje, da bez dopuštenja Republike Hrvatske ne smije biti predan drugoj državi članici radi vođenja kaznenog postupka ili izvršenja kazne zatvora za djela počinjena prije predaje, da bez dopuštenja Republike Hrvatske ne smije biti izručen trećoj državi zbog kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora za djela počinjena prije predaje.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela tražena osoba A. R. po branitelju, odvjetniku K. P., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i povreda Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači te odbije predaja tražene osobe, podredno da se žalba prihvati i pobijano rješenje ukine.

 

3. Na temelju članka 495. i članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), u vezi s člankom 132. ZPSKS-EU, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Protivno žalbenim navodima, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje kako je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice na temelju kojih je osnovano zaključio kako su ispunjeni uvjeti iz članka 41. stavka 1. točke a) ZPSKS-EU za davanje suglasnosti državi izdavanja europskog uhidbenog naloga, odnosno Saveznoj Republici Njemačkoj za vođenje kaznenog postupka u toj državi protiv tražene osobe A. R. na temelju europskog uhidbenog naloga Prvostupanjskog suda u Saarbrückenu 8 Gs 794/19 od 5. veljače 2021. zbog ukupno 70 kaznenih djela protiv imovine – provalnih krađa u stanove kažnjivih po paragrafu 244. I. broj 3., IV., 25. II., 53. Kaznenog zakona Republike Njemačke za koja kaznena djela je moguće izreći kaznu zatvora u trajanju od 15 godina počinjenih u razdoblju od 12. travnja 2014. do 16. listopada 2020.  te na temelju europskog uhidbenog naloga Prvostupanjskog suda u Saarbrückenu 7 Gs 422/21 od 24. veljače 2021. zbog ukupno 6 kaznenih djela protiv imovine – provalnih krađa u stanove kažnjivih po paragrafu 244. I. broj 3., IV., 22., 23. I., 25. II., 53. Kaznenog zakona Savezne Republike Njemačke za koja kaznena djela je moguće izreći kaznu zatvora u trajanju od 15 godina počinjenih u razdoblju od 31. prosinca 2014. do 28. veljače 2018.

 

5.1. Naime, u konkretnom slučaju radi se o kaznenim djelima počinjenima prije predaje po europskom uhidbenom nalogu izdanog od Okružnog suda u Saarbrückenu, Savezna Republika Njemačka, broj 8 Gs 794/19 od 5. listopada 2020. u svrhu kaznenog progona zbog kaznenih djela organizirane teške krađe iz članka 244. a, 244., 242., 25. (2.) i 53. Kaznenog zakona Savezne Republike Njemačke, a po kojem je tražena osoba predana toj državi izdavanja 19. studenog 2020., u smislu odredbe članka 41. stavka 1. točke a) ZPSKS-EU.

 

5.2. Dakle, kako se radi o kaznenim djelima koja nisu bila obuhvaćena citiranim europskim uhidbenim nalogom, a iz stanja spisa razvidno je da su počinjena prije predaje tražene osobe A. R., odnosno prije 19. studenog 2020., pri čemu je prvostupanjski sud ispravno utvrdio kako ne postoje niti obligatorni niti fakultativni razlozi za odbijanje davanja suglasnosti iz članka 20. i članka 21. ZPSKS-EU, prvostupanjski sud je u cijelosti pravilno i zakonito proveo postupak davanja suglasnosti za vođenje kaznenog postupka protiv tražene osobe u Saveznoj Republici Njemačkoj te je za svoje zaključke o svim odlučnim činjenicama dao jasne,određene i valjane razloge.

 

6. Slijedom navedenog, nije u pravu žalitelj kada ističe da pobijano rješenje ne sadrži obrazloženje na temelju kojih dokaza je vijeće ocijenilo da inkriminirana kaznena djela sadrže bitna obilježja kaznenih djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) te da ne postoje dokazi da bi tražena osoba djela počinila prije izdavanja europskog uhidbenog naloga upirući time na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Naime, pobijano rješenje sadrži dostatne razloge zbog kojih prvostupanjski sud smatra da postoji identitet u bitnim obilježjima kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. KZ/11. za koje kazneno djelo je propisana kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina te kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 2. KZ/11. za koje se može izreći kazna zatvora u trajanju od 1 do 10 godina.

 

6.1. S tim u vezi, žalitelju se skreće pažnja kako je instrument europskog uhidbenog naloga prvi instrument uzajamnog priznavanja koji se temelji na načelu uzajamnog povjerenja u području kaznenopravne suradnje na teritoriju Europske unije te se stoga smatra ''kamenom temeljcem'' uzajamnog priznavanja u EU. Načelo uzajamnog priznavanja priznato je i u članku 3. ZPSKS-EU kao stožerno načelo u pravosudnoj suradnji u kaznenopravnim stvarima unutar Europske unije.

 

6.2. Stoga, prilikom odlučivanja o predaji tražene osobe povodom izdanog europskog uhidbenog naloga, odnosno davanja suglasnosti iz članka 41. ZPSKS-EU država izvršiteljica nije obvezna niti ovlaštena prosuđivati osnovanu sumnju kao i određenu kvalitetu dokaza u postupku koji se protiv tražene osobe vodi u državi izdavateljici te na kojima se europski uhidbeni nalog temelji, pa niti vrijeme počinjenja kaznenih djela, osim onako kako to proizlazi iz dostavljenog europskog uhidbenog naloga (točka 9.1. ovog rješenja). Takva obveza ne proizlazi niti iz prava Unije niti iz nacionalnog prava, pa stoga stupanj osnovane sumnje i/ili stupanj kvalitete dokaza u državi izdavateljici nije niti obligatorni niti fakultativni razlog za odbijanje izvršenja europskog uhidbenog naloga u Republici Hrvatskoj.

 

6.3. Nadalje, izreka pobijanog rješenja sadrži opis kaznenih djela prenesen iz dostavljenog europskog uhidbenog naloga koji obuhvaća identitet počinitelja, okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, mjesto, vrijeme, radnju odnosno način izvršenja kaznenih djela što predstavlja bitne elemente inkriminiranih djela, uslijed čega ovakav činjenični opis djela ispunjava formalne uvjete propisane člankom 18. točkom 5. ZKPSK-EU, a rješenje kojim je odobrena predaja sadrži sve odgovarajuće podatke propisane odredbom članka 29. stavka 5. ZPSKS-EU u vezi s člankom 41. stavkom 1. točkom a) ZPSKS-EU.

 

7. Konačno, nije u pravu žalitelj kada ističe da je prvostupanjski sud primijenio pogrešnu odredbu članka 41. ZPSKS-EU jer je dao suglasnost na temelju stavka 1. točke a) tog članka, a to je trebao na temelju stavka 1. točke c) tog članka. Naime, točka c) članka 41. stavka 1. ZPSKS-EU propisuje mogućnost davanja suglasnosti za izručenje trećoj državi zbog djela počinjenog prije predaje što nije slučaj u konkretnoj situaciju budući da se radi o predaji državi izdavateljici naloga.

 

8. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio u provedenom postupku postojanje svih zakonskih pretpostavki za davanje suglasnosti u smislu članka 41. stavka 1. točke a) ZPSKS-EU, što žalbenim navodima nije s uspjehom osporeno.

 

9. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja na temelju članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

 

Zagreb, 28. srpnja 2021.