1

                                                                                    Poslovni broj: 8 Gž-579/2021-2

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Jositi Begović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. J. iz Š., (OIB:…), koga zastupa punomoćnik K. K., odvjetnik u Š., protiv tuženice M. L. L. iz Š., (OIB:…), koju zastupa punomoćnik Ž. Ž., odvjetnik u Š., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku br. P-2520/2020-7 od 23. travnja 2021., 28. srpnja 2021.

r i j e š i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Šibeniku br. P-2520/2020-7 od 23. travnja 2021.

Obrazloženje

1.     Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i naloženo tužiteljici naknaditi tuženoj parnične troškove. Tužba je odbačena jer je ovršni postupak dovršen provedbom ovrhe, radi čega više ne postoji ovlaštenje tužitelja da tužbom zahtjeva proglašenje predmetne ovrhe nedopuštenom.

2. Ovo rješenje, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14 i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP) i predlaže da se pobijano rješenje preinači na način da se usvoji tužba i tužbeni zahtjev, podredno da se rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno  suđenje, ali drugom sucu.

3. Na žalbu je odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Činjenica da je pobijana odluka nazvana "Rješenjem", a da se pri tome navodi kako je sud "presudio", na što se upire žalbom, ne čini pobijanu odluku takvom da se ne može ispitati, niti je time počinjena bilo kakva druga povreda parničnog postupka zbog koje bi pobijana odluka bila nevaljana.

6. Ni to što prvostupanjski sud, uz razloge za donošenje pobijane procesne odluke (rješenja kojim se tužba odbacuje), navodi i razloge zbog kojih, da ima mjesta donošenju meritorne odluke, tužbeni zahtjev ne bi mogao biti prihvaćen, također ne čini pobijanu odluku nezakonitom. Naime, izrekom je tužba odbačena, pa su relevantni razlozi za takvu odluku, a ne i razlozi zbog kojih prvostupanjski sud smatra da tužbeni zahtjev ne bi mogao biti prihvaćen da je o njemu mogao meritorno odlučivati. Ti su razlozi nepotrebni i suvišni ali samo zbog toga nije ostvarena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, a niti neka druga na koju ukazuje žalitelj. Zato što su ti razlozi nepotrebni i suvišni u odnosu na izreku pobijane odluke, zato ni žalbeni navodi koji se tih razloga tiču nisu relevantni.

7. Relevantno je, dakle, samo to da li je tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom valjalo odbaciti, nakon što je ovrha, koju se traži proglasiti nedopuštenom, dovršena  provedbom, što je suština pobijane odluke.

8. Premda je žalitelj u pravu kada tvrdi da takvo što nije nigdje izrijekom propisano, to ne znači da je pobijana odluka nezakonita, naprotiv, odluka o proglašenju ovrhe nedopuštenom deklaratorne je naravi, pa kad je ovrha već provedena i utvrđen dovršetak ovrhe, kao u konkretnom slučaju, ishod pokrenute parnice ne može imati utjecaja na ovršni postupak, pa parnica postaje suvišna (tako i VSRH u Rev x-987/13).

9. Navedeno nije protivno niti odredbi članka 56. Ovršnog zakona na koju ukazuje žalitelj, a kojom je propisana mogućnost da ovršenik, kao tužitelj, preinači tužbu i bez pristanka ovrhovoditelja kao tuženika, tako što će zatražiti od suda da ovrhovoditelju naloži da mu vrati ono što je neosnovano stekao ovrhom. Naime, i žalitelj je takvu mogućnost imao do zaključenja glavne rasprave, ali ju nije iskoristio, a mogućnost takvog preinačenja tužbe, u svakoj fazi parničnog postupka i bez suglasnosti protivne strane, što je potpuno različito od onog što je inače propisano za parnični proces (ZPP-om) upravo ukazuje na to da se nakon dovršetka ovrhe više ne može s uspjehom tražiti proglašenje te ovrhe nedopuštenom.

10. Slijedom navedenog jasno je da je pobijana odluka valjana, a žalba neosnovana radi čega je odlučeno kao u izreci na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.

Dubrovnik, 28. srpnja 2021.

Sutkinja:

Josita Begović