Poslovni broj Kž-322/2021-6

 

 

 

 

Poslovni broj Kž-322/2021-6

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Vere Glasnović Gjoni, kao predsjednice vijeća te Zdravka Garića i Miroslava Ružića, kao članova vijeća, te Nade Sterpin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljene B. Ž., zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. u vezi članka 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19, u daljnjem tekstu KZ/11),odlučujući o žalbi okrivljene podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, od 1. srpnja 2021., broj: Kov-111/2021, o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 28. srpnja 2021.

 

 

r i j e š i o   j e

 

Žalba okrivljene B. Ž. odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanim rješenjem optužno vijeće Općinskog suda u Pazinu odbilo je kao neosnovan prijedlog okrivljene B. Ž. da se iz kaznenog predmeta kao nezakoniti dokazi izdvoje snimke video nadzora nadzorne kamere P. d.d., poslovnice P., T. i F. koje prileže u spisu u kuverti na stranici 38 omot - 6, omot - 10 i omot -14. spisa.

 

2.              Protiv tog rješenja žalbu podnosi okrivljena B. Ž. putem braniteljice odvjetnice M. B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. i stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14.,70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.) te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati i pobijano rješenje ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

 

3.              Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Puli – Pola, sukladno odredbi članka 495. u vezi članka 474. stavka 1. ZKP/08.

 

4.              Žalba nije osnovana.

 

5.              Okrivljena B. Ž. u žalbi upire na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., smatrajući da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni. Kao temelj za taj zaključak ističe da se prvostupanjski sud u pobijanom rješenju poziva na članak 21. stavak 1. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka („Narodne novine“, broj 42/2018), koji ne uređuje pitanje оbveze oznake о snimanju, a niti sadržaja te informacije.

 

5.1.              Nije u pravu okrivljena B. Ž. kada ističe da su razlozi pobijanog rješenja nejasni, a niti da su proturječni. Prvostupanjski je sud naveo jasne, valjane i dostatne razloge zbog kojih smatra da nisu ispunjeni zakonski uvjeti da se iz kaznenog predmeta kao nezakoniti dokazi izdvoje predložene snimka video nadzora, a ti razlozi nisu proturječni, zbog čega se pobijano rješenje može ispitati. Stoga nije ostvarena citirana postupovna povreda.

 

5.2.              Stoga nije u pravu okrivljena B. Ž. kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08., jer je prvostupanjski sud, suprotno stavu okrivljene, u pobijanom rješenju utvrdio i naveo razloge o svim odlučnim činjenicama u pogledu zakonitosti snimaka čije se izdavanja po okrivljenoj tražilo.

 

6.              Nisu osnovani niti žalbeni navodi okrivljene B. Ž. da je počinjena relativno bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. jer prvostupanjski sud nije primijenio odredbe procesnog zakona čime je povrijedio pravo obrane, a to je utjecalo na rješenje.

 

6.1.              Naime, ovdje se radi o postupku protiv okrivljene B. Ž. zbog kaznenog djela krađe u produljenom trajanju iz članka 228. stavka 1. KZ/11., za koje kazneno djelo je propisana kazna zatvora do tri godine. Za navedeno kazneno djelo sukladno odredbi 348. stavak 4. ZKP/08., optužno vijeće ispituje optužnicu u sjednici vijeća bez pozivanja stranaka ako se optužnica odnosi na kaznena djela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina, osim ako prije početka sjednice zaprimi izjavu za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka, kada će postupiti prema članku 361. do 363. ZKP/08. Dakle, već iz ove odredbe, koja je specijalna u odnosu na ostale odredbe članka 348. do 353. ZKP/08, kojima se propisuje postupak pred optužnim vijećem, jasno proizlazi da se ispitivanje optužnice, pa tako i odlučivanje o zakonitosti dokaza prije potvrđivanja optužnice, provodi u sjednici vijeća bez pozivanja stranaka, pa je stoga u konkretnom slučaju optuženo vijeće ispravno postupilo kada je sjednicu vijeća održalo bez prisustvovanja okrivljene B. Ž. i njezine braniteljice M. B. neovisno o prijedlogu okrivljene da se ona i njezina braniteljica pozovu na sjednicu vijeću na kojoj će vijeće odlučivati o zakonitosti dokaza i neovisno o tome što se okrivljena nalazi u istražnom zatvoru jer bi se na taj način zaobišla odredba članka 348. stavka 4. ZKP/08., i proveo postupak prethodnog suđenja o zakonitosti dokaza koji je predviđen samo za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora preko pet godina.

 

6.2.              Uz navedeno, stajalište je ovog drugostupanjskog suda da i iz odredbe članka 350. stavka 3. ZKP/08., kojom je propisano da stranke mogu prijedlog za izdvajanje nezakonitih dokaza staviti u roku od petnaest dana od primitka optužnice kao i da će prijedlog smatrati pravovremenim ako ga vijeće zaprimi prije početka sjednice kada se postupak pred optužnim vijećem provodi na način propisan člankom 348. stavkom 4. ZKP/08., dakle ako se optužnica odnosi na kaznena djela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina, jasno proizlazi da se u konkretnom slučaju o zakonitosti dokaza odlučuje u nejavnoj sjednici optužnog vijeća, jer je očito da stranke takav prijedlog mogu staviti samo podnošenjem pisanog prijedloga, a nikako neposredno pred optužnim vijećem.

 

6.3.              Naprijed navedeno ne znači da vijeće o prijedlogu za izdvajanje nezakonitih dokaza mora odlučiti odmah, na prvom ročištu u postupku potvrđivanja optužnice, već o tom prijedlogu može odlučiti i nakon provedenih više ročišta, ali uvijek bez prisustvovanja stranaka.

 

7.              Prema tome, sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje ukazuje žalba okrivljene B. Ž., niti je počinio bilo koju drugu postupovnu povredu na koju drugostupanjski sud, na temelju članka 494. stavka 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti.

 

8.              Okrivljena B. Ž., u svojoj žalbi ne dovodi u pitanje zakonitost privremenog oduzimanja snimki video nadzora, kao niti nedvojbenu okolnost da je video snimkama obuhvaćen javni prostor. Smatra, međutim, da prvostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbe Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka, elaborirajući vrlo iscrpno u žalbi iz kojeg razloga drži da je došlo do povrede istog, a što bi, prema njoj, trebalo rezultirati zaključkom da su navedene snimke nezakoniti dokazi.

 

8.1.              Prema stavu ovog drugostupanjskog suda, ispravno je prvostupanjski sud pozivanje na odredbe Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka, smatrao irelevantnim. Naime, nedvojbeno je, a kako to proizlazi iz članka 1. stavka 2. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka da se citirani zakon ne odnosi na obradu osobnih podataka koju obavljaju nadležna tijela u svrhu sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanju kaznenih sankcija, uključujući zaštitu od prijetnji javnoj sigurnosti i njihova sprječavanja, kao i na područje nacionalne sigurnosti i obrane. Kako se, dakle, u konkretnom slučaju radi o izuzimanju i obradi navedenih snimki od strane nadležnih tijela u svrhu otkrivanja, a potom i progona kaznenih djela, primjena citiranog zakona niti dolazi u obzir, pa nije moglo doći niti do povrede tog zakona na koju okrivljena upućuje.

 

8.2.              Uz navedeno je za istaknuti da su video kamere na poslovnicama trgovačkog društva P. d.d., u P., T. i F., evidentno postavljene iz sigurnosnih razloga te da su stoga usmjerene na javni prostor u cilju sprječavanja kaznenih djela, a ne u cilju prikupljanja privatnih podataka neke određene osobe. Stoga snimke koje su putem video nadzora sačinjene na javnim mjestima kao što su to ulice, trgovi, tuneli, mostovi, trgovine, banke i sl., predstavljaju dokaze na kojima se može temeljiti sudska odluka te za pribavljanje istih nije potreban nalog suca istrage.

 

9.              Uzevši u obzir sve navedeno, i ovaj sud drži kako dokazi čije izdvajanje okrivljena predlaže nisu nezakoniti dokazi te nije bilo mjesta njihovom izdvajanju.

 

10.              Iz navedenih razloga žalba okrivljene nije prihvaćena, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, žalba okrivljene je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odbijena kao neosnovana, a kako je to navedeno u izreci ovoga rješenja.

 

 

U Puli – Pola 28. srpnja 2021.