Poslovni broj: 78 Pž-2737/2021-2

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 78 Pž-2737/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj stvari tužitelja E. O. d.d. Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u G. & P. O. D. d.o.o., Z., protiv 1. tuženika H. A. d.o.o. Z., OIB …, (kao pravnog sljednika i ranijeg umješača na strani tuženika A. R.- Z. d.d. Z., OIB …), i 2. tuženika C. O. d.d. Z., OIB …, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1717/17 od 1. listopada 2020., 27. srpnja 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1717/17 od 1. listopada 2020. i sudi:

 

I. Tuženici H. A. d.o.o., Z., OIB … i C. O. d.d., Z., OIB … dužni su solidarno tužitelju E. O. d.d., Z., OIB … isplatiti iznos od 9.000,00 kn (devettisuća kuna) sa zakonskom zateznom kamatom od 3. kolovoza 2016. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od osam dana.

 

II. Tuženici H. A. d.o.o., Z., OIB … i C. O. d.d., Z., OIB … dužni su solidarno tužitelju E. O. d.d., Z., naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 9.293,76 kn (devettisućadvjestodevedesettri kune i sedamdesetšest lipa) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na isti teku od 1. listopada 2020. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim

društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od osam dana.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1717/17 od 1. listopada 2020. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev (točka I. izreke), te je naloženo tužitelju platiti tuženiku A. R.-Zagreb d.d. trošak parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kn (točka II. izreke). U bitnome, prvostupanjski sud navodi kako je, nakon provedenog postupka, utvrdio da je do naleta vozila na divljač došlo unutar ograđenog prostora autoceste, pri čemu je utvrđeno kako vozač nije mogao izbjeći nalet na divljač. Visina samog zahtjeva nije bila sporna, no isti je odbijen jer prvostupanjski sud nije utvrdio propuste tuženika u smislu nepoduzimanja mjera za sprječavanje ulaska životinja u ograđeni prostor autoceste, sukladno čl. 50. st. 2. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14), odnosno da na zahtjev osobe koja gospodari lovištem cesta nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome navodi kako je u postupku utvrđeno da vozač nije mogao izbjeći nalet na divljač, te da postoji zakonska odgovornost tuženika za ovu štetu, te obrazlaže razloge zbog kojih to smatra. U privitku žalbe dostavlja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske za koje smatra kako potvrđuju njegovo stajalište. Stoga predlaže preinačiti presudu, odnosno istu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. U odgovoru na žalbu tuženik H. A. d.o.o. osporava navode žalitelja, pri tome navodeći kako su odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koji se poziva tužitelj utemeljene na ranijem propisu, koji se ne primjenjuje u ovom slučaju. Ukazuje kako je tijekom prvostupanjskog postupka, suprotno navodima žalitelja, dokazano kako ne postoji odgovornost tuženika za nastanak događaja. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Ovaj predmet predstavlja spor male vrijednosti, na temelju odredbe čl. 502. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), s obzirom na to da se isti odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu u iznosu od 50.000,00 kn. Zbog svega navedenog, predmetna je žalba ispitana u okviru dopuštenih žalbenih navoda, te po službenoj dužnosti u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8. i 9. ZPP-a i zbog moguće pogrešne primjene materijalnog prava.

 

6. Prema mišljenju ovog suda, prvostupanjski je sud, na utvrđene činjenice, odnosno da je do naleta vozila na divljač došlo unutar ograđenog prostora autoceste, pri čemu je utvrđeno kako vozač nije mogao izbjeći nalet na divljač, pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

7. Žalitelj pravilno ukazuje kako se na ovaj predmet ne može isključivo primijeniti odredba čl. 50. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14; dalje: ZOC), već je potrebno imati u vidu i druge odredbe ZC-a, kao i odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20; dalje: ZSPC) te Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 78/15; dalje: ZOO).

 

8. Naime, divljač (srna) koja pretrčava cestu na kojoj se odvija promet motornim vozilima smatra se opasnom stvari, a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik sukladno odredbi čl. 1064. ZOO-a. Nadalje, Imajući u vidu kako je i motorno vozilo u pokretu opasna stvar, koja se kreće cestom, svakako valja ukazati i na pitanje odgovornosti osobe koja upravlja javnom cestom. Ovo iz razloga što se, prema čl. 6. st. 1. ZSPC-a, ceste, kao osnova na kojoj se odvija promet, moraju projektirati, izgrađivati, opremati, održavati i štititi tako da odgovaraju svojoj namjeni i zahtjevima sigurnosti prometa u skladu s odredbama posebnog zakona i propisima donesenim na temelju toga zakona. Nadalje, prema čl. 6. st. 2. ZSPC-a, pravna ili fizička osoba nadležna za održavanje ceste dužna je voditi brigu i poduzimati primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa.

 

9. Odredbom čl. 50. ZC-a, važećega u vrijeme štetnoga događaja, regulirana je odgovornost za štetu pravnih osoba koje upravljaju javnom cestom, odnosno koncesionara, za štetu trećim osobama nastaloj na javnoj cesti zbog naleta na divljač. Prema toj odredbi, pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Dakle, kada se ta odredba promatra i tumači gramatički, onako kako glasi, doista bi proizlazilo kako u ovom konkretnom slučaju ne postoji odgovornost tuženika.

 

10. Međutim, odredba čl. 50. ZC-a ne predstavlja normu odvojenu od ostalih odredbi tog i drugih zakona, niti su navedenom odredbom derogirane odredbe ZSPC-a i ZOO-a u dijelu kojim je regulirana obveza održavanja cesta te odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti. Stoga, ako je pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar u cijelosti ili djelomično pridonijela nastanku štete, tada ona sukladno odredbi čl. 1067. st. 4. ZOO-a odgovara oštećeniku razmjerno težini svoje krivnje.

 

11. Člankom 1063. ZOO-a propisano je da se smatra da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću, potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Nadalje, čl. 1067. ZOO-a propisano je da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (st. 1.), da se vlasnik stvari oslobađa odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti (st. 2.), da se vlasnik oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete, da ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje (st. 4.) te da se osoba kojom se vlasnik poslužio pri uporabi stvari ne smatra trećom osobom (st. 5.).

 

12. Ovaj sud dodatno ukazuje kako se, prema čl. 6. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17 i 70/19; dalje: ZSPC), ceste, kao osnova na kojoj se odvija promet, moraju projektirati, izgrađivati, opremati, održavati i štititi tako da odgovaraju svojoj namjeni i zahtjevima sigurnosti prometa u skladu s odredbama posebnog zakona i propisima donesenim na temelju toga zakona. Nadalje, prema čl. 6. st. 2. ZSPC-a, pravna ili fizička osoba nadležna za održavanje ceste dužna je voditi brigu i poduzimati primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa.

 

13. Prema čl. 2. st. 1. t. 2. ZC-a, „autoceste“ su javne ceste s tehničkim karakteristikama autoceste određenim propisima kojima se uređuje sigurnost prometa na cestama, što u ovom slučaju predstavlja ZSPC. Prema čl. 2. st. 1. t. 3. te čl. 139. ZSPC-a, autocesta je javna cesta posebno izgrađena i namijenjena isključivo za promet motornih vozila, njome se ne smiju kretati pješaci, zaprežna vozila, bicikli i životinje, sa zelenim pojasom i zaštitnom ogradom, u čiji se promet može uključiti, odnosno isključiti samo određenim i posebno izgrađenim priključnim prometnim trakama.

 

14. Imajući u vidu kako je motorno vozilo u pokretu opasna stvar (čl. 1064. u vezi čl. 1069. ZOO-a iz 2005.), djelatnost čija je svrha omogućivanja sigurnog i nesmetanog prometa opasnih stvari javnom cestom po samoj logici stvari predstavlja opasnu djelatnost.

 

15. Zaključno se ističe da prema odredbi čl. 963. st. 1. ZOO-a isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

 

16. Dakle, ovo su odredbe materijalnog prava koje treba primijeniti na utvrđeno činjenično stanje, te na temelju kojih treba donijeti odluku u ovom predmetu. Imajući u vidu kako onaj koji obavlja opasnu djelatnost (tuženik H.A. d.o.o.) odgovara po načelu uzročnosti, osim ako ne dokaže kako ta djelatnost nije izazvala štetu kao i da je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje bitno za primjenu materijalnog prava, ovaj sud zaključuje kako postoji odgovornost tuženika za naknadu štete po ovom štetnom događaju. Naime, do naleta na divljač došlo je u prostoru koji je morao biti ograđen i na koji se ne bi smjelo ući, osim na za to predviđenim mjestima. Činjenica da je divljač ipak nekako došla na prostor autoceste predstavlja odgovornost tuženika, i on za štetu odgovara, osim ako ne dokaže koji od razloga isključenja odgovornosti iz čl. 1067. ZOO-a.

 

17. S obzirom na to da u ovom slučaju tuženik to ne samo da nije dokazao, već je tužitelj dokazao kako ne postoji odgovornost vozača, njegov je zahtjev za naknadu štete osnovan.

 

18. U odluci o troškovima postupka ovaj je sud primijenio odredbe čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1., čl. 164. st. 1. i čl. 166. st. 2. ZPP-a, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14 i 118/14) kao i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12 i 157/13) i Tarifu sudskih pristojbi.

 

19. Primjenom gora navedenih odredbi žalitelju pripadaju troškovi sastava tužbe u iznosu od 750,00 kn (Tbr. 7. t. 1. Tarife); troškovi zastupanja na ročištima 26. ožujka 2019., 9. srpnja 2019. i 14. rujna 2020., u iznosu od po 750,00 kn (Tbr. 9. t. 1. Tarife); obrazloženi podnesak od. 15. studenog 2017. kojim se tužitelj očituje na odgovor na tužbu 750,00 kn (Tbr. 8. t. 1. Tarife), podnesak od 16. siječnja 2020. u iznosu od 187,50 kn (Tbr. 8. t. 3. Tarife), pripadajući PDV u iznosu od 984,38 kn, trošak vještačenja u iznosu od 2.500,00 kn te trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 400,00 kn, što čini ukupno iznos od 7.821,88 kn.

 

20. Ovom trošku treba dodati trošak sastava žalbe s PDV-om u iznosu od 1.171,88 kn, kao i trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 300,00 kn, što znači da su tuženici dužni platiti tužitelju ukupan parnični trošak u iznosu od 9.293,76 kn, s pripadajućom zateznom kamatom kako je tužitelj zatražio.

 

21. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 370. t. 3. ZPP-a presuđeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 27. srpnja 2021.

 

Sudac

Mladen Šimundić