- 1 -              Rev 65/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 65/2016-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Č.-V., OIB …, iz Z., I. G. 4, zastupanog po punomoćnici G. Š., odvjetnici u Z., protiv I tužene G. A., OIB …, iz B., B. S. 49, II tužene L. Š., OIB …, iz K., V. 33L, zastupane po punomoćniku Z. V., odvjetniku u B., T. k. A. S. 3A i III tuženika R. A. iz S., P., M. G. 63A, zastupanog po punomoćnici E. M., odvjetnici u Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1032/14-5 od 13. listopada 2015. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Benkovcu poslovni broj P-84/11 od 30. prosinca 2013., u sjednici održanoj 27. srpnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

I Ukida se presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1032/14-5 od 13. listopada 2015. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II Glede u reviziji tužitelja naznačeno pravno pitanje pod rednim brojem 2, revizija se odbacuje kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

" Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

''1. Utvrđuje se da punomoć R. A. ovjerena u P. dana 20. travnja 2005.g. za prodaju č.zem. 1615/9 k.o. K. ukupne površine 375 m2 prema G. A. nema pravni učinak za zastupanje u prodaji preko udjela od ½ dijela citirane nekretnine, jer joj punomoć nije dana od strane suvlasnice citirane nekretnine.

 

2. Utvrđuje se da je ugovor o kupoprodaji č.zem. 1615/9 k.o. K. ukupne površine 375m2 sastavljen dana 27. travnja 2005. g. između tuženice ad.1) G. A., kao punomoćnice R. A. i potpisan samo od tuženice ad.1) G. A., kao punomoćnice R. A., kao prodavatelja i bez potpisa tuženice ad.2) L. Š.,kao kupca, a ovjeren dana 27. travnja 2005.g. pred Uredom državne uprave u Z. županiji br. OV:1455/05 ništetan u odnosu na prodaju udjela V. A. od ½ dijela č.zem. 1615/9 k.o. K. površine 375 m2, jer je predmetna nekretnina u vrijeme sastava i ovjere kupoprodajnog ugovora predstavljala bračnu stečevinu V. A. za udio od ½ dijela, pa se obvezuje tuženica ad1) kao punomoćnica prodavatelja i tuženica ad2) vratiti jedna drugoj sve što su primile po osnovi prodaje ½ dijela nekretnine č.zem. 1615/9 k.o. K., sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

 

3. Utvrđuje se da je ugovor o kupoprodaji č.zem.1615/9 k.o. K. ukupne površine 375 m2 sastavljen dana 27. travnja 2005. g. između tuženice ad.1) G. A., kao punomoćnice R. A. i potpisan samo od tuženice ad.1) G. A., kao punomoćnice R. A., kao prodavatelja, i bez potpisa tužene ad.2) L. Š., kao kupca, a ovjeren dana 27. travnja 2005. g. pred Uredom državne uprave u Z. županiji br. OV:1455/05 ništetan u odnosu na prodaju udjela R. A. od ½ dijela nekretnine oznake č.zem. 1615/9 k.o. K. površine 375 m2 iz razloga što predmetni ugovor predstavlja fiktivni pravni posao radi zaobilaženja R. A., koji nema učinka između ugovornih strana, pa se obvezuje tuženica ad.1), kao punomoćnica prodavatelja i tuženica ad.2.), vratiti jedna drugoj sve što su primile po osnovi prodaje ½ dijela nekretnine č.zem. 1615/9 k.o. Karin, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.''

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja te potvrđena prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) podnio tužitelj naznačivši slijedeća pravna pitanja za koje smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

 

1. Da li sud ovlašten nakon provedenog dokaznog postupka koji traje gotovo tri godine presudom odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja (i deklaratorno i kondemnatorni dio zahtjeva) isključivo zbog sudskog utvrđenja o pomanjkanju aktivne legitimacije tužitelja i nedostatka pravnog interesa, a koje utvrđenje sud donosi tek na kraju provedenog dokaznog postupka, a nakon što prethodno utvrđuje ništetnost darovnog ugovora tužitelja i njegova prednika, a koje utvrđenje nije bilo dio tužbenog zahtjeva tužitelja, a niti je darovni ugovor jedini pravni osnov za stjecanje vlasništva tužitelja a koja činjenica je poznata sudu?

 

2. Da li je dopušteno da sud utvrđuje u obrazloženju presude suprotno odredbama materijalnog prava razloge zbog čega su prednici tužitelja istom darovali predmet spora, u kakvom su srodstvu daroprimatelji i darovatelj i što će tužitelj na predmetu spora raditi – graditi u budućnosti i čijim novčanim sredstvima će isto činiti?.

 

4. Tuženici nisu podnijeli odgovor na reviziju tužitelja.

 

5. Glede u reviziji tužitelja naznačeno pravno pitanje pod rednim brojem 1 revizija tužitelja je dopuštena i osnovana.

 

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti pravnih poslova i vraćanja stečenog temeljem tih pravnih poslova, a sve posebno navedeno u izreci prvostupanjske presude.

 

7. Iako se u reviziji tužitelja navedeno pravno pitanje pretežnim dijelom sadržaja odnosi na konkretan slučaj iz tog pravnog pitanja za prepoznati je ipak suštinsko slijedeće pravno pitanje od općeg značaja koje može biti važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni a koje pitanje glasi: "U situaciji kada tužitelj postavi (deklatorni) tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti određenog pravnog posla te kada uredno postavi (kondemnatorni) tužbeni zahtjev za vraćanje stečenog temeljem tog pravnog posla, da li je riječ o tužbi na utvrđenje iz čl. 187. st. 1. ZPP gdje je za dopuštenje takve tužbe potreban pravni interes tužitelja ili je riječ o kondemnatornoj tužbi gdje za dopuštenje takve tužbe nije potreban pravni interes tužitelja?".

 

8. U reviziji tužitelja navedeno pravno pitanje pod rednim broj 1 je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer glede toga pitanja postoji različita praksa drugostupanjskih sudova (čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP). Naime, pobijana drugostupanjska presuda utemeljena je na pravnom shvaćanju da se u navedenoj situaciji (što je u konkretnom slučaju riječ) radi o tužbi na utvrđenje iz čl. 187. st. 1. ZPP, a slijedom čega drugostupanjski sud odbija žalbu tužitelja i potvrđuje prvostupanjsku presudu (gdje je odbijen predmetni tužbeni zahtjev tužitelja – pravilno bi bilo odbaciti tužbu – čl. 288. st. 3. ZPP). No u odlukama drugostupanjskih sudova na koje se tužitelj poziva u reviziji i to odluci Okružnog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2083/32 od 24. ožujka 1992. i odluci istog suda poslovni broj Gž-332/94 od 10. studenoga 1994. izraženo je suprotno pravno shvaćanje povodom istog pravnog pitanja.

 

9. Izraženo pravno shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj drugostupanjskoj presudi je pogrešno.

 

10. Naime kada je tužitelj pored utvrđenja ništetnosti predmetnih pravnih poslova zahtijevao i vraćanje stečenog temeljem tih pravnih poslova, onda se u suštini radi o kondemnatornoj tužbi (gdje nije potrebno dokazivati pravni interes) jer tužbeni zahtjev na udređenje predstavlja tek deklatorni preambul na kome tužitelj temelji kondemnatorni tužbeni zahtjev.

 

11. Dakle u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 187. st. 1. ZPP i u vezi s odredbom čl. 288. st. 2. ZPP, a koja povreda je bila od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane drugostupanjske presude.

 

12. S obzirom na izneseno valjalo je ukinuto pobijanu drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje i to sve na temelju odredbe čl. 394. st. 1. u vezi st. 4. ZPP.

 

13. U ponovnom postupku drugostupanjski sud će otkloniti nedostatak na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će ponovno odučiti o žalbi tužitelja protiv prvostupanjske presdue, a cijeneći pritom i žalbene navode koji se odnose na osnovanost tužbe (postojanje aktivne legitimacije tužitelja) i na druge žalbene navode.

 

14. Glede u reviziji tužitelja naznačeno pravno pitanje pod rednim broj 2 revizija nije dopuštena.

 

15. Ovo stoga što tužitelj u reviziji glede toga pravnog pitanja nije određeno izložio razloge zbog kojih smatra da bi to pravno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

 

16. Stoga glede tog pranog pitanja reviziju tužitelja valjalo je odbaciti kao nedopuštenu i do na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP.

 

Zagreb, 27. srpnja 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Katarina Buljan, v.r.