Republika Hrvatska

Općinski prekršajni sud u Zagrebu

Avenija Dubrovnik 8

Poslovni broj: 9. Pp-12338/2021

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu Darjanu Bižupiću, uz sudjelovanje Ozane Tomić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika E. Đ., zbog djela prekršaja iz čl. 196. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17 i 70/19), povodom prigovora okrivljenika na obavezni prekršajni nalog MUP-a RH, PUZ-a, IV. Policijske postaje Zagreb, broj 511-19-30/05-4-201-1/2021 od dana 15. lipnja 2021. godine, nakon provedenog žurnog postupka, dana 27. srpnja 2021. godine javno je objavio i

 

p r e s u d i o   j e

 

Okrivljenik: E. Đ., sin A. i L., rođen …, državljanin …, OIB: …, prekršajno nekažnjavan, s prebivalištem u Z.,

 

k  r  i  v    j e

 

što je dana 19. ožujka 2021. godine u 12,16 sati, kao vozač upravljao osobnim automobilom registarske oznake ZG … u Z., … kod kbr. …, a za vrijeme vožnje koristio je mobilni uređaj, bez naprave koja omogućava njegovo korištenje bez uporabe ruke,

 

čime je počinio djelo prekršaj iz čl. 196. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjivo po čl. 196. st. 7. istog Zakona,

 

              pa mu se na osnovi citiranog propisa, izriče

 

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 1.000,00 kn (tisuću kuna).

 

Temeljem odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice, u roku 15 dana po primitku ove presude, jer će se u protivnom postupiti po odredbama članka 34. Prekršajnog zakona.

Ako okrivljenik u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne u korist Državnog proračuna, prema priloženom predlošku uplatnice, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti uplaćena.

Temeljem odredbe članka 139. stavka 3., u svezi članka 138.stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kn (tristo kuna) u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice, u roku 15 dana po primitku presude, jer će se u protivnom postupiti po odredbama članka 152. stavka 4. i 11. Prekršajnog zakona.

 

Obrazloženje

 

MUP RH, PUZ, IV. PP Zagreb, pod brojem 511-19-30/05-4-201-1/2021, izdala je dana 15. lipnja 2021. godine obavezni prekršajni nalog protiv okrivljenika, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude, na koji nalog je okrivljenik pravovremeno uložio prigovor te je isti stavljen van snage i proveden je žurni postupak.

Okrivljenik unatoč ostavljenoj obavijesti nije preuzeo poziv za ročište dana 15. srpnja 2021. godine, te se nije odazvao pozivu suda za ročišta za dan 27. srpnja 2021. godine, istaknutom putem e-oglasne ploče suda temeljem čl. 145. st. 5. Prekršajnog zakona, a koji mu je poslan i na adresu prebivališta. Naime, okrivljenik je u obaveznom prekršajnom nalogu upozoren na obveze iz čl. 109a. Prekršajnog zakona, a podnošenjem prigovora na obavezni prekršajni nalog nesporno je imao saznanja o prekršajnom postupku koji se vodi protiv njega. Budući su za to postojali zakonski uvjeti, ročište u žurnom postupku na kojem su izvedeni dokazi je provedeno bez nazočnosti okrivljenika.

U svom prigovoru na obavezni prekršajni nalog okrivljenik je naveo kako moli su da njegov prigovor kao takav razmotri. Dana 19. ožujka 2021. godine, kako piše u nalogu, upravljajući vozilom te opažanjem policijskog službenika utvrđeno je da je koristio mobilni uređaj dok je upravljao vozilom, kako to nerado radi, moli ako ikako postoji kakav snimak ili neki dokaz u drugom obliku da se ovaj prekršaj ne bi smatrao kao izrečica rekla kazala, te bi se tako smatralo da je počinio prekršaj iz bilo koje stavke u prometu. S obzirom da nije kažnjavan u proteklom periodu od godinu dana, moli da se ovaj njegov prigovor uvaži.

U dokaznom postupku izvršen je uvid i pročitano je izvješće o počinjenom prekršaju MUP-a, PUZ-a, IV. PP Zagreb od dana 19. ožujka 2019. godine iz kojeg proizlazi da se vozač osobno automobila reg. oznake ZG … navedeno dana u 12,16 sati kretao … u smjeru zapada te je istom prilikom s lijevom rukom tipkao po mobitelu. Navedeni prekršaj uočen je u … kod kućnog broja …, a isti je nastavio činiti prekršaj i nakon uočavanja policijskih službenika, a istom prilikom nisu bili u mogućnosti zaustaviti navedeno vozilo iz razloga što su se nalazili u sastavu pješačke ophodnje na suprotnoj strani nogostupa … nasuprot kbr. ..., čime je počinjen prekršaj iz čl. 196. st. 3., kažnjiv po čl. 196. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Navedeno izvješće potpisao je policijski službenik koji je utvrdio prekršaj.

Izvješće o prekršaju koje je sud u cijelosti prihvatio kao vjerodostojno je dokaz u postupku u smislu čl. 158. st. 5. Prekršajnog zakona, budući je službena osoba tijela državne uprave u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora neposrednim zapažanjem utvrdila počinjenje prekršaja i o tome je sačinila službenu bilješku – izvješće o počinjenom prekršaju. Djelatnik policije je kao ovlaštena službena osoba stručno osposobljen i zakonom ovlašten za obavljanje nadzora nad prometom te za utvrđivanje prekršaja počinjenih u prometu, pa ovaj sud nema nikakve sumnje u točnost i ispravnost službene bilješke koju je djelatnik policije sačinio na temelju neposrednim opažanjem utvrđenog prekršaja počinjenog od strane okrivljenika. Osim toga, ovakvo izvješće o počinjenom prekršaju je vjerodostojan dokaz i sukladno pravnoj praksi Visokog prekršajnog suda RH (izraženoj npr. u odluci tog suda broj: PŽ-15197/09 od 31. ožujka 2011. godine).

U dokaznom postupku izvršen je uvid i pročitana je potvrda iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, Odjela za prekršajne evidencije od dana 06. srpnja 2021. godine za okrivljenika, iz koje proizlazi da u toj evidenciji ne postoje podaci o okrivljeniku, iz čega proizlazi da okrivljenik nije prekršajno osuđivan.

Sud je potvrdu iz prekršajne evidencije u potpunosti prihvatio kao vjerodostojan dokaz o dosadašnjoj prekršajnoj nekažnjavanosti okrivljenika, jer je potvrda izdana od strane državnog tijela nadležnog za vođenje takve evidencije.

Nakon provedenog postupka, razgledavši navode u obaveznom prekršajnom nalogu, te nakon izvršenog uvida u izvješće o počinjenom prekršaju, sud smatra dokazanim djelo prekršaja koje se okrivljeniku stavlja na teret, pa je odlučio kao u izreci ove presude.

Provedenim dokaznim postupkom, uvidom u izvješće o počinjenom, nesporno je utvrđeno da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se obavezni nalogom stavlja na teret. U svom izvješću policijski službenik koji je utvrdio prekršaj je detaljno i izričito naveo sve okolnosti počinjenog prekršaja, te činjenice na koji način i odakle je prekršaj utvrđen. Također, po mišljenju suda djelatnik policije nije imao nikakvog razloga neosnovano teretiti okrivljenika za počinjenje prekršaja.

Sud smatra, okrivljenik je počinio prekršaj na način kako je to opisano u izreci presude.

Sud smatra, na temelju provedenog dokaznog postupka, izvršenog uvida u izvješće o počinjenom prekršaju koji je na temelju neposrednog opažanja prekršaja sačinila ovlaštena službena osoba obavljajući nadzor u prometu, činjenično stanje u predmetu je u potpunosti utvrđeno pa nije bilo potrebe provoditi druge dokaze. Eventualno pozivanje i ispitivanje u svojstvu svjedoka djelatnika policije koji je utvrdio prekršaj ukazuje se nepotrebnim, budući je on kao ovlaštena službena osoba o svom neposrednom zapažanju utvrđenog prekršaja okrivljenika sastavio izvješće o prekršaju koje je vjerodostojan dokaz u postupku te je izvjesno kako on nema drugačija saznanja od činjenica koje je naveo u svojoj službenoj bilješci – izvješću o počinjenom prekršaju. Nadalje, eventualno inzistiranje na provođenju ovog dokaza išlo bi na štetu načela ekonomičnosti vođenja prekršajnog postupka, a ne bi utjecalo na drugačije utvrđenje činjeničnog stanja, već bi samo povećalo sudske troškove koji padaju na teret okrivljenika ukoliko je proglašen krivim radi počinjenja prekršaja. Također, sud nije tražio od tužitelja snimku prekršaja na koji se okrivljenik poziva u svom prigovoru na obavezni prekršajni nalog budući u spisu nema podataka da o utvrđenom prekršaju postoji video snimka.

Kako je okrivljenik postupio protivno izričitoj zakonskoj odredbi navedenoj u izreci ove presude, to su njegovim propustom ostvarena sva bitna obilježja označenog djela prekršaja pa ga je za to djelo valjalo proglasiti krivim. Stoga je sud okrivljenika proglasio krivim.

              Sud je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu, za koju smatra da je primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju njegove odgovornosti i stupnju povrijeđenosti zaštićenog dobra, a sud smatra da će se ovakvom novčanom kaznom utjecati na okrivljenika i sve ostale da ubuduće ne čini prekršaje.

Kod odmjeravanja kazne uzete su u obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazni.             

Kao olakotno uzeta je dosadašnja prekršajna nekažnjavanost okrivljenika.

Otegotne okolnosti nisu utvrđene.

S obzirom na navedeno, sud je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu zakonom propisanom fiksnom iznosu od 1.000,00 kuna.

Temeljem čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona, ukoliko okrivljenik u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne, uplati 2/3 izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

Valja napomenuti kako bi sud izvjesno primijenio institut ublažavanja novčane kazne iz čl. 37. Prekršajnog zakona, da je utvrdio posebno olakotne okolnosti koje bi između ostalog postojale u slučaju da je okrivljenik eventualno okolnosno priznao počinjenje prekršaja, izrazio žaljenje i kajanje zbog prekršaja te sudu obećao da prekršaj više neće ponoviti, ili da je eventualno naveo ili da je sud tijekom postupka utvrdio druge posebno olakotne okolnosti. Međutim, kako takve posebno olakotne okolnosti nisu utvrđene, nije bilo uvjeta za primjenu instituta ublažavanja novčane kazne ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa.

Temeljem u izreci citiranih propisa, kako je okrivljenik proglašen krivim, to je obvezan nadoknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu, koji je odmjeren s obzirom na složenost i duljinu trajanja postupka te imovinsko stanje okrivljenika, a budući je okrivljenik u svom prigovoru poricao počinjenje prekršaja, tijekom postupka proveden je dokaz kojima je nesporno utvrđeno da je počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret pa je stoga dužan snositi troškove postupka po osnovi paušala, koji su s obzirom na provedene radnje tijekom postupka veći od troškova na koje je okrivljenik obvezan obaveznim prekršajnim nalogom.

 

U Zagrebu, 27. srpnja 2021. godine.

 

                                                                                                                                               Sudac

                                                                                                                                Darjan Bižupić, v.r.

 

Ova presuda je pravomoćna.

 

Dostavna naredba:

1. okrivljeniku: E. Đ., Z.,
2. tužitelju: MUP, PUZ, IV. PP Zagreb,
3. spis.