1

Poslovni broj 4 Gž-2626/2021-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

                                                                                                                Poslovni broj 4 Gž-2626/2021-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Željki Rožić Kaleb kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. M. iz S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik S. Lj., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z. h. d.o.o. sa sjedištem u Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik L. Š., odvjetnik u Odvjetničkom društvu S. & Š. d.o.o. sa sjedištem u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika M. g. d.o.o. sa sjedištem u Č., OIB: …, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Pn-118/2019-64 od 6. svibnja 2021., dana 27. srpnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tužitelja I. M. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Pn-118/2019-64 od 6. svibnja 2021.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke odbijen tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži naložiti tuženiku namiriti mu novčanu tražbinu u svoti od 70.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe pa do isplate, sve u roku od 15 dana. Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u svoti od 13.858,70 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. svibnja 2021. pa do isplate.

 

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj „iz svih zakonskih razloga“ s prijedlogom, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza i to svih koje su stranke predložile dok je jedini daljnji prijedlog tužitelja za njegovo dopunsko saslušanje, u pravilnoj primjeni odredbe čl. 10. st. 1. ZPP odbio, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbi čl. 404. st. 1. i 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje u tekstu: ZOO) i čl. 410. te čl. 422. ZOO.

 

6. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju trpi uslijed materijalnih nedostataka njegova stana kupljenog Ugovorom o kupoprodaji nekretnine dana 21. travnja 2009., od tuženika kao prodavatelja (list 337-341 spisa, dalje: Ugovor o prodaji).

 

7. Prvostupanjski sud ocjenom provedenih dokaza zaključuje kako je za nedostatke glede prijave i ostvarenja tužiteljevih prava nastupila prekluzija s obzirom na dužnost prijave tih nedostataka u roku od mjesec dana od njihovog otkrivanja, prema odredbi čl. 8.2. Ugovora o prodaji jer tužitelj niti na koji način nije dokazao da bi one nedostatke koje je prijavio, to izvršio u ugovorenom roku, u prilog čemu ide i sam iskaz tužitelja kada tvrdi da se prvi puta poplava dogodila oko pola godine nakon useljenja a u odnosu na ostale nedostatke nije se mogao izjasniti kada je točno izvršio prijavu pa podaci iz prijave, primljene po tuženiku 16. svibnja 2011., nisu vjerojatni niti životni u odnosu na vrijeme njihova uočavanja, s obzirom na iskaz tužitelja.

 

8. Budući da tužitelj nije dokazao kako bi nedostatke prijavio prijavom, zaprimljenoj kod tuženika 16. svibnja 2011. pravovremeno, ne može ostvarivati prava koja proizlaze iz odgovornosti prodavatelja za materijalne nedostatke stvari a predviđene odredbom čl. 410. ZPP dok također tužitelj nije dokazao kako bi se radilo o skrivenim nedostacima pri čemu drži neodlučnim jesu li tuženik ili djelatnici umješača u stanu tužitelja vršili popravke a niti su ocijenjeni tuženikovi prigovori doprinosa tužiteljevoj vlastitoj šteti.

 

9. Između stranaka nije sporno da su zaključili Ugovor o prodaji, pregledom kojega je moguće utvrditi da je u odredbi čl. 8. predviđeno kako kupac prilikom primopredaje ima pravo i obvezu odmah staviti prigovor na vidljive nedostatke dok je za skrivene mane dužan istaknuti prigovor prodavatelju bez odlaganja a najkasnije u roku od mjesec dana od njihovog otkrivanja i to putem preporučene pošiljke na adresu prodavatelja jer u suprotnom gubi pravo pozvati se na njih i prestaje obveza prodavatelja da te nedostatke otkloni (list 339 spisa).

 

10. Jamstvenom knjižicom je ovakva odgovornost prodavatelja za materijalne nedostatke također predviđena u istom roku s time da kupac, ukoliko odmah prodavatelju ne priopći primjedbe u pogledu vidljivih nedostataka, gubi pravo na njihovo kasnije isticanje i bilo kakva potraživanja vezana uz njih a glede skrivenih nedostataka dužnost kupca, pod prijetnjom gubitka prava, o tom nedostatku obavijestiti prodavatelja u roku od dva mjeseca računajući od dana kada je nedostatak otkrio.

 

11. Prema iskazu samog tužitelja moguće je utvrditi da je stan preuzeo 18. svibnja 2009. te na primopredajnom zapisniku prijavio nedostatke, sanirane po djelatnicima umješača na unutarnjim vratima i balkonu te napuklom zahodskom školjkom. Glede ostalih nedostataka ne može se sjetiti kada ih je prijavio ali tvrdi da je prijave dostavio u spis s time, da se nedostatak u kupaonici u vidu plavljenja dogodilo pola godine nakon useljenja dakle, koncem 2009. godine.

 

12. U odnosu na vjerodostojnost prijava koje prileže spisu, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako te prijave ne dokazuju tvrdnje tužitelja da bi postupio sukladno odredbi čl. 8. st. 2. Ugovora o prodaji, kako zbog toga što prigovor nije podnijet putem preporučene pošiljke na adresu prodavatelja, što je ugovoreno pod prijetnjom gubitka prava a tako i stoga, što prijave koje prileže spisu ne mogu biti vjerodostojne budući da je na potvrdi primitka prijave otisnut pečat Z. h. d.o.o. Podružnica upravljanje projektima, koja pod tim nazivom posluje tek od 2014. godine a radilo se o prijavama iz 2009. i 2010. godine s time, da niti na jednoj prijavi označen datum njihova zaprimanja.

 

13. Također niti prijava koja je dostavljena preporučenom pošiljkom tuženiku 16. svibnja 2011. nije podnijeta u smislu ugovornih odredbi a niti odredbe čl. 404. st. 1. ZOO budući da stranke nisu ovaj rok produljile u smislu odredbe čl. 404. st. 4. ZOO jer tim dopisom tužitelj prijavljuje nedostatak u vidu plavljenja kupaone koju je uočio koncem 2009. dok za ostale nedostatke nije dokazao da bi ih uočio tek u ožujku 2011. odnosno, dva mjeseca prije dostave prijave nedostataka tuženiku.

 

14. Odredbom čl. 403. st. 1. ZOO je propisano kako je kupac dužan primljenu stvar na uobičajeni način pregledati i o vidljivim nedostacima obavijestiti prodavatelja u roku od 8 dana a kad je pregled izvršen u nazočnosti obiju strana dužan je primjedbe radi vidljivih nedostataka priopćiti odmah, inače gubi prava koja mu po toj osnovi pripadaju.

 

15. U odnosu pak na skrivene nedostatke je odredbom čl. 404. st. 1. ZOO predviđeno da je kupac dužan, pod prijetnjom gubitka prava, o tim nedostacima obavijestiti prodavatelja u roku od 2 mjeseca, računajući od dana kad je nedostatak otkrio. Dakle, od dana otkrivanja nedostatka kupac ima pravo koje traje 2 mjeseca i u smislu ove odredbe a imajući u vidu da stranke Ugovorom o prodaji te rokove nisu produljile u smislu ovlaštenja iz odredbe čl. 404. st. 4. ZOO.

 

16. Prava kupca glede materijalnih nedostataka postoje samo onda ako je kupac pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku i kada mu tek pripadaju prava predviđena odredbom čl. 410. ZOO ali i prava predviđena odredbom čl. 422. ZOO.

 

17. Naime, tek se kupcu koji je pravodobno obavijestio prodavatelja o postojanju nedostatka, njegova prava gase nakon dvije godine računajući od dana odašiljanja obavijesti prodavatelju a glede naknade štete u smislu odredbe čl. 422. st. 2. ZOO kada bi imao pravo ovaj zahtjev postaviti nakon proteka roka od dvije godine.

 

18. S obzirom da tužitelj niti na koji način nije dokazao da bi o nedostacima izvijestio na ugovoreni način tuženika u roku od mjesec dana ili pak u zakonskom roku od dva mjeseca od dana kad je nedostatak otkrio a imajući u vidu da stanke nisu produljile ovaj rok u smislu odredbe čl. 404. st. 4. ZOO, tužitelj je izgubio prava predviđena odredbom čl. 410. ZOO koja se odnosi samo na nedostatke o kojima je kupac pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja.

 

19. I daljnja odredba glede naknade štete, a to je odredba čl. 422. st. 2. ZOO, kao prvu potrebnu pretpostavku predviđa pravodobnu obavijest prodavatelja o postojanju nedostataka kada tek kupac može, i nakon proteka roka od dvije godine, zahtijevati da mu se naknadi šteta.

 

20. Također i rok za ostvarivanje prava kupca iz čl. 422. st. 1. ZOO prema kojem se prava kupca gase nakon isteka dvije godine se mogu ostvarivati samo u slučaju pravodobne obavijestio prodavatelja o postojanju nedostatka.

 

21. Zbog toga nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava kojega ističe tužitelj a na pravilnost i zakonitost pobijane odluke ne utječe niti upućivanje dopisa od 3. kolovoza 2012. i 5. srpnja 2012. kojima tuženik izražava spremnost za otklanjanje nedostataka, kako zbog toga što u tom dopisu nije označeno niti o kojim se nedostacima uopće radi, tako i s obzirom na propust tužitelja prethodno, o uočenim nedostacima pravovremeno obavijestiti prodavatelja u roku od ugovorenih mjesec dana odnosno, dva mjeseca.

 

22. Slijedom svega iznijetog nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava a niti pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pri čemu je prvostupanjski sud jasno označio koje dokaze prihvaća a koje ne i zašto sa kojom ocjenom je suglasan i ovaj sud s time da odredbe o jamstvu na koje se poziva tužiteljica ovdje ne dolaze u obzir, jer se radi o slučaju iz čl. 400. ZOO, odnosno o pravima kupca iz odredbe čl. 410. ZOO.

 

23. Upućivanje tužitelja „na odredbe o zastari“ nisu osnovani jer se ovdje ne radi o zastari kao pravu zahtijevanja ispunjenja obveze u smislu odredbe čl. 214. st. 1. ZOO već o pretpostavkama pod kojima kupac može tražiti naknadu štete u ovom ugovornom odnosu stranaka. Zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze a u ovoj parnici se raspravlja o gubitku prava tužitelja kao kupca iz Ugovora o prodaji. S obzirom da pokretanje postupka osiguranja dokaza 2011. godine nema značaj pravodobne obavijesti prodavatelju o postojanju nedostataka u roku od dva mjeseca u smislu odredbe 404. st. 1. ZOO, žalbeni razlozi ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane prvostupanjske odluke.

 

24. I konačno, budući da tužitelj niti tvrdi a niti dokazuje, kako bi bilo koji nedostatak bio poznat prodavatelju ili mu nije mogao ostati nepoznat niti pak, da bi se radilo o nedostatku koji se pokazao tek nakon proteka dvije godine, u kojem slučaju tužitelj ne bi gubio pravo pozvati se na neki nedostatak, valjalo je slijedom svega iznijetog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

 

25. Odluka o parničnom trošku donijeta je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje Tarifa).

 

26. U odnosu na ročište održano 11. lipnja 2013. a glede punomoći punomoćnika tuženika, valja reći da je prvostupanjski sud u smislu odredbe čl. 98. st. 2. ZPP odvjetniku L. Š. dopustio obaviti ovu radnju za tuženika pa kako je označeni odvjetnik podnio punomoć a prvostupanjski sud je prethodno dopustio odvjetniku obaviti radnju zastupanja na ročištu, za tuženika je nastao označeni trošak.

 

27. Odredbom čl. 95. st. 4. i 5. ZPP je propisano da odvjetnički vježbenik može zamjenjivati odvjetnika kod kojeg je zaposlen u postupcima pred sudom prvog stupnja zbog čega je prvostupanjski sud osnovano priznao trošak tuženiku za pristup na ročište održano 11. travnja 2016. dok je 11. rujna 2019. tuženika zastupao odvjetnik M. R. koji je odvjetnik u Odvjetničkom društvu S. & Š. d.o.o., punomoćniku tuženika.

 

28. Prvostupanjski sud je također priznao tuženiku trošak sastava četiri podneska sukladno Tbr. 8.1. Tarife jer se radilo o četiri obrazložena podneska u kojima se odgovaralo na navode tužitelja ili pak nalaze i mišljenja vještaka pa je zbog svega iznijetog, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom II. izreke.

 

U Zagrebu 27. srpnja 2021.

 

 

      Sudac:

                                                                                                                    Željka Rožić Kaleb, v.r.