U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari tužitelja G. P. iz Z., OIB:…, zastupanog po punomoćnici Lj. M. P., odvjetnici iz Z., protiv tuženika E. & S. B. d.d., R., OIB:…, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja i tuženika izjavljenu protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 137 : P-4494/19-7 od 16. studenoga 2020.,  27. srpnja 2021.,

r i j e š i o   j e

                           Uvaženjem žalbe tužitelja i tuženika ukida se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 137 : P-4494/19-7 od 16. studenoga 2020. i predmet vraća tom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

              1. Rješenjem suda prvog stupnja utvrđen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari.

2. Protiv tog rješenja žali se tužitelj i tuženik.

3. Tužitelj rješenje pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene  materijalnog prava.

4. U žalbi navodi da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 6. lipnja 2019., dok je  Zakon o izmjenama i dopuna Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 70/2019) objavljen dana 24. srpnja 2019, a stupio je na snagu 1.rujna 2019. Nove ili izmijenjene odredbe o prekidu postupka  primjenjuju se samo na postupke koji su započeli nakon 1. rujna 2019., dok se ranije započeti postupci dovršavaju prema odredbama ZPP-a koji je u primjeni do 31. kolovoza 2019. Stoga predmetni postupak pokrenut 6. lipnja 2019. mora se dovršiti primjenom Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP). Navodi da se potrošači konverzijom kredita nisu odrekli sudske zaštite i zaštite koju im pruža Direktiva 93/13, a to je povrat svih koristi koje je nepošteni trgovac stekao.  Nacionalni sudovi su obvezni tumačiti nacionalno pravo u svjetlu prava EU, a u slučaju da to nije moguće te kada zaključe kako neka nacionalna norma suprotna normi prava EU takva norma mora se izuzeti od primjene ne čekajući da o tome prethodno odluči Ustavni sud Republike Hrvatske ili neko drugo tijelo. Imajući u vidu navedeno, sud je dužan primjenjivati europsko pravo i praksu Suda EU te  isto primijeniti na konkretan slučaj, tim više što je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Gos 1/19 od 4. ožujka 2020. istaknuo kako bez obzira na naknadno sklapanje ugovora o konverziji tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju.

Predlaže pobijano rješenje ukinuti.

Tuženik pobija rješenje zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Ističe kako u ovom konkretnom slučaju sud pogrešno utvrđuje prekid postupka jer rezultat primjene odredne  čl. 213. ZPP-a nije deklaratornog već konstitutivnog karaktera. Nadalje navodi da se sud samo paušalno poziva na odredbu čl.213. st.1.t. 1.ZPP-a. Navodi da je prvostupanjski sud propustio obrazložiti o kojem prethodnom pitanju ovisi odluka u ovom predmetu pa tako niti ne navodi rješenjem kojeg prethodnog pitanja će uslijediti nastavak postupka u ovoj pravnoj stvari

Predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

Žalba je osnovana.

Donošenjem pobijanog rješenja počinjena je bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. u vezi čl. 381 ZPP-a.

Naime, sud prvog stupnja donio je pobijano rješenje navodeći u bitnom da je tužtielj dana 6. lipnja 2019. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate, te da odluka suda ovisi o prethodnom rješenju postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje).

Stoga pozivom na odredbu iz čl. 213. st. 1. ZPP-a donosi pobijano rješenje.

Naime, odredbom čl. 213. st. 1. ZPP-a propisano je da će sud odrediti prekid postupka ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (čl. 12. ), dok je odredbom čl. 12. istog Zakona propisano da kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili neko drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drukčije određeno. Temeljem gore citirane odredbe proizlazi da prethodno pitanje, radi kojeg se može donijeti rješenje o prekidu, mora biti pravno pitanje, a o kojem već odlučuje nadležno tijelo ili sud.

Nadalje, rješenje o prekidu postupka mora biti obrazloženo na način da se navede o kojem prethodnom pitanju ovisi odluka u ovoj parnici. Također rješenje o prekidu mora biti vremenski određeno, u njemu mora biti točno navedeno do kada će prekid postupka trajati, odnosno u izreci rješenja kojom se određuje prekid sud prvog stupnja mora određeno navesti do okončanja kojeg postupka će trajati prekid postupka i mora navesti tijelo pred kojim se vodi postupak kao i broj predmeta, što u konkretnom postupku nije slučaj.

Stoga, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a riješiti kao u izreci.

U Rijeci 27. srpnja 2021.

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara