1

Poslovni broj: Gž Ovr-243/2021-2

Poslovni broj: Gž Ovr-243/2021-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

RJEŠENJE

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja H. A. R. H. d.o.o., iz Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva V. i p., odvjetnici iz R. (ranije H.-L. K. d.o.o.), B. K. d.o.o., iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica S. F., odvjetnica iz Z. (raniji ovrhovoditelj: P. C. d.o.o.), A. B. d.d., iz Z., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva M.&p. d.o.o. iz R., protiv ovršenice M. B.-C. iz K. I., OIB: …, koju zastupa punomoćnica M. G., odvjetnica iz Z., radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj Ovr-3505/2015-92 od 15. ožujka 2021., 27. srpnja 2021.,

riješio je

I. Uvažava se žalba ovršenice kao osnovana te se rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj Ovr-3505/2015-92 od 15. ožujka 2021. preinačuje na način da se rješava:

Odgađa se ovrha u ovom ovršnom postupku do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji je pokrenut kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu podnošenjem tužbe ovršenika radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu broj … sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 10. travnja 2006. protiv ovrhovoditelja A. b. d.d., a koja tužba je zaprimljena kod toga suda 28. listopada 2020.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja A. b. d.d. za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je rješenje kojim je odbio prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe.

2. Pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu protiv navedenog rješenja podnijela je ovršenica 9. travnja 2021. iz svih zakonom dopuštenih žalbenih razloga te predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje.

3. Ovrhovoditelj A. b. d.d. podnio je odgovor na žalbu ovršenice u kojoj je predložio da drugostupanjski sud žalbu odbaci, a podredno da ju odbije kao neosnovanu i potvrdi pobijano rješenje.

4. Žalba je osnovana.

5. U obrazloženju rješenja navedeno je da je ovršenica 29. listopada 2019. podnijela prijedlog za odgodu ovrhe navodeći da je podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu s ovrhovoditeljem A. b. d.d. U prijedlogu za odgodu ovrhe ovršenica se pozvala na Odluku suda Europske unije broj C-407/18 te je istaknula da sud u smislu te odluke mora odgoditi ovrhu u odnosu na ovrhovoditelja A. b. d.d. U prijedlogu je nadalje istaknula da je potrebno odgoditi ovrhu i u odnosu na ovrhovoditelje H. A. R. H. d.o.o. i B. K. d.o.o. koji su slijedeći po redu namirenja jer, osim što je istaknut prigovor treće osobe, utvrđena vrijednost nekretnine nije dostatna niti za one založne vjerovnike koji su prije njih na redoslijedu naplate, pa ako bi sud odlučio u odnosu na njih nastaviti ovršni postupak, oni bi na taj način preskočili vjerovnike koji bi u slučaju odbijanja tužbe za utvrđenje ništetnosti ugovora bili u potpunosti oštećeni. U odnosu na ovrhovoditelje H. A. R. H. d.o.o. i ovrhovoditelja B. K. d.o.o. dodatno je istaknula da se radi o naplati manjih tražbina pa sud mora ocijeniti u skladu s načelima ovršnog prava da se za te iznose ne provodi ovrha na nekretnini jer se ista može provesti i na drugim predmetima ovrhe.

5.1. Prvostupanjski sud je utvrdio da je ispunjen prvi uvjet za odgodu ovrhe iz članka 65. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 – dalje u tekstu: OZ) jer je ovršenica podnijela tužbu za utvrđenje ništetnosti javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha u odnosu na ovrhovoditelja A. b. d.d. Međutim, ocijenjeno je da nije ispunjen drugi uvjet koji zahtijeva da ovršenica učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje. Naime, istaknutu činjenicu otežane provedbe protuovrhe ovršenica je, po ocjeni suda prvog stupnja, tek paušalno istaknula, jer nije navela konkretne okolnosti koje bi u ovom ovršnom postupku dovele do otežane provedbe protuovrhe u odnosu na ovrhovoditelja. Osim toga, sud prvog stupnja ocijenio je da ne postoje uvjeti za odgodu ovrhe ni po pravnom stavu izloženom u presudi suda Europske unije broj C-407/2018 od 26. lipnja 2017., jer predmetna nekretnina ne predstavlja dom ovršenice i njene obitelji niti ovršenica na adresi nekretnine koja je predmet ovrhe ima prijavljeno prebivalište.

6. Ovršenica je podnijela žalbu zbog svih zakonom dopuštenih razloga, dakle, i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka ali nije određeno istaknula ni jedan žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. ZPP-a. Međutim, u žalbi je navela da rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati pa ovaj sud zaključuje da se žali zbog bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Ispitujući pobijano rješenje u odnosu na izneseni žalbeni razlog ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio opisanu bitnu povredu, jer je izreka rješenja razumljiva, ne proturječi sama sebi ni danim razlozima, a u rješenju su dati razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni.

6.1. Ovršenica se, međutim, osnovano žali zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, u postupku donošenja prethodne odluke koji je rezultirao donošenjem presude broj C-407/18 u predmetu K. c/a A. B. d.d., činjenični supstrat nacionalnog postupka bio je istovjetan predmetnom - ovrhovoditelj, bankarska institucija inicirala je protiv korisnika kredita ovršni postupak na osnovu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, a u odnosu na čije odredbe je ovršenik prigovarao ništetnosti. Sud EU je, u analizi načela djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva Vijeća 93/13/EEZ), a u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgodi ovrhu, polazišnu osnovu odredio u ispitivanju da li odnosna nacionalna odredba slovenskog ovršnog zakona (koja je gotovo istovjetna odredbi čl. 65. st. 1. OZ-a) čini nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije (dakle Direktive Vijeća 93/13/EEZ) pa je zaključio da u procesnoj situaciji, kada sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ne može provoditi kontrolu eventualne nepoštenosti odredbi sadržanih u ugovoru o hipotekarnom kreditu sklopljenom između trgovca i potrošača, a koji u obliku javnobilježničkog akta predstavlja ovršnu ispravu, već navedeno tek naknadno i eventualno može učiniti parnični sud kojemu se potrošač obrati tužbom za utvrđivanje ništetnosti takvih nepoštenih odredbi, i da je vjerojatno da će pljenidba nekretnine osigurane hipotekom biti dovršena prije nego što sud koji odlučuje o meritumu donese odluku kojom se eventualno utvrđuje ništetnost te odredbe kao nepoštene, a šteta koju bi potrošač u tom slučaju i ostvario, no á posteriori, da bi kao vid pravne zaštite bila nepotpuna i nedovoljna i ne predstavlja ni odgovarajuće ni učinkovito sredstvo da se prekine s korištenjem nepoštene odredbe.

6. 2.  Budući da u istovjetnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji takav stav Suda EU vezuje i prvostupanjski sud, te da načelo usklađenog tumačenja zahtijeva da nacionalni sudovi učine sve što je u njihovoj nadležnosti, uzimajući u obzir cjelokupno nacionalno pravo i primjenjujući metode tumačenja koje to pravo poznaje da bi se zajamčila puna učinkovitost predmetne direktive i da bi se došlo do rješenja koje je u skladu s ciljem koji se njome nastoji postići, ocjena je ovoga drugostupanjskog suda da će navedenom zahtjevu biti udovoljeno određivanjem odgode ovrhe do pravomoćnog okončanja parnice koju su ovršenici pokrenuti protiv ovrhovoditelja A. b. d.d. radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave. Tome treba nadodati da u takvoj pravnoj situaciji ne moraju biti kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 65. OZ-a jer se to protivi djelotvornosti zaštite koju pruža Direktiva 93/13/EEZ.

7. Slijedom navedenoga ovaj sud je na temelju čl. 380. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19) u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a uvažio žalbu ovršenice kao osnovanu te je preinačio pobijano rješenje na način da je odredio odgodu ovrhe. Budući da je ovrhovoditelj A. b. d.d. prvi u redoslijedu naplate u ovom ovršnom postupku jer ima založno pravo na nekretninama ovršenika to nije bilo moguće odgoditi ovrhu samo u odnosu na tog ovrhovoditelja, već i u odnosu na preostala dva ovrhovoditelja koji u redoslijedu naplate dolaze iza ovrhovoditelja A. b. d.d..

8. Zahtjev ovrhovoditelja A. b. d.d. za naknadu troška odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban za vođenje postupka u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a.

Koprivnica, 27. srpnja 2021.