Poslovni broj: 11 Gž-1333/2019-2

 

Poslovni broj: 11 Gž-1333/2019-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Milku Samboleku, kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja H. z. za m. o., P. s. u K., OIB:…, zastupanom po punomoćnici I. P., dipl. pravnici, protiv tuženice M. J. iz P. S., OIB:…, zastupanoj po punomoćniku D. J., odvjetniku u Đ., radi isplate, povodom žalbe tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, Stalne službe u Đurđevcu, poslovni broj: P-246/2017-88 od 17. siječnja 2019., dana 27. srpnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Prihvaća se žalba tuženice i preinačuje presuda Općinskog suda u Koprivnici, Stalne službe u Đurđevcu, poslovni broj: P-246/2017-88 od 17. siječnja 2019., tako da se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužitelja da se naloži tuženici da mu plati iznos od 79.725,06 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te da se naloži tuženici da nadoknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 5.381,92 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

II. Nalaže se tužitelju da tuženici nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 12.187,50 kn (dvanaesttisućastoosamdesetsedam kuna i pedeset lipa) u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom, toč. I. izreke, naloženo je tuženici da tužitelju plati iznos od 79.725,06 kn, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok je u toč. II. izreke tuženica dužna tužitelju nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.381,92 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sve u roku od 15 dana.

             

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tuženica pobija presudu i poziva se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 - odluka US RH; 84/08; 96/08 - odluka US RH; 123/08 - ispravak; 57/11; 148/11 - pročišćeni tekst; 25/13; 89/14 - odluka US RH i 70/19; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu, ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. 

 

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi navodima žalbe. Predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi pobijanu presudu.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Predmet ove parnice zahtjev je tužitelja da mu tuženica kao nasljednica iza pok. J. J. isplati iznos od 79.725,06 kn na ime nepripadno isplaćene mirovine. Prvostupanjski sud navodi da je bilo sporno i odlučno za rješenje parnice utvrditi osnovanost i visinu zahtjeva tužitelja, da li je tuženica kao nasljednica pok. J. J. naslijedila imovinu u visini duga njenog pok. supruga, da li je nastupila zastara potraživanja i da li bi tuženici bilo povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno čl. 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN br. 6/99 - dodatak Međunarodni ugovori; u daljnjem tekstu: Konvencija).

 

5.1. Prvostupanjski sud otklanja prigovor zastare potraživanja navodeći da od konačnosti rješenja H. z. za m. o., P. s. K. 4. veljače 2004. kojim je utvrđeno da je tim rješenjem odbijen zahtjev sada pok. J. J. za određivanje invalidske mirovine, kao bivšem političkom zatvoreniku, koje je postalo pravomoćno i konačno 20. ožujka 2004., nije protekao zastarni rok od 10 godina u smislu odredbe čl. 379. st. 1. primjenjivog Zakona o obveznim odnosima (NN br. 53/91; 73/91; 111/93; 3/94; 7/96; 91/96; 112/99 i 88/01; dalje: ZOO), obzirom da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 5. lipnja 2005.

 

5.2. Nakon ocjene provedenih dokaza prvostupanjski sud utvrđuje ove odlučne činjenice:

- da je rješenjem tužitelja od 4. veljače 2004. koje je postalo konačno 20. ožujka 2004. odlučeno da pok. J. J. nema pravo na dio mirovine koju je primao kao bivši politički zatvorenik, a kako je rješenje konačno to sud više ne može raspravljati je li pok. J. J. osnovano ili neosnovano primio dio mirovine i dodatka kao politički zatvorenik,

- da je iz nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka utvrđeno da je pok. J. J. u razdoblju od 1. srpnja 1997. pa do smrti ukupno primio nepripadne mirovine i dodatka u visini od 79.725,06 kn,

- da je iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka građevinske struke utvrđeno da je tržišna vrijednost nekretnina ostavitelja pok. J. J. u prosincu 2002. iznosila najmanje 503.012,00 kn odnosno da je vrijednost naslijeđene imovine daleko veća od 79.725,06 kn,

- da je tuženica kao supruga pok. J. J. naslijedila nekretnine i pokretnine u dalekoj većoj vrijednosti nego što je utuženo potraživanje, čak ako se i uzme da je ona kao supruga pok. J. J. stvarno naslijedila polovinu nekretnina,

- da se tuženica u podnesku od 12. prosinca 2018. pozvala na okolnost da su isplaćeni iznosi mirovine njenom pok. suprugu J. J. isplaćeni zbog pogreške domaćih tijela, da ona tome ničim nije doprinijela te da bi obvezivanje tuženice na povrat utuženog iznosa predstavljalo povredu njenog prava na mirno uživanje vlasništva koje je zajamčeno čl. 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju, kod čega se poziva na predmet Europskog suda za ljudska prava "Čakarević protiv Republike Hrvatske",

- da je pravni prednik tuženice pok. J. J. dio mirovine dobio tako što se prikazao političkim zatvorenikom, a upravno tijelo mu je odobrilo takvu mirovinu da bi mu kasnije ukinulo dio mirovine jer je ocijenjeno da on nije bio politički zatvorenik,

- da je upravno tijelo napravilo grešku odobrivši mu dio mirovine kao da je bio politički zatvorenik, da tuženica u tome nije aktivno sudjelovala, ali je njen pravni prednik pok. J. J. prikazao situaciju kao da je do kaznenog postupka protiv njega i osude te posljedično zatvorske kazne došlo zbog političkog progona,

- da je pravni prednik tuženice pok. J. J. svojim postupanjem doprinio donošenju pogrešnih odluka upravnih tijela, jer se prikazao političkim zatvorenikom, što nije bio.

 

6. Prvostupanjski sud zaključuje da tuženici neće biti povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva nalogom da vrati neosnovano isplaćeni iznos mirovine koje je primio njezin pok. suprug J. J., koji je nakon donošenja odluke kojim mu je naloženo vratiti nepripadno isplaćeni dio mirovine, preminuo, slijedom čega tuženici kao njegovoj supruzi koja je po njemu naslijedila imovinu čija je vrijednost u vrijeme smrti bila daleko veća od iznosa kojeg tužitelj sada potražuje neće biti ugrožena njena egzistencija, pa sud u cijelosti usvaja tužbeni zahtjev tužitelja.

 

7. Iako se poziva na sve zakonske žalbene razloge, sadržajem žalbe tuženica upućuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje odnosno pogrešnu primjenu materijalnog prava. Stoga je prvostupanjska presuda najprije ispitana u odnosu na one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a te je utvrđeno da u prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna tako normirana bitna povreda.

 

7.1. Međutim, u pravu je tuženica kada tvrdi da nalog za povrat utuženog iznosa koji su njenom pok. suprugu J. J. isplaćeni ranije, a za koje je utvrđeno da su isplaćeni zbog pogreške domaćih upravnih tijela, predstavlja povredu njenog prava na mirno uživanje vlasništva koje je zajamčeno čl. 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju, jer ona ni na koji način nije doprinijela nastanku sporne situacije.

 

7.2. Obrazlažući presudu u ovom dijelu prvostupanjski sud navodi:

- da je pravni prednik tuženice pok. J. J. dio mirovine dobio tako što se prikazao političkim zatvorenikom, a upravno tijelo mu je odobrilo takvu mirovinu da bi mu kasnije ukinulo dio mirovine jer je ocijenjeno da on nije bio politički zatvorenik,

- da je upravno tijelo napravilo grešku odobrivši mu dio mirovine kao da je bio politički zatvorenik, da tuženica u tome nije aktivno sudjelovala, ali je njen pravni prednik pok. J. J. prikazao situaciju kao da je do kaznenog postupka protiv njega i osude te posljedično zatvorske kazne došlo zbog političkog progona,

- da je pravni prednik tuženice pok. J. J. svojim postupanjem doprinio donošenju pogrešnih odluka upravnih tijela jer se prikazao političkim zatvorenikom, što on nije bio,

- da je rješenjem Administrativne komisije Vlade RH od 1. travnja 1998. pok. J. J. priznato u mirovinski staž kao staž osiguranja u dvostrukom trajanju vrijeme provedeno u zatvoru u razdoblju od 12. ožujka 1983. do 15. kolovoza 1987., što iznosi 4 godine, 5 mjeseci i 3 dana,

- da se u obrazloženju rješenja navodi da je u postupku provedenom po zahtjevu J. J., Administrativna komisija Vlade RH na temelju priloženih dokaza i dokaza pribavljenih po službenoj dužnosti utvrdila da je imenovani hrvatski državljanin, da ima prebivalište na području RH, da je presudom Okružnog suda u Bjelovaru, poslovni broj: K-56/83-251 od 26. listopada 1983., osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 godina, radi kaznenog djela protiv države i tadašnjeg režima, da je presudom Vrhovnog suda Hrvatske, poslovni broj Kž-252/1984-9 od 26. rujna 1985. (u obrazloženju se očitom omaškom navodi 1995.), prvostupanjska presuda preinačena na kaznu zatvora u trajanju od 6 godina i da je navedenu kaznu izdržavao u Kaznenom zavodu L. od 12. ožujka 1983. do 15. kolovoza 1987., kada je uvjetno otpušten,

- da je na temelju utvrđenih činjenica Administrativna komisija Vlade RH zaključila da su ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 2. st. 1. Zakona o pravima bivših političkih zatvorenika (NN br. 34/95 - pročišćeni tekst) pa je odlučeno kao u izreci rješenja.

 

7.3. Zbog navedenog, ne može se prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da je pravni prednik tuženice pok. J. J. dobio dio mirovine tako što se prikazao političkim zatvorenikom, da je do kaznenog postupka protiv njega i osude te posljedično zatvorske kazne došlo zbog političkog progona, pa da je svojim postupanjem doprinio donošenju pogrešnih odluka upravnih tijela. Naime, iz sadržaja rješenja Administrativne komisije Vlade RH koja je opisana u toč. 7.3. obrazloženja, razvidno je da je komisija provela ne samo dokaze koje je predložio pok. J. J. nego je dokaze pribavila i po službenoj dužnosti pa je relevantno činjenično stanje utvrdila na temelju svih tako pribavljenih dokaza. Na taj način, kod donošenja sporne odluke od značaja nisu bile samo činjenice na koje se pozivao pok. J. J., nego su od značaja bile i činjenice koje je nadležno upravno tijelo utvrdilo temeljem dokaza koje je temeljem ovlaštenja pribavilo po službenoj dužnosti.

 

7.4. Stoga se u konkretnom slučaju radi o prebacivanju cijelog tereta pogreški nadležnih domaćih upravnih tijela na tuženicu, kao zakonsku nasljednicu pok. J. J., kojemu su najprije pravomoćnom i konačnom odlukom u upravnom postupku bila priznata prava u jednoj pravno dovršenoj situaciji, a da tuženica ni na koji način nije pridonijela nastanku takvih pogreški, pa se zbog drugačijeg zaključka upravnog tijela iz rješenja od 19. lipnja 2002., kojim je poništeno konačno rješenje Administrativne komisije Vlade RH od 1. travnja 1998. ne može opterećenje plaćanja novčanog iznosa koji je uplaćen pok. J. J. prebaciti na teret tuženice, jer bi povrat utuženog iznosa predstavljalo povredu njenog prava na mirno uživanje vlasništva koje je zajamčeno čl. 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju.

 

8. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 373. toč. 2. ZPP-a prihvaćena je žalba tuženice te je pobijana presuda preinačena na način da je u cijelosti odbijen tužbeni  zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 79.725,06 kn, kao i zahtjev za nadoknadu troška parničnog postupka u iznosu od 5.381,92 kn.

 

9. Zbog preinačenja odluke o glavnoj stvari valja preinačiti odluku o troškovima postupka koja se temelji na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a. Trošak tuženika odnosi se na zastupanje po kvalificiranom punomoćniku - odvjetniku, koji je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12; 103/14; 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa). Tuženici se priznaje slijedeći trošak: sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 1.250,00 kn (Tbr. 7. toč. 1. i Tbr. 42. Tarife), zastupanje na ročištima 20. rujna 2005., 7. listopada 2005., 28. prosinca 2005. i 5. ožujka 2010., svako ročište u iznosu 1.250,00 kn (Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 42. Tarife), zastupanje na ročištima 25. listopada 2010., 28. studenog 2006., 8. ožujka 2011. i 30. rujna 2016., svako ročište u iznosu od 625,00 kn (Tbr. 9. toč. 2. i Tbr. 42. Tarife), sastav žalbi od 12. veljače 2006. i 15. ožujka 2017., svaka žalba u iznosu od 1.562,50 kn (Tbr. 10. toč. 1. i Tbr. 42. Tarife) te za sastav podneska od 5. lipnja 2018. u iznosu od 312,50 kn  (Tbr. 8. toč. 3. i Tbr. 42. Tarife). Na taj način opravdani trošak tuženice iznosi ukupno 12.187,50 kn, a plaćanje je naloženo tužitelju.

 

9.1. Tuženici nije priznat trošak sastava podneska od 15. studenog 2005., 17. listopada 2014., 26. rujna 2016., 25. siječnja 2017., 19. listopada 2017. i 12.prosinca 2018., jer navedeni podnesci u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a nisu bili potrebni u ovoj parnici. Nadalje, tuženici nije priznat ni trošak sastava žalbe od 25. ožujka 2016., jer je ta žalba odbijena, dok trošak sastava podneska od 4. ožujka 2010. tuženici nije priznat, jer joj je priznat trošak zastupanja na ročištu koje je održano 5. ožujka 2010.

 

10. Slijedom iznijetog, primjenom odredbi čl. 380. toč. 3. ZPP-a prihvaćena je žalba tuženice i u dijelu koji se odnosi na troškove parničnog postupka te je naloženo tužitelju da tuženici naknadi trošak postupka u iznosu od 12.187,50 kn.

 

U Varaždinu 27. srpnja 2021.