1

Poslovni broj:Gž-341/2021-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-341/2021-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda i to Bruna Frankovića kao predsjednika vijeća, Roberta Fabrisa, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Miroslava Ružića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. P., JMBG:... iz T., B. i H., zastupan po punomoćniku P. K., odvjetniku iz S. B., protiv tuženika Z. S., z. d. d.d. R. S., M., OIB:..., S. o. P. H., Z., OIB:..., zastupani po Odvjetničkom društvu R. i kolege S. B., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Pn-82/2020-11 od 12. studenog 2020., na sjednici vijeća od 26.srpnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Pn-82/2020-11 od 12. studenog 2020.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbe kao neosnovan

 

 

Obrazloženje

.

1.              Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja, kojim je zahtijevao isplatu od tuženika - na ime razlike pravične novčane naknade iznos od 32.000,00 kn, sa zateznom kamatom od 15. 11. 2010. pa do isplate,- na ime kamate na kamatu za isplaćeni iznos glavnice od 4.000,00 kn, iznos uglavničene kamate od 1.022,09 kn sa daljnjom zateznom kamatom počevši od 2. studenog 2012. pa do isplate,- na ime kamate na kamatu za isplaćeni iznos glavnice od 18.000,00 kn, iznos uglavničene kamate od 621,37 kn sa daljnjom zateznom. kamatom počevši od 2. studenog 2012. pa do konačne isplate - na ime uništene odjeće 2.000,00 kn sa zateznom kamatom od presuđenja pa do konačne isplate,- na ime tuđe pomoći i njege na iznos od 2.000,00 kn sa zateznom kamatom od presuđenja do konačne isplate,- na ime izgubljene zarade iznos od 270.000,00 kn sa zateznim kamatama na svaki dospijevajući iznos mjesečne izgubljene zarade od 2.500,00 kn počevši od 7.7.2011. pa do presuđenja, a od presuđenja pa ubuduće rentu od 2.500,00 kn sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, pri čemu se kamata obračunava po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, kao naknaditi troškove parničnog postupka koliko isti budu iznosili zajedno sa z.k. kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do konačne isplate, po stopi zatezne kamate koja odgovara visini eskontne stope HNB uvećane za 5%-tnih poena do 31. srpnja 2015. a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

1.1.              Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 93.401,00 kn u roku od 15 dana.

 

2.              Protiv navedene presude pravovremenu žalbu podnosi tužitelj, iz svih žalbenih razloga, te ističe da je prvostupanjski sud zaključio da se radilo o podijeljenoj odgovornosti, i to da je 70% odgovoran tužitelj, a 30% tuženik, iako žalitelj smatra da je uz stopostotnoj visini odgovornost tuženika. Pri tom smatra da je eventualni doprinos tužitelja moguć u visini od 20%, a ne kako je to sud utvrdio tijekom postupka. Ističe da je štetnik nastavio vožnju svojim desnim trakom pa da do prometne nesreće ne bi uopće došlo, te  tužitelj svojim položajem na kolniku nije onemogućavao kretanje vozila tuženika. Prometna nesreća se, po žalitelju, dogodila što je štetnik iz nepoznatih ili stvarnih razloga s desnog kolnog traka prešao na lijevi, po kojem se nije smio kretati, te je ostvario kontakt s tužiteljem koji se nalazio na lijevom traku. Upravo iz tih razloga smatra da je u cijelosti odgovoran tuženik. Također smatra da je iz medicinske dokumentacije kao i iz vještačkog nalaza vidljivo da je tužitelj radio u svom poduzeću kao ophodar, da je u tijeku radnog vremena hodao prugom i vršio kontrolu pruge, a nakon nesreće da je ostao invalid na podlaktičnim štakama i više nije mogao obavljati svoj posao, s time da je proveo na bolovanju 21 mjesec. Upravo iz tog razloga je postavio zahtjev u vidu plaće prije nesreće i bolovanja, pa je netočan zaključak suda da je tužitelj tražio izgubljenu zaradu samo nakon davanja otkaza. Ističe da je bio prinuđen prihvatiti sporazum o prestanku radnog odnosa radi uključivanja u prijevremenu mirovinu, a to je zasigurno rezultat prometne nesreće, pa tužitelj tako prima mirovinu od 400 eura, a dok je radio je primao plaću u iznosu od 800 eura.              

2.1.              Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda ukine i ponovno utvrde dokazi, ili da se podredno preinači i u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja.

 

3.              Žalba tužitelja S. P. nije osnovana.

 

4.              U ovom postupku nije sporno da se na raskrižju B. i S. ulice u S. B. 10. listopada 20110. u 14,45 sati dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovao M. F. koji je upravljao automobilom R. S. reg.oznake ... i tužitelj krećući se od juga u smjeru sjevera, izvan obilježenog pješačkog prijelaza prelazio je kolnik kao pješak S. P., te da je isti zadobio tjelesne ozljede.

5.              Sporan je omjer odgovornosti sudionika prometne nezgode, kao visina imovinske i neimovinske štete, koje je tužitelj pretrpio uslijed tog štetnog događaja.

 

6.              Odlučujući o tim spornim pitanjima prvostupanjski je sud radi provjere osnovanosti potraživanja tužitelja proveo prometno-procjeniteljsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima, te medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima, saslušanje stranaka i svjedoka i uvid u dostavljenu dokumentaciju u spisu, te je utvrdio slijedeće činjenice:

 

- da iz suglasnih nalaza i mišljenja prometnih vještaka je utvrđeno da se tužitelj prije stupanja na kolnik nije uvjerio da to može učiniti na siguran način te da bez ovakvog postupanja pješaka ne bi došlo do predmetne prometne nesreće,

- da je u vrijeme nastanka štetnog događaja tužitelj imao 60 godina, da je tužitelju 7. srpnja 2011. otkazan Ugovor o radu kada je s otkaznim rokom od 150 dana, kada je imao 61 godinu,te da tužitelj nije pokrenuo nikakav spor radi otkaza, nego je isti prihvatio kao i otpremninu, koja mu je isplaćena,

- da je drugi sudionik u prometu M. F., što je utvrđeno kao nesporno iz suglasnih nalaza i mišljena vještaka, nakon uočavanja pješaka na kolniku krivo procijenio da je bolji način izbjegavanja opasnosti skretanje i pokušaj zaobilaženja pješaka nego kočenje za koje je imao dovoljnu udaljenost, kretao se je brzinom od 53 km/h, a okolnost što je upravljao osobnim automobilom koje je prelazilo dopuštenih 75 kW nije u uzročno posljedičnoj vezi sa nastankom prometne nesreće

 

7.              Cijeneći činjenično stanje utvrđeno tijekom postupka, te prihvaćajući nalaze i mišljenje vještaka kao objektivna i stručna, te činjenicu da je tužitelj hodao po cesti pripit, na mjestu koje nije obilježeno kao pješački prijelaz, niti provjerio da li može to učiniti na siguran način, po ocjeni prvostupanjskog suda postoji doprinos tužitelja od 70%, a u ostalom dijelu od 30% je nastanku prometne nesreće doprinio vozač osobnog automobila koji je upravljao istim većom brzinom od dopuštene u prometu (53 km/h).

7.1.              Nadalje, prvostupanjski je sud utvrdio da je tuženik isplatio tužitelju u dosadašnjem tijeku postupka iznos od 32.000,00 kn na ime naknade štete.

 

8.              Također, prvostupanjski je sud utvrdio da je tužitelj pretrpio višekomadni prijelom desne potkoljenice s pomakom, prijelom šestog i sedmog rebra desno, udarac u glavu i razderno nagnječnu ranu glave, slijedom čega je temeljem usaglašenih mišljenja vještaka medicinske struke utvrdio da je tužitelj trpio bolove u jakom stupnju 3 dana, srednjem stupnju 10 dana i lakom stupnju 20 dana, da je pretrpio primarni strah oko 1 minute, sekundarni oko 3 dana, da je umanjenje opće životne aktivnosti tužitelja 20%, da je pretrpio naruženje je srednjeg stupnja jer se radi o ožiljku potkoljenice minimalno 15 – 20 cm i gnječne rane na glavi.

 

9.              Slijedom takvog utvrđenja prvostupanjski je sud utvrdio da je tužitelj prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 25. kolovoza 2020. (str. 286 spisa), potraživao iznos od 12.000,00 kn za pretrpljene bolove, iznos od 8.000,00 kn za pretrpljeni strah iznos od 30.000,00 kn radi umanjenja životne aktivnosti i iznos od 6.000,00 kn na ime naruženja, te je prihvatio osnovanim potraživanje na ime pretrpljenih bolova iznos od 12.000,00 kn, 8.000,00 kn na ime straha, iznos od 30.000,00 kn radi umanjenja opće životne aktivnosti, te iznos 6.000,00 kn. na ime naruženja, odnosno ukupno iznos 56.000,00 kn.

 

9.1.              Pri tom sud utvrđuje da je tuženik po tom osnovu tužitelju već isplatio iznos od 32.000,00kn, te kraj činjenice da je tužitelj sam doprinio nastanku prometne nesreće od 70%, to bio osnovan zahtjev u iznosu od 16.800,00 kn koji je tuženik već isplatio, pa odbija tako postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

 

10. U odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev izgubljenu zaradu u iznosu od 270.000,00 kn sa zateznim kamatama na svaki dospijevajući iznos mjesečne izgubljene zarade od 2.500,00 kn počevši od 7.7.2011. kada je zaključio sa svojim poslodavcem Otkaz ugovora o zaposlenu iz poslovnih razloga i to do presuđenja, a od presuđenja pa ubuduće rentu od 2.500,00 kn sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

 

10.1.              Prvostupanjski sud smatra da takav zahtjev nije osnovan jer je tijekom postupka nesporno utvrđeno da je tužitelj primio otpremninu i da nije osporio otkaz ugovora o radu iz poslovnih razloga, iz čega proizlazi da tužitelj nije dobio otkaz u vezi zadobivene ozljede i nema osnovu potraživati rentu od tuženika.

 

11.              Također, prvostupanjski sud pozivajući se na čl. 31. st. 2. ZOO-a smatra da tužitelj nema osnove potraživati kamatu na isplaćene iznose naknade štete u svezi kojih se ne zna sa sigurnošću zašto su i u kojem dijelu bili isplaćen, niti može uglavničiti kamate za vrijeme za koje smatra da je tuženik bio u zakašnjenju jer o tome nema dokaza, budući da nema dokaza o tome za koji vid štete je tuženik isplatio naknadu štete, jer se kamate mogu potraživati tek nakon prestanka glavnog potraživanja.

 

12.              Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda tužitelja, a pazeći pri tome-dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl.365 ZPP-a),ocjena je ovog suda, kao suda drugog stupnja, da je sud prvog stupnja na, za ovaj spor, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo kada je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

 

13.              Ocjena je ovoga suda da je sud prvog stupnja proveo savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno.

 

14.              Na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je prema svojem uvjerenju odlučio koje činjenice uzeti kao dokazane, a svoje stečeno uvjerenje sud je opravdao uvjerljivim razlozima, iz kojih se može provjeriti da takvo uvjerenje ima valjanu osnovu.

 

14.1.              Žalitelj u žalbi iznosi svoju analizu izvedenih dokaza, dok njegovim žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio sud prvog stupnja, pa zbog toga i ovaj sud prihvaća tako utvrđeno činjenično stanje.

 

14.2.              Dok, okolnost što je prvostupanjski su ocijenio predložene i dostupne dokaze na način koje žalitelju ne odgovaraju i kojim nije zadovoljan, samo zbog toga, ne može donesenu odluku činiti nevaljanom i nezakonitom, jer je prvostupanjski sud za svoju odluku iz navedenih utvrđenja dao valjano obrazloženje sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a.

 

15.              Suprotno žalbenim navodima zaključak suda prvog stupnja o odgovornosti tužitelja za štetu koju trpi tužitelj, u cijelosti prihvaća i ovaj sud, jer je za takav zaključak sud prvog stupnja dao ovom sudu u svemu uvjerljive i prihvatljive razloge uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni žalitelj izjavljenom žalbom.

 

15.1.              Prije svega, glede prigovora tužitelja na procijenjeni omjer suodgovornosti prilikom nastanka prometne nezgode, potrebno je istaknuti da pravilnost zaključka suda prvog stupnja ni na koji način ne dovode u sumnju navodi žalbe.

 

15.2.              Naime, tužitelj se hodao po kolniku  pod utjecajem alkohola i  prelazio kolnik izvan obilježenog pješačkog prijelaza, dok je vozač auta M. F. upravljao svojim vozilom brzinom od 53 km/h nije adekvatno reagirao jer je intenzivnim kočenjem mogao izbjeći tužitelja, već je isti krivo procijenio da je pokušaj zaobilaženje bolji način izbjegavanje pješaka koji se nepropisno kretao kolnikom, odnosno prelazio kolnikom kada se automobil nalazio 30,1 m od mjesta sudara, a sigurna udaljenost trebala je biti veća od 58,00 m, da bi bet opasnost moga preći preko kolnika.

 

15.3.              Upravo zbog navedenih činjenica i po ocjeni ovog suda pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj pretežno odgovoran za nastanak štetnog događaja, odnosno u visini od 70%, a neadekvatno reagiranje vozača auta M. F., koji je mogao izbjeći nalet intenzivnim kočenjem jer upravljao brzinom od 53 km/h pripisuje se i njegova odgovornost od 30% u nastanku štetnog događaja, ali glavni uzrok tog štetnog događaja je nepropisno prelaženje kolnika od strane tužitelja.

 

16.              Prilikom odmjeravanja svih ovih vidova pravične novčane naknade za neimovinsku štetu koju trpi tužitelj zbog pretrpljenih fizičkih i duševnih boli zbog umanjenja njegove životne aktivnosti, sud prvog stupnja pravilo je ocijenio sve činjenice koje utječu na pravilno odmjeravanje ovih oblika naknade neimovinske štete, sukladno odredbi čl.1100 ZOO-a.

 

17.              Pravilno je sud prvog stupnja cijenio intenzitet pretrpljenih  duševnih i fizičkih bolova, njihovo trajanje, kao i svrhu koju ima dosuda ovih oblika štete, pa kraj činjenice da ti dosuđeni novčani iznosi nisu  u suprotnosti ni  sa postojećom sudskom praksom, u oblasti dosuđivanja ovih oblika neimovinske štete, to je i po stavu ovog suda, sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo odmjerivši pravičnu novčanu naknadu upravo u presuđenim novčanim iznosima, a pri čemu je sud prvog stupnja,  napose  pravilno ocijenio posljedice koje tužitelj trpi uslijed navedenog štetnog događaja.

 

17.1.              Uzimajući u obzir da je tuženik već tužitelju isplatio iznos od 32.000,00 kuna te omjer odgovornosti u nastanku štete u visini od 70%, to je pravilno prvostupanjski sud odbio u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, jer je zatraženi iznos već isplaćen od strane tuženika.

18.              Nadalje i po ocjeni ovog suda tužitelj nije dokazao uzročnu vezu u vezi doživljene povrede i njegovog umirovljenja kod poslodavca, jer kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud tužitelj je dobio otkaz ugovora o radu iz poslovnih razloga, iz čega proizlazi da tužitelj nije dobio otkaz u vezi zadobivene ozljede i nema osnovu potraživati rentu od tuženika, a suprotno tijekom postupka nije dokazao.

19.              Naime, stranka koja se poziva na određenu činjenicu,  a koja nije bila u stanju do zaključenja glavne rasprave sudu pružiti dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava u prilog istinitosti svojih tvrdnji, obveza je suda da tu tvrdnju uzme kao nedokazanu, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221.a. ZPP-a. zbog čega je odluka prvostupanjskog suda pravilna i zakonita, a žalba žalitelja neosnovana i u tom dijelu.

20.              Pravilna je odluka o parničnom trošku kako glede osnova čl. 154.st.1 ZPP-a tako i glede visine u smislu čl. 155 ZPP-a, i pravilne primjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 307.663,37 kuna prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

 

21.              Slijedom iznijetog, a kako ovaj sud prihvaća u cijelosti dano obrazloženje prvostupanjskog suda, to je valjalo žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci sukladno čl. 368 st.1. ZPP-a.

 

22.              Kako tužitelj nije postigao uspjeh izjavljenom žalbom, to nije osnovan ni njegov zahtjev za naknadu troška žalbe sukladno čl. 154.st.1 u vezi s čl. 166 ZPP-a.

 

 

U Puli - Pola, 26. srpnja 2021. godine

 

 

                                                                                                                PREDSJEDNIK VIJEĆA:

 

                                                                                                                Bruno Franković, v.r.