Broj: Kž 463/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenice N. D. B. zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11) i dr. odlučujući o žalbi zatvorenice podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi od 13. srpnja 2018. broj Ik I-188/2018-8, u sjednici održanoj 29. kolovoza 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba zatvorenice N. D. B.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi od 13. srpnja 2018. godine broj Ik I-188/2018-8, na temelju članka 42. stavka 2. točke 4., članka 158. stavka 1., članka 158.a i članka 159.a stavka 2. (pri čemu se očigledno radi o točki 2., a ne stavku 2. navedenog članka) Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03-pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13. i 150/13. - dalje u tekstu: ZIKZ), odbijen je prijedlog za uvjetni otpust zatvorenice N. D. B. od 5. lipnja 2018. i prijedlog za uvjetni otpust Kaznionice i zatvora u P. od 20. lipnja 2018.

Protiv tog rješenja žalbu je podnijela zatvorenica osobno, bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „žalbu prihvati i otpusti je iz zatvora, jer joj čežnja za domovinom i briga za obitelj nanose veliku duševnu bol“.

U skladu s odredbom članka 495. u svezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08) i članka 44. stavka 2. ZIKZ-a spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba zatvorenice nije osnovana.

Nije u pravu žaliteljica kada tvrdi da se protiv nje u ovom trenutku ne vodi neki drugi kazneni postupak, a što je potvrdio i njezin odvjetnik iz Švicarske, budući da iz stanja spisa proizlazi sasvim drugačije činjenično stanje.

Naime, iz izvješća Kaznionice i zatvora u P. od 29. lipnja 2018. te iz rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Kv II-6/2016. (Kir-250/2016.) od 25. siječnja 2017. nedvosmisleno proizlazi da se protiv zatvorenice u Švicarskoj Konfederaciji vodi veći broj kaznenih postupaka, zbog više kaznenih djela te je na traženje Državnog odvjetništva iz M., Švicarska Konfederacija, odobreno pojednostavljeno izručenje Švicarskoj Konfederaciji, a u međuvremenu je i sama zatvorenica, vezano za navedeno izručenje, podnijela molbu za transfer.

U odnosu na žalbene navode gdje zatvorenica tvrdi da u zatvoru ima zdravstvenih problema, da je u međuvremenu i njezina majka završila u domu te da zbog čežnje za domovinom i zbog brige za vlastitu obitelj u zatvoru trpi velike duševne boli i da zbog toga moli da joj se odobri uvjetni otpust i omogući povratak u domovinu, valja napomenuti da sve ovo što je žaliteljica navela i na što se poziva u žalbi nisu okolnosti propisane člankom 59. stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne Novine” broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - dalje u tekstu: KZ/11-17), a o kojima je sud dužan voditi računa prilikom odlučivanja o prijedlogu za uvjetni otpust.

Stoga, i po ocjeni suda drugog stupnja, prvostupanjski je sud u pobijanom rješenju potpuno pravilno i ispravno utvrdio i procijenio sve one okolnosti koje utječu na donošenje odluke o uvjetnom otpustu te je osnovano zaključio kako u odnosu na ovu zatvorenicu nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz članka 59. stavka 2. KZ/11 za odobravanje uvjetnog otpusta.

Naime, radi se o zatvorenici kod koje u pojedinačnom programu nije postignut napredak od njenog dolaska na izdržavanje kazne zatvora, ista je usmjerena na vlastita prava i njihova ostvarenja, rigidna je i nedostupna po pitanju uvida u vlastito ponašanje, počinjeno kazneno djelo te način života i o tome ne želi razgovarati, pa je stoga malo izgledno da će daljnji boravak na izdržavanju kazne zatvora dovesti do pozitivnih promjena, to tim više što u odnosu na počinjeno kazneno djelo i samu kaznu nije postignuta korekcija. Uz sve naprijed navedeno ne treba zanemariti niti činjenicu da se u ovom trenutku protiv zatvorenice u Švicarskoj Konfederaciji vodi veći broj kaznenih postupaka, zbog različitih kaznenih djela, uglavnom imovinskog karaktera te da je od strane nadležnog suda već odobreno pojednostavljeno izručenje Švicarskoj Konfederaciji upravo zbog navedenih postupaka.

Upravo sve ove navedene okolnosti i po ocjeni suda drugog stupnja opravdavaju zaključak prvostupanjskog suda da je u konkretnoj situaciji i u odnosu na konkretnu zatvorenicu nužno nastaviti s izdržavanjem kazne zatvora te da nema mjesta uvjetnom otpustu, a time da je činjenica vođenja kaznenih postupaka protiv zatvorenice dokazan razlog (člankom 159.a točka 2. ZIKZ-a) za odbijanje prijedloga za uvjetni otpust podnesenog po službenoj dužnosti.

Slijedom navedenog, a kako žalbom zatvorenice nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja i nakon što je pobijano rješenje ispitano sukladno odredbi članka 494. stavak 4. ZKP/08. u vezi s člankom 44. stavkom 2. ZIKZ-a, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci rješenja.

Zagreb, 29. kolovoza 2018.