1              Poslovni broj: II Kž-272/2021-5

Poslovni broj: II Kž-272/2021-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja mr.sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te Sanje Katušić-Jergović i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. V. B., zbog kaznenog djela iz članka 90. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 110/97. i 27/98., dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-98/2021. (K-6/2021.) od 5. srpnja 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 26. srpnja 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba optuženog T. V. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem nakon podignute i potvrđene optužnice protiv optuženog T. V. B., zbog kaznenog djela ubojstva iz članka 90. KZ/97., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženika po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. te mu je u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 29. siječnja 2020. pa nadalje.

2. Žalbe protiv tog rješenja podnio je optuženi T. V. B., po braniteljici, odvjetnici J. S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. kao i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te branitelju odvjetniku I. K., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje žalbe se sadržajno nadopunjuju, pa će biti razmatrane kao jedinstvena žalba s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da preinači pobijano rješenje i optuženiku ukine istražni zatvor, odredi jamstvo u iznosu 6.800.000,00 kuna i mjere opreza iz članka 98. ZKP/08., a podredno da ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje kako je prvostupanjski sud ispravno utvrdio postojanje kako opće tako i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog T. V. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. i to kao nužne i jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha te je za svoju odluku dao jasne, valjane i dostatne razloge, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora mjerama opreza i/ili jamstvom. Stoga nije u pravu žalitelj kada navodi da je pobijano rješenje nedostatno obrazloženo, upirući time na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

6. Vezano uz postojanje opasnosti od bijega, ocjena je drugostupanjskog suda kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je optuženi T. V. B. državljanin tri države, odnosno R. H., K. N. i Š. K., te da je sve do uhićenja sa Š. K. bio povezan osobnim, obiteljskim i poslovnim vezama. Stoga je imajući u vidu težinu kaznenog djela koje mu se stavlja na teret i zapriječenu kaznu, kao i da u osobnim podacima koje je optuženik davao tijekom postupka postoje proturječnosti, nejasnoće i praznine, ocjena je i ovog suda kako sve opisane okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje konkretne i predvidive opasnosti da će optuženik u slučaju puštanja na slobodu pobjeći u cilju izbjegavanja svoje kaznenopravne odgovornosti.

7. Slijedom navedenog, žalbene tvrdnje optuženika kako se sam javio policiji, da je neosuđivana osoba koja je sudjelovala u obrani Republike Hrvatske, da više faktično ne živi sa suprugom i nema prebivalište na teritoriju Š. K. koja je potpisnica Europske konvencije o izručenju iz 1957. te da ne namjerava napuštati Republiku Hrvatsku, nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost zaključka prvostupanjskog suda. S tim u vezi, valja napomenuti kako okolnost da se optuženik sam javio u policijsku postaju ne otklanja realno predvidivu opasnost od bijega u konkretnom slučaju jer optuženik nije niti znao da će time biti pokrenut konkretni kazneni postupak s obzirom da nije znao zašto ga policija traži.

8. Nadalje, drugostupanjski sud nije utvrdio da bi optuženiku bilo teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10. – dalje: Konvencija) jer je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju razmotrio i konkretno obrazložio sve okolnosti koje upućuju na nužnost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, uslijed čega, suprotno žalbenim navodima, nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.

9. U odnosu na žalbene tvrdnje koje se pozivaju na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5141/2011. te broj U-III-4259/2015. smatrajući da se radi o sličnim situacijama, napominje se da se svaka odluka o istražnom zatvoru procjenjuje individualno sa specifičnostima konkretnog predmeta pa činjenični argumenti iz drugog predmeta ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.

10. Imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor, drugostupanjski sud napominje kako u konkretnom slučaju nije povrijeđen dinamički princip, a protivno žalbenoj tvrdnji okrivljenika kako su prilikom produljenja istražnog zatvora nužni jači i kvalitetniji razlozi no u trenutku njegovog određivanja, jer sve prednje opisane  okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja istražnog zatvora (29. siječnja 2020.).

10.1. Stoga, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu. Stoga, ovaj drugostupanjski sud nije našao niti povredu članka 5. Konvencije kao niti članka 16. stavka 2., članka 22. i članka 29. Ustava.

11. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud s pravom zaključuje kako kvaliteta i značaj iznesenih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika upućuju na zaključak da se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji može otkloniti jedino primjenom mjere istražnog zatvora iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. jer se ista svrha ne bi se mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08, pa tako niti u žalbi ponuđenim iznosom jamstva, kao ni mjerama opreza.

12. Konačno, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske utvrdio je da produljenjem istražnog zatvora optuženiku nije došlo ni do povrede načela razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08., vodeći računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu u konkretnom slučaju ne prijeti ni iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.

13. Kako ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci rješenja.

Zagreb, 26. srpnja 2021.