Baza je ažurirana 30.04.2025. 

zaključno sa NN 70/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

                        1                             Poslovni broj: Ob-196/2021-3

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Ob-196/2021-3

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Mirni-Nadi Terlević Sebastijan, u pravnoj stvari tužitelja-predlagatelja osiguranja T. B. iz P., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica A. M., odvjetnica u Z., protiv tuženice-protivnice osiguranja P. B. iz P.,  sada s boravištem na adresi B., OIB:..., koju zastupa punomoćnica K. K., odvjetnica u Z., uz sudjelovanje maloljetnog djeteta I. B. iz P., OIB:..., kojeg zastupa posebna skrbnica T. B. U., OIB:..., dipl. iur. iz Centra za posebno skrbništvo u Zagrebu, radi razvoda braka, odlučujući o žalbi tuženice-protivnice osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj: P Ob-69/2020-63 od 5. srpnja 2021., 26. srpnja 2021.

 

 

r i j e š i o   j e

 

  1. Odbija se žalba tuženice-protivnice osiguranja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj: P Ob-69/2020-63 od 5. srpnja 2021., ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj: P Ob-69/2020-64 od 5. srpnja 2021..

 

  1. Odbija se zahtjev tuženice-protivnice osiguranja za naknadu troška žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj P Ob-69/2020-63 od 5. srpnja 2021., ispravljenim rješenjem istog suda poslovni broj P Ob-69/2020-63 od 5. srpnja 2021., toč. I., izmijenjena je privremena mjera određena rješenjem Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj Ovr Ob-7/2020 od 8. travnja 2020. u odnosu na odluku o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s ocem, sadržanu pod točkom 2. izreke tog rješenja te je određena privremena mjera na način da se ostvarivanje osobnih odnosa maloljetnog djeteta I. B., rođenog 12. prosinca 2018., s ocem T. B. određuje pod nadzorom stručne osobe koju imenuje Centar za socijalnu skrb Zabok, jednom tjedno, petkom od 16,00 do 18,00 sati u kućanstvu oca T. B. na adresi P.,  na način da majka dovodi dijete na adresu stanovanja oca i dolazi po dijete po završetku susreta. Toč. II. je odlučeno kako će na temelju tog rješenja Centar za socijalnu skrb Zabok rješenjem imenovati stručnu osobu (voditelja nadzora) pod čijim će se nadzorom ostvarivati osobni odnosi djeteta s roditeljem; toč. III. da se mjera iz točke I. i II. izreke određuje u trajanju od šest mjeseci, računajući od dana kada Centar za socijalnu skrb Zabok imenuje osobu koja će obavljati nadzor nad ostvarivanjem osobnih odnosa ili do donošenja odluke o izmjeni ili ukidanju privremene mjere; toč. IV. je odbijen prijedlog tuženice-protivnice osiguranja P. B. za određivanje privremene mjere zabranom ostvarivanja osobnih odnosa mlt. djeteta I. B. s ocem T. B., a toč. V. odlučeno je da će se o troškovima postupka u povodu prijedloga za određivanje privremene mjere odlučiti meritornom odlukom o tužbenom zahtjevu.

 

2.              Rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj P Ob-69/2020-64 od 5. srpnja 2021. ispravljeno je rješenje suda prvog stupnja poslovni broj P Ob-69/2020-63 od 5. srpnja 2021. u izreci, obrazloženju, uputi o pravu na žalbu i dostavnoj naredbi tog rješenja, kako je podrobnije odlučeno u izreci tog rješenja jer je prilikom učitavanja rješenja poslovni broj 18 P Ob-69/2020-63 od 5. srpnja 2021. u aplikaciju e-spis učitan pogrešan dokument rješenja o određivanju privremene mjere, omaškom potpisan i otpremljen sudionicima postupka.

 

3.              Protiv rješenja poslovni broj P Ob-69/2020-63 od 5. srpnja 2021. (ne rješenja o ispravku) pravovremenu žalbu podnijela je tuženica-protivnica osiguranja (u daljnjem tekstu: tuženica). Ističe kako prvostupanjski sud nije postupio po ukidnoj odluci drugostupanjskog suda. Omogućio je valjano zastupanje mlt. I. B. po posebnoj skrbnici, ali je njeno mišljenje samo konstatirao u obrazloženju, bez ocjene. Posebna skrbnica uputila je na nužnost utvrđivanja da li osobni odnosi djeteta s ocem djeluju pozitivno ili negativno na dijete te u tu svrhu uputila na pribavljanje izvješća Centra za socijalnu skrb i procjenu ovlaštenih vještaka. Apostrofirala je i zdravstveno stanje tužitelja uslijed konzumiranja THC-a, o čemu je neistinito iskazivao pred sudom i u postupku vještačenja, što upućuje na izostanak kritičkog odnosa tužitelja spram svog ponašanja. U obrazloženju nisu navedeni razlozi zbog kojih dokazne prijedloge posebne skrbnice prvostupanjski sud nije izveo. Sud se nije očitovao niti o načelu razmjernosti prilikom izbora prikladne mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta, već je tek citirao odredbu čl. 128. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" br. 103/2015., 98/2019., dalje: ObZ). Sud smatra kako je najpovoljnije dijete izložiti ocu kod kojeg postoje zapreke za izvršavanje svakodnevne skrbi o djetetu prema nalazu i mišljenju vještaka psihijatra, pri čemu skrb u trenucima odvijanja osobnih odnosa prepušta voditelju mjere koji na to nije ovlašten, sve bez prethodnog utvrđivanja stvarnih roditeljskih kapaciteta tužitelja. Voditelj može samo pomagati savjetodavnim radom, pratiti napredak i razvoj osobnih odnosa u smislu odredbe čl. 125. ObZ-a, a nije ovlašten ni dužan skrbiti se o djetetu. Time se neće moći ni prikupiti podaci o načinu odvijanja osobnih odnosa, u smislu konkretnije procjene roditeljskih kapaciteta. Tužitelj-predlagatelj osiguranja (u daljnjem tekstu: tužitelj) od posljednjeg ročišta do dana donošenja pobijanih rješenja nije pokazao nikakav odgovoran odnos prema vlastitom liječenju i apstinenciji od konzumacija THC koja smanjuje i kompromitira njegove roditeljske kapacitete. Zato je sud trebao prihvatiti mišljenje tuženice za zabranu osobnih odnosa, čime bi u cijelosti bila zaštićena prava mlt. djeteta. Toč. II. je sud naložio Centru za socijalnu skrb Zabok imenovati stručnu osobu za nadzor protivno odredbi čl. 124. st. 5. ObZ-a, čime se na svaki mogući način želi omogućiti provođenje osobnih odnosa protivno dobrobiti djeteta u fazi dok za to nisu ispunjene pretpostavke. Predlaže ukidanje pobijanog rješenja i njegovo vraćanje na ponovan postupak, uz naknadu troškova postupka.   

 

4.              Tužitelj je odgovorio na žalbu i ocijenio je neosnovanom. Predlaže njeno odbijanje.

 

5.              Žalba tuženice nije osnovana.

 

6.1.              Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem izmijenio raniju privremenu mjeru donesenu u postupku poslovni broj Ovr Ob-7/2020 u dijelu ostvarivanja osobnih odnosa tužitelja s mlt. sinom I. B. te je odredio kako će se odvijati pod nadzorom stručne osobe koju imenuje Centar za socijalnu skrb Zabok, jednom tjedno, petkom od 16,00 do 18,00 h u kućanstvu oca T. B., kao u spomenutim toč. I., II. i III. pobijanog rješenja, sve prema odredbama čl. 536., 124. i 128. ObZ. Zaključuje kako su se u tom dijelu izmijenile okolnosti u odnosu na postupak poslovni broj Ovr Ob-7/2020 (kada je određeno da će se osobni odnosi djeteta s ocem ostvarivati u kućanstvu majke i uz njezinu prisutnost) jer pri takvom odvijanju odnosa dolazi do konflikata između stranaka te tužitelja i ostalih članova kućanstva tuženice, što negativno utječe na kvalitetu osobnih odnosa mlt. djeteta s tužiteljem (što je i za dijete nesporno stresno i traumatizirajuće) pa prihvaća mišljenje Centra za socijalnu skrb Zabok od 12. travnja 2021. (istovjetno i na ročištu 21. svibnja 2021., nakon pismeno danog nalaza i mišljenja vještaka psihijatra s kojim je upoznat) te određuje ostvarivanje osobnih odnosa oca s djetetom u kućanstvu tužitelja-predlagatelja osiguranja bez prisutnosti majke djeteta, čime se izbjegava sukobljavanje stranaka međusobno, ali i tužitelja s članovima kućanstva tuženice pred djetetom. Ocjenjuje kako se time poništavaju i eventualni sigurnosni rizici za dijete koji bi mogli nastati tijekom boravka djeteta u tužiteljevom kućanstvu i bili posljedica bolesti utvrđene kod tužitelja vještačenjem po vještaku psihijatrijske struke (mentalni poremećaj i poremećaj ponašanja uzrokovan upotrebom kanabinola, što da posljedično predstavlja smetnju za izvršavanje svakodnevne skrbi o djetetu uzrasta dvije godine), a nadzor stručne osobe može strankama pružiti i potrebnu pomoć u uspostavi odgovarajuće međusobne komunikacije, tužitelju pomoć u osmišljavanju sadržaja u cilju što kvalitetnijih druženja s djetetom te u razumijevanju i ispunjavanju svakodnevnih potreba djeteta dok je dijete kod njega.

 

6.2.              Prvostupanjski sud je odbio prijedlog tuženice za određivanje privremene mjere zabranom ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s ocem jer do sada provedeni dokazi ne opravdavaju donošenje takve mjere. Ocjenjuje kako, iako tužitelj ima spomenutih zdravstvenih problema koji predstavljaju smetnju za izvršavanje svakodnevne skrbi o djetetu uzrasta mlt. I., određeni nadzor stručne osobe prilikom ostvarivanja osobnih odnosa (jednom tjedno, u trajanju od dva sata) omogućuje djetetu odgovarajuću skrb od strane druge odrasle osobe (voditelja mjere) tijekom tih susreta i razvoj emotivnog odnosa s ocem (u interesu dobrobiti djeteta), a pružit će i sudu i Centru za socijalnu skrb mogućnost konkretnije procjene tužiteljevih roditeljskih kapaciteta (i odnosa prema vlastitoj bolesti i liječenju). Odluku donosi prema već spomenutim odredbama.

 

7.              Takve odluke prvostupanjskog suda pravilne su i zakonite.

 

8.1.              Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka na koje ukazuje tuženica-protivnica osiguranja iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 377. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013. i 70/2019., dalje ZPP), jer je raspravio sporna pitanja na koja ga je uputio ovaj sud.

 

8.2.              Nije počinio ni bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a ne saslušavši vještaka prije donošenja spornih odluka, a koja uvijek postoji ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem nije dana mogućnost raspravljanja pred sudom. Naime, postupak određivanja privremene mjere o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom predstavlja posebni postupak osiguranja prema odredbi čl. 529. ObZ-a o kojem, cijeneći odredbu čl. 531. st. 1. ObZ-a sud može odlučiti bez rasprave, s time da se odlučne činjenice utvrđuju u stupnju vjerojatnosti, radi privremenog uređenja odnosa, ne u stupnju izvjesnosti. Cijeneći naprijed navedeno, ovaj sud ocjenjuje da je i u konkretnom slučaju bilo moguće i opravdano takvo odlučivanje, posljedično i bez saslušanja vještaka, jer je to u skladu s djetetovom dobrobiti, a načelo prvenstvene zaštite dobrobiti i prava djeteta je ne samo konvencijsko pravo djeteta, već i pravo koje je sadržano u jednom od temeljnih načela obiteljskopravne zaštite (čl. 5. ObZ-a). Ovakvo je tumačenje u skladu i s funkcijom privremene mjere kao sredstva osiguranja koje se ogleda u brzom i privremenom uređenju odnosa među strankama u sporu radi uspostave pravnog mira. Stoga je sud prvog stupnja očito pravilno zaključio da je u interesu maloljetnog djeteta bilo odrediti ovu privremenu mjeru bez saslušanja vještaka i izvođenja daljnjih dokaza pa nije ostvarena bitna povreda na koju ukazuje žalitelj.

 

9.              Nije sporno među strankama kako su se osobni odnosi između oca, tužitelja i sina, mlt. I. B. (uzrasta približno dvije godine), prema privremenoj mjeri u predmetu Ovr Ob-7/2020 od 8. travnja 2020. (ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s ocem u kućanstvu majke i uz njezinu prisutnost te prisutnost njenih ukućana) odvijali uz konflikte tužitelja i tuženice te članova obitelji tuženice, što nedvojbeno negativno utječe na kvalitetu tih osobnih odnosa te je traumatizirajuće za dijete; da je prema mišljenju Centra za socijalnu skrb Zabok od 12. travnja 2021. predloženo ostvarivanje osobnih odnosa oca s djetetom u njegovom kućanstvu i bez nazočnosti majke djeteta radi izbjegavanja traumatiziranja djeteta međusobnim sukobljavanjima stranaka i ukućana tuženice, ali uz nadzor stručne osobe koju imenuje Centar za socijalnu skrb, primjenu mjere iz čl. 124. ObZ-a, čime bi se anulirali eventualni sigurnosni rizici za dijete koji bi mogli nastati tijekom boravka djeteta u tužiteljevom kućanstvu, a koji bi bili posljedica bolesti tužitelja i kako bi se pružila potrebna pomoć u uspostavi odgovarajuće međusobne komunikacije, tužitelju i u osmišljavanju sadržaja u cilju što kvalitetnijih druženja s djetetom te u razumijevanju i ispunjavanju svakodnevnih potreba djeteta dok je dijete kod njega, kod kojeg prijedloga centar ustraje i nakon zaprimanja pismenog nalaza i mišljenja vještaka, na ročištu 21. svibnja 2021., uz ocjenu kako će takav nadzor dati i priliku dobivanja uvida u stvarnu sliku stanja odnosa; da prema nalazu i mišljenju vještaka psihijatra proizlazi kako tužitelj i dalje konzumira marihuanu te da zadovoljava kriterij za postavljanje dijagnoze mentalnog poremećaja i poremećaja ponašanja uzrokovanih upotrebom kanabinola, što predstavlja smetnju za izvršavanje svakodnevne skrbi o djetetu uzrasta od navršene dvije godine, dok je tuženica osoba koja nikad nije bila na psihijatrijskom liječenju, prosječnog intelektualnog funkcioniranja, bez utvrđenih dubljih psihopatoloških odstupanja, a uz evidentiranu naglašenu zabrinutost i tjeskobe te pojačane osjetljivost i sniženih i iscrpljenih prilagodbenih kapaciteta.

 

10.              Na utvrđeno odlučno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo izmijenivši ranije određenu privremenu mjeru u skladu s prijedlogom Cantra za socijalnu skrb Zabok, iako pogrešnom primjenom odredbe čl. 536. ObZ-a jer se radi o izmjeni odluke prema odredbi čl. 534. ObZ-a, što ne mijenja pravilnost odluke. Također je pravilno odbio prijedlog tuženice za zabranu ostvarivanja osobnih odnosa tužitelja s mlt. djetetom, iako i u tom slučaju pogrešnom primjenom spomenute odredbe čl. 536. ObZ-a jer je u ovom slučaju valjalo pravilno odlučiti prema odredbi čl. 529. u vezi s čl. 123. ObZ-a, ali ni ovdje pogrešna primjena spomenute odredbe nije imala utjecaja na pravilnost donesene odluke.             

 

11.               Odredbom čl. 529. st. 1. ObZ-a propisani su posebni postupci osiguranja radi određivanja: 1. privremene mjere o tome s kojim će roditeljem, odnosno drugom osobom dijete stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom i 2. privremene mjere radi uzdržavanja. St. 2. preopisano je kako se privremene mjere iz stavka 1. mogu odrediti prije pokretanja sudskih postupaka u kojima se odlučuje o pravu koje se privremenom mjerom osigurava, kao i za njegova trajanja. Prema odredbi čl. 534. st. 1. ObZ sud može privremenu mjeru izmijeniti ili ukinuti na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti ako ju je po službenoj dužnosti ovlašten odrediti, a odredbom čl. 123. st. 1. ObZ propisano je da sud može, između ostalog, u izvanparničnom postupku pokrenutom na prijedlog djeteta, roditelja, ili centra za socijalnu skrb iznimno ograničiti ili zabraniti pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom ako bi to bilo nužno radi zaštite dobrobiti djeteta, a prema st. 2. kad donosi odluku iz st. 1. ovoga članka, sud je dužan: 1. ispitati postoji li mogućnost poduzimanja blažih mjera zaštite dobrobiti djeteta, 2. voditi računa da ograničenje ili zabrana budu razmjerni potrebi da se zaštiti dobrobit djeteta i 3. obrazložiti nužnost ograničenja ili zabrane.

 

12.              Protivno žalbi tuženice, pravilnost odluke suda o izmjeni odluke o ostvarivanju osobnih odnosa s tužiteljem po njegovom prijedlogu proizlazi iz utvrđenih nespornih odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari. Upravo je u interesu zaštite mlt. djeteta da se održi njegova emotivna veza s ocem s kojim ne živi i to radi njegovog zdravog emotivnog razvoja. Pritom, iako je ovome sudu, s obzirom na dijagnozu tužitelja, razumljiva zabrinutost tuženice, ona nije dokazala da bi zabrana ostvarivanja odnosa tužitelja s mlt. djetetom, pogotovo ne pod nadzorom, bila nužna radi zaštite interesa mlt. I.. U svom prijedlogu i sama apostrofira prvenstveno traumatiziranje djeteta zbog konflikata stranaka i tužitelja s njenim ukućanima prilikom ranijeg ostvarivanja odnosa tužitelja s djetetom, a sadržaj ostvarivanja odnosa (koji zamjera tužitelju) svojim će nadzorom pomagati usmjeravati vršitelj nadzora. Vještak psihijatar u dosadašnjem tijeku postupka ne govori o reduciranim roditeljskim kapacitetima tužitelja, nego navodi smetnje za izvršavanje svakodnevne skrbi o djetetu uzrasta dvije godine pa odvijanje osobnih odnosa mlt. I. s ocem jedanput tjedno, u trajanju od dva sata, a u kojem razdoblju će te odnose nadzirati imenovana stručna osoba po Centru za socijalnu skrb, i po ocjeni ovog suda, utvrđene smetnje ne mogu dovesti u pitanje. Naravno da okolnosti utvrđene konzumacije opojne droge THC-a od strane tužitelja po vještaku psihijatru govori i o daljnjem egzistiranju spomenutih smetnji zbog čega je angažiranje nadzora upravo opravdano u smislu odredbe čl. 124. i 125. ObZ-a. Konačno, privremena mjera predstavlja odluku ograničenog trajanja, dok će se o trajnijem odvijanju susreta i druženja djece s roditeljem odluka donijeti u postupku razvoda braka.

 

13.              Nisu osnovane tvrdnje tuženice da voditelj nadzora nije ovlašten nadzirati i skrbiti u vezi s odvijanjem osobnih odnosa. Stručna osoba koja obavlja nadzor, osim dužnosti pratiti napredak i razvoj osobnog odnosa djeteta s roditeljem te dostavljanja jednom mjesečno centru za socijalnu skrb izvješća o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem (čl. 125. st. 2. ObZ-a) dužna je, ako ustanovi da ostvarivanje osobnih odnosa pod nadzorom predstavlja za dijete intenzivan psihološki stres ili da su ugroženi djetetov tjelesni ili mentalni razvoj, bez odgode o tome izvijestiti centar za socijalnu skrb koji je dužan bez odgode predložiti sudu u izvanparničnom postupku izmjenu odluke o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom, odnosno zabranu ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom i prije isteka roka na koji je nadzor određen (čl. 125. st. 4. ObZ-a). Pritom je Centar za socijalnu skrb dužan izvješća iz stavka 2. ovoga članka zajedno sa stručnom procjenom dostaviti sudu u roku od petnaest dana prije isteka roka na koji je nadzor određen te predložiti sudu donošenje rješenja o prestanku nadzora, izmjenu odluke o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem, odnosno zabranu ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s roditeljem (čl. 125. st. 3. ObZ-a).

 

14.              Valja naglasiti kako tužitelj sam snosi odgovornost za vlastito liječenje koje podrazumijeva apstinenciju od konzumacije THC-a do čega po podacima vještaka nije došlo. S time u vezi, o sadržaju i ostvarivanju roditeljske skrbi (pa i u smislu osobnih odnosa s djetetom) govori se s aspekta odgovornosti, prava i dužnosti roditelja, ali središnji subjekt tih odnosa uvijek je dijete sa svojim pravima, prvenstveno pravom na zdrav život (kako fizički, tako i psihosocijalni i emotivni), koja prava je sud ponajprije dužan štititi. U tom smislu, tužitelj sam preuzima odgovornost i za daljnji tijek ostvarivanja tih odnosa, koji odnosi bi mu, osim vlastitog integriteta, trebali biti glavni razlog za iskreno, stvarno liječenje uz stručnu liječničku pomoć.

 

15.              Ovaj sud podržava ocjenu prvostupanjskog suda o dosadašnjoj nedokazanosti okolnosti koje bi govorile o potrebi zabrane prava na ostvarivanje osobnih odnosa tužitelj-predlagatelja osiguranja sprema odredbi čl. 123. ObZ-a, a u slučaju pojave bilo kakve takve okolnosti postoji dužnost reakcije voditelja nadzora. Pritom, donošenje odluke o ograničenim ostvarivanjima osobnih odnosa mlt. I. B. i tužitelja upravo ukazuje da je prvostupanjski sud imao u vidu odredbu čl. 128. ObZ-a, načelo razmjernosti prilikom donošenja mjere.

 

16.              Slijedom svega navedenog, žalba tuženice je odbijena, a potvrđeno rješenje suda prvog stupnja, sve prema odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

 

17.              Odbijen je i zahtjev tuženice za naknadu troška žalbe, sve prema odredbi čl. 166. st. 1. ZPP jer sa žalbom nije uspjela.

 

 

U Puli 26. srpnja 2021.

 

 

      Sutkinja:

 

Mirna-Nada Terlević Sebastijan

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu