Broj: Kž 374/2018-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. Š. zbog kaznenih djela iz čl. 230. st. 2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – ispravak i 101/17 - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zadru od 30. travnja 2018. broj K-4/18-16, u sjednici održanoj 29. kolovoza 2018.

p r e s u d i o   j e

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kaznenoj sankciji te se opt. M. Š. za kaznena djela razbojništva iz čl. 230. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11 opisana u točkama 1. i 2. izreke presude, na temelju čl. 230. st. 2. uz primjenu čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 3. KZ/11 utvrđuju kazne zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci za svako kazneno djelo pa se optuženi M. Š., uz primjenu čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije (2) godine, u koju kaznu mu se, na temelju čl. 54. KZ/11, uračunava vrijeme uhićenja u trajanju od 20. studenog 2017. do 22. studenog 2017.

Na temelju čl. 57. st. 1. i 2. KZ/11 opt. M. Š. se izriče djelomična uvjetna osuda time da se ima izvršiti neuvjetovani dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine, a uvjetovani dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine neće se izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od tri (3) godine ne počini novo kazneno djelo, time da vrijeme provjeravanja u odnosu na uvjetovani dio kazne počinje teći od pravomoćnosti presude.

II. Odbija se kao neosnovana žalba optuženog M. Š. te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Zadru proglasio je krivim opt. M. Š. zbog počinjenja dva kaznena djela protiv imovine - razbojništva, iz čl. 230. st. 2. u vezi st. 1. i čl. 51. KZ/11 za koja mu je na temelju čl. 230. st. 2. uz primjenu čl. 49. KZ/11 utvrdio kazne zatvora od po jedne godine te ga je uz primjenu čl. 51. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora od jedne godine i šest mjeseci u koju mu je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunao vrijeme provedeno u pritvoru od 20. do 22. studenog 2017. Na temelju čl. 57. stavaka 1. i 2. KZ/11 opt. M. Š. je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se ima izvršiti neuvjetovani dio kazne u trajanju šest mjeseci, a uvjetovani dio kazne u trajanju od jedne godine da se neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 optuženik je presuđen na platež troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 500,00 kuna u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude prijetnjom ovrhe.

Protiv te su presude žalbe podnijeli državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni na način da se optuženiku izrekne „primjerena bezuvjetna zatvorska“ i optuženik putem braniteljice D. K. Š., odvjetnice iz Z., zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se optuženiku izrekne blaža kaznenopravna sankcija.

Državni je odvjetnik podnio odgovor na žalbu optuženika, s prijedlogom da se ta žalba odbije kao neosnovana.

Spis je sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08 dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.

U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je izrečena kaznena sankcija koju je optuženiku izrekao sud prvog stupnja, s obzirom na stupanj krivnje, pogibeljnosti počinjenih kaznenih djela i svrhu kažnjavanja, neodgovarajuća jer su olakotne okolnosti precijenjena, a otegotne okolnosti nisu vrednovane u dovoljnoj mjeri.

Naime, unatoč nizu olakotnih okolnosti koje je na strani optuženika utvrdio sud prvog stupnja (priznanje oba kaznena djela, izraženo kajanje i žaljenje zbog istog, neosuđivanost, činjenicu da je otac dvoje malodobne djece koje uzdržava, kao i činjenicu da je u potpunosti naknadio štetu prouzročenu kaznenim djelom oštećeniku T. B. d.o.o.) sve one nemaju taj značaj koji im pridaje sud prvog stupnja kraj okolnosti visokog stupnja krivnje koju žalba državnog odvjetnika opravdano apostrofira. Radi se o tome da je optuženik predmetna kaznena djela, koja su izrazito pogibeljna, jer se radi o djelima za koja su zapriječene kazne zatvora u trajanju od tri do dvanaest godina zatvora, počinio u kratkom vremenskom roku od svega petnaest dana, čime je optuženik manifestirao kriminalne upornosti i pogibeljnost, a što izvan sumnje zaslužuje strožu društvenu osudu od one izrečene po prvostupanjskom sudu.

Kraj takvog stanja stvari, valjalo je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika optuženiku izreći strožu kaznenu sankciju, na način da su mu uz primjenu odredbi o ublažavanju citiranim u izreci ove presude za svako od predmetnih kaznenih djela utvrđene kazne zatvora u trajanju od po jedne godine i šest mjeseci te mu je uz primjenu čl. 51. KZ/11 izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od dvije godine u koju mu je uračunato vrijeme uhićenja.

Na temelju čl. 57. st. 1. i 2. KZ/11 optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda time da se ima izvršiti neuvjetovani dio kazne u trajanju od jedne godine, a uvjetovani dio kazne u trajanju od jedne godine neće se izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Ova je kaznena sankcija po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske primjerena i ona će ispuniti svrhu kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, posebice u smislu pravednosti kažnjavanja i ostvarenja individualne i generalne prevencije.

Iz razloga koji su naprijed izneseni, nije osnovana žalba optuženika zbog odluke o kazni jer se u njoj neosnovano nastoji dati veći značaj olakotnim okolnostima utvrđenim po prvostupanjskom sudu. Međutim, sve te olakotne okolnosti, iako se u smislu odredbe čl. 48. st. 2. KZ/11, radi o naročitim olakotnim okolnostima koje su omogućile da se primjenom odredbi o ublažavanju optuženiku utvrde pojedinačne kazne ispod posebnog minimuma, a time su utjecale i na mjeru jedinstvene kazne zatvora, one ipak nisu takvog značenja da bi opravdale izricanje blaže kazne od izrečene, zbog čega žalba optuženika zbog odluke o kazni nije osnovana.

Iz svih naprijed navedenih razloga, kako je žalba državnog odvjetnika osnovana, a žalba optuženika nije osnovana i kako sud prvog stupnja nije počinio povrede iz čl. 476. st. 1. ZKP/08 na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08 je odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 29. kolovoza 2018.