Poslovni broj: II Kž-266/2021-5

Poslovni broj: II Kž-266/2021-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ivana Turudića univ. spec. crim. predsjednika vijeća te dr. sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. M., zbog kaznenih djela iz članka 166. točka 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog S. M. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru broj Kzd-6/2020-3 od 28. lipnja 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2021.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog S. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru broj Kzd-6/2020-3 od 28. lipnja 2021., nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj KOz-DO-2/2020. od 31. siječnja 2020., koja je potvrđena rješenjem prvostupanjskog suda broj Kovm-2/20. od 16. lipnja 2020. protiv optuženog S. M. zbog teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 2. u vezi članka 158. stavka 1. i 5. KZ/11. te pet kaznenih djela iskorištavanjem djece za pornografiju iz članka 163. stavka 2. KZ/11., sve u vezi članka 51. KZ/11., na temelju članka 127. stavak 4. u vezi članka 131. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv optuženog S. M. iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točka 1. ZKP/08.

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi S. M. po braniteljici odvjetnici S. V. zbog povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene zakona. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske istražni zatvor ukinuti uz određivanje mjere opreza, odnosno ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Protivno žalbenom prigovoru optuženog S. M. pobijanim rješenjem nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., na koju evidentno žalitelj smjera navodima da su u pobijanom rješenju izostali razlozi o odlučnim činjenicama kao i razlozi o nemogućnosti zamjene istražnog zatvora mjerama opreza. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog S. M. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na optuženika i inkriminirana kaznena djela, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

6. Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja u odnosu na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08. žalitelj zapravo tvrdi da okolnosti koje prvostupanjski sud nalazi kod optuženog nisu takve da bi i nadalje opravdale primjenu mjere istražnog zatvora zbog opasnosti od bijega. Naime, žalitelj navodi da je svega jednom izostao s rasprave, nije manifestirao volju za bježanjem već jedino za zaposlenjem te je u P. imao prijavljen radni odnos od lipnja 2020.

7. Međutim, protivno žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su na strani optuženog S. M. ostvarene one osobite okolnosti koje ukazuju na postojanje realne i predvidive opasnosti da će on na slobodi pobjeći, kriti se i time postati nedostupan tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske, čime je opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08, a ta opasnost je takvog intenziteta da se ne može za sada prevenirati blažim mjerama.

7.1. Tako, opasnost od bijega kod optuženika prvostupanjski sud osnovano nalazi u činjenicama da se optuženiku u tijeku postupka nakon potvrđene optužnice nije mogao uručiti poziv za raspravu (koji se vratio s adrese prebivališta i posljednjeg boravišta s naznakom "odselio") iako je prilikom prvog ispitivanja na policiji i pred Županijskim državnim odvjetništvom u Bjelovaru upozoren u smislu članka 272. stavka 2. ZKP/08. da je dužan odazvati se pozivu i odmah priopćiti svaku promjenu adrese ili namjeru da promijeni adresu, kao i na posljedice ako ne postupi prema toj obvezi. Po izvršenim terenskim provjerama od strane nadležne policijske postaje nije zatečen na adresama prebivališta i boravišta te je uhićen tek po raspisanoj tjeralici na nepoznatoj adresi u P.. Imajući, uz navedeno, u vidu brojnost i težinu kaznenih djela koja se optuženiku stavljaju na teret potvrđenom optužnicom, za koje je, u slučaju dokazanosti, moguća osuda na višegodišnju kaznu zatvora, doista je razumno za očekivati da će, puštanjem na slobodu, optuženik pobjeći te postati nedostupan tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske, a rizik od bijega kod optuženik je takve razine da se ne može prevenirati određivanjem jamstva ili nekom od mjera opreza. Zbog svega navedenog, s pravom je prvostupanjski sud produljio istražni zatvor protiv optuženog S. M. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.

8. Značaj pobijanim rješenjem navedenih okolnosti koje govore o realno predvidivoj opasnosti od bijega kod optuženog S. M., i po ocjeni drugostupanjskog suda ukazuju na zaključak da je protiv optuženog S. M. primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., za sada, jedina prikladna te nadalje nužna. Ni po ocjeni drugostupanjskog suda, svrhu zbog kojih je do sada primjenjivan istražni zatvor, u ovom trenutku, nije moguće ostvariti niti jednom blažom mjerom predviđenom odredbama ZKP/08., pa tako ni mjerom zabrane napuštanja prebivališta, oduzimanjem putne isprave i redovitim javljanjem tijelima vlasti, kako predlaže žalitelj.

9. U žalbi optuženik ističe da je u potresu u prosincu 2020. srušena kuća u kojoj je boravio u P. pa da je u tim okolnostima ostao bez mobitela, brojeva telefona i osobnih dokumenata i zato se nije javio braniteljici i sudu. Međutim, ti navodi ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora kraj svih okolnosti koje su prethodno iznesene, posebice kad se uzme u obzir da je optuženik prema vlastitim navodima odselio u P. još u lipnju 2020., a poziv za raspravu od 19. listopada 2020. mu se nije mogao uručiti niti je braniteljica s njim imala kontakt.

10. U izreci pobijanog rješenja je propušteno navesti, u skladu s člankom 124. stavak 2. točka 4. ZKP/08. da se u istražni zatvor optuženom S. M. uračunava vrijeme lišenja slobode od 15. travnja 2021. pa nadalje, ali to ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijanog prvostupanjskog rješenja.

11. Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno  kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 23. srpnja 2021.