Poslovni broj: II Kž-265/2021-6

Poslovni broj: II Kž-265/2021-6

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića univ. spec. crim. predsjednika vijeća te dr. sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. Q., zbog kaznenih djela iz članka 110. u vezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog D. Q. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Kv I-216/2021. (K-15/2021.) od 29. lipnja 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2021.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog D. Q. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu Rijeci broj Kv I-216/2021. (K-15/2021.) od 29. lipnja 2021., u tijeku postupka nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci broj KO-DO-2/2021. od 20. siječnja 2021. koja je potvrđena rješenjem prvostupanjskog suda broj Kov-2/2021-44 od 24. svibnja 2021., protiv optuženog D. Q., zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. (pravilno je članka 131. stavka 3.) Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv optuženog D. Q. iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točka 3. ZKP/08. U istražni zatvor optuženiku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 3. kolovoza 2020. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi D. Q. po branitelju odvjetniku F. H. iz "svih zakonskih razloga". U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske ukinuti pobijano rješenje i optuženika pustiti na slobodu, podredno "preinačiti i odrediti mjeru opreza ili uputiti na novi postupak".

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Protivno žalbenom prigovoru optuženog D. Q. pobijanim rješenjem nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., koju žalitelj obrazlaže navodom da pobijanim rješenjem nije jasno, dostatno i valjano obrazloženo postojanje okolnosti iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., odnosno da nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, a da sadrži niz stereotipnih nabrajanja pa se ne može ispitati. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske pravilno je i zakonito prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na optuženika i inkriminirano kazneno djelo, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene mjerama opreza. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

6. Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja u odnosu na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. žalitelj zapravo tvrdi da nije nužna primjena mjere istražnog zatvora, odnosno da se svrha radi koje je primijenjena mjera istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja djela može ostvariti i nekom blažom mjerom, odnosnom nekom mjerom opreza.

6.1. Međutim, istaknutim žalbenim navodima, nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nužnosti primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. i nadalje. Opravdanost daljnje primjene te mjere ogleda se prvenstveno u činjenici prijašnje osuđivanosti optuženika (što je detaljno opisano u osmom odlomku pobijanog rješenja). Optuženik je sada osnovano sumnjiv za počinjenje kaznenog djela ubojstva u pokušaju čije okolnosti počinjenja ukazuju na visoki intenzitet kriminalne volje i upornosti počinitelja, pa je za zaključiti ne samo da ni optuženikov prijašnji život nije bio usklađen s pozitivnim propisima društva u kojem živi nego i da prethodne osude, očito nisu ostvarile očekivani preventivni učinak na optuženika u vidu odvraćanja od činjenja kaznenih djela nego je opravdan zaključak da je njegovo protupravno ponašanje progrediralo. Osnovano je prvostupanjski sud te okolnosti povezao s zaključcima psihijatrijskog vještačenja iz kojeg proizlazi da je optuženik ovisnik o drogama te da postoji visoki stupanj vjerojatnosti da će počiniti novo kazneno djelo.

7. Imajući na umu značaj iznesenih okolnosti drugostupanjski sud nalazi da je protiv optuženika opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi. Izložene okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela kod optuženika takvog su značaja da mjeru istražnog zatvora, u ovom trenutku, i po ocjeni drugostupanjskog suda nije moguće svrhovito zamijeniti bilo kojom mjerom opreza, kako to predlaže žalitelj.

8. Pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje ni stavom optuženog da "je osuđivan zbog kaznenih djela imovinskih delikata kao maloljetna osoba, a nije osuđivan zbog kaznenih djela krvnih delikata". Naime, prilikom ocjenjivanja postojanja opasnosti od ponavljanja djela sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u pogledu postojanja takve bojazni, ujedno imajući u vidu i njihovu brojnost, a tako i kakvoću u cjelini, pri čemu je prethodna (ne)osuđivanost samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju.

9. Za žalbene navode koji očito upiru na povredu načela razmjernosti drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenog djela za koje se tereti optuženik, propisanoj kazni (od najmanje 5 godine zatvora), kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja optuženika, te, s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora. Ujedno, nije u pravu žalitelj da bi protekao rok "najduljeg trajanja istražnog zatvora" jer se optuženik nalazi u istražnom zatvoru od 3. kolovoza 2020. pa nije narušen rok iz članka 133. stavak 1. točka 5. ZKP/08.

10. Nije u pravu žalitelj ni da prema "obrazloženju pobijanog rješenja zakonska istražno zatvorska osnova supstituira kaznenu sankciju". Naime, mjera istražnog zatvora nikad i u nikojem slučaju ne može predstavljati kaznu. Svrha istražnog zatvora se razlikuje od svrhe kažnjavanja (čiji je jedan od ciljeva specijalna prevencija- popravljanje konkretnog počinitelja kaznenog djela). O tome sud mora voditi računa tek ako i kada odmjerava kaznu za konkretno kazneno djelo prilikom donošenja osuđujuće presude.

11. Dakle, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu. Stoga, neosnovani su žalbeni navodi iz kojih proizlazi da prvostupanjski sud nije pažljivo i u dovoljnoj mjeri ispitao postojanje opravdanosti daljnje primjene istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, smjerajući da nije postupljeno prema članku 124. stavka 3. ZKP/08.

12. U tom kontekstu, a imajući na umu sve ranije rečeno, nije nađeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni osnove za primjenu mjere istražnog zatvora na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika.

13. Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno  kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 23. srpnja 2021.