Poslovni broj: K-253/19-50                                                           

 

 

             

Poslovni broj: K-253/19-50

 

 

 

 

 

 

 

 

 

                                   U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Zlataru po mr. sc. Aleksandri Leljak kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Blaženke Žugec kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog Ž. F., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 2.  Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19, dalje: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru broj: K-DO-162/2019. od 20. svibnja 2019. činjeničnog opisa izmijenjenog podneskom od 12. srpnja 2021., nakon održane javne rasprave 20. srpnja 2021.  u prisutnosti Karmen Kurešić, zamjenice općinske državne odvjetnice  u Zlataru, optuženika i njegovog branitelja, odvjetnika V. T. i oštećenog Z. K., 23. srpnja 2021. objavio je i

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I.              Na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11,  91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14,  70/17 i 126/19 dalje: ZKP/08.)  stavlja se izvan snage kazneni nalog izdan presudom ovog suda poslovni broj:  K-171/2019-2 od 18. lipnja 2019.

 

II.         Optuženi Ž. F., OIB: ……, sin J. i V. F. rođene K., rođen … . u Z., s prebivalištem u Z. B., pismen, sa završenom srednjom školom, vozač i rtv mehaničar, zaposlen u Domu „V.“ u Z. B., s plaćom 5.000,00 kn mjesečno, vlasnik Nissan Murana proizvedenog 2009. i obiteljske kuće izgrađene 1970-ih, državljanin R. H., neoženjen, bez djece, neosuđivan kazneno, osuđivan prekršajno,  nalazi se na slobodi

 

 

                                                                   k r i v   j e

 

što je:

 

12. travnja 2019. oko 19,55 sati, u P., upravljajući osobnim automobilom registarske oznake KR .... kolnikom državne ceste broj 24 iz smjera L. u smjeru B., odnosno iz smjera istoka u smjeru zapada, protivno odredbi članka 51. stavka 1. i članka 38. stavka 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, olako držeći da time neće ugroziti sigurnost drugih sudionika u cestovnom prometu, propustio brzinu kretanja svog vozila prilagoditi predstojećem pješačkom prijelazu i kretati se takovom brzinom koja mu s obzirom na vremenske prilike i mokar kolnik omogućava pravovremeno zaustavljanje vozila pred pješačkim prijelazom, pa je dolaskom do obilježenog pješačkog prijelaza prednjom desnom stranom svog vozila udario u tijelo pješaka Z. K. koji je prelazio kolnik navedene ulice iz smjera juga u smjeru sjevera, a uslijed kojeg udarca je imenovani pješak pao na bankinu uz južnu stranu kolnika i zadobio tjelesne ozljede u vidu natučenja glave s oguljotinom u desnom tjemenom području, višekomadnog unutarzglobnog prijeloma gornjeg dijela desne goljenične kosti i razdora stražnjeg roga unutarnjeg meniskusa desnog koljena, koje čine tešku tjelesnu ozljedu,

 

              dakle, iz nehaja kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život i tijelo ljudi pa zbog toga prouzročio tešku tjelesnu ozljedu druge osobe,

 

              čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu – opisano u članku 227. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 227. stavak 2. KZ/11.

 

III.  Zbog toga se na temelju članka 227. stavka 2. KZ/11. optuženi Ž. F.

 

       o s u đ u j e   n a

              KAZNU  ZATVORA U TRAJANJU 8 (OSAM) MJESECI

 

te se na temelju članka 56. stavka 1. KZ/11.

 

                   p r i m j e n j u j e

      UVJETNA OSUDA

 

pa kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko optuženi Ž. F. u roku 2  (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

IV.              Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 nalaže se optuženom Ž. F. platiti troškove kaznenog postupka u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. ZKP/08. u paušalnom iznosu 800,00 kn (osamstokuna), a u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 1. ZKP/08. troškove po osnovi izrade skice mjesta prometne nesreće i fotoelaborata u iznosu 320,00 kn (tristodvadesetkuna) i troškove vještačenja u iznosu 5.780,50 kn (pettisućasedamstoosamdesetkunaipedesetlipa), sve to u roku 1 (jedne) godine.

 

 

 

Obrazloženje

 

1.Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru podnijelo je ovom sudu uvodno citiranu optužnicu, s prijedlogom da se izda kazneni nalog.

 

2.Sud je prijedlog prihvatio i izdao kazneni nalog, protiv kojeg je optuženik podnio prigovor pa je optužnica dostavljena optužnom vijeću radi ispitivanja i po njenom potvrđivanju zakazana rasprava. U konačnici je kazneni nalog valjalo staviti izvan snage, na temelju u izreci citiranih odredbi ZKP/08.

 

              3.Oštećeni Z. K. iskazao je da imovinskopravni zahtjev ostvaruje u parnici.

 

4.Pozvan da se očituje o osnovanosti optužbe, optuženik je izjavio da se ne smatra krivim.

 

5.U tijeku dokaznog postupka sud je  , i na raspravi i na očevidu, ispitao oštećenog Z. K. (list 55-56) i svjedoka D. J. (stranica 105-106, 157-158 i 117-122).

 

6.Proveo je djelomičnu rekonstrukciju uz očevid na mjestu prometne nesreće 3. prosinca 2020. (list 117-122) u prisutnosti stalnih sudskih vještaka dr. sc. P. B. i S. H..

 

              7.Pročitani su: kaznena prijava PU KZ, PPP K., broj: 511-17-11/3-K-2/2019 od 09. svibnja 2019. (list 4), zapisnik o očevidu PP K. od 22. travnja 2019. (list 5-6), situacijski plan mjesta prometne nesreće (list 7), fotoelaborat (list 8-10), bolnička prijava OB Z. (list 11), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu osumnjičenika (list 21), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu oštećenika (list 22), medicinska dokumentacija za oštećenog Z. K. (list 59-71), podnesak Zavoda od 10. prosinca 2019. (list 77), nalaz i mišljenje vještaka dr. sc. P. B. od 18. veljače 2020. (list 89-92) i 26. travnja 2021. (list 127-130) te nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za promet S. H. od 22. travnja 2021. (list 132-140).

 

8.Kao zadnji dokaz prije ispitivanja optuženika sud je pročitao izvod iz  Kaznene I prekršajne evidencije za optuženika (list 162-163).

 

9.Optuženik je iznio svoju obranu i na očevidu i na kraju dokaznog postupka (list 158), iskazavši da je tog dana sa dva prijatelja iz smjera Z. B. vozio u smjeru P. na putu u Z.. Padala je kišica, bio je odsjaj s asfalta i bili su jako loši uvjeti vožnje i vidljivosti. Iz suprotnog smjera nailazio je kombi koji je polako vozio i dopušta da ga je zaslijepio. Kombi se nije zaustavljao na pješačkom prijelazu.

 

10. Prvo je primijetio taj kombi  i sa kombijem se mimoišao. Tada, u trenutku mimoilaženja s kombijem bio je otprilike 20 metara od pješačkog prijelaza, kao što je i pokazao na očevidu. Tek nakon toga, nakon što se s kombijem mimoišao, uočio je pješaka, koji je već u tom trenutku kada ga je uočio prešao polovicu pješačkog prijelaza. Bio je odjeven u crno i jako slabo uočljiv te ga je čak i prijatelj Z. B. koji je bio s njim u vozilu pitao kako ga je uopće vidio. Kako bi spriječio nalet na pješaka, vozilo je pomjerio u lijevo kako mu je nalagalo iskustvo. Pješak da je prešao zebru bi zapravo i spriječio sudar, ali se on vratio unatrag i naslonio na njegovu haubu, bacio se na haubu tako da ima udubljenje na haubi i oštećenje na registarskim pločicama od njegove noge. Njegova je brzina bila ispod 50 km/h, a što ocjenjuje kao jednu potpuno normalnu brzinu. Pješak je po njegovoj ocjeni stigao reagirati s obzirom na njegovu takvu brzinu za dane uvjete. Siguran je da nije dosegao brzinu od 50 kn/h, brzina je bila mala, a kolika je točno brzina bila, ne zna.

 

              11.On je inače bio profesionalni vozač, vozio je kamion po E., i to bez i jedne nezgode. Zna da se na mjestu nesreće nalazi pješački prijelaz jer tamo živi i prolazi te je čuo i da je bilo i puno naleta na tom mjestu. Bio je siguran da brzina kojom upravlja je takva da se može bez problema zaustaviti prije pješačkog prijelaza.

 

              12.Slijedom takve obrane u postupku nije bilo sporno da je optuženik 12. travnja 2019. oko 19,55 sati, u P., upravljao osobnim automobilom registarske oznake KR…… kolnikom državne ceste broj 24 iz smjera L. u smjeru B.. Nije bilo sporno niti da je nailazio na obilježeni pješački prijelaz i da je kolnik bio mokar. Također nije bilo sporno da je došlo do sudarnog kontakta između vozila kojim je upravljao optuženik i pješaka Z. K. koji je prelazio kolnik navedene ulice iz smjera juga u smjeru sjevera. Također nije sporno da je u događaju pješak ozlijeđen.

 

              13.Ostalo je sporno je li optuženik prije sudarnog kontakta prilagodio brzinu kretanja svog vozila s obzirom na vremenske prilike i mokar kolnik te potrebu pravovremenog zaustavljanja vozila pred pješačkim prijelazom.

 

              14.U odnosu na zadobivene ozljede kod oštećenika, iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za sudsku medicinu dr. sc P. B. od 15. veljače 2020. (list 89-92) proizlazi da je oštećenik u spornom događaju zadobio slijedeće ozljede: natučenje glave s oguljotinom u desnom tjemenom području, koje predstavlja tjelesnu ozljedu te  višekomadni, unutarzglobni prijelom gornjeg dijela desne goljenične kosti i razdor stražnjeg roga unutarnjeg meniskusa desnog koljena, koji čine cjelinu koja predstavlja tešku tjelesnu ozljedu, a sve navedene ozljede čine tešku tjelesnu ozljedu.

 

              15.Vještak je nalaz dopunio 26. travnja 2021., nakon provedenog očevida (list 127-130), tako što se očitovao o mehanizmu nastanka ozljede, a za koji navodi da se uklapa u dinamiku predmetne prometne nesreće koji analizira vještak H.. Oštećenik je bio u trenutku udara okrenut prednjom i nešto desnom bočnom stranom tijela nadolazećem vozilu, a brzina od 30 km/h je dovoljna za nastanak zadobivenih ozljeda.

 

              16.Vještak je osoba odgovarajuće struke, koja je svoj nalaz i mišljenje utemeljila na svim potrebnim podacima, sačinivši istog  tako da više nije ostalo nejasnoća ili nepotpunosti pa sud taj nalaz ocjenjuje vjerodostojnim. Na temelju citiranog nalaza i mišljenja sud je utvrdio da je oštećenik inkriminiranog dana zadobio ozljedu opisanu u izreci.

 

              17.Što se tiče uzroka prometne nesreće, oštećeni Z. K. iskazao je da (list 55-56 i 157-158) je on profesionalni vozač te mora reći da se optuženik korektno ponio. Sjeća se svih detalja prometne nesreće jer je cijelo vrijeme bio pri svijesti. Te večeri vratio se s vlakom s posla i krenuo prijeći pješački prijelaz budući da stanuje na 150 metara udaljenosti od pješačkog prijelaza. Prije nego što je krenuo prelaziti cestu, provjerio je prometnu situaciju i propustio jedno vozilo, a koje je dolazilo iz smjera B. u smjeru Z. B.. Vido je optuženikovo vozilo prije nego što je donio odluku da prijeđe cestu, a vozilo je bilo na otprilike 80 metara udaljenosti od pješačkog prijelaza. Naime, na 50 metara od prijelaza nalazi se znak „pješački prijelaz“, a optuženikovo vozilo bilo je još 30 metara udaljeno od tog znaka dolazeći iz smjera Z. B.. Tamo se nalazi kafić „O.“. Činilo mu se da vozilo dolazi brzo, ali je s obzirom na udaljenost računao da će vozač smanjiti brzinu i da će on moći prijeći cestu. Iako ne može procijeniti kojom brzinom je vozač dolazio, procijenio je da je mogao stati, ali da ga nije uočio. Čini mu se da je mogla biti brzina 50-60 km/h, vozilo je imalo upaljena kratka svjetla, a padala je sitna kiša. Već se smračilo, asfalt je od kiše bio taman, tamo postoji javna rasvjeta.

 

              18.Nakon što je procijenio da će se to vozilo moći zaustaviti prije nego što dođe do prijelaza, počeo je prelaziti cestu i kada je bio na sredini pješačkog prijelaza, bez da je to vozilo imalo zakočilo, došlo je do sudarnog kontakta. Vidio je da vozilo nailazi jednakom brzinom, da se ne zaustavlja i uspio se uzmaknuti korak unazad i okrenuti bočno, međutim došlo je do sudarnog kontakta. Vidio je da vozilo ne usporava te se tada okrenuo prsima prema tom vozilu i dignuo ruke u zrak te zakoračio korak unatrag. Optuženik je počeo kočiti i motati volanom, a da je išao ravno , ne bi došlo do sudarnog kontakta. Pretpostavlja da je svojim prednjim dijelom vozila optuženik udario u njega, a on je uslijed udara odbačen 5 metara u lijevo u  smjeru B.. Prvo je potiljkom udario u šodrano tlo, a potom nekako sjeo. Kada je pokušao pomaknuti noge, osjetio je da ga desna noga boli i boljela ga je i glava te grudni koš. U prometnoj nesreći zadobio je ozljede glave, prsnog koša i desne noge. Nakon što ga je Hitna dovela u OB Z., tamo je podvrgnut operaciji desne noge, a u bolnici je proveo tjedan dana. Potom je nešto više od dva mjeseca pohađao fizikalnu rehabilitaciju u bolnici u S. T.. Svu medicinsku dokumentaciju je predao sudu. Liječenje još nije dovršeno budući da mu eventualno predstoji operativni zahvat. Sve do 1. studenog 2019. bio je na bolovanju.

 

              19.Inače ga je optuženik posjetio u bolnici, i to čini mu se dva puta. Nije propustio optuženikovo vozilo zato što je ocijenio da će smanjiti brzinu. U desnoj ruci držao je crnu torbu, dok je u lijevoj ruci držao crni kišobran. U trenutku sudarnog kontakta bio je okrenut prema optuženikovom vozilu prsima. Kombinezon kojeg je imao na sebi je crne boje, s reflektirajućim natpisom „C.“ na ramenima, prsima i leđima.

 

20.Svjedok D. J. iskazao je (list 105-106) da je u vozilu kojim je upravljao optuženik, njegov prijatelj, na mjestu suvozača sjedio Z. B., a on je bio putnik iza mjesta suvozača na stražnjem sjedalu. U vozilu osim njih trojice nije bilo nikoga, a uputili su se u Z. jer je optuženik trebao nešto obaviti.

 

              21.Bila je kiša, mračno, bio je odbljesak s asfalta, a optuženik je vozio sporo, oko 50 km/h. Na jednom mjestu gdje se nalaze kafić O. i frizerski salon, njima ususret nižom brzinom dolazio je jedan kombi i prilikom mimoilaženja s kombijem, njima s lijeve strane, blizu sredini kolnika, kako prelazi kolnik, ugledao je oštećnika. U vozilu nisu ništa komentirali vezano uz oštećenika, samo je B. koji je sjedio naprijed komentirao kako ga je optuženik uopće uspio vidjeti. Naime, optuženik je u jednom trenutku zakočio i vozilo usmjerio u lijevo kako bi izbjegao sudarni kontakt. Međutim, to nije uspio te je došlo do naleta na pješaka, kojeg je uslijed udarca odbacilo unazad.

 

              22.On je uočio pješaka dok je vozilo u kojem je bio bilo 15-20 metara udaljeno od pješaka. On se više orijentirao na spomenuti kombi jer mu je bilo čudno kako to da tako sporo vozi. Ne zna na kojoj je udaljenosti od pješaka bilo vozilo kada je optuženik počeo kočiti. Kada je ugledao pješaka, nije optuženika ništa upozoravao. Sjedio je otraga u vozilu i nije vidio pješački prijelaz. Sa optuženikom se više puta vozio, on je odličan vozač i nikada mu se takvo što nije dogodilo. Smatra da je do prometne nesreće došlo uslijed rasvjete, vremenskih uvjeta i kombija koji je nailazio pa im je odvratio pozornost.  Sa optuženikom nije razgovarao o tom kombiju, ali pretpostavlja da je kombi i njemu odvratio pažnju. U vozilu nisu ništa posebno radili, normalno su razgovarali u vožnji. Njegov je dojam da se optuženik odmah zaustavio, i to odmah nakon što je uočio pješaka, a da je pješak pogriješio što se vratio unazad te smatra da je u tome razlog prometne nesreće. Također smatra da je nastanku prometne nesreće doprinio oštećenik zato što je ima crnu odjeću, time da on na toj odjeći nije vidio reflektirajuće oznake, niti je vidio da bi pješak digao ruke u zrak. Oštećenik je došao iza kombija, iz mraka, smatra da nije došao iza kombija da bi ga optuženik vidio.

 

              23.Istovjetno ovim iskazima, oštećenik, svjedok D. J. i optuženik pokazivali su dinamiku odigravanja prometne nesreće prilikom očevida.

 

              24.U svom nalazu i mišljenju od 22. travnja 2021. (list 132-140) stalni sudski vještak za promet S. H. navodi da je okrivljenik u uvjetima kišne noći i postojanje javne rasvjete s njegove desne strane upravljao osobnim vozilom u smjeru zapada prilazeći raskrižju iz za kojeg je znakom obilježeni pješački prijelaz, a preko kojeg je s lijeve strane kolnika pješak započeo prelazak, odjeven u tamnu odjeću. Nakon što je ispred pješaka ususret okrivljeniku prošlo 1 vozilo, a kada je pješak došao ili prošao do sredine kolnika, a okrivljenik počeo kočiti i pritom skretati ulijevo, pješak je ustuknuo unatrag. Pritom se okrenuo prednjom i nešto bočnom stranom tijela prema osobnom vozilu, koje ga je udarilo sredinom prednjeg dijela u prelasku na lijevu voznu traku. Ozljede kod pješaka mogle su nastati pri brzini od 30 km/h, a kojom je brzinom okrivljenik prilazio mjesto nesreće ne može se utvrditi jer za to nema materijalnih tragova. Za pokazivanje okrivljenika kada je vidio pješaka, do mjesta naleta bi prešao put od oko 20,5 m te bi za naglo kočenje na ovome putu njegova brzina kod reagiranja iznosila do 50 km/h, koliko iznosi i dozvoljena brzina na mjestu nesreće, a kočenjem bi reagirao oko 1,7 sekundi prije mjesta na red naleta. Gdje je tada bio pješak po širini kolnika nije moguće utvrditi budući da iz pokazivanja i iskazivanja proizlazi kako je isti u nekom trenutku prije naleta mijenjao smjer svog kretanja tako da se najprije kretao sa lijeva u desno, a zatim s desna ulijevo na smjer kretanja vozila, tijekom čega su ostvareni određeni gubici vremena koje u konkretnom slučaju nije moguće jednoznačno procijeniti. U trenutku kada je za pokazivanje okrivljenik na zapažanje pješaka mogao reagirati naglim kočenjem izbjegao bi nalet za brzine ispod 43 km/h. Da pješak nije stao, već da se nastavio kretati prema naprijed, za njegovu očekivanu brzinu preko kolnika od 6 km/h, postoji teoretska mogućnost da do naleta ne bi došlo uz reagiranje okrivljenika kočenjem pri brzini od 50 km/h. Svjetla vozila koje je dolazilo ususret okrivljeniku mogla su ga zaslijepiti zbog pojave bliještanja u kišnoj noći na mokrom kolniku i kapljicama kiše prekrivenom vjetrobranskom staklu kojeg brisači intervalno prelaze. Stoga, boja odjeće pješaka, usprkos oznakama, kišobran i torba, imali su kontrast koji je u odnosu na okolinu bio slab da bi se isticali u noćnim uvjetima. Zbog postojanja takvog vozila i svih navedenih uvjeta postoji mogućnost da okrivljenik ne vidi iza njega da li mu na znakom obilježeni pješački prijelaz s mračne lijeve strane, u odnosu na desnu osvijetljenu javnom rasvjetom, stupaju pješaci ili ne zbog čega mu, s obzirom na uvjete vidljivosti i očekivanja da mu vozilo koje dolazi ususret može svojim položajem i dinamikom kretanja zakloniti postojanje pješaka, brzina od 50 km/h nije bila u konkretnom slučaju prilagođena prilasku znakom obilježenom pješačkom prijelazu. Za zaustavljanje vozila prikočivanjem, a ne snažnim kočenjem, prilagođena brzina približavanja pješačkom prijelazu bi u konkretnom slučaju iznosila oko 35 km/h.

 

25.Ovaj nalaz i mišljenje sačinila je osoba potrebne struke, čija objektivnost ničim nije dovedena u pitanje, temelji se na svim potrebnim podacima, jasan je, određen i potpun. Stoga sud ocjenjuje taj nalaz vjerodostojnim, a isto tako ocjenjuje i da nema potrebe istog više ni na koji način dopunjavati ili razjašnjavati.

 

26.U konkretnoj situaciji je mjerodavan posebni propis o sigurnosti prometa na cestama, a to je Zakon o sigurnosti prometa na cestama ( NN 67/08, 48/10 - OUSRH, 74/11, 80/13, 158/13 - Odluka i Rješenje USRH, 89/14 - OUSRH i 92/14, 64/15 i 108/17), gdje je u članku 38. stavku 1. propisano da je vozač dužan obratiti pažnju na pješake koji se nalaze na kolniku ili stupaju na kolnik, a u stavku 2, da vozač kad prilazi obilježenom pješačkom prijelazu mora upravljati vozilom s osobitim oprezom i voziti takvom brzinom da u slučaju potrebe može pravodobno zaustaviti vozilo ispred pješačkog prijelaza. Člankom 51. stavkom 1. propisano je da je vozač dužan brzinu kretanja prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom predvidivom zaprekom, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku.

 

27. Citirane propise o sigurnosti prometa na cestama je optuženik prekršio, a upravo zbog kršenja tih propisa došlo je do prometne nesreće u kojoj je oštećenik zadobio tešku tjelesnu ozljedu.

 

28.Ovaj zaključak sud izvodi na temelju iskaza oštećenika, fotoelaborata, zapisnika o očevidu te nalaza i mišljenja prometnog vještaka i vještaka sudske medicine, koji svi dokazi čine jednu cjelinu, koju u bitnome niti obrana optuženika i iskaz svjedoka D. J. ne osporavaju.

 

29.Naime, isti samo daju svoje viđenje situacije, da je pješak bio nedovoljno uočljiv i da je svojom reakcijom doprinio nastanku nesreće te da ga je zaslijepilo vozilo iz suprotnog smjera. Međutim, sud ocjenjuje da se ove okolnosti mogu promatrati samo kao olakotne kod odmjeravanja kazne, a ne i kao okolnosti koje eliminiraju kaznenopravnu odgovornosti optuženika. Također, da su i obrana i iskaz svjedoka J. subjektivni. Vještak je ove okolnosti smanjene vidljivosti sve uzeo u obzir kada je analizirao dinamiku nesreće.

 

30.Bitno je, da je optuženik, svjestan da u uvjetima loše vidljivosti nailazi na pješački prijelaz, propustio brzinu kretanja prilagoditi opisanim uvjetima, zbog čega se nije mogao zaustaviti ispred pješačkog prijelaza. Vještak analizira brzinu kretanja optuženika prije sudarnog kontakta jer točnu brzinu prema materijalnim tragovima ne može izračunati, ali upravo prema izračunu vještaka koje se temelji na vlastitom pokazivanju optuženika, isti se kretao brzinom iznad bar 43 km/h, dok bi prilagođena brzina bila oko 35 km/h.

 

31.Od pješaka se ne smije očekivati sabrana reakcija u trenutku kada vidi da se vozilo nije zaustavilo pred pješačkim prijelazom pa to što on nije nastavio prelaziti cestu, nego je ustuknuo, nije bitno za ovaj predmet. Fokus, po ocjeni suda, treba biti na činjenici da se optuženik trebao zaustaviti pred pješačkim prijelazom, a to nije učinio.

 

32.Dakle, sud je utvrdio da je optuženik prekršio propise o sigurnosti prometa na cestama, tako što nije prilagodio brzinu kretanja i nije obratio pažnju na pješaka koji je prelazio pješački prijelaz te je isti zadobio tešku tjelesnu ozljedu, čime je optuženik ostvario sva objektivna obilježja djela koje mu se stavlja na teret.

 

33.Što se tiče subjektivnih obilježja djela, valja reći da je optuženik, kao vozač s položenim vozačkim ispitom i više godina vozačkog, pa i profesionalnog vozačkog iskustva, bio svjestan da može ostvariti obilježja kaznenog djela, ali je olako smatrao da neće ugroziti druge sudionike u prometu  zbog čega sud ocjenjuje da je optuženik postupao sa stupnjem krivnje koji se naziva svjesni nehaj, kao što mu se to i stavlja na teret.

 

              34.Optuženikova ubrojivost ničim nije dovedena u putanje.

 

35.Što se tiče svijesti o protupravnosti na strani optuženika, valja reći da je notorna činjenica da se pravila o sigurnosti prometa moraju poštivati, a ista su sastavni dio osposobljavanja za vozače pa je svatko tko ima vozačku dozvolu s tim pravilima upoznat.

 

36.Stoga je sud proglasio optuženika krivim za inkriminirano mu djelo.

 

37.Odlučujući o odmjeravanju kazne, sud se rukovodio temeljima kazne i okolnostima bitnima za odmjeravanje kazne iz članka 47. stavak 1. i 2. KZ/11., imajući na umu svrhe kažnjavanja utvrđene člankom 41. KZ/11.

 

38.Kao olakotnu okolnost sud je optuženiku uzeo to što je kazneno neosuđivana osoba, rođena 1960. Isto tako što se korektno. ponio prema oštećeniku i posjetio ga u bolnici

 

39.Kao otegotno sud je optuženiku uzeo to što je on osoba koja je poznavala cestu, dugogodišnji i profesionalni vozač, čime je njegova krivnja veća. Također, što je prekršajno osuđivan, iako za prekršaje iz područja socijalne skrbi, ali to govori o njegovoj ličnosti.

 

40.Isto tako, da je oštećenik zadobio ozljedu koja se sastoji od tri pojedinačne ozljede, od kojih se još liječi. Zbog toga je stupanj povrede zakonom zaštićenog dobra u konkretnoj situaciji veći nego u situaciji da je došlo do teškog tjelesnog ozljeđivanja mlađe i zdrave osobe.

 

41.Drugih otegotnih ni olakotnih okolnosti nije bilo.

 

42.Stoga je optuženiku za počinjeno djelo sud izrekao kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci.

 

43.U ovoj situaciji sud smatra kako je na optuženika potrebno djelovati samo prijetnjom izvršenja kazne zatvora te će zasad istoga biti dovoljno nadzirati kroz rok kušnje od dvije godine, koje vrijeme se ukazuje dovoljnim da se prati ponašanje optuženika i utječe na njegovu svijest da ne ponovi istovrsno djelo, kao i dovoljnim s obzirom na količinu prijekora koju je istome potrebno uputiti u odnosu na stupanj njegove krivnje. Također će ovakva kazna odvraćajući djelovati i na potencijalne počinitelje takvih kaznenih djela, osobito kada se uzme u obzir način počinjenja konkretnog djela.

 

44.Stroža kazna, po ocjeni ovog suda, nije potrebna da se postignu sve svrhe kažnjavanja, uvažavajući sve karakteristike konkretnog slučaja. Blaža kazna, pak, ne bi bila primjerena, s obzirom na sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti slučaja.

 

45.Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. ZKP/08., s obzirom da je proglašen krivim za počinjeno kazneno djelo, optuženik je dužan platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 800,00 kn, odmjereno u skladu sa Rješenjem Ministarstva pravosuđa o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka (NN 145/11.),  sukladno trajanju i složenosti postupka te imovnom stanju optuženika. 

 

         46. Daljnji iznos od 320,00 kn odnosi se na troškove koji su predujmljeni iz sredstava državnog odvjetništva, odnosno Ministarstva unutarnjih poslova; i to troškova izrade skice i foto-elaborata.

 

47.Također je optuženik dužan platiti troškove provedenih vještačenja u iznosu 5.780,50 kn, i to po osnovi troškova na ime prometnog vještačenja po vještaku S. H. u iznosu 3.172,50 kn (list 151) i vještačenja po medicinskom vještaku B. u iznosima 1.600,00 kn (list 95) i 1.008,00 kn (list 152),koji su odmjereni rješenjima ovog suda i predujmljeni iz sredstava suda.

 

48.Troškovi vještaka odmjereni su na temelju članka 15. Pravilnika o naknadi troškova u kaznenom postupku (NN 58/12 i 111/12) u vezi sa člankom 145. stavkom 2. točkom 1. ZKP/08. i člankom 22. stavkom  1. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima (38/2014, 123/2015),

 

49.Sud ocjenjuje da je sve odmjerene troškove optuženik u mogućnosti platiti budući da je zaposlen i radno sposoban, bez dužnosti uzdržavanja, a dodijeljen mu je rok od godinu dana

 

              50.Stoga je odlučeno kao  u izreci.

 

U Zlataru 23. srpnja 2021.

 

                                                                                                              SUTKINJA

 

                                                                                                 mr. sc. Aleksandra Leljak, v.r.

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

 

Jadranka Pavlina

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

 

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka njenog prijepisa.

 

Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o njoj odlučuje županijski sud.

 

 

 

 

 

DOSTAVITI:

 

1. ODO Zlatar, na broj: K-DO-162/2019

2. Optuženik

3. Odvjetnik V. T., Z.

4. Oštećnik-po pravomoćnosti