Broj: Kž 339/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Z. S., zbog kaznenih djela iz članka 111. točke 6. u vezi s člankom 34. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 8. kolovoza 2018. broj Kv I-47/2018-7 (K-9/2018-50), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 29. kolovoza 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog Z. S. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog Z. S., zbog kaznenih djela pokušaja teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točke 6. u vezi s člankom 34. i drugih KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., dalje: ZKP/08.) te je određeno da se optuženiku u vrijeme trajanja istražnog zatvora uračunava vrijeme za koje je bio lišen slobode od 13. kolovoza 2017. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi Z. S. osobno i po branitelju D. B., odvjetniku iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se istražni zatvor ukine, odnosno zamijeni blažim mjerama. Budući da se žalbe sadržajno međusobno nadopunjuju, bit će razmatrane kao jedinstvena žalba.

Žalba optuženika nije osnovana.

Žalitelj u uvodnom dijelu, ističući zakonske osnove kojima pobija rješenje, navodi i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, ali propušta konkretizirati zakonsku odredbu pobijanja po ovoj osnovi te istu obrazložiti, a iz sadržaja žalbe proizlazi da se ustvari ona podnosi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, time da, ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bila počinjena koja bitna povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio, a potom jasno i određeno obrazložio sve činjenice koje su od utjecaja na valjani zaključak o osnovanosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., protiv optuženog Z. S. te konačno s pravom zaključio da se ista svrha ne bi mogla postići primjenom blažih mjera, odnosno mjera opreza.

Osnovano prvostupanjski sud temelj za zaključak o postojanju realno predvidive opasnosti od ponavljanja djela kod optuženog Z. S. nalazi u brojnosti i načinu počinjenja inkriminiranih mu djela, povezano s činjenicom njegove ranije prekršajne osuđivanosti, kao i utvrđenjima proizašlim iz provedenog psihijatrijskog vještačenja.

Naime, optuženi Z. S. osnovano je, temeljem potvrđene optužnice, sumnjiv za počinjenje četiri kaznena djela pokušaja teškog ubojstva iz članka 111. točke 6. u vezi s člankom 34. KZ/11. te dva kaznena djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavka 1. KZ/11., dok inkriminirani mu način postupanja, kako to osnovano zaključuje prvostupanjski sud, upućuje na iznimnu upornost i iskazan visok stupanj kriminalne volje. Povezujući navedeno s činjenicom optuženikove ranije višekratne prekršajne osuđivanosti, od čega u tri navrata zbog prekršaja protiv javnog reda i mira te u četiri navrata zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, iz koje se može zaključiti da je njegovo protupravno postupanje progrediralo, budući da mu se sada na teret stavljaju teška kaznena djela, tada i ovaj drugostupanjski sud nalazi da na strani optuženika postoje one osobite okolnosti koje upućuju na konkretno predvidivu opasnost da će on, u slučaju puštanja na slobodu, nastaviti s činjenjem kaznenih djela. Ovo osobito kada se ima u vidu rezultat provedenog psihijatrijskog vještačenja optuženika, prema kojem je on osoba s disocijalnim poremećajem ličnosti, koji karakterizira niža frustracijska tolerancija, poteškoće s kontrolom agresivnosti, zanemarivanje vlastite sigurnosti i sigurnosti drugih osoba, nepokoravanje zakonskim normama, slabi osjećajem krivnje i racionalizacije vlastitih neprihvatljivih ponašanja i projekcija.

Prema tome, razmatrajući značaj izloženih okolnosti, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da je protiv optuženog Z. S., za sada, potrebno produljiti mjeru istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., sve radi otklanjanja postojeće, kod optuženika utvrđene, iteracijske opasnosti, time da se ista svrha u ovom trenutku ne može ostvariti niti jednom blažom mjerom pa niti predloženim mjerama opreza. Stoga, protivno tvrdnjama žalitelja, na osnovanost i pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije od utjecaja činjenica što optuženik do sada nije kazneno osuđivan, što je obiteljski čovjek koji uzdržava svoju maloljetnu djecu, a još je manje značajna okolnost da je, po viđenju obrane, „inkriminirani događaj kulminacija učestalog prijavljivanja od strane susjede M. B. od kojih je samo manji broj procesuiran, a što bi iziritiralo i osobu bez psihičkih poteškoća“. Ove okolnosti, za slučaj osude u ovom kaznenom postupku, mogu biti cijenjene kod odlučivanja o kazni, no, dovedene u vezu s ranije izloženim okolnostima koje svojom ukupnošću upućuju na realno predvidivu opasnost od iteracije, u ovom stadiju postupka nisu od značaja za odluku o nužnosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženog Z. S.

Glede žalbenog navoda kojim se upire na dugotrajnost boravka optuženika u istražnom zatvoru (od 13. kolovoza 2017.), dakle, sada u trajanju nešto dužem od godine dana, za dodati je da načelo razmjernosti, prema ocjeni ovog suda nije povrijeđeno, sve imajući u vidu težinu i brojnost optuženiku inkriminiranih kaznenih djela, kazne koja se prema podacima u spisu može očekivati i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.

Konačno, u odnosu na osobni žalbeni navod da optuženik, doveden iz istražnog zatvora na sjednicu vijeća, nije znao zbog čega je doveden, a da bez nazočnosti branitelja nije htio davati nikakve izjave pa stoga traži da ponovno bude pozvan pred sud kako bi ipak dao izjavu o potrebi produljenja istražnog zatvora, za dodati je kako iz stanja spisa jasno proizlazi da je optuženik doveden na sjednicu izvanraspravnog vijeća, na početku koje je, sve prema zapisniku, konstatirana svrha i zakonska osnova održavanja iste, dok je optuženik uredno pozvan iznijeti svoje očitovanje o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora, o kojoj se na toj sjednici odlučivalo. Stoga, ni ti žalbeni navodi ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost produljene mu mjere istražnog zatvora.

S obzirom na to da se navodima žalbe okrivljenika utvrđenja prvostupanjskog suda ne dovode s uspjehom u sumnju, trebalo je, na temelju članka 494. stavka 3. točki 2. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 29. kolovoza 2018.