1

Poslovni broj: Gž Zk-428/2021-2

Poslovni broj: Gž Zk-428/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagateljice B. M., OIB: …, iz Z., protiv protustranke Z. b. d.d. Z., OIB: …, zastupane po punomoćnicima Odvjetničkog društva H., R. & p., odvjetnicima iz Z., radi zabilježbe spora, odlučujući o žalbi predlagateljice, protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-13067/2020 od 26. lipnja 2020., 23. srpnja 2021.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba predlagateljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-13067/2020 od 26. lipnja 2020. te se nalaže brisanje zabilježbe odbijenog prijedloga i zabilježbe žalbe.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je rješenje čija izreka glasi:

„1. Prigovor protustranke Z. b. d.d. je osnovan.

II. Preinačuje se rješenje Općinskog suda u Zadru posl. br. Z-15791/15 od dana 30. listopada 2015. godine, te se prijedlog predlagatelja B. M. odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije upisa dopuštenog rješenjem Općinskog suda u Zadru, posl. br. Z-15791/15 od dana 30. listopada 2015. godine, te upis zabilježbe odbijenog prijedloga.“

2. Protiv rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je predlagateljica iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja ukine pobijano rješenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Sud prvog stupnja utvrđuje da je rješenjem ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta dopuštena zabilježba spora u zk.ul. 4271 k.o. V. temeljem tužbe zaprimljene kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 30. rujna 2015. Protiv tog rješenja prigovor je podnijela protustranka Z. b. d. d. te sud utvrđuje da je prigovor osnovan. Naime, prema utvrđenju suda tužba koju je podnijela predlagateljica podnesena je radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu i hipoteci iz kojih razloga sud primjenom odredbe čl. 86. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 68/88, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17 – dalje: ZZK) zaključuje da se ne radi o sporu koji bi se vodio glede knjižnih prava definiranih čl. 31. ZZK-a te iz tih razloga zaključuje da nisu ispunjeni uvjeti za zabilježbu spora, već bi se po ocjeni suda u konkretnom slučaju mogla provesti samo zabilježba pokretanja postupka po čl. 84.a ZZK-a, međutim, da takav prijedlog predlagateljica nije podnijela. Iz tih razloga sud zaključuje da rješenje ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta nije pravilno te ga je preinačio pobijanim rješenjem.

6. Predlagateljica u žalbi prije svega tvrdi da Z. b. d. d. nema pravni interes biti stranka u ovom postupku te da nije mogla podnijeti prigovor protiv rješenja kojim je dopuštena zabilježba spora. Žalbene tvrdnje predlagateljice nisu osnovane jer je u korist pravnog prednika Z. b. d. d., V. b. d. d. V., u zk.ul. 4271 k.o. V. upisano založno pravo, a u korist Z. b. d. d. upisana je i zabilježba ovrhe čime je ona stekla pravo na namirenje iz te nekretnine prema odredbi čl. 84. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 – dalje: OZ). S obzirom da je u zemljišnim knjigama u korist Z. b. d. d. upisano založno pravo i zabilježba ovrhe, Z. b. d. d. ovlaštena je podnositi prigovore u ovom zemljišnoknjižnom postupku.

6.1. Osnovane su žalbene tvrdnje predlagateljice da je sud pogrešno primijenio odredbu čl. 31. ZZK-a, odnosno da je pogrešno zaključio da spor koji se vodi radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu i hipoteci nije moguće zabilježiti u zemljišnim knjigama, jer bi zabilježba takvog spora bila moguća ukoliko je temeljem ugovora čije se utvrđenje ništetnosti traži izvršena uknjižba nekog knjižnog prava. Međutim, iz podataka za zk.ul. 4271 k.o. V. proizlazi da je u teretovnici uknjiženo založno pravo u korist pravnog prednika Z. b. d.d. i to na temelju Ugovora o kreditu zaključenog 21. lipnja 2002. i solemniziranog pod brojem OU-672/02 kod javnog bilježnika V. M. u Z.. Da je tužiteljica parnicu pokrenula radi utvrđenja ništetnosti tog ugovora o kreditu, tada bi se spor mogao zabilježiti, obzirom da o ishodu spora ovisi i valjanost uknjižbe založnog prava jer ukoliko bi ugovor bio utvrđen ništetnim, tada bi otpala i osnova temeljem koje je uknjiženo založno pravo. Kako iz podataka tužbe, temeljem koje je predlagateljica zatražila zabilježbu spora, proizlazi da ona tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi da su Ugovor o kreditu i Ugovor o hipoteci zaključeni u formi javnobilježničkog akta, koji je ovjeren kod javnog bilježnika pod brojem OU-627/02 od 21. lipnja 2002. ništetni u cijelosti, a temeljem tog Ugovora s tim brojem ovjere javnog bilježnika u zemljišnim knjigama nije upisano založno pravo, kako je naprijed navedeno, neosnovana je žalba predlagateljice te je pravilno sud prvog stupnja zaključio da nisu ispunjeni uvjeti za zabilježbu spora, ali iz tog razloga, a ne iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja.

7. Iz obrazloženih razloga žalbu predlagateljice trebalo je odbiti kao neosnovanu, a rješenje suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe čl. 128. st. 3. ZZK-a te temeljem istog propisa naložiti brisanje zabilježbe odbijenog prijedloga i zabilježbe žalbe.

Koprivnica, 23. srpnja 2021.