1

Poslovni broj: Gž Zk-416/2021-2

Poslovni broj: Gž Zk-416/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja S. M., OIB:…, M. i predlagateljice N. G., OIB:…, S. P., Republika S., oboje zastupani po punomoćniku Z. V., odvjetniku u B., radi uknjižbe prava služnosti, odlučujući o žalbi predlagatelja, protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-8168/2020 od 22. travnja 2020., 23. srpnja 2021.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba predlagatelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-8168/2020 od 22. travnja 2020. te se nalaže brisanje zabilježbe odbijenog prijedloga i zabilježbe žalbe.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je rješenje čija izreka glasi:

„I. Odbija se kao neosnovan prigovor predlagatelja i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Zadru posl. br. Z-15630/16 od 29. srpnja 2016. godine.

II. Nalaže se brisanje zabilježbe prigovora nakon pravomoćnosti ovog rješenja.“

2. Protiv rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijeli su predlagatelji zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te predlažu da sud drugog stupnja ukine pobijano rješenje i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Sud prvog stupnja utvrđuje da je rješenjem ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta poslovni broj Z-15630/2016 od 29. srpnja 2016. odbijen prijedlog predlagatelja radi uknjižbe prava služnosti na nekretninama označenim kao kčbr. 3621/1 i 3621/5 k.o. C. za korist kčbr. 3621/1 k.o. C.. Protiv tog rješenja pravovremeni prigovor podnijeli su predlagatelji tvrdeći da su u vrijeme presuđenja u predmetu P-940/1976 tužene osobe bile vlasnici nekretnina pa kako se radi o stvarnoj služnosti u prigovoru tvrde da je prijedlogu za uknjižbu bilo moguće udovoljiti. Sud ocjenjuje da prigovor nije osnovan iz razloga što su na nekretninama na teret kojih predlagatelji traže uknjižbu prava služnosti kao vlasnici upisani M. B. (kčbr. 3621/1 k.o. C.) i I. M. (kčbr. 3621/5 k.o. C.), a da je presuda istog suda poslovni broj P-940/1976, temeljem koje je zatražena uknjižba, donesena protiv tuženika P. G. i B. G. iz kojih razloga uknjižbu nije bilo moguće dopustiti u smislu odredbe čl. 40. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 68/88, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17 – dalje: ZZK).

6. Činjenična utvrđenja kao i primjenu materijalnog prava i ovaj sud prihvaća kao pravilne. Odredbom čl. 40. ZZK-a propisano je da su upisi u zemljišnu knjigu dopušteni samo protiv osobe koja je u času podnošenja prijedloga za upis u toj zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnik zemljišta ili nositelj prava, glede kojega se upis zahtijeva, ili koja bar istodobno budu kao takva uknjižena ili predbilježena (knjižni prednik). Pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu čl. 40. ZZK-a kada je zaključio da u smislu te odredbe prijedlogu predlagatelja za uknjižbom prava služnosti nije bilo moguće udovoljiti jer su uknjižbu prava služnosti predlagatelji zatražili temeljem presude istog suda poslovni broj P-940/1976, kojom je utvrđeno njihovo pravo služnosti, međutim, presuda je donesena u odnosu na tuženike P. G. i B. G., koji u vrijeme podnošenja prijedloga za uknjižbu nisu bili upisani kao vlasnici nekretnina označenih kao kčbr. 3621/1 i 3621/5. Kako je zemljišnoknjižni postupak strogo formalni postupak u kojem sud odlučuje na temelju isprava i zemljišnoknjižnog stanja u času kada je prijedlog stigao zemljišnoknjižnom sudu sukladno odredbi čl. 107. ZZK-a, neosnovane su žalbene tvrdnje predlagatelja da je bez obzira na upis prava vlasništva prijedlogu bilo moguće udovoljiti, odnosno, da je sud paušalno zaključio da su stjecatelji bili u dobroj vjeri te da je sporni put jasno vidljiv i definiran na nekretninama te ucrtan u katastarskom operatu. Naime, sud prvog stupnja nije raspravljao o dobroj vjeri upisanih vlasnika, a isto tako na valjanost pobijanog rješenja ne utječe činjenica koju iznose predlagatelji da je sporni put vidljiv na nekretninama te da je ucrtan u katastarski operat, jer se ne radi o pravno relevantnim činjenicama u ovom zemljišnoknjižnom postupku.

7. Iz obrazloženih razloga žalbu predlagatelja trebalo je odbiti kao neosnovanu, a rješenje suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe čl. 128. st. 3. ZZK-a, a primjenom istog propisa naloženo je brisanje zabilježbe odbijenog prijedloga te zabilježbe žalbe.

Koprivnica, 23. srpnja 2021.