Broj: Kž 338/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. K. i optuženog L. V., zbog kaznenog djela iz članka 231. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 7. lipnja 2018. broj Kv-I-14/18-12 (K-4/17), o odbijanju prijedloga za određivanje istražnog zatvora, u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 29. kolovoza 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog R. K. i optuženog L. V., zbog kaznenog djela razbojničke krađe iz članka 231. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., odbijen je prijedlog državnog odvjetnika za određivanje istražnog zatvora protiv oba optuženika.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik ne navodeći izričito žalbene osnove, no, iz sadržaja žalbe je vidljivo da je podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijano rješenje preinači na način da se protiv optuženog R. K. i optuženog L. V. odredi istražni zatvor, odnosno da se rješenje ukine i predmet uputi na ponovno odlučivanje. Žalba državnog odvjetnika dostavljena je na očitovanje optuženicima i njihovim braniteljima odvjetnicima Lj. P. V. i F. O.

Žalba nije osnovana.

Naime, u ovom postupku je ranijim rješenjem broj Kv-I-28/17-8 od 15. siječnja 2018., sukladno odredbi članka 135. ZID ZKP/08. ukinuto jamstvo koje je zamijenilo istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. protiv oba optuženika u kojem su boravili od 10. studenog 2015. do 7. ožujka 2016. Istim rješenjem im je dalje određena primjena mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08 u vidu obveze obveznog javljanja svakog prvog ponedjeljka u mjesecu u Policijsku postaju S. B., Policijska uprava brodsko posavska. Budući da je navedeno rješenje ukinuto rješenjem ovog suda broj II Kž 46/2018.-6 od 5. ožujka 2018. u odnosu na mjeru opreza, prvostupanjski sud je ponovno održao sjednicu izvanraspravnog vijeća na kojoj je državni odvjetnik predložio (zapisnik na listovima 363-364) da se obojici optuženika ponovno odredi istražni zatvor po osnovi u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., što je prvostupanjski sud našao neosnovanim.

Iako je u pravu žalitelj kada tvrdi da je svaki od optuženika ranije osuđivan u dva navrata, i to na razmjerno stroge zatvorske kazne zbog brojnih kaznenih djela, ta okolnost sama za sebe, a imajući u vidu druge važne činjenice, nije dovoljna za zaključak o realnoj i predvidivoj opasnosti od ponavljanja kaznenih djela kod optuženika. Naime, iz spisa je također vidljivo da je istražni zatvor, koji je ukinut 7. ožujka 2016. (rješenje na listovima 137-138) optuženicima bio zamijenjen jamstvom kao blažom mjerom. Dakle, optuženici se na slobodi nalaze preko dvije godine, tijekom kojeg razdoblja su se, sukladno vlastitim navodima koji su djelomice potvrđeni izvatkom iz registra Trgovačkog suda u Osijeku – Stalne službe u Slavonskom Brodu, zaposlili te imaju redovite prihode. Također, može se zaključiti da je raniji boravak u istražnom zatvoru dovoljno utjecao na njihovu svijest i ponašanje u smislu odvraćanja od ponovnog protupravnog postupanja, budući da u spisu nema podataka da bi tijekom boravka na slobodi činili nova kaznena djela.

Prema tome, pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje s jedne strane, podatke o dosadašnjoj osuđivanosti te s druge strane, izmijenjene okolnosti nakon puštanja na slobodu, te s pravom zaključuje da su se okolnosti na strani optuženika promijenile, tako da u svom zbiru, unatoč ranijoj osuđivanosti, ne upućuju na postojanje opasnosti da će optuženici ponoviti isto ili slično kazneno djelo, zbog čega nije ispunjena posebna pretpostavka za određivanje istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. protiv optuženika. Stoga je sud prvog stupnja s pravom odbio prijedlog državnog odvjetnika.

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima državnog odvjetnika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 29. kolovoza 2018.