Poslovni broj 13 Gž Ob-809/2021-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 13 Gž Ob-809/2021-2

 

 

 

                                                                                        

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sabini Dugonjić, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja J. Č. iz S., …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku Ž. A., odvjetniku u S., protiv protivnice osiguranja N. Č. iz V., …, OIB: …, zastupane po punomoćniku I. J., odvjetniku u O. društvu J. & partneri j.t.d., Z., uz sudionika postupka: mlt. F. Č. Č., OIB: …, zastupanog po posebnom skrbniku T. B. U., djelatnici Centra za posebno skrbništvo, radi privremene mjere, odlučujući o žalbi protivnice osiguranja protiv dijela rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj P Ob-264/2020-24 od 28. svibnja 2021., dana 23. srpnja 2021.,

 

 

r i j e š i o j e

 

              I. Odbija se žalba protivnice osiguranja kao djelomično neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj P Ob-264/2020-24 od 28. svibnja 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo protivnici osiguranja da na ime uzdržavanje mljt F. Č. Č. doprinosi iznos od 1.420,00 kn za razdoblje od 22. rujna 2020. pa nadalje.

 

              II. Uvažava se djelomično žalba protivnice osiguranja te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj P Ob-264/2020-24 od 28. svibnja 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo protivnici osiguranja N. Č. (OIB …) iz V., …., na ime uzdržavanje mljt F. Č. Č. (OIB …) iz S., …, J. Č. (OIB …) iz S., … doprinosi iznos od 1.420,00 kn za razdoblje od 21. lipnja 2020. do 21. rujna 2020., te se u tom dijelu rješava:

 

              Odbija se kao neosnovan zahtjev predlagatelja osiguranja u dijelu gdje je naloženo tuženoj-protivnici osiguranja N. Č. (OIB …) iz V., … da na ime uzdržavanja mljt F. Č. Č. (OIB …) iz S., …., J. Č. (OIB …) iz S., …, doprinosi iznos od 1.420,00 kn za razdoblje od 21. lipnja 2020. do 21. rujna 2020.

             

              III. Odbija se kao neosnovan zahtjev predlagatelja osiguranja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem suda prvog stupnja određena je radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja privremena mjera:

              „I. Nalaže se tuženoj –protivnici osiguranja N. Č. (OIB …) iz V., … da na ime uzdržavanje mljt F. Č. Č. (OIB …) iz S., …, J. Č. (OIB …) iz S., … doprinosi iznos od 1.420,00 kn počevši od 21. lipnja 2020. pa nadalje, najkasnije do svakog 20-tog dana u mjesecu za tekući mjesec, s tim da sve dospjele a neisplaćene obroke uzdržavanja plati odjednom u roku od 8 dana, a dospijevajuće ubuduće kako budu dospijevali za tekući mjesec, sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća pa do isplate, po stopi koja se određuje po čl. 29. st.2. ZOO, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB na račun tužitelja-predlagatelja osiguranja kao oca i zakonskog zastupnika J. Č. (OIB …) iz S., … IBAN … otvoren kod P. banke Z. d.d. Z..

              II. Ukoliko tuženik N. Č.-protivnik osiguranja ne postupi po gornjem nalogu, određuje se pljenidba svih novčanih tražbina tuženika N. Č.-protivnik osiguranja po svim njegovim kunskim i deviznim računima kod svih banaka kod kojih protivnik osiguranja ima račune i prijenosom zaplijenjenih novčanih tražbina radi naplate predlagateljevih potraživanja na predlagatelja tako što se nalaže F. agenciji da izda nalog bankama protivnika osiguranja da prenesu novčane iznose za koje je određena ovrha sa svih kunskih i deviznih računa protivnika osiguranja, koji se vode po OIB protivnika osiguranja kod tih banaka kod kojih protivnik osiguranja ima račune, na račun na račun oca i zakonskog zastupnika mlt. djeteta, J. Č. (OIB …) iz S., … IBAN …. otvoren kod P. banke Z. d.d. Z..

              III. Ovo rješenje ima učinak rješenja o ovrsi kojim su određeni zapljena novčanih tražbina i prijenos radi naplate te temeljem kojeg predlagatelj može izravno zatražiti po pravomoćnosti rješenja od F.-e isplatu tražbina i troškova, sve za zateznim kamatama na račun predlagatelja.

              IV. Predlagatelj dostavom ovog rješenja o ovrsi F.-i odnosno banci kod koje se nalazi račun protivnika osiguranja stječe založno pravo do iznosa ovršne tražbine na tražbini protivnika osiguranja da mu banke isplaćuju sredstva s kunskih i deviznih računa protivnika osiguranja kod tih banaka, a ako na tim računima nema onoliko sredstava koliko iznosi ovršna tražbina, a protivnik osiguranja ima oročena novčana sredstva, osnova za plaćanje izvršava se na oročenim novčanim sredstvima na način da se ista, zajedno s kamatama koriste za izvršenje osnova za plaćanje po isteku ugovora o oročenju, te se smatraju priljevom novčanih sredstava.

              V. Ako u vrijeme kada je F.-i dostavljeno rješenje o ovrsi nema dovoljno sredstava na računima protivnika osiguranja, a niti oročenih novčanih sredstava, banke će prema nalogu F.-e zabraniti raspolaganje novčanim sredstvima po računima i oročenim novčanim sredstvima do visine utvrđene u nalogu, a F. će to rješenje držati u očevidniku, te će po njenom nalogu banke obaviti prijenos kada sredstva pristignu na bilo koji od računa protivnika osiguranja.

              VI. Nakon blokade računa protivnika osiguranja i zabrane raspolaganja oročenim novčanim sredstvima, banke su dužne najmanje jednom dnevno F.-i dostavljati podatak o priljevu novčanih sredstava, sve do naloga F.-e za deblokadu računa i slobodno raspolaganje sredstvima.

              VII. Zabranjuje se dužniku protivnika osiguranja da zaplijenjenu novčanu tražbinu ispuni protivniku osiguranja, a protivniku osiguranja se zabranjuje da tu tražbinu naplati ili inače raspolaže njome, kao i zalogom koji je dan za njezino osiguranje.

              VIII. Pljenidba je provedena danom dostave ovog Rješenja dužniku protivnika osiguranja.

              IX. Dužnik protivnika osiguranja nema pravo žalbe protiv rješenja o pljenidbi.

              X. Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa ovrhu.

              XI. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka u koji se vodi pod poslovnim brojem P Ob-264/2020 pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru.“

 

2. Protiv dijela navedenog rješenja pod točkom I. izreke žali se protivnica osiguranja N. Č. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19 - dalje: ZPP), u svezi s čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", br. 103/15 – dalje: ObZ), te predlaže da se preinači pobijano rješenje u skladu sa žalbenim navodima odnosno podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.

 

3. Predlagatelj u odgovoru na žalbu protivnice osiguranja osporava žalbene navode u cijelosti te predlaže da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjsko rješenje uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 625,00 kn.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP u svezi s odredbom čl. 346. ObZ, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a niti ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer pobijana odluka o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

6. Nadalje, sud prvog stupnja je u odnosu na odluku o uzdržavanju mljt. F. Č. Č. koju odluku pobija protivnica osiguranja ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

7. Sud prvog stupnja je tako utvrdio da je Centar za socijalnu skrb dao mišljenje da je u najboljem interesu djeteta da mljt. F. živi s ocem, te da je protivnica osiguranja na ročištu 23. ožujka 2021. izjavila da s djetetom nema kontakt, niti telefonski, da je zaposlena i ostvaruje mjesečnu plaću od 6.000,00 kn do 7.000,00 kuna, te nema obvezu uzdržavanja, a ne protivi se plaćanju uzdržavanja profuturo te smatra da nije dužna platiti iznose unazad nego samo od donošenja mjere pa ubuduće. Stoga je temeljem utvrđenja da je nesumnjivo da dijete živi kod oca od veljače 2020., a majka nije kroz to vrijeme doprinosila za uzdržavanje djeteta s kojim ne živi, da predlagatelj osiguranja kao otac djeteta osnovano potražuje uzdržavanje od 21. lipnja 2020. te je temeljem odredbe čl. 538. st. 2. u svezi s čl. 539. st. 1. i 2. naložio tuženiku kao protivniku osiguranja da plaća uzdržavanje za dijete u iznosu od 1.420,00 kn, a što je u skladu s prosječnim potrebama maloljetnog djeteta sukladno odluci koju donosi ministar nadležan za socijalnu skrb i primanjima majke, sve temeljem čl. 314. st. 4. OZ.

 

8. Odredbom čl. 539. st. 1. OZ propisano je da u postupcima u kojima se odlučuje o uzdržavanju djeteta sud je dužan već na pripremnom ročištu ili prvom ročištu za glavnu raspravu, nakon što strankama omogući da se o tome izjasne, odnosno, ako to okolnosti slučaja zahtijevaju, i prije toga, neovisno o tome je li se tuženik o tome mogao izjasniti, rješenjem o privremenoj mjeri naložiti tuženiku da plaća zakonski minimum uzdržavanja za dijete.

 

9. Stoga je sud pravilno u skladu s odredbom 314. st. 2. ObZ, te Odluke o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta ("Narodne novine", br. 30/21), o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta, odredio da protivnica osiguranja plaća za mljt. dijete iznos od 1.420,00 kn mjesečno, s obzirom da je isti iznos predviđen kao minimalni novčani iznos potreban za mjesečno uzdržavanje djeteta od 13 do 18 godina, a i sama protivnica osiguranja je navela da se ne protivi plaćanju uzdržavanja profuturo. Pri tome, valja napomenuti da pobijano rješenje kojim je sud privremeno, do okončanja parničnog postupka, uredio pitanje uzdržavanja doneseno je sukladno odredbi čl. 538. st. 1. i 2. ObZ, te takvom svojom odlukom sud prvog stupnja ne prejudicira svoju odluku o glavnoj stvari o pitanju uzdržavanja.

 

10. Žaliteljica u žalbenim navodima ističe da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo naloživši uzdržavanje od 21. lipnja 2020, smatrajući da se rješenjem o privremenoj mjeri uzdržavanje može odrediti samo od dana donošenja privremene mjere, a nikako ne retroaktivno kako je odredio prvostupanjski sud.

 

11. Takvi žalbeni navodi su djelomično osnovani.

 

12. Naime, prema odredbi čl. 306. ObZ, uzdržavanje se može odrediti samo za vrijeme nakon podnošenja zahtjeva za uzdržavanje, osim ako je drukčije određeno Zakonom.

 

13. Slijedom navedenog, kako je prijedlog za privremenu mjeru u konkretnom slučaju podnesen 22. rujna 2020. to nije bilo osnove da se obveza uzdržavanja odredi od 21. lipnja 2020. te je u tom dijelu sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 306. ObZ tako da je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi s čl. 346. ObZ, valjalo djelomično uvažiti žalbu protivnice osiguranja i preinačiti pobijanu odluku u dijelu kojim je naloženo protustranci doprinositi iznos od 1.420,00 počevši od 21. lipnja 2020. do 21. rujna 2020., te naložiti protivnici osiguranja da na ime uzdržavanja mljt F. Č. Č. doprinosi iznos od 1.420,00 kn počevši od 22. rujna 2020. pa nadalje, najkasnije do svakog 20-tog dana u mjesecu za tekući mjesec, s tim da sve dospjele a neisplaćene obroke uzdržavanja plati odjednom u roku od 8 dana, a dospijevajuće ubuduće kako budu dospijevali za tekući mjesec.

 

14. U odnosu na žalbene navode protivnice osiguranja da se rješenjem o privremenoj mjeri uzdržavanje mllj. djeteta može odrediti isključivo profuturo odnosno od dana donošenja privremene mjere pa nadalje, valja reći da su neosnovani jer se sukladno odredbi čl. 306. ObZ, uzdržavanje može odrediti za vrijeme nakon podnošenja zahtjeva za uzdržavanje tako da su žalbeni navodi protustranke u odnosu na taj dio pobijanog rješenja neosnovani. Stoga je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi s čl. 346. ObZ valjalo odbiti žalbu protustranke kao djelomično neosnovanu, te potvrditi rješenje prvog stupnja u tom dijelu.

 

15. Zahtjev predlagatelja osiguranja za naknadu troška odgovora na žalbu je odbijen kao neosnovan jer ta parnična radnja nije bila potrebna u postupku (čl. 155. st.1. ZPP, točka III. izreke rješenja).

 

U Zagrebu 23. srpnja 2021.

 

          

  Sutkinja:

   Sabina Dugonjić