1

Poslovni broj: 3 P-62/2019-61

 

               

      REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

          Industrijska cesta 15

 

 

 

 

Poslovni broj: 3 P-62/2019-61

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Sesvetama, po sucu pojedincu Ireni Čabrijan, u pravnoj stvari 1. tužiteljice M. M. iz V. D., , OIB: … i 2. tužiteljice B. D. iz V. G., , OIB: …, koje zastupa punomoćnik S. N.-P., odvjetnik u S., , protiv tuženika Đ. K. iz D. S., , OIB: …, zastupanog po punomoćniku Z. N., odvjetniku u Z., , radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. lipnja 2021 u prisutnosti punomoćnika tužiteljica te tuženika i njegovog punomoćnika, 22. srpnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

              I.              Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljica koji glasi:

 

              „Utvrđuje se da su tužiteljice M. M. i D. B. dosjelošću stekle dio z.k.čest. 1631/2 i to u površini koja odgovara linijama A1-B1-C-D te da međa između z.k.č.br. 1632/1 k.o. Đ. koja je vlasništvo tužiteljica M. M. i D. B. z.k.č.br. 1631/2 k.o. Đ. koja je vlasništvo tuženika K. Đ. ide linijom A1-B1, a sve prema skici lica mjesta iz nalaza i mišljenja B. M. stalnog sudskog vještaka za geodeziju danog za potrebe ovosudnog postupka R1-57/2012, što je tuženik dužan priznati i dozvoliti da se izvrši geometrijska dioba na način da tužiteljicama pripadne novoformirana z.k.čest.br. 1632/1, uvećana za dio z.k.č.br. 1631/2 u površini koja odgovara linijama A1-B1-C-D te je tuženik dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj z.k.čest. na ime tužiteljice

 

              Tuženik je dužan naknaditi tužitelju parnični trošak u roku od 15 dana."

 

 

 

              II.               Nalaže se tužiteljicama M. M. iz V. D., , OIB: … i B. D. iz V. G., OIB: …, nadoknaditi tuženiku Đ. K. iz D. S., , OIB: … parnični trošak u iznosu od 15.772,50 kn u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1.               Tužiteljice u tužbi navode kako su suvlasnice z.k.č.br. 1632/1 Šuma G. u D. nj. površine 562 čhv. upisane u zk.ul. 3445 k.o. Đ. dok je tuženik vlasnik susjedne nekretnine z.k.č.br. 1631/2 u naravi Š. u D. nj. površine 461 čhv. upisane u zk.ul. 1996 k.o. Đ. Tvrde kako su svoju nekretninu stekle temeljem rješenja o nasljeđivanju ovoga suda iza pok. oca F. I. pod poslovnim brojem O-182/01 od 7.6.2001. a ista se nalazi u obitelji tužiteljica od pamtivijeka te se radilo o šumi u kojoj su sjekli drva za ogrjev, koje šume na terenu više nema jer je iskrčena. Tuženik da je svoju nekretninu stekao kupnjom od F. R. i J. M. koja je teta tužiteljica tj. sestra njihovog oca i to 70-tih godina koju nekretninu tuženik ne koristi, a obiđe ju jednom u nekoliko godina. Kako je stanje uživanja na terenu odstupalo od katastarskih mapa, tužiteljice su zajedno sa drugim međašima sjeverno od njihovih nekretnina 20.6.2008. angažirale geodeta M. L. i sačinjeno je izvješće o utvrđivanju postojećih međa i drugih granica te su stranke taj akt potpisale složivši se sa stanjem na terenu. Tom prilikom na z.k.č.br. 1632/1 zatečena je porušena šuma te je tuženik izjavio da je porušeno cca. 3 m njegove šume te je pokazao metalnu cijev koja označava međašnu liniju između čestica stranaka i metalne cijevi koje omeđuju njegov posjed sa svih strana. Iako su se stranke na terenu složile oko načina uživanja,  nije došlo do ovjere potpisa tuženika, iako je izvješće potpisao. Tuženik je potom pokrenuo postupak uređenja međe smatrajući da nema međašnih znakova i da je međa sporna (prvotno se radilo o predmetu R1-80/08) te je sud konačno rješenjem u postupku R1-57/12 uredio među prema pravičnoj ocjeni, na način da se međašna linija proteže točkama C-D prema nalazu i mišljenju vještaka M. B. Smatrajući kako uređena međa ne odgovara stvarnom stanju uživanja, tužiteljice su sukladno toč. II rješenja o uređenju međe pokrenule ovaj postupak radi utvrđenja da su dosjelošću stekle dio z.k.č.br. 1631/2 u površini koja odgovara linijama A1-B1-C-D, pobliže precizirano kao u točki I. izreke ove presude, budući da tvrde kako su na taj način šumu konstantno koristile i to tijekom preko 50 godina, čemu se nitko nije protivio sve dok se tome nije usprotivio tuženik, iako je prvotno među priznao. Tužiteljice su stoga predložile usvojiti tužbeni zahtjev, potražujući i naknadu parničnog troška.

 

2.               Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao da je svaka od stranaka vlasnik predmetnih čestica te priznaje i kako je on u srpnju 1973. kupio svoju nekretninu od F. R. i J. M. koje su ga uvele u posjed iste, a on je odmah po kupnji angažirao vještaka S. Đ. koji mu je na terenu potvrdio granice posjeda sukladno katastarskom planu. Poriče tvrdnje tužiteljica da bi on vršio posjed na svojoj nekretnini samo na način da ju obiđe jednom u nekoliko godina, a poriče i tvrdnje da bi se on suglasio sa načinom uživanja kako to tužiteljice navode pod točkom III. tužbe te da međa, kako je uređena rješenjem u predmetu R1-57/12, ne odgovara stvarnom stanju uživanja, a to stoga što on nikada nije priznao među na način kako tužiteljice traže da se utvrdi njihovo vlasništvo u ovom postupku, već upravo suprotno, u postupcima uređenja međe tuženik cijelo vrijeme tvrdi kako je u posjed svoje nekretnine uveden od prodavateljica od kojih je nekretninu kupio sukladno katastarskom planu. Također ističe kako su tužiteljice tijekom postupka koji je vođen pod brojem R1-80/08 na nekretnini tuženika postavile žičanu ogradu sa betonskim stupovima dužine cca. 30 m koja se proteže od istoka prema zapadu južnim dijelom k.č.br. 631/2 k.o. Đ., zbog čega je tužitelj, kada je to saznao, kod ovoga suda odmah zatražio posjedovnu zaštitu i pokrenuo postupak radi smetanja posjeda koji je vođen pod brojem P-1433/08, pa samim time tužiteljice nisu niti u poštenom, niti u zakonitom niti istinitom posjedu dijela čestice tuženika. Tuženik je istaknuo i prigovor dvostruke litispendencije jer je protiv ovdje tužiteljica pokrenuo postupak utvrđenja vlasništva cijelih 461 čhv k.č.br. 1631/2 sukladno katastarskom planu, koji postupak je vođen pod br. P-1247/13, u kojem su tužiteljice priznale tužbeni zahtjev. Tuženik je stoga tužbeni zahtjev predložio odbiti potražujući naknadu parničnog troška.

 

3.               Sud je tijekom postupka pročitao izvadak iz zemljišne knjige i prikaz z.k. uloška (list 6 i 7 spisa), izvješće o utvrđivanju postojećih međa i drugih granica te o novom razgraničenju (list 8-9 i 129), zapisnik iz predmeta R1-80/08 (list 10-15), nalaz i mišljenje geodezijskog vještaka iz predmeta R1-57/12 (list 16-20), rješenje o nasljeđivanju (list 21-22), kupoprodajni ugovor (list 32-35), položajni nacrt (list 36) i prikaz katastarskog plana (list 48-49), saslušao je svjedoka M. J., N. Š., S. K., B. K. i K. F., proveo je očevid na mjestu spora uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka M. B., dipl. ing. i tom prilikom sačinio fotografije (list 55), pročitao je nalaz i mišljenje geodetskog vještaka M. B. sa skicom izmjere te dopunu istog, prijedlog formiranja parcela (list 78), rješenje o uređenju međe u predmetu R1-57/12 (list 117-118), skicu (list 119), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama broj Psp-179/15 (list 120-122), snimak sa izmjerenim površinama (list 127) i situaciju (list 128), skicu (list 130), izvršio je uvid u spis ovoga suda poslovne oznake Pu R-3/2020 (raniji R1-54/15, a stari R1-51/12) te je izveo dokaz saslušanjem tužiteljica i tuženika kao stranaka u postupku. Pisane izjave K. F. i S. K. sud nije uzimao u obzir budući da sud u obzir može uzeti samo izjave koje su svjedoci dali neposredno na ročištu za glavnu raspravu. 

 

4.              Ocjenom izvedenih dokaza sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev tužiteljica nije osnovan.

 

5.              Među strankama je nesporno da su tužiteljice suvlasnice u jednakim dijelovima z.k.č.br. 1632/1, površine 562 čhv. upisane u zk.ul. 3445 k.o. Đ. i da je tuženik vlasnik susjedne z.k.č.br. 1631/2 od 461 čhv, upisane u zk.ul. 1996 k.o. Đ. Nesporno je i kako su tužiteljice svoju nekretninu stekle na temelju rješenja o nasljeđivanju iza svog oca I. F., a da je tuženik svoju nekretninu stekao temeljem kupoprodajnog ugovora zaključenog 1973. sa F. R. i J. M. Nesporno je i to kako je među strankama vođen postupak uređenja međe između navedenih čestica i to po prijedlogu ovdje tuženika protiv ovdje tužiteljica, u kojem je pod poslovnim brojem R1-57/2012 sud rješenjem od 14. lipnja 2013. uredio među prema pravičnoj ocjeni na način da se međašna linija proteže točkama C-D kako je to prikazano u nalazu i mišljenju vještaka mjernika M. B. od 14. lipnja 2013. Nije sporno niti da je ovdje tuženik protiv ovdje tužiteljica ustao tužbom kojom je tražio posjedovnu zaštitu u odnosu na južni dio svoje nekretnine k.č.br. 1631/2 jer su mu ovdje tužiteljice na tom dijelu postavile žičanu ogradu s betonskim stupovima koja se proteže od zapada prema istoku dužine cca. 30 m i da je zahtjev ovdje tuženika u tome postupku pravomoćno odbijen zbog proteka subjektivnog zakonskog roka od 30 dana od saznanja za čin smetanja i počinitelja.

 

6.               Sporno je jesu li tužiteljice dosjelošću stekle dio z.k.č.br. 1631/2 u vlasništvu tuženika u površini preko granice međe utvrđene u postupku R1-57/2012, tj. preko točaka C-D pa do točaka A1-B1, kako je to precizirano tužbenim zahtjevom pobliže navedenom u točki I. izreke ove presude.

             

7.              Prilikom očevida na mjestu spora tužiteljice su pokazale površinu svoje čestice pokazujući s južne strane kao granicu čestice betonski parapet sa žičanom ogradom, kao granicu prema istoku gledano od ceste grabu iza raslinja, te sa sjeverne strane ogradu u vidu betonskih stupova sa provedenom žicom i sa zapadne strane makadamski put te je uočeno kako pokazana čestica u cijeloj površini, osim raslinja uz jarak, predstavlja livadu. Tuženik je na terenu pokazao granicu svoje čestice na način da se ista pruža preko ograde u vidu betonskih stupića, uključivo poljski put koji se spušta od ceste prema dolje kroz šumu te daljnjih 10-tak metara do stabla koje predstavlja sjevernu granicu međe njegove čestice. Uočeno je kako se na čestici tuženika iza ograde sa betonskim stupovima nalazi šuma. Očevidu su bili prisutni i svjedoci te je tom prilikom svjedok N. Š. pokazao površinu tuženikove čestice suglasno pokazivanju tuženika, svjedokinja K. F. iskazala je kako se čestica tužiteljica pruža upravo do ograde na betonskim stupovima jer se do tuda uvijek uživala od strane njihove obitelji, a istovjetno tome i svjedok S. K. pokazao je pružanje čestica tužiteljica do ograde, što mu je poznato jer je tuda više godina izvlačio drva, a i svjedokinja M. J. pružanje čestice koju je prodala tuženiku pokazala je navodeći da međa ide od ograde na betonskim stupovima do zatesanog stabla prema donjoj istočnoj strani te dalje na sjever prema zatesanom stablu koje se nalazi 30-tak metara dalje uz cestu od betonskih stupova prema sjeveru. Svjedokinja B. K. pokazala je granice čestice tuženika u vidu hrasta kod ceste s lijeve strane gledano od poljskog puta na udaljenosti oko 10-tak metara, koja granica se pružala ukoso prema dolje prema svojevrsnom kljunu koji se nalazio s donje strane grabe u podnožju čestice. Ona je, kao i tuženik, pokazala da se granica između čestica stranaka nalazi gotovo na polovini čestice za koju tužiteljice tvrde da je njihova. Točne granice svjedokinja nije bila u mogućnosti pokazati jer se stanje na terenu sada bitno razlikuje od ranijeg stanja budući da je to nekad bila šuma, a sad je livada. Prilikom očevida sud je izvršio fotografiranje predmetnog terena, a uočeno stanje razvidno je na fotografijama na listu 55.

 

8.               Po provedenom očevidu sudski vještak mjernik izradio je nalaz i mišljenje te skicu izmjere u kojoj je identificirao stanje kakvo je utvrđeno prilikom očevida te je prikazao granice predmetnih nekretnina na način kako su prisutni pokazali, koja skica se nalazi na listu 69-70 spisa. Iz ove skice proizlazilo bi kako spornu površinu predstavlja dio z.k.č.br. 1631/2 obojano na skici zeleno u površini od 437 m2 i svjetlo plavo u površini 114 m2, no vidljivo je i da vještak u ovoj skici nije prikazao i položaj uređene međe prema rješenju iz predmeta R1-57/12 (spojnicu točaka C-D) i daljnju površinu čestice tuženika (do spojnice točaka A1-B1), upravo koja jest predmet tužbenog zahtjeva u ovom postupku, već je prikazao cijelu spornu površinu iz postupka uređenja međe. Prema ocjeni ovog suda to ipak ne utječe na mogućnost donošenja meritorne odluke u ovom postupku uzimajući u obzir da je tužbeni zahtjev postavljen upravo prema skici vještaka iz postupka uređenja međe, u kojoj je predmet ovog spora jasno prikazan.

 

9.              Analizirajući iskaze saslušanih svjedoka te iskaze stranaka, same ponaosob, a i dovodeći ih u međusobnu vezu, kao i u vezu s ostalim izvedenim dokazima, ovaj sud nije povjerovao iskazu svjedokinje M. J., već isti ocjenjuje pristranim u cilju ostvarivanja uspjeha tužiteljica koje su njene nećakinje. Osobito je neuvjerljiv i nelogičan iskaz ove svjedokinje kada iskazuje kako joj tuženik nije isplatio kupoprodajnu cijenu za kupljenu k.č.br. 1631/2, već da ju je prevario, kada iz sadržaja kupoprodajnog ugovora kojeg je s tuženikom zaključila 24.07.1973. nedvojbeno proizlazi kako joj je kupoprodajnu cijenu od 50.000 tadašnjih dinara tuženik isplatio, što je svjedokinja potvrdila svojim potpisom na ugovoru. Svjedokinja pritom niti ne osporava da je potpisala ugovor te niti tvrdi da bi od tuženika ikad tražila isplatu kakvog ostatka kupoprodajne cijene, što bi bilo logično i životno da joj je tuženik ostao dužan. Sud nije povjerovao ovoj svjedokinji niti kada je granice uživanja od strane tužiteljica pokazala suglasno njihovim tvrdnjama jer to nije u suglasnosti sa dijelom njenog iskaza u kojem je potvrdila kako je nakon prodaje zemljišta tamo dolazio i mjernik koji je tuženiku pokazao granice čestice, a i mogao mu je pokazati jedino granice međe prema katastru imajući u vidu da tužiteljice tek u ovom postupku traže utvrđenje prava vlasništva na dijelu čestice temeljem dosjelosti, koji dio evidentno ne odgovara katastarskom stanju. Iskazu svjedoka S. K. sud nije povjerovao jer on tvrdi kako je u nekoliko navrata još u periodu 1968. godine zajedno s ocem tužiteljica I. F. rušio drva u njegovoj šumi te da se između šume I. F. i šume koja je sada u vlasništvu tuženika pružao put, koji se tamo nalazi i danas, a F. da mu je govorio kako upravo taj put predstavlja granice između tih čestica. Naime, spomenuti put ucrtan je u skicu izmjere geodetskog vještaka te je vidljivo kako navodi svjedoka o tome da bi spomenuti put predstavljao granicu između čestica ne odgovara pokazivanju nijednog od svjedoka koji je prisustvovao očevidu, a niti pokazivanju samih tužiteljica. Niti iskaz svjedokinje K. F. sud nije ocijenio objektivnim jer je navela kako svoja saznanja o predmetu spora i granicama čestica crpi iz pričanja članova njene obitelji, a njena svekrva je sestra majke tužiteljica, pa je evidentno kako je s njima u rodbinskim odnosima i zainteresirana za postizanje njihova uspjeha u ovoj parnici. Iskazu svjedokinje B. K. sud je povjerovao budući da je iskazivala uvjerljivo, iako neprecizno, što je i logično s obzirom da je zajedno sa svojim suprugom - tuženikom dolazila na predmetnu česticu prosječno svega dvaput godišnje, no i ova svjedokinja potvrdila je kako je nakon kupnje na predmetnu česticu došao mjernik koji je tuženiku pokazao granice međe. I iskaz svjedoka N. Š. sud je ocijenio vjerodostojnim jer je logično, uvjerljivo i detaljno opisao kako mu je tuženik nakon kupnje čestice pokazao granice međe, a da je došavši tamo prije desetak godina i sam uočio kako je tuženikova šuma posječena te su čak i panjevi izvađeni, a nakon toga je s lijeve strane čestice postavljena ograda na stupovima, i to upravo na čestici tuženika, dok su međašne oznake na hrastovima uklonjene jer je šuma posječena. Svjedok je prisustvovao i kada je sud utvrdio među prema pravičnoj ocjeni, no tvrdi kako to nije odgovaralo stanju uživanja.

 

10.              Iz iskaza tužiteljice M. M., čijem iskazu se pridružila i njena sestra B. D., proizlazi kako je do sporova s tuženikom došlo kada su one česticu koju su naslijedile od oca htjele podijeliti po pola pa su zbog toga angažirale mjernika i pozvale ostale međaše. Prema njenim tvrdnjama, na tom uredovanju, kojem je prisustvovao i tuženik koji je od njihove tete kupio zemljište, bilo je sve dogovoreno, no kada je to trebalo ovjeriti kod javnog bilježnika, tuženik je to odbio potpisati i od tada se među strankama vode razni sudski postupci. Prema njenim navodima, čestica tužiteljica nekad je bila šuma, a sada je to livada jer su šumu raskrčile i izvadile korijenje. Ranije su tamo kao međašne oznake postojali drveni stupići, no oni su s vremenom istrunuli, a nema više ni nekadašnjeg proreda između stabala u šumi, čega su se također držali kao međe. Tuženik pak u svom iskazu poriče da bi tužiteljice koristile površinu koja se pruža iza granice uređene međe, a iskazao je kako je svojedobno 2007. ili 2008. saznao da se na njegovom zemljištu nešto događa, pa je po dolasku iz Nj. tužio tužiteljice za smetanje posjeda jer je utvrdio da su raskrčile njegovo zemljište i ušle u njegov posjed. Iz njegova iskaza proizlazi i kako je nakon kupnje čestice 1973. angažirao mjernika S. Đ. koji mu je pokazao granice te međe. Svojedobno da je dobio obavijest kako općina ponovno mjeri zemljišta te je došavši tamo uočio više ljudi od kojih su neki nosili instrumente i pokazivali međe, no ispostavilo se da su prvenstveno htjeli riješiti zemljište između njega i tužiteljica. Nakon toga, uputili su ga u ured općine, pa potom i na sud, no konačno ništa konkretno nije riješeno. Iskaz tuženika sud je utvrdio vjerodostojnim budući da iz njega, kao i iz iskaza samih tužiteljica, a i iskaza M. J., proizlazi da je tuženik prilikom kupnje svoje čestice još 1973. angažirao mjernika koji mu je pokazao granice kupljene čestice koja je cijela u naravi predstavljala šumu, a da su tužiteljice prilikom krčenja svoje šume posjekle i dio šume na čestici tuženika, osim iz iskaza tuženika i svjedoka Š., proizlazi i iz izvješća o utvrđivanju postojećih međa od 20.06.2008. u kojem je konstatirano da je Đ. K. napomenuo kako je porušeno cca. 3m njegove šume, nakon čega je pokrenuo i postupak uređenja međe te potom i postupak radi smetanja posjeda zbog postavljanja ograde.

 

11.              Slijedom svega iznijetog, sud je zaključio kako tužiteljice u ovom postupku nisu dokazale da su dosjelošću stekle pravo vlasništva dijela čestice tuženika u površini koja prelazi granicu uređene međe na način kako su to zatražile tužbenim zahtjevom, odnosno u površini koja odgovara linijama A1-B1-C-D, i da međa između čestica stranaka ide linijom A1-B1, kako je to prikazano u skici vještaka mjernika iz ovosudnog predmeta R1-57/2012. Naime, odredbom čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 – dalje: ZVDSP) propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari (st. 1.), s time da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe nekretninu dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (st. 2.), samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (st. 3.), dok samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, stječe vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz st. 2. i 3. toga članka (st. 4.). Nadalje, odredbom čl. 18. st. 3. ZVDSP-a propisano je da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu taj posjed ne pripada. Sukladno spomenutim odredbama nepošten (nesavjestan) posjednik ne može steći vlasništvo nekretnine dosjelošću – ni redovnom ni izvanrednom, a budući se pravo vlasništva dosjelošću može steći samo (u smislu odredbe čl. 11. st. 1. ZVDSP-a) ako postoji samostalan posjed, dakle ako posjednik izvršava svoju faktičnu vlast na nekretnini kao da je vlasnik nekretnine (ako je imao tzv. vlasnički posjed), za zaključiti je da je pošteni posjednik onaj koji nije znao ili nije morao znati (niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati) da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati nekretninu.

 

12.              U konkretnom slučaju, ovaj sud je utvrdio kako su tužiteljice znale da im ne pripada pravo samostalno posjedovati sporni dio nekretnine tuženika, odnosno da im ne pripada pravo na posjed prijepornog dijela nekretnine tj. da isti dio nekretnine tuženika, ako su ga i posjedovale, nije njihov, jer su evidentno znale da je tuženiku međe kupljene čestice pokazao mjernik koji je mogao pokazati samo katastarsko stanje ali ne i stanje eventualno drukčijeg uživanja, na koje one, niti njihov prednik u to vrijeme ni na koji način nisu ukazivale. Nadalje, imajući u vidu da su tužiteljice nesporno (su)vlasnice k.č.br. 1632/1 koja je upisana u zemljišne knjige u površini od 562 čhv te da međa sa južnom česticom od njihove (k.č.br. 1632/2) nije sporna, nije niti logično, a niti životno da bi tužiteljice doista bile u posjedu ukupne površine od čak 781 čhv, kako bi to proizlazilo iz snimke sa izmjerenim površinama M. L. od 03.07.2008. prema njihovom kazivanju (list 127). Iz situacije (list 128) proizlazi naprotiv da su tužiteljice sječom šume i postavljanjem ograde zadrle duboko u posjed tuženikove čestice k.č.br. 1631/2, kako to tuženik i tvrdi tijekom ovog postupka, a zbog čega je i reagirao podnoseći nakon toga prijedlog za uređenje međe i tužbu radi smetanja posjeda. Slijedom toga, tužiteljice prema utvrđenju ovog suda u smislu naprijed navedenih zakonskih odredbi nisu dokazale osnovanost svog tužbenog zahtjeva, zbog čega je sud, ne upuštajući se u izvođenje dokaza predloženih na posljednjem ročištu za glavnu raspravu, koje je odbio kao nepotrebne za donošenje meritorne odluke, tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan i odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

 

              13. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na trošak zastupanja tuženika po odvjetniku, odmjeren prema vrijednosti predmeta spora i priloženom troškovniku, sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tako je tuženiku za sastav odgovora na tužbu i tri obrazložena podneska (10.07.2015., 10.01.2017. i 03.10.2017.) i pristup punomoćnika na pet ročišta (30.10.2014., 12.02.2015., 18.01.2019., 25.02.2021. i 14.06.2021.) te očevid po tbr. 8/1, 9/1 i 9/7 tarife priznato po 100 bodova, za sastav tri neobrazložena podneska (27.10.2015., 05.09.2017. i 24.02.2021.) po tbr. 8/3 priznato je po 25 bodova te je za pristup na ročište za objavu presude po tbr. 9/3 priznato 50 bodova, što ukupno iznosi 1125 bodova ili 11.250,00 kn prema vrijednosti jednog boda od 10,00 kn po tbr. 50. tarife. Ovaj iznos valjalo je uvećati za njih 25% na ime pripadajućeg PDV-a, te za materijalni

 

 

 

trošak tuženika u vidu tri putne autobusne karte u protuvrijednosti 76 EUR tj. 570,00 kn prema priloženom računu, što ukupno čini parnični trošak tuženika od 15.772,50 kn, koliko mu se ovom presudom i dosuđuje, a tužiteljicama stavlja na teret plaćanja.

 

U Sesvetama 22. srpnja 2021.

                                                                                                                                            S U D A C

                                                                                                                                        Irena Čabrijan, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

              Protiv ove presude može se uložiti žalba u roku od 15 dana, računajući od dana dostave iste. Žalba se predaje putem ovoga suda županijskom sudu, u elektroničkom obliku, putem informacijskog sustava.

 

 

DNA:

1. pun. tužitelja
2. pun. tuženika