Broj: Kž 337/2018-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljene I. B., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenice podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 24. srpnja 2018. broj Kov-14/2018-7, o produljenju primjene mjera opreza nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 29. kolovoza 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljene I. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Sisku, nakon podignute optužnice protiv okrivljene I. B., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11, pod točkom 1. izreke, na temelju članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., dalje: ZKP/08), okrivljenici je produljena primjena mjera opreza zabrane približavanja oštećenom djetetu R. T. na udaljenost ne bližu od 50 metara, kao i zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s oštećenim djetetom R. T. Pod točkom 2. izreke odlučeno je da naložene mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti (pravilno: izvršnosti) presude te da će sud po službenoj dužnosti svaka dva mjeseca ispitati postoji li i dalje potreba za njihovom primjenom. Nadalje je pod točkom 3. izreke određeno, na temelju članka 100. stavka 2. ZKP/08, da mjere opreza izvršava Policijska postaja S., dok je pod točkom 3. izreke okrivljenica upozorena da će u slučaju nepridržavanja mjera, iste biti zamijenjene istražnim zatvorom.

Protiv tog rješenja žalbu je podnijela okrivljenica po branitelju M. J., odvjetniku iz S., ne navodeći izričito žalbene osnove, uz prijedlog da ovaj drugostupanjski sud pobijano rješenje ukine.

Žalba nije osnovana.

Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve odlučne okolnosti koje kod okrivljene I. B. upućuju na postojanje iteracijske opasnosti, a potom je osnovano zaključio da se ta opasnost i nadalje može svrhovito otkloniti primjenom mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. ZKP/08.

Naime, protivno žalbenom navodu kojim se ističe da okrivljenica „nije ostvarila biće kaznenog djela za koje ju se tereti…“, pa da stoga „nema ni osnove da se protiv iste vodi kazneni postupak…“, s pravom prvostupanjski sud ocjenjuje da dostatan stupanj osnovane sumnje o počinjenju okrivljenoj I. B. terećenog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11, proizlazi iz optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Sisku od 17. srpnja 2018. godine broj K-DO-5/2018 i dokaza na kojima se optužnica temelji. Ovo osobito sagledavajući zapisnik o ispitivanju svjedoka – djeteta R. T. koji, ispitan na dokaznom ročištu, detaljno opisuje u koliko je navrata i s kojim ciljem dolazio u kuću okrivljenice, kojoj je rekao koji razred, koje škole, pohađa. Time je ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka. 1. ZPK/08 za primjenu mjere istražnog zatvora, podredno i za njegovu zamjenu blažom mjerom, konkretno mjerama opreza.

Nadalje, osnovano prvostupanjski sud nalazi da na strani okrivljene I. B. postoje one osobite okolnosti koje upućuju na konkretno predvidivu opasnost od ponavljanja djela. Naime, okrivljenica je osnovano sumnjiva da bi, uglavnom u vrijeme vikenda, svjesna njegove dobi, prodavala drogu marihuanu djetetu R. T., koji u vrijeme počinjenja još nije imao ni navršenih 16 godina. Imajući u vidu izložene okolnosti djela te povezujući iste s činjenicom da se, prema inkriminaciji, ovakvo postupanje okrivljenice više puta ponavljalo, to i ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da, za sada, na strani okrivljenice postoje okolnosti koje opravdano upućuju na zaključak o postojanju iteracijske opasnosti, na koji zaključak ni na koji način ne utječu žalbeni navodi o tome da je „oštećenik ispitan i da je od dana eventualnog inkriminiranog događaja pa do danas proteklo više mjeseci…“.

Međutim, vodeći računa o dužnosti primjene blaže mjere kojom je moguće ostvariti svrhu, konkretno sprječavanje opasnosti od ponavljanja djela, propisanoj odredbom članka 95. stavka 1. ZKP/08, uz uvažavanje činjenice da okrivljena I. B., sada u dobi od 45 godina, do sada nije kazneno osuđivana, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je protiv okrivljenice dostatno, no, i nadalje potrebno primjenjivati mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. ZKP/08, na način pobliže određen u izreci pobijanog rješenja. Upravo provođenjem ovih mjera ostvarit će se svrha koja bi se postizala istražnozatvorskom mjerom iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, zbog čega je zakonito i osnovano okrivljenici produljena primjena uvodno naznačenih mjera opreza.

S obzirom na to da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti je ispitivanjem istog, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08, trebalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 29. kolovoza 2018.