Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
RJEŠENJE
Općinski sud u Splitu, po sucu toga suda Anti Božinoviću, kao sucu pojedincu,
u pravnoj stvari tužitelja pod 1. S.S. J., iz T, OIB:….., , zastupanoga po punomoćnici D.K., odvjetnici u S i pod 2. J. G. iz Z, J., OIB: ….., protiv tuženika pod 1.
J.Ć. pok. P. iz T, , OIB: ….., i pod 2. S.Ć. pok. P. iz T., , OIB: ….., oba
zastupana po punomoćnici D.T.-K., odvjetnici u S., radi uspostave
prijašnjega stanja, te u pravnoj stvari protutužitelja pod 1. J. Ć. pok. P iz T., OIB: ….. pod 2. S.Ć. pok. P. iz T., OIB: ….., pod 3. I. Ć. iz J.,, OIB: ….. i pod 4. T.Ć., iz
Z., OIB: ……., svi zastupani po punomoćnici D.T.- K. odvjetnici u S, protiv protutuženika pod 1. S.S.J., iz T., OIB: ….., zastupanoga po punomoćnici D.K., odvjetnici u S. i pod 2. J.G. iz Z, OIB:…, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dne
18. lipnja 2021. god. u nazočnosti tužitelja-protutuženika pod 1., zamj. njegova
punomoćnika te punomoćnika tuženika-protutužitelja, dne 22. srpnja 2021. god.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"Dužan je tuženik P.Ć. zvani "Č" iz T. uspostaviti
prijašnje stanje prolaza, provoza i progona koji je označen na skici
premjeravanja mjernika D.J. označenu na skici premjeravanja
slovima A1-B1-C1-D1, kao i ukloniti betonski prostor označen na skici
poviše tako ucrtane betonske kosine, te ukloniti željeznu kapiju
postavljenu na točkama I-J (sve prethodno označeno na čest. zem.
2191/4 k.o. Č.), te se ubuduće kloniti svake radnje kojom bi se
onemogućavalo korištenje odnosnog prolaza za pristup tužitelju S.S. na čest. zem. 2187/3 k.o. Č., te su dužni tuženici
naknaditi tužitelju S.S. trošak postupka sa zakonskom zateznom
kamatom od dana presuđenja pa do isplate, sve to u roku od 15 dana i
pod prijetnjom ovrhe."
II. Prihvaća se kao osnovan protutužbeni zahtjev koji glasi:
"Protutuženiku S.S. ne pristoji pravo prolaza dvorištem
protutužitelja, a označenim kao čest. zem. 2191/4 k.o. Č., a posebice
ne i prostorom označenim slovima A1-B1-C1-D1-A1, sve prikazano na skici
premjeravanja mjerničkog vještaka D.J. iz rujna 2005. god. pak
se je slijedom toga taj protutuženi dužan kloniti bilo kakvog pačanja ili pak
prisizanja u navedeni prostor i dvorište vlasnosti protutužitelja, a sve to u roku
od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je tužitelj pod 2. J.G. povukao tužbu u odnosu na
tužene pod 1. J.Ć. i pod 2. S. Ć. te da su
protututužitelji J. Ć. S. Ć. , I. Ć.. i T. Ć.
povukli protutužbu u odnosu na protutuženika pod 2. J. G..
II. Utvrđuje se da su protutužitelji pod 3. I. Ć. i pod 4. T. Ć.
povukli protutužbu i u odnosu na protutuženika pod 1. S. S..
III. Nalaže se tužitelju – protutuženiku pod 1. , u roku od 15 dana i pod
prijetnjom ovrhe, naknaditi tuženima – protutužiteljima pod 1. i 2.
parbeni trošak u iznosu od 18.389,00 kn, uvećan za zakonske zatezne
kamate koje na taj iznos teku od 22. srpnja 2021.god. do isplate po
stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu
dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Obrazloženje
Tužitelji S. S. i M. G. utužili su P. Ć. radi uspostave
prijašnjeg stanja prolaza koji vodi do njihove nekretnine čest. zem. 2187/2 k.o.
Č., pristupnim putom koji ide od asfaltnog puta kroz mjesto T. i dijelom
prolazi između stambenih zgrada tuženika P. Ć. i M. B. zvanog
M.. Tužitelji su tvrdili da su vlasnici i posjednici nekretnine čest. zem. 2187/2
k.o. Č., koju da su kupili od ranijeg vlasnika M. Č. pok. G., a koji da
je uvijek koristio navedeni put do te svoje nekretnine. Međutim, tuženik P. Ć.
da je na dijelu toga puta izgradio betonsku stubu i postavio željeznu kapiju, čime da
je onemogućio tužiteljima prolaz i provoz do njihove nekretnine. Stoga je postavljeni
tužbeni zahtjev tužitelja S. S. i M. G., koji su tijekom postupka precizirali
u skladu s rezultatima obavljenih očevida i njihovih novoformiranih nekretnina
nastalih parcelacijom zajedničke i čest. zem. 2187/2 i to nekretnine tužitelja S.
S. pod novom oznakom čest. zem. 2187/3, te nekretnine tužiteljice M. G.
čija nekretnina je zadržala raniju oznaku čest. zem. 2187/2.
Tijekom postupka je tuženik P. Č. ustao tužbom protiv S. S. i
M. G., radi utvrđenja nepostojanja utuženog prava prolaza. Njegova tužba
zaprimljena je pod pol. br. P-447/93, pa su dva parnična predmeta spojena radi
zajedničkog raspravljanja i donošenja jedinstvene odluke budući da se radi o istim
strankama i sporu koji se odnosi na iste nekretnine. Naime, protutužitelj P. Č.
tvrdio je da tuženima S. S. i M. G. ne pripada pravo prolaza jer da ga nisu
stekli na niti jedan zakonom određeni način. Osim toga istaknuo je da je takvo pravo,
sve da je i postojalo, prestalo nevršenjem dulje od 15 godina. Nadalje, tvrdio je da je
zemljište protutuženika poljoprivredno zemljište koje je tu svrhu izgubilo jer je sada
građevinsko na kojem je izgrađena kuća, te su u svrhu pristupa svojim nekretninama
protutuženi izgradili sasvim novi pristupni put. Zbog toga služnost sve i da je
postojala, je prestala, a radi promjene karaktera zemljišta, jer se više ne može
razlučiti kada protutuženi prolaze radi obrade zemlje, a kada idu u kuću. Stoga je
postavljen protutužbeni zahtjev kojim P. Ć. traži da se utvrdi da tuženima ne
pripada utuženo pravo, a na teret njegovog dvorišta, te podredno da se to pravo
ukine, jer da je prestalo nevršenjem, odnosno zato što tuženi imaju drugi pristupni put
i jer je zemljište tuženika od poljoprivrednog postalo građevinsko.
U postupku je protutužba proširena subjektivno od strane novih protutužitelja i
to J. Ć., S. Ć., I. Ć. i T. Ć.. Novi protutužitelji su
tvrdili da je supruga protutužitelja P. Ć., sada pok. A. Ć., bila
suvlasnica nekretnine-poslužnog dobra, dvorišta kojim prolazi prijeporni put, a da su
nju, temeljem rješenja o nasljeđivanju br. O-294/86, nasljedili njezini sinovi J. i
S. te unuci I. i T., kao i suprug P. Ć. tj. protutužitelj. Stoga da
imaju interesa pridružiti se proututužbi P. Ć..
Protutuženi su se usprotivili postavljenom tužbenom zahtjevu, a sud je
dopustio subjektivno proširenje protutužbe na navedeni način.
Tijekom postupka prvostupanjski sud je u više navrata presudio u postupku, ali
je drugostupanjski sud odnosno Vrhovni sud Republike Hrvatske prvostupanjske
presude ukinuo i predmet vratio na ponovno suđenje.
U podnesku od 10. veljače 2006. god. tužitelji S. S. i M. G. konačno su precizirali tužbeni zahtjev s ispravkom na ročištu od 16. ožujka 2006. god.
Protutuženi su svoj protutužbeni zahtjev te podredne zahtjeve konačno precizirali u podnesku predanom sudu na ročištu od 16. ožujka 2006. god.
U tijeku postupka preminula je tužiteljica-protutužena pod 2. M. G., a
postupak iza nje preuzeo je njezin nasljednikom, suprug J. G.. On je, u
podnesku od 02. travnja 2021. god. povukao tužbu protiv tuženika J. Ć. i
S. Ć., ističući da nema interesa za vođenje predmetnoga postupka.
Tuženi-protutužitelji pod 1. i 2., kao i protutužitelji pod 3. i 4., povukli su
protutužbu u odnosu na tužitelja-protutuženika pod 2. J. G., a tuženi-
protutužitelji pod 1. i 2. nisu se protivili povlačenju tužbe u odnosu na njih. Tužitelj-
protutuženik pod 2. J. G. nije se protivio povlačenju protutužbe u odnosu na
njega. Sud je stoga u toč. I. izreke rješenja utvrdio povlačenje tužbe tužitelja pod 2. u
odnosu na tužene te povlačenje protutužbe u odnosu na tužitelja-protutuženika pod
2.
U tijeku postupka preminuo je i tuženik-protutužitelj pod 1. P. Ć.. Njega
su naslijedili nasljednici S. Ć. i J. Ć., sinovi, koji su već bili stranke
u postupku i koji su preuzeli parnicu iza njegove smrti.
Tijekom postupka izvedeni su dokazi očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje
vještaka mjernika D. G. i D. J. te pregledom njihovih nalaza i
mišljenja sa skicama, preslušani su svjedoci M. B., I. Č., J. D.,
N. D., M. B., A. J., K. J., M. Č.-P., S.P., L. P., A. S.., M. R., Z. R., Š. Č., N. S.., P. Ć., A. B., A. N.., I. B.. i B. L., stranke S. S. i P. Ć., pregledan je spis Sekretarijata za
privredu Općine S., Odsjeka za stambeno-komunalne poslove, urbanizam,
građevinarstvo i zaštitu čovjekove okoline klasa UP/1-361-03/92-04/33, UR.BR.2175-
06-02-92-2, spisi Općinskoga suda u Splitu br. P-582/87 I-636/89, ekspropriacioni
elaborat ceste T.- C. P., spis Općinskog sekretarijata za opću upravu u S.
br. UP/I-02-01-1570/79, obavljen je uvid u prijavu šumske štete Š. S.. br.
19/90, pregledan je zemljišno knjižni izvadak za čest. zem. 2187/2, 2187/3 i 2191 sve
k.o. Č., fotografije s oznakom T. n. C. te ostale fotografije priložene
spisu.
Očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika D. G. i
D. J., koji su izradili i skice premjeravanja, identificirane su nekretnine
stranaka i to kako prijeporna nekretnina koja je predstavljala dio čest. zem. 2191
odnosno u konačnici čest. zem. 2191/4 k.o. Č., tako i nekretnine tužitelja pod
1. S. S., čest. zem. 2187/3 i tužiteljice pod 2. M. G. odnosno sada J.
G., označena kao čest, zem. 2187/2. Identificirana je i nekretnina koja u naravi
predstavlja put kojega je formirao tužitelj pod 1. na dijelu čest. zem. 2185 k.o.
Č., a u svrhu dovoženja građevinskoga materijala za izgradnju kuće na
njegovoj čest. zem. 2187/3. Utvrđeno je da su na dijelu prostora kojim se s javnoga
puta 2301/1, koji vodi kroz mjesto T., pa do nekretnina tužitelja, izgrađene dvije
stube s betoniranim prostorom, i to na dijelu čest. zem. 2191, što je sve označeno na
skici premjeravanja mjernika D. G. od 22. travnja 1988. god. Zbog
izgrađenih stuba i betoniranog prostora tim je pristupom nemoguće provoziti. Nadalje
je prilikom očevida utvrđeno da su na prostoru kojim se u produžetku stuba pristupa
do nekretnina tužitelja, mjestimično vidljivi tragovi provoza, a samo mjestimično gdje
je teren neplodan takvi tragovi nisu vidljivi. Također je utvrđeno da je na granici
između javnoga puta 2301/1 i prijepornog prostora postavljena željezna kapija-vrata,
koja su otključana i bez brave. Očevidom je utvrđeno i da se do nekretnina tužitelja
može pristupiti pješice i kolima makadamskim putom preko čest. zem. 2185 k.o.
Č., dio kojeg puta je tužitelj pod 1. sam formirao, s tim da je taj pristup otežan
jer je neravan i u usponu. Pristupajući tim putom do nekretnina tužitelja, a gledajući
od samog središta mjesta T., treba prijeći put od oko 3500 metara, dočim je put, a
dio kojega predstavlja i prijeporni put, te koji vodi od javnoga puta 2301/1 kroz mjesto T. pa do nekretnina tužitelja dugačak oko 200 metara.
Uvidom u zemljišno-knjižni izvadak utvrđeno je da je čest. zem. 2187/3
upisana kao vlasništvo ranije tužiteljice pod 2. M. G., a čest. zem. 2187/3 kao
vlasništvo tužitelja pod 1. S. S.. Upisi navedenih prava vlasništva izvršeni su
u skladu s presudom Općinskoga suda u S. br. P-282/87 od 21.prosinca 1987.
god., a kako to proizlazi iz spisa istoga suda br. P-582/87. Čest. zem. 2191 k.o.
Č. bila je upisana kao vlasništvo M. B. pok. I. iz T.. U sudskom
postupku vođenom na Općinskom sudu u S. br. P-354/05, pravomoćnom
presudom od 04.01.2010. god. te zatim dopunskim rješenjem o nasljeđivanju
Općinskoga suda u S., stalne službe u S. br. O-519/10 od 01.09.2015. god iza
smrti ranijeg tuženika pod 1. P. Ć., kao vlasnici na čest. zem. 2191/4 k.o.
Č. upisani su sadašnji tuženi-protutužitelji pod1. J. Ć. i pod 2. S.
Ć., svaki za po ½ dijela.
U postupku je, pregledom dokumentacije priložene spisu, utvrđeno da je
tužitelju pod 1. S. S. dozvoljena izgradnja stambenoga objekta na čest. zem.
2187/3 k.o. Č., nakon što je prethodno izvršena promjena namjene te
nekretnine od poljoprivredne u građevinsku, s pristupnim putom i to upravo onim
dijelom kojega je formirao sam tužitelj pod 1. na dijelu čest. zem. 2185 (proizlazi iz
spisa Sekretarijata za privredu Općine S. klase UP/I-361-03/92-04/33, Urbr. 2175-
06-02-92-2). Tužitelj pod 1. platio je i naknadu za posječenu šumu s dijela tako
formiranog puta, što proizlazi iz Prijave šumske štete Š. S.. br. 19/92.
Prema spisu Općinskog Sekretarijata za opću upravu u S. klasa UP/I-0201-
1374/78, kojem spisu prileži Ekspropriacioni elaborat, stranci P.Ć., ovdje
prvotnom tuženiku, ekspropriran je za izgradnju ceste T.-C. P. dio čest. zem.
2191 k.o. Č. u površini od 4 m2 rješenjem od 16.prosinca 1978.god., koje je
rješenje poništeno rješenjem istog Sekretarijata od 31.studenoga 1979. god.
Prijeporno je između stranaka pripada li tužitelju S. S. pravo prolaza i
provoza preko nekadašnje čest. zem. 2191 k.o. Č., odnosno sada čest. zem
2191/4 k.o. Č., koji je dio označen na skici premjeravanjem mjernika D.
J. iz rujna 2005. god. A1-B1-C1-D1, a slijedom toga jesu li tuženici pod 1. i
2. dužni uspostaviti prijašnje stanje na način da poruše betonsku kosinu označenu
navedenim slovima i uklone betonski prostor i željeznu kapiju postavljenu na točkama
I-J. Prijeporno je također je li eventualno pravo tužitelja prestalo nevršenjem ili
stjecajem druge putne veze, odnosno uslijed prenamjene nekretnine do koje se tim
putem pristupalo i to baš prenamjenom od poljoprivredne u građevinsku.
Prema odredbi čl.51. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima
(Narodne novine 53/91, dalje: ZOVO), stvarna služnost zasniva se pravnim poslom,
odlukom državnog tijela i dosjelošću.
Tužitelj je u postupku bio dužan dokazati da je stekao služnost prava prolaza i
provoza preko predmetne nekretnine. Nije tvrdio da je to pravo stekao pravnim
poslom ili odlukom državnog tijela već je tvrdio da je služnost stekao dosjelošću.
U postupku je bilo prijeporno jesu li raniji tuženik-protutužitelj P. Ć.
odnosno njegovi sljednici vlasnici predmetne nekretnine. Napokon je pravomoćnom
odlukom u predmetu Općinskoga suda u S. br. P-354/05 od 04.01.2010. god.
utvrđeno da je vlasnik čest. zem. 2191/4 k.o. Č. raniji tuženik-protutužitelj
P. Ć. odnosno danas njegovi sljednici, tuženi-protutužitelji pod 1. i 2.
Dio svjedoka preslušanih u postupku naveli su da se tužitelj-protutuženik pod
1. koristio predmetnom česticom radi prolaza i provoza i to u svrhu obrađivanja svoje
nekretnine, a dio svjedoka je navodio da ga nisu viđali da predmetnu česticu koristi
kao služnost. Dakle, iz iskaza jednog dijela svjedoka moglo bi se zaključiti da je
tužitelj-protutuženik prolazio i koristio česticu tuženika-protutužitelja za provoz dok bi
se iz iskaza ostalih svjedoka moglo zaključiti suprotno.
Iz iskaza svjedoka B. L. proizlazi da je njegov otac I. prostor koji
sada predstavlja čest. zem. 2191/4 prodao P. Ć. još 1962. god. te da se tuda
nije moglo prolaziti, provoziti niti progoniti stoku jer se radilo o uskom prolazu. Iz
sadržaja eksproprijacionog elaborata ceste T.-C. P. br. Pr 22/77, koji prileži
spisu, proizlazi da prijeporni dio preko kojega tužitelj-protutuženik traži provoz
predstavlja još od davnina dvorište kuće P. Ć.. Uz to treba navesti da iz skice
vještaka D. J. (list 67 spisa) proizlazi da je jedan dio prijepornoga puta
širok svega 0,70 m i da predstavlja pješačku stazu. Sve ovo ukazuje na to da tužitelj-
protutuženik pod 1. nije mogao zasnovati pravo služnosti prolaza, provoza i progona
na prijepornom dijelu predmetne čestice, a koje je vlasnik još od 1962. god. P.
Ć. odnosno njegovi sljednici, tuženi-protutužitelji pod 1. i 2. Naime, nije se moglo
zasnovati navedeno pravo služnosti na prijepornom dijelu čestice, a koje zahtijeva
veću širinu prostora od onoga koje ono stvarno predstavlja. Ovakvo utvrđenje
potvrđuju i oni svjedoci koji su u svojim iskazima navodili da nisu viđali tužitelja-
protutuženika pod 1. da se koristi pravom služnosti preko predmetne čestice.
Tužitelj-protutuženik pod 1. nije u postupku uspio dokazati da je pravo
služnosti prolaza, provoza i progona na predmetnoj čestici u vlasništvu tuženika-
protutužitelja stekao dosjelošću. Nije prijeporno da to pravo nije stekao pravnim
poslom niti odlukom državnog tijela. Dakle, tužitelj-protutuženik nije dokazao da je po
bilo kojoj osnovi propisanoj odredbom čl.51. ZOVO-a zasnovao pravo služnosti na
predmetnoj nekretnini. Treba navesti da tužitelj-protutuženik ima mogućnost pristupa
svojoj nekretnini drugom putnom vezom, što proizlazi iz nalaza vještaka, pa mu nije
neophodno imati pravo služnosti pristupa i preko nekretnine tuženika.
Radi navedenoga tužitelj-protutuženik neosnovano traži od tuženika da poruše
betonsku kosinu i uklone betonski prostor i željeznu kapiju s predmetne čestice zbog
čega je njegov tužbeni zahtjev odbijen. S druge strane protutužitelji osnovano traže
utvrditi da tužitelju-protutuženiku pod 1. ne pristoji pravo prolaza njihovim dvorištem
odnosno prijepornim dijelom čest. zem 2191/4 k.o. Č., pa je njihov
protutužbeni zahtjev prihvaćen.
Budući da je prihvaćen protutužbeni zahtjev, sud nije odlučivao o podrednim
zahtjevima protutužitelja.
Odbijeni su prijedlozi stranaka za ponovnim izlaskom na očevid i novim
vještačenjem kao suvišni i nepotrebni jer je sud smatrao da su u postupku izvedeni
svi potrebni dokazi, a da bi se mogla donijeti zakonita odluka.
Ističe se da nije osnovan prigovor tuženika – protutužitelja presuđene stvari u
odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim se traži uklanjanje željezne kapije postavljane
na točkama I-J na čest. zem. 2191/4. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske
rješenjem je od 12. siječnja 1991. godine ukinuo drugostupanjsku presudu br. Gž-
1444/89 od 8. rujna 1989. godine i prvostupanjsku presudu br. P-591/87 od 7.
prosinca 1988. godine u dijelu u kojemu je ta presuda bila potvrđena, dakle u onom
dijelu kojim je odbijen tužitelj sa zahtjevom za uklanjanje željezne kapije, te je i o tom
dijelu tužbenoga zahtjeva valjalo raspravljati i odlučiti u nastavku postupka. Međutim,
iz obrazloženih razloga tužbeni zahtjev je odbijen.
Odluka o trošku postupka donesena je temeljem odredbe čl. 154. st. 1.
Zakona o parničnom postupku.
Tuženima-protutužiteljima pod 1. i 2. priznat je trošak za sastav odgovora na
tužbu i pristup na 25 ročišta po 4 boda, za pristup na 6 ročišta po 40 bodova, za
sastav žalbe 5 bodova, za pristup na 11 ročišta po 100 bodova, za pristup na 2
ročišta po 25 bodova i za sastav 2 podneska po 100 bodova, ukupno 1699 bodova.
Taj broj je uvećan zbog zastupanja dvije osobe, sukladno Tbr. 36, za 10 %, te je
tuženima-protutužiteljima konačno priznato 1838,9 bodova. Pomnoženo s
vrijednošću boda, prema važećoj OT, to je dalo iznos dosuđenoga troška tužiteljima-
protutuženima od 18.389,00 kn.
U Splitu, 22. srpnja 2021.god.
S U D A C
ANTO BOŽINOVIĆ, v.r.
NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se
podnosi županijskom sudu, putem ovoga suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od
dana objave i uručenja prijepisa odluke.