1                             Poslovni broj: I Kž-196/2021-4

 

Poslovni broj: I Kž-196/2021-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K A   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Snježane Hrupek-Šabijan, predsjednice vijeća, te Željka Horvatovića i Marije Balenović članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. K. zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnijetoj protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 8. lipnja 2021., broj K-4/2021, u sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I.Odbija se žalba optuženog D. K. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

1.1. Pobijanom presudom optuženi D. K. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela ubojstva iz članka 110. KZ/11., činjenično i pravno opisanog kao u izreci presude, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvanaest godina.

 

1.2. Na temelju članka 54. KZ/11., optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. prosinca 2020. pa na dalje.

 

1.3. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), oštećena S. V. s imovinskopravnim zahtjevom upućena je u parnicu.

 

1.4. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08., optuženik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08., kao i nagrade i nužnih izdataka za branitelja koji mu je postavljen po službenoj dužnosti.

 

2.1. Protiv ove presude žalbu je pravodobno podnio optuženi D. K., osobno i po branitelju Z. H., odvjetniku u S. B..

 

2.2. U žalbi koju je osobno podnio optuženik nije naveo žalbenu osnovu zbog koje pobija prvostupanjsku presudu, međutim, iz sadržaja žalbe nesporno proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s tim da u žalbi nije stavio prijedlog kakvu bi odluku povodom podnesene žalbe trebao donijeti ovaj drugostupanjski sud.

 

2.3. U žalbi koju je optuženik podnio po branitelju odvjetniku Z. H., isti prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, predloživši da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da mu se izrekne blaža kazna.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnijet.

 

4. Spis je, u skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Budući da žalbe koje je optuženik podnio osobno kao i ona koju je podnio po branitelju, sadrže gotovo identične razloge, obje žalbe će se uzeti i ispitati kao jedna jedinstvena žalba.

 

7. U odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje

 

 

7.1. Osnovni prigovor koji optuženik iznosi i obrazlaže u okviru ove žalbene osnove se svodi na tvrdnju da je prvostupanjski sud, na temelju izvedenih dokaza, pogrešno utvrdio da je počinio kazneno djelo ubojstva iz članka 110. KZ/11., a ustvari, kako to navodi u žalbi, do toga da je A. R. izbo nožem došlo je jer ga je R. kritičke zgode napao, pa je tim napadom, bez svoje krivnje doveden, u stanje jake razdraženosti uslijed koje je istog usmrtio. Smatra da nije počinio kazneno djelo ubojstva iz članka 110. KZ/11. za koje ga je prvostupanjski sud proglasio krivim, već da su se u njegovim radnjama ostvarila obilježja kaznenog djela usmrćenja iz članka 112. stavka 1. KZ/11.

 

7.2. Za ovaj drugostupanjski sud nije prihvatljiva prethodno iznesena tvrdnja optuženika.

 

7.3. Naime, na temelju onog što je optuženi D. K. naveo u svojoj obrani koju je iznio na raspravi od 8. lipnja 2021., i onog što je s tim u vezi naveo u obrani koju je iznio pred državnim odvjetnikom 1. siječnja 2021., te dovodeći u vezu tu obranu s izvedenim personalnim i materijalnim dokazima, prvostupanjski sud je, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispravno utvrdio da je optuženik počinio inkriminirano kazneno djelo iz članka 110. KZ/11.

 

7.4. U odnosu na razloge zbog kojih je optuženi D. K. A. R. 30. prosinca 2020. oko 21,00 sat, u njegovoj kući u Š. C. kbr …, nakon što je s njim došao u verbalni sukob i međusobnog naguravanja, više puta uboo na način da mu je kuhinjskim nožem dužine 33 centimetra, čija je oštrice duga 20 cm, zadao dvadeset i pet uboda u predio glave, vrata, trbuha i grudnog koša, te mu nanio osobito teške tjelesne ozljede uslijed kojih je A. R. preminuo, optuženi D. K. u svojoj obrani na raspravi od 8. lipnja 2021. je iskazao slijedeće: „ U jednom trenutku A. R. mi je rekao da će me ugristi i krenuo je mene. Ja sam ga odgurivao. U naguravanju puklo je staklo na vratima. To staklo me porezalo po ruci i ozlijedilo, a A. je i dalje išao na mene. Tada sam ja uzeo nož i izbo A. R..“

 

7.5. Međutim, u pogledu istog tog događaja, u svojoj obrani koju je iznio pred državnim odvjetnikom, optuženik je iskazivao drukčije te je s tim u vezi naveo …“da su se on i A. R. porječkali, a A. je rekao da će ga ugristi te ga je i pokušao ugristi za vrat, a on ga je odgurnuo i potom je došlo do naguravanja između njih dvojice. Pri tome nije bilo zadavanja udaraca niti su jedan drugog ozlijedili. Prilikom naguravanja je došlo do razbijanja stakla na vratima a komad razbijenog stakla ga je porezao po ruci. Tada je „popizdio“ i uzeo prvi veliki nož s radne površine kuhinje te je njime izbo A. R..“

 

7.6. Analizirajući vjerodostojnost onog što je u pogledu inkriminiranog kaznenog djela optuženik naveo u svojoj obrani na raspravi, prvostupanjski je sud ispravno zaključio „kako nije logično da bi A. R., kao šezdesetpetogodišnjak, prijetio okrivljeniku koji je dvadesettrogodišnjak, u punoj fizičkoj snazi, posebno ne na način da će ga ugristi.“ Za ovakav zaključak sud je imao i dodatno uporište u onom što je u svom iskazu navela svjedokinja I. G., kćerka A. R.. Naime, ova svjedokinja je iskazala da njezin otac zadnjih 3-4 godine nije imao zube i nije nosio zubnu protezu pa nije imao čime ugristi optuženika. Iskaz svjedokinje G. sud je ispravno cijenio kao istinit jer u pogledu okolnosti o kojima je svjedočila, nije imala razloga neistinito iskazivati.

 

7.7. U kontekstu onog što se između optuženika i A. R. događalo prije nego mu je optuženik nožem zadao ubode u tijelo, vrlo su bitni iskazi svjedoka T. M. s kojim je A. R. kontaktirao neposredno prije počinjenja inkriminiranog kaznenog djela, kao i onog što je s tim u vezi iskazao svjedok M. M..

 

7.8. U svom svjedočkom iskazu T. M. je naveo da je 30. prosinca 2020. u 20,33 sata na mobitel primio SMS poruku „T. imamo problem, D. je kod mene, rekao bi da je prikupio. Ako možeš dođi što prije do mene“. Tada nije znao da mu je tu poruku poslao A. R. jer nije imao upisan njegov telefonski broj, međutim, kasnije je shvatio da je to njegova poruka jer je s R. telefonski kontaktirao u 20,41 sat. Svjedok je naveo da ga je R. tada pitao je li pročitao poruku i zamolio ga je da dođe do njega, na što mu je on odgovorio da će o tome obavijestiti M. M. (bratića od optuženika), jer je smatrao da on ima najbolji utjecaj na optuženika. Svjedok M. M. je potvrdio da ga je 30. prosinca 2020. u 20,42 sata T. M. nazvao i rekao mu da A. R. ima problema s optuženim D. K., njegovim bratićem, te je predložio da njih dvojica odu k R. i vide o čemu se radi, međutim, on u to vrijeme nalazio na poslu i nije to mogao učiniti.

 

7.9 Prema tome, iz iskaza svjedoka M. i M., koje je prvostupanjski sud ispravno cijenio kao iskrene i istinite, nedvojbeno proizlazi da se A. R. zbog ponašanja optuženika kritične zgode osjećao ugrožen pa je iz te situacije pokušao naći izlaz tako što se slanjem SMS poruke i telefonskim pozivom obratio za pomoć T. M. i zamolio ga da dođe k njemu, a uviđajući ozbiljnost njegova položaja M. je o tome obavijestio M. M. smatrajući da bi on, kao bratić, mogao utjecati na optuženika.

 

7.10. Kraj takvog stanja stvari, nakon što je vrlo temeljito i savjesno analizirao izvedene personalne dokaze, prvostupanjski sud, i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, ispravno nije poklonio vjeru onom što je optuženik naveo u svojoj obrani na raspravi, iz koje obrane bi proizlazilo da ga je žrtva A. R. kritične zgode napao i da je tom prilikom od sebe odbijao njegov istodobni protupravni napad, dakle, da se nalazio u nužnoj obrani, već je sud pravilno utvrdio  da se inkriminirani događaja desio na način kako je to optuženik iskazao u njegovoj obrani koju je iznio pred državnim odvjetnikom 1. prosinca 2020., koja je  iznesena u točki 7.5.

 

7.11. Dakle, suprotno tvrdnjama koje je optuženika iznio u žalbi, prvostupanjski sud je ispravno zaključio da, osim naguravanja između optuženika i žrtve A. R., ni prije a ni poslije razbijanja stakla nije došlo do istodobnog ili izravno predstojećeg protupravnog napada na optuženika od strane R., za što je u pobijanoj presudi, u točkama 16.1., 16.2. i 16.3. sud iznio vrlo detaljne razloge koje kao logične i argumentirane u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Imajući u vidu ovu činjenicu, u tom slučaju ne može biti riječi ni o tome da je optuženik počinio kazneno djelu iz članka 112. stavka 1. KZ/11., na koje djelo isti ustrajno upire u žalbi, jer nije utvrđeno da bi ga žrtva A. R. kritične zgode napao i da je zbog tog napada, bez svoje krivnje, bio doveden u stanje jake razdraženosti ili prepasti uslijed koje je usmrtio R., što su bitna zakonska obilježja ovog kaznenog djela.

 

7.12. Isto tako, optuženik u žalbi neosnovano upire i na to da je nejasno zbog čega je prvostupanjski sud zaključio da je postupio s izravnom namjerom da ubije A. R., imajući u vidu činjenicu da je od ukupnih dvadeset i pet uboda, njih deset, s obzirom na dubinu uboda, okarakterizirani teškim ili osobito teškim tjelesnim ozljedama. Međutim, kako nije sporno da je optuženik pri napadu na A. R. uporabio nož ukupne duljine 33 cm, čija je oštrica duga 20 cm, i da mu je tim nožem zadao više uboda u vitalne dijelove tijela - glava, vrat, trbuh i grudni koš, kojom prilikom je došlo do presijecanja grkljana te ozljeđivanja plućnog krila i jetre, uslijed čega je nastupila smrt A. R., prvostupanjski sud je, s obzirom na sredstvo napada i lokacije ozljeda, posve ispravno zaključio da je optuženik inkriminirano kazneno djelo počinio s izravnom namjerom.

 

7.13 Prema tome, i po mišljenju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, u svezi postojanja kaznenog djela i krivnje optuženika prvostupanjski sud je sve odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrdio te je ispravno zaključio da se u ponašanje optuženog D. K. stječu sva bitna zakonska obilježja kaznenog djela iz članka 110. KZ/11., pa je žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, neosnovana.

 

 

8. U odnosu na žalbe stranaka zbog odluke o kazni

 

 

8.1. Nije u pravu optuženik kad u žalbi ističe da mu je prvostupanjski sud, osudivši ga za inkriminirano kazneno djelo na kaznu zatvora u trajanju od dvanaest godina, izrekao kaznu zatvora u predugom trajanju, navodeći da mu je kao olakotno sud više trebao cijeniti činjenicu da je i sam kritične zgode zadobio tešku tjelesnu ozljedu.

 

8.2. Pri izboru vrste i mjere kazne prvostupanjski sud je optuženiku kao olakotno cijenio to što do sada nije osuđivan, zatim njegovu mladu dob (u vrijeme počinjenja djela je imao 23 godine), kao i to što je prije počinjenja kaznenog djela i sam zadobio tešku tjelesnu ozljedu, a kao otegotno mu je cijenio iznimnu upornost pri počinjenju djela koja se ogleda u činjenici da je A. R. zadao ukupno dvadeset pet uboda nožem, te njegovo ponašanje nakon počinjenog djela, jer se nije pokorio zapovjedi koju mu je izdao policijski službenik, koji je po dojavi došao na mjesto događaja, a što, kako to navodi prvostupanjski sud, upućuje na njegovu bešćutnost, bezobzirnost i nekritičnost prema djelu i posljedicama djela.

 

8.3. Sve olakotne i otegotne okolnosti djela prvostupanjski sud je ispravno utvrdio i dao im primjereni kaznenopravni značaj. Stoga, suprotno onom što optuženik navodi u žalbi, kazna zatvora u trajanju od dvanaest godina koju je prvostupanjski sud izrekao optuženiku, i po ocjeni Visokog suda Republike Hrvatske, nije prestrogo odmjerena već je, imajući u vidu načelo individualizacije kazne, ta kazna adekvatna težini počinjenog kaznenog djela, ličnosti optuženika i svim okolnostima djela. Zbog toga će se izrečenom kaznom zatvora postići sve one svrhe specijalne i generalne prevencije koje su predviđene u članku 41. KZ/11. te će ta kazna utjecati na optuženika, ali i na sve druge, da ne čini kaznena djela kroz jačanje njihove svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja. Istodobno, izrečena kazna zatvora u dovoljnoj mjeri izražava društvenu osudu ovakvih kriminalnih postupaka i pojava, pa će stoga pozitivno djelovati i u cilju jačanja povjerenja građana u pravni poredak.

 

9. Zbog svih prethodno iznesenih razloga, a kako prilikom ispitivanja žalbe optuženika nije utvrđeno postojanje povreda iz članka 476. stavka 1. ZKP/08., na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 22. srpanj 2021.