Broj: Kž 420/2018-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu  protiv opt. D. A.-M. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama opt. D. A.-M. i opt. K. G., podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 24. svibnja 2018. broj Kov-39/17, u sjednici održanoj 30. kolovoza 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbijaju se žalbe opt. D. A.-M. i opt. K. G. kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu, pod toč. I. izreke iz spisa su izdvojene: službena zabilješka o obavljenom obavijesnom razgovoru s D. A.-M. od 13.11.2016. (list 82 spisa), službena zabilješka o obavljenom obavijesnom razgovoru s K. G. od 13.11.2016. (list 83-83/2 spisa), službena zabilješka o obavljenom obavijesnom razgovoru s F. T. od 13.11.2016. (list 84-84/2 spisa), službena zabilješka o obavljenom obavijesnom razgovoru s D. V. od 13.11.2016. (listovi 90-90/2 spisa) i službena zabilješka o obavljenom obavijesnom razgovoru s A.-M. G. od 13.11.2016. (list 91-91/2 spisa), a koji će se po pravomoćnosti rješenja zatvoriti u poseban omot te dati na čuvanje kod suca istrage odvojeno od ostalih spisa. Pod toč. II. izreke, na temelju čl. 354. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. – dalje: ZKP/08.) potvrđena je optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj K-DO-228/16. od 10. travnja 2017. protiv okr. D. A.-M., okr. K. G. i okr. F. M. T. zbog kaznenih djela iz čl. 230. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11. opisano pod toč. 1. optužnice i kaznenog djela iz čl. 234. st. 2. KZ/11. opisanog pod toč. 2. optužnice, a u odnosu na okrivljenog K. G. i zbog kaznenog djela iz čl. 278. st. 1. u vezi st. 3. KZ/11. opisanog pod toč. 3. optužnice.

Protiv tog rješenja u odnosu na toč. I. izreke žalbu su podnijeli:

- opt. D. A. – M. putem branitelja I. S., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijano rješenje u cijelosti ukine i predmet vrati optužnom vijeću prvostupanjskog suda na ponovno odlučivanje;

- opt. K. G. putem branitelja T. I., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, uz prijedlog da se pobijano rješenje u cijelosti ukine i predmet vrati optužnom vijeću prvostupanjskog suda na ponovno odlučivanje.

Na temelju čl.  495. u vezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalbe nisu osnovane.

Opt. D. A.-M. i opt. K. G. prigovaraju da je prvostupanjski sud „....samoinicijativno uveo prekluziju za stavljanje prijedloga za izdvajanjem dokaza“ te je  odlukom pod toč. II. izreke potvrdio optužnicu ne odlučivši prethodno o prijedlogu za izdvajanjem nezakonitih dokaza koji je opt. F. M. T. podnio na sjednici optužnog vijeća.

Prije svega valja istaknuti da žalitelji ne osporavaju pravilnost i zakonitost odluke iz toč. I. pobijanog rješenja, o izdvajanju službenih zabilješki o obavijesnim razgovorima sa poimence navedenim osobama.

Nadalje, neosnovano žalitelji prigovaraju da je prvostupanjski sud prekludirao obranu u pravu na stavljanje prijedloga za izdvajanjem dokaza.

Naime, optužno vijeće je prije odluke o potvrđivanju optužnice rješenjem od 22. studenog 2017. broj Kov-39/17, koje rješenje je potvrđeno rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-630/2017 od 22. veljače 2018., odlučilo o prijedlogu obrane za izdvajanjem nezakonitih dokaza, uz upozorenje obrani na posljedice u slučaju ponovljenog prijedloga za izdvajanjem nezakonitih dokaza (razlozi na str. 4 rješenja), a potom je postupilo sukladno ovlastima iz čl. 351. ZKP/08. te izdvojilo službene zabilješke o obavijestima koje su dali građani. S obzirom da prema čl. 350. st 3. ZKP/08. na sjednici optužnog vijeća okrivljenik i branitelj, među ostalim, mogu upozoriti na nezakonite dokaze, a  optužno vijeće nije posumnjalo u zakonitost kojeg drugog dokaza (izuzev onih izdvojenih iz toč. I.), pa tako ni onih osporenih po obrani o čemu su i navedeni razlozi u prvostupanjskom rješenju (str. 5 rješenja), donijelo je rješenje o potvrđivanju optužnice, sve uz jasnu argumentaciju o zakonskoj mogućnosti da o nezakonitosti dokaza može odlučivati  predsjednik vijeća na pripremnom ročištu i raspravno vijeće  sukladno čl. 431. st. 3. ZKP/08.

Prema tome, kako prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća nije meritorno odlučeno o (novom) prijedlogu obrane za izdvajanje nezakonitih dokaza, obrana prijedlog može staviti u slijedećoj fazi postupka.

Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud ispravno i zakonito donio pobijanu odluku pod toč. I. izreke, dok u odnosu na odluku pod toč. II. posebna žalba nije dopuštena, te nakon što je pobijano rješenje ispitano i prema odredbi čl. 494. st. 4. ZKP/08., trebalo je žalbe optuženika odbiti i odlučiti kao u izreci ovog rješenja (čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08.).

Zagreb, 30. kolovoza 2018.