1              Poslovni broj: I Kžm-11/2021-9

 

              Poslovni broj: I Kžm-11/2021-9

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Sande Janković članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog G. N., zbog kaznenog djela iz članka 166. stavak 2. u vezi članka 158. stavak 5., a u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog G. N. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku od 23. travnja 2021., broj 5 Km-1/2021., u sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2021., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog G. N. i odvjetnika H. D. u Z., kao zamjene za braniteljicu V. B., odvjetnicu u D.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Prihvaća se žalba optuženog G. N., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženik za kazneno djelo iz članka 166. stavak 2. u vezi s člankom 158. stavak 5., a u vezi sa stavkom 1. KZ/11. za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 166. stavak 2. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) godina.

 

Na temelju članka 54. KZ/11. optuženiku se u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) godina ima uračunati vrijeme uhićenja te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 30. listopada 2020. pa nadalje.

 

II. U ostalom, a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Dubrovniku optuženi G. N. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz članka 166. stavak 2. u vezi s člankom 158. stavak 5., a u vezi sa stavkom 1. KZ/11. te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 14 (četrnaest) godina.

 

2. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženiku se u izrečenu kaznu zatvora od 14 (četrnaest) godina uračunava vrijeme lišenja slobode po redarstvenim i pravosudnim vlastima odnosno vrijeme od 30. listopada 2020. pa nadalje.

 

3. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) optuženik je oslobođen naknade troškova postupka te će sve troškove snositi sud iz proračunskih sredstava.

 

4. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi G. N. braniteljici V. B., odvjetnici u D. i to zbog odluke o kazni te predlaže uvažavanje žalbe, ukidanje presude i vraćanje na ponovno odlučivanje jer je optuženiku moguće izreći "blažu sankciju".

 

5. Državno odvjetništvo dostavilo je odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba odbije kao neosnovana.

 

6. Spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

7. Sukladno članku 475. stavak 2. ZKP/08. o sjednici vijeća uredno su izviješteni Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, optuženi G. N. kao i njegova braniteljica V. B., odvjetnica u D. te je sjednica održana u prisutnosti optuženog G. N. putem audio-video uređaja, te zamjenika braniteljice, H. D., odvjetnika u Z., a u odsutnosti uredno obaviještenog državnog odvjetnika, sukladno odredbi članka 475. stavak 4. ZKP/08.

 

8. Žalba optuženog G. N. je osnovana.

 

9. Odluka o kazni mora sadržavati individualiziranu zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

 

10. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud uzima u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela. Osobito će se cijeniti stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačina ugrožavanja ili povreda kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi kao i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela. Zadatak suda nije ograničen samo na postupak kojim se iz zakonskog opisa kaznenog djela i pravne formulacije činjeničnog učina kreira konkretno ostvareno kazneno djelo, već treba izabrati vrstu i mjeru kazne koja će optimalno odgovarati svrsi kažnjavanja.

 

11. U pravu je žalitelj kada u žalbi navodi da je izrečena kazna prestroga, odnosno previsoko odmjerena u odnosu na olakotne okolnosti istaknute kod optuženika. Naime, uzimajući u obzir kazneno djelo za koje se tereti optuženik iz članka 166. stavak 2. u vezi s člankom 158. stavak 5., a u vezi sa stavkom 1. KZ/11. generalnu i specijalnu prevenciju je moguće postići i blažom kaznom i to onom od 11 (jedanaest) godina zatvora. Naime, u obzir treba uzeti zapriječenu kaznu za kazneno djelo za koje se tereti optuženik, a to je kazna zatvora 3 (tri) do (15) petnaest godina te je u pravu optuženik kada tvrdi da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne precijenio značaj otegotnih, a podcijenio značaj olakotnih okolnosti te propustio optuženiku cijeniti kao olakotnu okolnost činjenicu da je sudjelovao u Domovinskom ratu.

 

12. U pravu je optuženik i kada navodi da je pogibeljnost djela za koju je osuđen uzeta kao otegotna okolnost te da je dvostruko sankcioniran i to kroz kaznu koja je za kazneno djelo za koje je proglašen krivim zakonski predviđena, a drugi put je to isto cijenjeno kao otegotna okolnost.

 

13. Istodobno, neopravdano optuženik navodi da je slabog imovinskog stanja, jer je ta okolnost irelevantna s obzirom na prirodu kaznenog djela zbog kojeg je proglašen krivim. Niti navod o tome kako su "pobrojani događaji ostavili traga na mentalno zdravlje optuženika" nije prihvatljiv, budući da je upravo optuženik taj koji je uzrokovao psihičku posljedicu djeteta – žrtve.

 

14. Međutim, od strane prvostupanjskog suda ispravno su vrednovane otegotne okolnosti na strani optuženika kada se navodi da je počinio kazneno djelo u duljem vremenskom razdoblju, što upućuje na njegovu upornost i odlučnost u protupravnom postupanju.  Činjenica da je djetetu nanosio bol i to kako fizičku tako i psihičku čime je narušio tjelesni i emocionalni razvoj djeteta, a kazneno djelo počinjeno je prema pastorci i to od osobe s kojom dijete živi u zajedničkom kućanstvu, su okolnosti koje predstavljaju samo obilježje djela pa je u pravu žalitelj kada navodi da ih je sud dvostruko vrednovao, kako kroz kaznu, tako i kroz ocjenu otegotnih okolnosti. Zbog iznesenog, ovaj sud kao sud drugog stupnja nalazi opravdanim optuženika osuditi na kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) godina, kao pod točkom I. izreke ove presude.

 

15. Naime, tako odmjerena kazna zatvora primjerenija je okolnostima konkretnoga slučaja te ličnosti optuženika s obzirom da on do sada, kao što je ispravno utvrdio i prvostupanjski sud, nije osuđivan, te će se u potrebnoj mjeri izraziti prijekor društva prema počiniteljima ovako odioznih kaznenih djela na štetu djece. Izdržavanje kazne zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) godina dostatno će utjecati na optuženika da shvati krajnju neprihvatljivost vlastitog ponašanja, a ujedno će se takvom kaznom upozoriti drugi građani da se klone sličnih ponašanja i ubuduće.

 

16. Kako ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 482. i 486. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 22. srpnja 2021.