- 1 -              Poslovni broj: I Kž-94/2021-8

Poslovni broj: I Kž-94/2021-8

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i dr. sc. Tanje Pavelin, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. Š. , zbog kaznenih djela iz članka 337. stavak 1., 3. i 4. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine“ 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. dalje: KZ/97.) odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 24. ožujka 2021. broj K-11/2016, u sjednici vijeća održanoj 21. srpnja 2021., u prisutnosti, u javnom dijelu sjednice optuženika i branitelja optuženika J. K., odvjetnika u Z.

r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zadru optuženi S. Š.,  oslobođen je od optužbe na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) da bi počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti – zlouporabom položaja i ovlasti, opisano i kažnjivo po članku 337. stavak 4., 3. i 1. KZ/97. i kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava – krivotvorenje službene isprave u opisano i kažnjivo po članku 312. stavak 2. KZ/97., uz primjenu članka 60. KZ/97., činjenično opisana u izreci presude.

1.1. Na temelju odredbe članka 149. stavak 1. ZKP/08. presuđeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret državnog proračuna.

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da  Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu.

3. Odgovor na žalbu je podnio optuženik i smatra da je netočna žalbena argumentacija državnog odvjetnika te predlaže da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske žalbu državnog odvjetnika odbije kao neosnovanu i potvrdi  prvostupanjsku presudu.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Postupajući po zahtjevu optuženika i njegovog branitelja, na temelju članka 475. stavak 2. ZKP/08., o sjednici su izviješteni optuženik i njegov branitelj, kao i državni odvjetnik.

6. Sjednica je održana u prisutnosti optuženika osobno i njegovog branitelja, u skladu s odredbom članka 475. stavak 3. ZKP/08., a u odsutnosti državnog odvjetnika u skladu s odredbom članka 475. stavak 4 ZKP/08.

7. Državni odvjetnik u žalbi ukazuje da prezentacija građevinskih strojeva, na ime koje je ispostavljen račun trgovačkom društvu „P.“ d.o.o.,  nije održana, nego je stvarno plaćen trošak svadbene večere optuženikove kćeri i to s računa trgovačkog društva, pa takvo postupanje optuženika kao vlasnika i direktora predstavlja zlouporabu položaja i ovlasti jer se trošak privatne naravi ne može platiti iz sredstava trgovačkog društva, a u koju svrhu je uporabljena isprava koja nije istinita. U trenutku kada optuženik plaća trošak privatne naravi s računa trgovačkog društva on time oštećuju to trgovačko društvo, a sebi pribavlja korist. U nastavku državni odvjetnik u žalbi upire na činjenicu da je optuženik tek tri i pol godine nakon plaćanja troškova vjenčanja trgovačkom društvu „H. Z.“ d.d. od strane trgovačkog društva „P.“ d.o.o., izvršio uplatu na račun trgovačkog društva „P.“ d.o.o. i to kao povrat pozajmice.

7.1. U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi ukazuje da se činjenica stjecanja imovinske koristi u konkretnom slučaju treba procjenjivati u trenutku kad optuženik plaća trošak privatne naravi s računa trgovačkog društva. Međutim, po stavu  ovog suda navedenu činjenicu treba ocjenjivati u odnosu na ispunjenje objektivnog obilježja kaznenog djela. U tom smislu, prvostupanjski sud pogrešno u presudi navodi da optuženik nije ostvario protupravnu imovinsku korist u inkriminiranom iznosu na štetu trgovačkog društva „ P.“ d.o.o. i to zato što iz nalaza i mišljenja vještaka za računovodstvo i financije D. U. proizlazi, i to iz konto kartice, da je dana 22.ožujka 2012. uplatio iznos od 133.721,20 kn u korist trgovačkog društva „ P.“ d.o.o. Međutim, kazneno djelo iz članka 337. stavak 1. u vezi sa stavkom 3. i 4. KZ/97., kao i svako kazneno djelo u sebi sadrži objektivna  i subjektivna obilježja i svaki od tih konstitutivnih  elemenata kaznenog djela treba biti dokazan. Bitno subjektivno obilježje tog kaznenog djela je namjera sebi ili drugoj osobi  pribavljanja protupravne imovinske koristi. U tom kontekstu, činjenica na koju ukazuje državni odvjetnik u žalbi, da je optuženik 22. ožujka 2012., tri i pol godine nakon plaćanja troškova vjenčanja uplatio trgovačkom društvu „P.“ d.o.o. iznos od 133.721,20 kn, predstavlja, po stavu ovog suda, u konkretnom slučaju relevantnu činjenicu koju prvostupanjski sud nije razmotrio u kontekstu podatka da je ta uplata izvršena tek nakon što su započeli izvidi i istraživanje, i to nakon što je optuženi S. Š. ispitan kao osumnjičenik 21. veljače 2021.

7.2. U povezanosti s prethodno iznesenom argumentacijom državnog odvjetnika u žalbi, treba utvrditi je li ugovor o zajmu uopće zaključen, a što nije u prvostupanjskom postupku u dovoljnoj mjeri utvrđeno. Prvostupanjski sud olako prihvaća nalaz i mišljenje vještaka za računovodstvo i financije ( 4.strana, 4.odlomak presude) u dijelu kada isti navodi da se je radilo o zajmu društva prema članu društva, a što pak da proizlazi iz konto kartice …. Naime, optuženik u obrani navodi da je trgovačko društvo „P.“ d.o.o. platilo svadbenu večeru, a napravljena je pozajmica trgovačkog društva prema njemu s tim da je bilo dogovoreno, da kad on bude imao novaca da će vratiti pozajmicu trgovačkom društvu što je i učinio. Takvu optuženikovu obranu, zasad preuranjeno, prihvaća prvostupanjski sud.

7.3. Naime, nesporno je da zaključenje takvog ugovora, s obzirom na to da je optuženik član uprave trgovačkog društva „P.“ d.o.o. ne bi bilo protivno članku 431. u vezi s člankom 249. Zakona o trgovačkim društvima  („Narodne novine“ 111/1993., 34/1999., 121/1999., 52/2000., 118/2003., 107/2007., 146/2008., 137/2009., 111/2012., 125/2011., 68/2013., 110/2015., 40/2019). Tek postupanje optuženika s ciljem da pribavljenu imovinsku korist zadrži za sebe, bez vraćanja pozajmice trgovačkom društvu, činilo bi takvo postupanje nezakonitim u smislu kaznenog djela 337. stavak 1., 3. i 4. KZ/97., koji se optuženiku stavlja na teret pa tako i kaznenog djela članku 312. stavak 2. KZ/97. Ovdje treba naglasiti da iz nalaza i mišljenja vještaka za računovodstvo i financije D. U. proizlazi da u poslovnoj dokumentaciji nema ugovora o zaključenju pozajmice, a i sam optuženik u obrani navodi da je bio „ dogovoren“ rok vraćanja pozajmice (bitni element ugovora) a što dovodi u pitanje zaključak prvostupanjskog suda o vjerodostojnosti obrane u pogledu činjenice da je ugovor o zajmu uopće zaključen.

8. Stoga će u ponovljenom postupku prvostupanjski sud voditi računa o okolnostima na koje mu je ovdje ukazano te će u prvom redu utvrditi je li uopće ugovor o zajmu trgovačkog društva „P.“ d.o.o. s optuženikom zaključen. To je od ključnog značaja jer iz obrane proizlazi da je optuženik jedini član uprave društva te da je ugovor s trgovačkim društvom „H. Z.“ d.d. (list 102 spisa) potpisala njegova supruga koja nije bila ovlaštena zastupati trgovačko društvo „P.“ d.o.o. U cilju utvrđenja tko je tempore criminis bio član uprave pa u tom smislu i ovlašten za zaključenje pravnih poslova (a što uključuje i ugovor s trgovačkim društvom „ H. Z.“ d.d.) te vezano uz zaključenje ugovora o zajmu s članovima društva i članovima uprave, sud će pribaviti izvod iz sudskog registra za trgovačko društvo „P.“ d.o.o. te po potrebi provesti druge dokaze. Prvostupanjski sud će, u kontekstu ocjena vjerodostojnosti obrane optuženika, kao i motiva za postupanje, utvrditi činjenicu je li u poslovnom smislu (a na što ukazuje optuženik u obrani) uopće postojala potreba da se troškovi vjenčanja plate trgovačkom društvu „H. Z.“ d.d. s računa trgovačkog društva „P.“ d.o.o., odnosno, iz kojih razloga se taj poslovni odnos nije učinio u potpunosti transparentnim na način da je trgovačko društvo „P.“ d.o.o. dalo pozajmicu optuženiku kao članu uprave (na što je imalo pravo u smislu članka 431. ZTD-a kao i članu uže obitelji) pa isti neposredno podmirio svoje osobne troškove.

9. Slijedom navedenog, za sada se zaključak suda prvog stupnja o nedokazanosti kaznene odgovornosti optuženika ne može prihvatiti te je stoga prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će iznova provesti sve dokaze koje će pomno i sveobuhvatno analizirati te će donijeti novu na zakonu osnovanu presudu kako je upućen ovom odlukom.

10. Slijedom svega naprijed izloženog, trebalo je na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08. odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 21. srpnja 2021.