Broj: Kž-Us 12/2015

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. V., zbog kaznenih djela iz članka 291. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog J. V. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 6. listopada 2014. broj K-Us-17/14., u sjednici održanoj 4. rujna 2018., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice braniteljice optuženog J. V., odvjetnice T. V. Đ.

r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba optuženog J. V., a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Zagrebu je pod točkom 1. proglasio krivim optuženog J. V. zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 1. KZ/11 te mu je na temelju istog zakonskog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju šest mjeseci. Pod točkom 2. presude proglašen je krivim zbog kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja i izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11 te mu je za to kazneno djelo utvrđena kazna zatvora od šest mjeseci nakon čega je primjenom odredbi iz članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju devet mjeseci. Ta kazna mu je, uz primjenu članka 55. stavka 1. i 2. KZ/11, zamijenjena radom za opće dobro na slobodi na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada. Dalje je određeno, na temelju članka 55. stavka 7. KZ/11, da ako osuđenik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u roku koji je odredilo nadležno tijelo za probaciju, odredit će se izvršenje izrečene kazna u cijelosti ili u neizvršenom dijelu.

Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku je u kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 17. do 29. studenog 2013. Na temelju članka 71. stavka 1. i 2. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera zabrane obavljanja dužnosti policijskog službenika u trajanju tri godine računajući od izvršnosti presude. Na temelju članka 79. KZ/11 od optuženika je oduzeto streljivo i oružje precizirano u izreci, a na temelju članka 145. stavka 2. točke 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 – dalje u tekstu: ZKP/08) određeno je da je optuženik dužan naknaditi paušalni trošak kaznenog postupka u iznosu 2.000,00 kn.

Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po svojim braniteljima, odvjetnicima T. V. Đ. i Z. H., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, a također zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (iako se ova žalbena osnova izričito ne navodi u žalbi) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi optužbe za oba djela, a podredno da se ukine pobijana presuda i vrati na ponovno odlučivanje.

Ujedno je u dopuni žalbe zatražio da on i njegovi branitelji budu obaviješteni o sjednici drugostupanjskog vijeća te je sjednici bila prisutna braniteljica, odvjetnica T. V. Đ., dok državni odvjetnik, optuženik i njegov branitelj, odvjetnik Z. H. nisu pristupili unatoč urednom pozivu pa je, na temelju članka 475. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08-17), sjednica održana u njihovoj odsutnosti.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 474. stavka 1. ZKP/08, nakon dužnog razgledanja vratio je spise sudu na daljnji postupak, podneskom od 13. veljače 2015. broj KŽ-DO-178/2015.

Žalba optuženika je osnovana, a povodom te žalbe je odluka ukinuta i po službenoj dužnosti.

Naime, u pravu je žalitelj kada ističe da u točki 1. činjeničnog opisa nedostaje bitno obilježje kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 1. KZ/11 u vidu pribavljanja sebi ili drugome koristi i prouzročenja drugome štete. Time je izreka presude u točki 1. proturječna sama sebi budući da je u zakonskom opisu navedeno da je optuženik, pored ostalog, „sebi ili drugoj osobi pribavio kakvu korist i drugome prouzročio štetu“, dok u činjeničnom supstratu u cijelosti nedostaje opis okolnosti koje bi se odnosile na pribavljanje koristi, odnosno prouzročenje štete. Takva izreka je i nejasna jer su modaliteti djela u zakonskom opisu pobijane presude navedeni alternativno pa nije vidljivo na koji točno način bi djelo bilo počinjeno. Navedeni činjenični opis je dalje proturječan razlozima presude u kojima u odnosu na ovo obilježje djela, kojeg nema u činjeničnom opisu, postoji određeno obrazloženje s obzirom da je navedeno da je optuženik „na opisani način iskoristio svoj položaj, a pritom je navedenoj tiskovini pribavljena korist objavom ´ekskluzivnih´ fotografija“.

Nadalje, u istom činjeničnom opisu nedostaje navod o subjektivnom elementu kod optuženika, kao bitnom obilježju kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 1. KZ/11 za koje je proglašen krivim. Tvrdnje činjeničnog opisa da je optuženik poduzeo određene radnje „u nakani da kriomice fotografira“ (deveti red činjeničnog opisa) i „znajući da postoji velik interes za fotografije iz doma N. V.“ (sedmi red činjeničnog opisa), kao i da „ne bi bio otkriven“ (zadnji red činjeničnog opisa) čine svijest i namjeru iza njegovih postupaka, ali ne one koji predstavljaju bitno obilježje kaznenog djela. O subjektivnom elementu koji bi se odnosio na kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 1. KZ/11 niti u obrazloženju nije ništa konkretno rečeno (osim što je vezano za svijest optuženika navedeno na 10. stranici u petom odjeljku presude da nije „prihvaćena obrana optuženog kada navodi da uopće nije bio svjestan kako čini kazneno djelo.“). Time presuda nema razloga u pogledu utvrđivanja odlučne činjenice o krivnji optuženika (sukladno obvezi iz članka 459. stavka 5. ZKP/08).

Nadalje, ispitujući točku 2. pobijane presude u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. ZKP/08, Vrhovni sud Republike Hrvatske je našao da postoji bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Naime, u točki 2. činjeničnog opisa opisana je radnja kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavak 1. KZ/11 (doduše nepotpuno jer nedostaje odgovarajuća blanketna odredba iz Zakona o oružju objavljenog u „Narodnim novinama“ broj 63/07, 146/08 i 59/12 koju bi optuženik prekršio svojim postupanjem) počinjenog tako što je neovlašteno posjedovao vatreno oružje i streljivo čije je posjedovanja građanima zabranjeno ili je dozvoljeno samo uz prethodno odobrenje te je dalje opisana radnja kaznenog djela iz stavka 2. članka 331. KZ/11 počinjena tako što je neovlašteno posjedovao veće količine streljiva. U zakonskom opisu su također navedena ta dva kaznena djela, no optuženiku je utvrđena kazna samo zbog kaznenog djela iz članka 331. stavak 2. KZ/11. Ovakva izreka je proturječna unutar sebe jer su u zakonskom opisu opisana dva kaznena djela, dok je optuženik proglašen krivim zbog jednog kaznenog djela (onoga iz članka 331. stavak 2. KZ/11).

Nadalje, presuda nema obrazloženja subjektivnog elementa u odnosu na kazneno djelo iz članka 331. stavka 2. Kaznenog zakona, čime u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama (sukladno članku 459. stavku 5. ZKP/08) te je ostvarena daljnja bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Naime, u odnosu na subjektivni element postupanja iz točke 2. izreke je navedeno na listu 12 u 5. odjeljku presude da je s „obzirom na svojstvo policijskog službenika koji je obrazovan i više nego je to uobičajeno za policijskog službenika njegovog ranga nesporno ... da je znao da je protivno Zakonu držanje oružja i eksplozivnih tvari“. Međutim, ništa nije rečeno o subjektivnom elementu u odnosu na držanje veće količine streljiva, dakle kazneno djelo iz odredbe članka 331. stavka 2. KZ/11 na temelju koje mu je utvrđena kazna zatvora.

Na taj način, zbog ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 u više vidova, valjalo je prihvaćanjem žalbe optuženika, a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08, prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će izvesti relevantne dokaze, nakon čega će donijeti novu na zakonu zasnovanu presudu koji će valjano i potpuno obrazložiti. Pri tome sud je dužan voditi računa u odnosu na činjenični opis iz točke 1. optužnice, odnosno kazneno djelo iz članka 291. stavka 1. KZ/11 da državni odvjetnik protiv ove presude nije podnosio žalbu te da, zbog zabrane reformatio in peius, više nema mogućnost proširivati opseg radnji koje čine to kazneno djelo.

U slučaju da utvrdi kaznenu odgovornost za djelo iz točke 2. optužnice, sud će imati na umu potrebu usklađenja zakonskog opisa i odgovarajuće pravne kvalifikacije optuženikovog postupanja. Također će voditi računa da iz činjeničnog opisa točke 2. optužnice proizlazi da se optuženik tereti za tzv. prividni stjecaj jer se opisano postupanje može supsumirati pod zakonske opise iz stavka 1. i stavka 2. članka 331. KZ/11, a dolazi u obzir primjena samo jednog zakonskog opisa kaznenog djela koja isključuje primjenu ostalih zakonskih opisa. Dakle, ovdje je manja kriminalna količina (blaže djelo iz članka 331. stavka 1. KZ/11 za koje je zaprijećena kazna zatvora do tri godine) konzumirana u većoj (teže djelo iz članka 331. stavka 2. tada važećeg KZ/11 za koje je zaprijećena kazna zatvora do pet godina). Konsumpcija se sastoji u tome da jedno biće kaznenog djela iscrpljuje svo svoje nepravo i da nema potrebe počinitelja proglašavati krivim i za neko drugo kazneno djelo čija obilježja to nepravo također sadrži.

Imajući u vidu navedeno, primjenom članka 483. stavka 1. ZKP/08 trebalo je odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 4. rujna 2018.