- 1 -              Poslovni broj: UsII-112/20-16

Poslovni broj: UsII-112/20-16

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i mr. sc. Mirjane Juričić, članova vijeća, te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu I. tužitelja B. d.o.o. S., zastupan po opunomoćeniku D. V., odvjetniku u K. K., II. tužitelja L. K. vl. obrta C. S. obrt za autoškolu, S., III. tužitelja Auto škola H. d.o.o., S., oboje zastupani po opunomoćenicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva B. & p., S., IV. tužitelja A. M., vl. obrta za usluge "Auto škola D.", J., zastupan po opunomoćeniku T. B., odvjetniku u S., i V. tužitelja Auto škola A. S. d.o.o. (ranije S. d.o.o.), S., zastupan po direktoru I. S., S.,  protiv tuženika Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, Z., uz sudjelovanje zainteresiranih osoba, u predmetu sklapanja zabranjenog sporazuma, na sjednici vijeća održanoj 21. srpnja 2021.

p r e s u d i o   j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, klasa: UP/I-034-03/2018-01/002, urbroj: 580-09/64-2019-178 od 30. prosinca 2019.

II. Odbija se zahtjev  tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.              Osporenim rješenjem točkom 1. izreke, utvrđeno je da su poduzetnici Auto škola B. d.o.o. sa sjedištem u S., V. 33, A. M., vlasnik obrta Auto škola D., sa sjedištem u S., Auto škola G. d.o.o. sa sjedištem u S., Auto škola H. d.o.o. sa sjedištem u S., Auto škola-P. d.o.o. sa sjedištem u S., L. K., vlasnik obrta C. S. obrt za autoškolu, sa sjedištem u S., I. d.o.o. sa sjedištem u S., K. t. d.o.o. sa sjedištem u S., S. d.o.o. sa sjedištem u S., T. d.o.o. sa sjedištem u S., B. d.o.o. sa sjedištem u S., S. d.o.o. sa sjedištem u S., V. L., vlasnik C.-R, obrta autoškola, sa sjedištem u S., i S. d.o.o. sa sjedištem u S., narušili tržišno natjecanje u razdoblju od 15. prosinca 2017. do 28. svibnja 2019. i to na način da su dogovorom o budućem povećanju cijena obuke kandidata za upravljanje motornim vozilima B kategorije koje je u primjeni od 1. siječnja 2018., sklopili zabranjeni sporazum koji za cilj ima sprječavanje, ograničavanje ili narušavanje tržišnog natjecanja, u smislu članka 8. stavka 1. točke 1. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja („Narodne novine“ 79/09. i 80/13. – dalje: ZZTN). Točkom 2. navedenog rješenja utvrđeno je, da je zabranjeni sporazum iz točke 1. izreke rješenja ex lege ništetan, u smislu članka 8. stavka 4. ZZTN-a. Točkom 3. izreke navedenog rješenja utvrđuje se da poduzetnik S.-S. d.o.o. sa sjedištem u O., u razdoblju od 15. prosinca 2017. do 28. svibnja 2019. nije narušio tržišno natjecanje sklapanjem zabranjenog sporazuma u smislu članka 8. ZZTN, jer nisu utvrđeni dokazi o njegovom sudjelovanju u dogovorima s poduzetnicima iz točke 1. izreke ovog rješenja o budućem povećanju cijena obuke kandidata za upravljanje motornim vozilima B kategorije koje je u primjeni od 1. siječnja 2018. Točkom 4. izreke poduzetnicima iz točke 1. izriču se  upravo kaznene mjere i to: Auto škola B. d.o.o. u iznosu od 25.000,00 kn, A. M., vlasnik obrta Auto škola D. u iznosu od 60.000,00 kn, Auto škola G. d.o.o. u iznosu od 30.000,00 kn, Auto škola H. u iznosu od 50.000,00 kn, Auto škola-P. d.o.o. u iznosu od 10.000,00 kn, L. K., vlasnik obrta C. S. obrt za autoškolu u iznosu od 50.000,00 kn, I. d.o.o. u iznosu od 30.000,00 kn, K. t. d.o.o. u iznosu od 50.000,00 kn, S. d.o.o. u iznosu od 10.000,00 kn, T. d.o.o. u iznosu od 50.000,00 kn, B. d.o.o. u iznosu od 30.000,00 kn, S. d.o.o. u iznosu od 10.000,00 kn, V. L., vlasnik C.-R u iznosu od 10.000,00 kn, i S. d.o.o. u iznosu od 50.000,00 kn, s rokom izvršenja od 15 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja. Točkom 5. izreke određeno je da ako poduzetnici iz točke 4. rješenja u navedenom roku ne uplate upravno-kaznenu mjeru, Agencija će obavijestiti Područni ured Porezne uprave Ministarstva financija na čijem je područje sjedište kaznene osobe, radi naplate upravno-kaznene mjere prisilnim putem prema propisima o prisilnoj naplati poreza, a točkom 5. izreke rješenja navedeno je da će rješenje biti objavljeno u Narodnim novinama, kao i na mrežnoj stranici Agencije.

2.              Tužitelji su podnijeli ovom Sudu zasebne tužbe izjavljene protiv citiranog rješenja, zaprimljene pod poslovnim brojem: UsII-112/20, UsII-118/20, UsII-123/20, UsII-133/20 i UsII-136/20. Budući da se tužbe tužitelja odnose na isti upravni akt, predmeti su spojeni u smislu odredbi Sudskog poslovnika (Narodne novine 37/14., 49/14., 8/15., 35/15., 123/15., 45/16., 29/17., 3/17., 34/17., 47/17., 101/18., 119/18., 81/19., 128/19., 39/20., 47/20., 138/20., 147/20.), radi zajedničkog raspravljanja i donošenja zajedničke odluke, te su riješeni pod poslovnim brojem: UsII-112/20.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                         

3.              I. Tužitelj u tužbi u bitnome ističe da je tuženik  pogrešno utvrdio mjerodavno tržište pogrešno primjenjujući materijalno pravo i to članak 7. ZZTN-a i članak 6. Uredbe o načinu i kriterijima utvrđivanja mjerodavnog tržišta, a što je dovelo do pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer su iz fokusa isključene ne samo sve druge autoškole u Republici Hrvatskoj, nego i autoškole u predgrađu S. (K. i  T.), te škole u samom gradu S. Smatra da je tuženik na taj način propustio utvrditi da su i sve druge autoškole u RH podigle cijene svojih usluga u jednakom postotku kao i autoškole na promatranom mjerodavnom području, a što upućuje na zaključak kako povećanje cijena usluga autoškola na promatranom mjerodavnom tržištu po ničemu ne odudara od povećanja cijena na području RH. Navodi kako je bitno istaknuti da je na mjerodavnom području došlo do povećanja cijena u auto školama koje nisu obuhvaćene ovim postupkom, te  kao primjer navodi Auto školu N. i Auto školu M., obje iz S. Ističe da je u predmetnom postupku predlagao saslušanje voditelja navedenih autoškola, što je tuženik propustio učiniti, čim je postupio protivno članku 8. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, 47/09.- dalje ZUP), jer nije utvrdio sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, i to da  su cijene identične i u svim drugim školama na užem području grada S., te razloge koji su doveli do tog rasta cijena. Tužitelj ističe kako se rast cijena nije dogodio samo na razini predmetnih autoškola, nego na razini cijele RH, što nije i ne može biti posljedica bilo kakvog sporazuma, nego je posljedica isključivo tržišnog natjecanja. Činjenica je kako je tužitelj od 1. siječnja podigao cijene, ali ne zbog bilo kakvog dogovora, nego isključivo zbog činjenice da je većina autoškola na području Dalmacije i RH podigla svoje cijene, a što se vidjelo iz raznih internetskih stranica i sličnih otvorenih izvora, o čemu su se članovi WhatsApp grupe međusobno pravodobno informirali.  Navodi da  je imao veliki broj razloga koji su ga ponukali da podigne cijenu sati u 2018., prije svega cijena koja se dugo godina nije mijenjala, troškovi koji su rasli, kao i  plan nabave vozila A1 i A2 kategorije.  Ističe kako je  najbolji dokaz za njegovu tvrdnju  "Tablični pregled cijena autoškola", iz kojeg je razvidno kako su cijene i prije povećanja u predmetnim autoškolama bile ujednačene, odnosno gotovo identične, pa kao primjer navodi  da se  cijene u predmetnim autoškolama, nakon poskupljenja od 1. siječnja 2018. kreću unutar 90 kuna razlike, a prije toga su se kretale u rasponu od 176,05 kn, što je samo dokaz kako tržište nameće nužnost ujednačavanja cijena robe i usluga poduzetnika, a ne nekakav zabranjeni sporazum. Stoga smatra da je promašen zaključak tuženika kako predmetni cjenik predstavlja dokaz postojanju zabranjenog sporazuma, a što je tuženik vrlo lako mogao utvrditi usporedbom s drugim djelatnostima, a posebno djelatnostima u trgovinama. Nadalje navodi kako je činjenica da je sudjelovao u konverzaciji na WhatsApp-u, međutim, to ne predstavlja nikakvu protuzakonitu djelatnost, a posebno kada se tome priroda činjenica da je sadržaj komunikacije B. V. u cijelosti benigan, te je utoliko jasno i notorno da su u cijelosti pogrešna i nepotpuna utvrđenja koja se tiču njegove  uloge u takvoj komunikaciji. Stoga smatra kako je tuženik u cijelosti pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio da je tužitelj sudjelovao u zabranjenom sporazumu, te je tuženik  propustio utvrditi činjenice koje nesporno proizlaze iz predmetne WhatsApp komunikacije grupa J… i i.J…2, a koje upravo pokazuju karakter te komunikacije i njen cilj. Navodi kako je cilj te grupe bio prije svega informiranje o promjenama koje su nastupile nakon 1. siječnja 2018., a nikako nije cilj sporazumijevanje o cijenama na tržištu. Tužitelj smatra kako je tuženik parcijalno ocijenio prikupljenu dokaznu građu bez da je sagledao cjelokupan kontekst tih razgovora, razloge osnivanja, način komunikacije, nivo ozbiljnosti, a svakako je izostavljena i ocjena činjenica koje nesporno pokazuju kako je do identičnog povećanja cijena došlo u cijeloj  RH. Tužitelj zaključno navodi kako  cilj formiranja  WhatsApp grupa nije bio u postizanju tajnog zabranjenog sporazuma, već da se na tim grupama objave cijene do kojih su došle pojedine autoškole, nakon što su primijenile metodologiju izračuna koje su ranije usuglasile, a s obzirom na nejasnoće u normativnim aktima koji su trebali stupiti na snagu. Tužitelj osporava i odluku o upravno-kaznenoj mjeri te iz svih navedenih razloga predlaže da se poništi osporeno i da mu tuženik naknadi troškove upravnog spora.

4.              Tuženik u odgovoru na tužbu I. tužitelja u bitnome ističe kako nije osnovan navod tužitelja da mjerodavno tržište u zemljopisnom smislu nije pravilno utvrđeno, jer je predmetni upravni postupak pokrenut protiv 15 autoškola s istog područja te je utvrđeno kako su 14 autoškola sklopile zabranjeni sporazum u smislu članka 8. ZZTN-a, a mjerodavno tržište je utvrđeno na način da isto obuhvaća zemljopisno područje na kojem navedene autoškole pružaju svoje usluge koje čine grad S., te šire splitsko područje i to gradovi u okolici grada S., O., S., S., S. i T., a kako je sve i obrazloženo u točki 4. osporenog rješenja. Pojašnjava  da u postupcima radi utvrđivanja zabranjenog horizontalnog sporazuma koji ima za cilj ograničenje tržišnog natjecanja, precizno utvrđivanje mjerodavnog tržišta i tržišne snage poduzetnika nije od odlučne važnosti, budući da njihovi tržišni udjeli ne utječu na činjenicu je li došlo do povrede odredbi ZZTN-a, te stoga  nije ulazio u detaljnu analizu tržišne snage poduzetnika na promatranom tržištu. U odnosu na prigovore tužitelja kako nisu saslušani voditelji Auto škole N. i Auto škole M. iz S., napominje kako je odbio navedene dokazne prijedloge jer isti nisu od značaja za utvrđivanje činjeničnog stanja u predmetnoj upravnoj stvari. Činjenice da je Auto škola N. 6. ožujka 2018. povisila cijenu obuke kandidata za upravljanje motornim vozilima B kategorije s 4.965,00 kn na iznos od 6.590,00 kn, te da je Auto škola M. koja je osnovana u lipnju 2018. započela pružanje iste usluge s cijenom od 6.650,00 kn, ne predstavljaju indicije da su navedene autoškole sudjelovale u predmetnom zabranjenom sporazumu, da su o tome imala saznanja, a niti to na bilo koji način ekskulpira autoškole, sudionice predmetnog zabranjenog sporazuma. Nadalje navodi kako u njegovoj nadležnosti  nije  ispitivanje porasta cijena i njihove ekonomske razlike, ukoliko je riječ o samostalnim odlukama poduzetnika, već je predmet provedenog postupka postojanje zabranjenog sporazuma o zajedničkom povećanju cijena. Provedeni dokazni postupak pokazao je da su navedene autoškole sa splitskog područja sklopile zabranjeni sporazum, a nije pokazao da su osim navedenih u istom sudjelovale i druge autoškole, među kojima su neke također početkom 2018. povisile cijene. Ističe da je u konkretnom slučaju nedvojbeno utvrdio postojanje sveukupnog plana o zajedničkom povećanju cijena koje će navedene autoškole primjenjivati počevši od 1. siječnja 2018., a što su iste i učinile. Taj plan je najbolje vidljiv iz WhatsApp prepiske u grupama J…. i J…2 između autoškola iz koje je razvidno kako su sastanci na kojima su stranke raspravljale o zajedničkom povećanju cijena prethodile navedenoj prepisci, te su dogovarani i održavani novi sastanci. Također je razvidno kako su se navedene autoškole međusobno podržavale i ohrabrivale u ustrajanju na primjeni novih cjenika te u nepopuštanju pritiscima kandidata i medija za sniženjem cijena, kao i da su upozoravale na postojanje autoškola koje nisu povisile cijene i ohrabrivale se na zajedničku borbu protiv istih. Kako navodi i sam tužitelj u tužbi "sama komunikacija između autoškola sadrži razgovor o poslovnim uvjetima i načinu poslovanja navedenih autoškola, pa tako i razgovore o cijenama“, a to je upravo utvrđeno u predmetnom postupku i sukladno članku 8. ZZTN-a predstavlja zabranjeni sporazum. Smatra da je sudjelovanje B. V. u navedenim WhatsApp grupama, praćeno povišenjem cijena B kategorije, potvrdilo sudjelovanje tužitelja u predmetnom zabranjenom sporazumu, te je pri tome bitno napomenuti kako iz navedene WhatsApp prepiske razvidna svijest o protupravnosti postupanja u smislu propisa o zaštiti tržišnog natjecanja, a kako je i objašnjeno u obrazloženju osporenog rješenja. Stoga smatra neosnovanim navode tužitelja kako je sudjelovanjem njegovog predstavnika u navedenoj WhatsApp prepisci benigno i ne predstavlja narušavanje tržišnog natjecanja. Tuženik ujedno navodi da pored svih dokaza izvedenih tijekom predmetnog postupka, u prilog navedenom govori i izjava I. K., direktora Auto škole K. t. d.o.o. iz S., zaprimljena u spis 21. travnja 2020., kojim isti potvrđuje kako su sve stranke kojima je osporenim rješenjem izrečena upravno-kaznena mjera sudjelovale u utvrđenom zabranjenom sporazumu o povećanju cijena. Vezano za prigovore tužitelja o visini izrečene upravne-kaznene mjere, smatra da je ista izrečena sukladno članku 61. i članku 64. ZZTN-a, te odredbama Uredbe o kriterijima za izricanje upravno-kaznenih mjera što je detaljno obrazloženo u osporenom rješenju. Iz navedenih razloga predlaže da se odbije tužbeni zahtjev.

5.                II. i III. tužitelj u identičnim tužbama u bitnome ističu kako osporavaju zaključak tuženika jer se ne smatraju članom nikakvog kartela/ kartelnog udruživanja i sl., a koji zaključak se temelji isključivo na činjenici dijela reproduciranog sadržaja elektronskih poruka s mobitela u vlasništvu zz. III. tužitelja  D. O. i to WhatsApp poruka – razgovora unutar grupe J… i grupe J…2, te činjenici da su te škole, približno istog datuma povisile svoje cijene, ne sve u istom postotku i po istoj konačnoj cijeni. Smatraju kako taj zaključak nije ispravan, a tuženik nije uzeo u obzir njihove dokaze i razloge, niti je u zadovoljavajućoj mjeri u rješenju naveo  zbog čega oni nisu bitni za donošenje konačne odluke. Navode  kako i dalje ustraju u navodima da nalog ovog Suda, poslovni broj: UrII-32/18-2 od 6. veljače 2018. po kojem je obavljena pretraga poslovnih prostora III. tužitelja nije zakonit, jer prema mišljenju tužitelja, ovaj Sud nije dužan tuženiku po svakom njegovom zahtjevu po članku 42. ZZTN-a udovoljiti i izdati nalog za nenajavljenu pretragu poslovnih prostorija, već je dužan odlučiti o opravdanosti tog zahtjeva, te  je dužan svoje razloge elaborirati, a svako drugačije tumačenje navedene odredbe značilo bi arbitrarnost u odlučivanju, tako i mogućnost zlouporabe istog instituta od strane tuženika što se ovdje i dogodilo. Tužitelji i dalje smatra kako je bilo potrebno u cijelosti izuzeti iz dokazne građe sveukupnu međusobnu korespondenciju iz WhatsApp grupe kao nezakonito pribavljene dokaze jer se na nezakonito pribavljenim dokazima ne može temeljiti konačna odluka. Navode kako način komunikacije, nivo njene  ozbiljnosti i druge komponentne tih internih grupa jasno daju do znanja da je to sve samo ne poslovna komunikacija, a što je vrlo važno za ocjenu važnosti ovog dokaza u ukupnosti dokazne građe. Tužitelji nadalje navode da su kao i ostale autoškole članice U. a. H. g. k.  (dalje: U… H..),  te su kao članice Udruge A..., napravile velike napore da se zaštiti struka, a time i klijenti-vozači. S tim u vezi pojašnjavaju da je donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama ukinut Pravilnik o jedinstvenim minimalnim izračunskim elementima vrijednosti nastavnog sata u autoškoli, čime je ostavljeno niz nelogičnosti i nepoznanica oko količine satnice propisane za uspješno osposobljavanja kandidata, pa su autoškole, a među njima i tužitelji, održale niz sastanaka i u konačnosti formirale navedene WhatsApp grupe, ne da se sporazumno odredi konačna cijena usluge, već da se razradi metodologija izračuna cijena koštanja sata, a o visini nikada nije bila riječ. Navode kako citirana udruženja autoškola nedvojbeno imaju pravni legitimitet i dužnost da se bore za prava svojih članica, pa su kao takvi bili pozvani od strane Ministarstva unutarnjih poslova da sudjeluju u izradi prijedloga nacrta Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, na kojim sastancima je i sudjelovao zz. III. tužitelja D. O. kao predstavnik U… H. N. da su navedene WhatsApp grupe formirane kao posljedica stupanja na snagu Pravilnika o osposobljavanju kandidata za vozače, i njegovog Ispravka,  koji su bili puni nelogičnosti i temeljem kojih  je bilo  teško detektirati konstitutivne elemente za određivanje cijene sata, dakle, navedenim grupama nije bio cilj postizanje zabranjenog sporazuma, već da se provjeri, je li metodologija izračuna svima bila korektna i kako nitko od autoškola ne bi bio zakinut i oštećen.  Smatraju da tuženik nije  ozbiljno „ušao“ u samu cijenu koštanja sata prije dostavljanja novog cjenika na dan 1. siječnja 2018. i kako se on reflektirao na rad autoškole, o čemu su se detaljno očitovali. Zaključno navode da je obveza donošenja novog cjenika po novim pravilima bila okidač tužitelju i drugim autoškolama da spontano dignu cijene i tako ih nakon dosta vremena usklade sa svakodnevnim povećanjem cijena troškova života, a nikakvog dogovora nije bilo. Iz navedenih razloga predlažu ovom Sudu da poništi osporeno rješenje i da im tuženik naknadi troškove upravnog spora.

6.              Tuženik u odgovoru na tužbe tužitelja u bitnome ističe kako predmet provedenog postupka nije utvrđivanje povišenja cijena, niti je  u nadležnosti tuženika ispitivati porast cijena i njihove ekonomske razloge ukoliko je riječ o samostalnim odlukama poduzetnika, već je predmet provedenog postupka postojanje zabranjenog sporazuma o zajedničkom povećanju cijena u smislu članka 8. ZZTN-a.  Ističe da tužitelji u tužbi ponavljaju kontradiktorne navode koje su iznosili i tijekom postupka kako je prepiska u WhatsApp grupama J… i J….2 neozbiljna, te kako ne predstavlja poslovnu komunikaciju, da bi potom naveli kako su iste grupe stvorene upravo s razlogom da se razradi metodologija izračuna cijene koštanja sata. Tuženik napominje kako odluka o povećanju cijena, cjenici koji su se u WhatsApp grupama razmjenjivali te ostali razgovori koji su članovi grupe vodili vezno uz stanje na mjerodavnom tržištu na kojem tužitelj i ostale stranke u postupku posluju, postavljaju dokumentaciju koja se odnosi na poslovanje poduzetnika u smislu članka 42. stavka 6. točke 2. ZZPN-a. Smatra neutemeljenim navode tužitelja kako cilj WhatsApp grupe nije sporazum o povećanju cijena, već „da se provjeri je li metodologija izračuna svima bila korektna i kako nitko od autoškola ne bi bio zakinut, odnosno oštećen“, pozivajući se prije toga na U… H… i  U… D., čiji je broj članica značajno veći od broja članica WhatsApp grupe. Uzimajući u obzir samo sredstvo komunikacije, a budući da se savjetovanja o problemima struke u udrugama održavaju u prostorijama udruga ili na drugi način dostupan svim članovima, te sadržaj navedene WhatsApp prepiske, jasno je kako je riječ o zatvorenoj grupi – tajnom sporazumu, čiji je cilj zaštita interesa isključivo članica grupa WhatsApp, a koji predstavljaju dogovorno povećanje cijena. Navodi da je iz zapisnika U… H… i Udruženja autoškole županijske komore S. koje je u spisu dostavila H…, razvidno kako je jedna od tema o kojoj su članovi udruženja raspravljali i stupanje na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, 108/17.), da su sudionici predmetnog zabranjenog sporazuma za dogovor o povišenju cijena koristili mobilne telefone, a sastanke su održavali u svojim prostorijama. Tuženik smatra da je namjera kartelskog udruženja i otklanjanja tržišnog natjecanja, razvidna ne samo iz prepiske u WhatsApp grupama o prethodnim sastancima i dogovoru o povećanju cijena te ohrabrivanju kako se svi dogovora trebaju držati i ne popuštati, već i u upozoravanju na zajednički problem koji predstavljaju autoškole koje nisu povisile cijene, a koje su također članice spomenutih strukovnih udruga i zajedničku borbu protiv istih, zatim u upozorenju jedne od članica grupe da ne osniva novu autoškolu kako ne bi razbila "koheziju" među sudionicima sporazuma te u razvidnoj svijesti o protupravnosti opisanog postupanja autoškola, a što je detaljno navedeno u rješenju. Navodi kako u prilog svijesti o protupravnosti postupanja članica navedenih WhatsApp grupa govori i činjenica da je na dan provođenja najavljenih pretraga u Auto školi T. d.o.o. i Auto školi H. d.o.o., 8. veljače 2018. u vremenu između 9:36 do 12:29, 13 članova napustilo J...2 počevši s I. J. (T. d.o.o.). Navodi  da je sudjelovanje L. K. i D. O. u navedenim WhatsApp grupama, praćeno povišenjem cijena B kategorije, potvrdilo sudjelovanje tužitelja u predmetnom zabranjenom sporazumu. Smatra da je rješenja ovog Suda o provedbi najavljene pretrage u Auto školi H. d.o.o u cijelosti osnovano i doneseno u skladu s odredbama članka 42. stavka 1. i 2. ZZPN-a, i da je  pravilno izrečena  upravno-kaznena mjera pa iz navedenih razloga  predlaže da se odbiju tužbeni zahtjevi. Ujedno predlaže da se o navedenim tužbama odluči zajedničkom presudom, a sve radi ubrzanja postupka i izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova.

7.              IV. tužitelj u tužbi u bitnome ističe da je tuženik prilikom donošenja osporenog rješenja  postupao nezakonito. Navodi da je izreka osporenog rješenja neodređena te je tuženik morao specificirano odrediti i navesti koji bi bio cilj navedenog zabranjenog sporazuma, a ne paušalno parafrazirati zakonske odredbe. Ističe da izreka mora biti nedvojbena pa je tuženik morao specificirano navesti jesu li poduzetnici sklopili sporazum sa ciljem da bi spriječili tržišno natjecanje ili ograničili isto ili pak narušili tržišno natjecanje. Pojašnjava da je prema stajalištu odluka Suda EU za utvrđivanje činjenice postojanja zabranjenog sporazuma bitno utvrditi ekonomski cilj sporazuma, nesklad  tog cilja s pravom tržišnog natjecanja, istinsku namjeru stranaka, činjenicu primjenjuje li stranka odredbe sporazuma, te učinke takvih sporazuma na tržište, odnosno potrebno je ispitati tržište i utvrditi da li su nastupile okolnosti koje odstupaju od normalnih tržišnih uvjeta. S obzirom da su odluke Suda EU iznad nacionalnog zakonodavstva, smatra da ih se  tuženik trebao pridržavati. Navodi da su poduzetnici tijekom postupka pred tuženom iznijeli i obrazložili razloge zbog kojih su podigli cijene nakon što je 31. prosinca 2017. ukinut Pravilnik o jedinstvenim minimalnim izračunskim elementima cijene nastavnog sata u autoškoli, te su tijekom postupka predočili i objasnili kako se kalkulira cijena obuke kandidata za upravljanje motornim vozilom B kategorije. Ujedno su ukazali da autoškole koje paralelno provode obuku na području S.-d.županije, a nisu obuhvaćene ovim sporazumom, imaju vrlo slične cijene za osposobljavanje kandidata za vozača B kategorije, kao i poduzetnici protiv kojih se vodi postupak. Stoga smatra kako nije točna tvrdnja tuženika da su tužitelji i ostali poduzetnici sklopili zabranjeni sporazum. Smatra da tuženik nije proveo potrebne analize i ispitivanja kako bi utvrdio navedene okolnosti koje odstupaju od normalnih tržišnih, što i navodi u osporenom rješenju, čime je postupio suprotno odlukama Suda EU, koje odluke su važan interpretativan instrument za primjenu propisa o zaštiti tržišnog natjecanja u slučaju pravnih praznina ili dvojbi u tumačenju tih propisa, pa je stoga ta sudska praksa iznad nacionalnog zakonodavstva. Navodi kako "krunski" dokaz na kojem tuženik zasniva predmetnu odluku o zabranjenom sporazumu je prepiska izvučena iz aplikacije WhatsApp koja se odnosi na međusobno dopisivanje unutar grupe J… i J…2, a koje dopisivanje predstavlja kategoriju zaštićenu Ustavom RH, te je način na koji je tužena došla do te prepiske nezakonit pa je i prepiska nezakoniti dokaz na kojem se ne smije temeljiti odluka. Iz navedenih razloga predlaže ovom Sudu da provede postupak, zakaže ročište za raspravu te donese odluku kojom će poništiti rješenje tužene.

8.              Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome ističe kako je izreka rješenja u cijelosti sukladna članku 9. ZZTN-a i sadrži sve elemente propisane navedenim člankom, što je razvidno iz samog teksta izreke. Navodi da su svi oblici sprječavanja, narušavanja i ograničavanja tržišnog natjecanja obuhvaćeni pojmom narušavanja tržišnog natjecanja, te se kao takvi međusobno ne isključuju, i kao narušavanje tržišnog natjecanja se dalje navode u tekstu ZZTN-a, uključujući odredbu članka 8. stavka 1. ZZTN-a. U odnosu na prigovore tužitelja kako nije proveo dodatne analize i ispitivanja na mjerodavnom tržištu, napominje kako u postupcima radi utvrđivanja zabranjenih horizontalnih sporazuma koji imaju za cilj narušavanje tržišnog natjecanja, precizno utvrđivanje mjerodavnog tržišta i tržišne snage poduzetnika nije od odlučne važnosti, budući da njihovi tržišni udjeli ne utječu na činjenicu je li došlo do povrede odredbi ZZTN-a. Ističe da je takav stav zauzet i u presudi, poslovni broj: UsI-39/15-10 od 17. ožujka 2016. Nadalje navodi da je odluka o provođenju nenajavljene pretrage te prikupljenim dokazima detaljno obrazložena u osporenom rješenju pa su neosnovani navodi o nezakonitosti tih dokaza.  Ističe  da je u konkretnom slučaju nedvojbeno utvrdio postojanje sveukupnog plana/dogovora o zajedničkom povećanju cijena navedenih autoškola, kao i   sudjelovanje tužitelja u  predmetnom zabranjenom sporazumu. Predlaže da se odbije tužbeni zahtjev.

9.              V.  tužitelj u tužbi u bitnome ističe kako u cijelosti ostaje pri navodima iznesenim u dosadašnjem tijeku postupka, te u cijelosti poriče bilo  kakvo saznanje o postojanju zabranjenog sporazuma, kao i sudjelovanje u sklapanju istog. Ističe kako je osporeno rješenje nejasno, neodređeno i nepotpuno u smislu podataka o strankama, s obzirom da u obrazloženju osporenog rješenja nisu navedeni podaci o osobnim identifikacijskim brojevima poduzetnika. Tužitelj navodi kako sama činjenica uvrštavanja tadašnjeg zaposlenika tužitelja, instruktora Ž. S. u WhatsApp grupe je nedovoljna i neutemeljena podloga za utvrđenje tužitelja sudionikom navodnog zabranjenog sporazuma iz odredbe članka 8. stavka 1. ZZTN-a. Uz to, cjelokupna aktivnost navedenog zaposlenika tužitelja u predmetnim grupama je neznatna i potpuno irelevantna s aspekta zabranjenog sporazuma te u prilog tome govori i činjenica kako se tužitelj tek paušalno spominje u obrazloženju osporenog rješenja, i to prvenstveno u vidu očitovanja danih tijekom postupka, međutim, tuženik ni najmanje nije argumentirao niti dokazao zauzeti stav da je tužitelj sudjelovao u sklapanju zabranjenog sporazuma, niti se u iznesenoj argumentaciji u bitnome osvrnuo na tužitelja. Nadalje, smatra kako se odluka u predmetnom, ali i u bilo kojem drugom postupku ne može temeljiti isključivo na jednom dokazu, i to na  komunikaciji u WhatsApp grupama, tim više što je opravdanost i zakonitost izuzimanja sadržaja predmetnih grupa veoma upitna s aspekta odredbi članka 42. ZZTN-a. Tužitelj također ističe kako sadašnji jedini član i odgovorna osoba društva tužitelja, koji je to postao danom upisa promjene u sudski registar, odnosno 20. prosinca 2019. nije imao nikakvih saznanja o postojanju eventualnog zabranjenog sporazuma među poduzetnicima, nije poslovao na području grada S., S.-d. županiji, a niti je na bilo koji drugi način involviran u ovaj slučaj oko kojeg se vodi postupak. Smatra da su u provedenom postupku činjenice nepotpuno i pogrešno utvrđene, da je izreka rješenja nepotpuna i nejasna, da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno i da se nije vodilo računa o pravilima postupka. Iz navedenih razloga predlaže da se poništi rješenje tuženika i da mu se naknade troškovi upravnog spora.

10.              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako su neosnovani navodi tužbe vezani uz identifikaciju stranaka u postupku. Identitet stranaka nedvojbeno je utvrđen podacima iz sudskog registra, te očitovanjima zaprimljenim tijekom postupka. Ističe da je  sudjelovanje Ž. S. u navedenim WhatsApp grupama, pravnog prednika tužitelja, potvrdilo sudjelovanje tužitelja u predmetnom zabranjenom sporazumu. Nadalje navodi da se ZZTN, te podzakonski propisi tržišnog natjecanja primjenjuju isključivo na poduzetnike, odnosno gospodarske entitete koji obavljaju gospodarsku djelatnost pa je predmetni postupak pokrenut protiv A… S., jer je riječ o poduzetniku u smislu kako ga definira ZZTN, dok protiv odgovornih osoba u toj pravnoj osobi predmetni postupak nije pokrenut jer odgovorne osobe tužitelja, odnosno njegovog pravnog prednika nisu istodobno stranke u postupku. Slijedom odgovornosti tužitelja kao pravnog slijednika A… S., potpuno je irelevantno za odgovornost istoga, kao i za predmetni postupak, je li sadašnji, kao i prethodni zakonski zastupnik imao saznanja o sudjelovanju Ž. S. u predmetnom zabranjenom sporazumu. Iz navedenih razloga predlaže ovom Sudu da odbije tužbeni zahtjev.

11.              Ovaj Sud je temeljem odredbe članka 32. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. – dalje: ZUS) u spor kao zainteresirane osobe uključio autoškole navedene u osporenom rješenju koje nisu podnijele tužbe.

12.               Odgovor na tužbu dostavila je zainteresirana osoba, I. d.o.o.  S., zastupana po opunomoćenici A. M. T. iz S.. U bitnome ističe kako potvrđuje navode iz tužbi kojima je obrazložena nepravilnost određivanja mjerodavnog tržišta.  Smatra da je zbog pogrešno provedenog postupka pred tuženikom, pogrešnih utvrđenja i pogrešne primjene materijalnog prava, potrebno usvojiti tužbe, te poništiti rješenje tuženika, a time i odluku o upravno-kaznenoj mjeri koja je i njoj  izrečena. Ističe da u konkretnom slučaju nije došlo do sklapanja zabranjenog sporazuma, a formiranje grupa na WhatsApp koje tuženik drži kao jedinu relevantnu činjenicu za meritorno odlučivanje, nikako nije imalo za cilj postizanje zabranjenog sporazuma, već isključivo informiranje i obavijest o rezultatima metodologije izračuna stvarnih potreba, troškova i mogućnosti. Izvlačenjem dijela sadržaja iz cjelokupnog konteksta, rezultiralo je pogrešnim i nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanjem te posljedično nezakonitim osporenim rješenjem. Predlaže da se usvoje tužbeni zahtjevi i obveze tuženika na troškove postupka.

13.     Sukladno odredbi članka 6. ZUS-a odgovor tuženika na tužbu i zainteresirane osobe dostavljen je suprotnim strankama u postupku.

14.              U odnosu na navod IV. tužitelja kojim predlaže održavanje rasprave, ističe se da je  spor riješen bez rasprave na temelju odredbe članka 36. točke 4. ZUS-a, jer je sporna pravna kvalifikacija utvrđenih činjenica, pa nije bilo potrebno daljnje utvrđivanje činjeničnog stanja.

15.       Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je zaključio da tužbeni zahtjevi nisu osnovani.

16.              Odredbom članka 8. stavka 1. točke 1. ZZTN-a propisano je da su zabranjeni svi sporazumi između dva ili više neovisnih poduzetnika, odluke udruženja poduzetnika i usklađeno djelovanje, koje kao cilj ili posljedicu imaju narušavanje tržišnog natjecanja na mjerodavnom tržištu, a osobito oni kojima se izravno ili neizravno utvrđuju kupovne ili prodajne cijene, odnosno drugi trgovinski uvjeti. Stavkom 2. propisano je da se sporazumima u smislu stavka 1. ovog članka smatraju osobito ugovori, pojedine odredbe ugovora, usmeni ili pisani dogovori među poduzetnicima te usklađena praksa koja je posljedica takvih dogovora, odluka poduzetnika ili udruženja poduzetnika, opći uvjeti poslovanja i drugi akti poduzetnika koji jesu ili mogu biti sastavni dio ugovora i slično, neovisno o tome jesu li takvi sporazumi sklopljeni između poduzetnika koji djeluju na istoj razini proizvodnje, odnosno distribucije (horizontalni sporazum) ili između poduzetnika koji ne djeluju na istoj razini proizvodnje, odnosno distribucije (vertikalni sporazumi).

17.              Analizirajući podatke spisa predmeta, mjerodavno pravo, te povedeni postupak koji je prethodio donošenju osporenog rješenja, u kojem su saslušane stranke, svjedoci, te izvršena analiza pregleda cijena autoškola, ovaj Sud nalazi pravilnim utvrđenje tuženika da su poduzetnici, 14 autoškola sa splitskog područja narušili tržišno natjecanje na način da su dogovorom o budućem povećanju cijena obuke kandidata za upravljanje motornim vozilima B kategorije koje je u primjeni od 1.siječnja 2018. sklopili zabranjeni sporazum koji za cilj ima sprječavanje, ograničavanje ili narušavanje tržišnog natjecanja, u smislu naprijed citirane odredbe članka 8. ZZTN-a. Suprotno navodima tužitelja,  proizlazi da je tuženik u provedenom postupku na temelju svih dokaza zasebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti,  kao i očitovanja stranaka, pravilno utvrdio činjenično stanje i za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge. Pri tome je dostatno obrazložio  kako  saslušanje voditelja Auto škole N. i Auto Škole M., nije bilo  potrebno, jer činjenica da su  povisile cijenu obuke, ne predstavlja indiciju da su i sudjelovale u zabranjenom sporazumu. U odnosu na  daljnje izvođenje dokaza, ovaj Sud, ne nalazi osnovanim ni navode tužitelja da je prepiska između navedenih autoškola u WhatsApp grupama nezakonito pribavljeni dokaz i da tuženik na istoj nije mogao temeljiti svoju odluku, jer da s obzirom na svoj benigan sadržaj i način komunikacije ne može predstavljati  poslovnu dokumentaciju dostatnu za utvrđivanje odlučnih činjenica. Naime,  navedena prepiska između članova navedenih autoškola pribavljena je u postupku provedenom temeljem članka 42. ZZTN-a, nakon donošenja oduke ovoga Suda, te predstavlja poslovnu dokumentaciju tužitelja na kojoj je tuženik mogao utemeljiti svoju odluku, pa se prigovori tužitelja kojima osporavaju pravomoćno rješenje ovoga Suda, ne nalaze pravno odlučnim. Slijedom navedenog proizlazi, da je tuženik prilikom utvrđivanja pravno odlučnih činjenica i izvedenih dokaza postupio sukladno ovlaštenjima iz ZUP-a i ZZTN-a. Nadalje, nije osnovan ni prigovor da je izreka neodređena jer je  ista jasna i određena u skladu s odredbama članka 2., 8. i  9. ZZTN-a. Što se tiče prigovora da osporeno rješenje ne sadrži  osobni identifikacijski broj stranaka, pa da je i zbog toga nezakonito, valja istaknuti da takvo određivanje nije propisano odredbom članka 98. ZUP-a (sadržaj rješenja), a niti odredbama ZZTN-a. Osobni identitet stranaka utvrđen je prema podacima iz sudskog registra i na temelju očitovanja stranaka u postupku,  a nije sporan niti u ovom sporu.

18.              Mjerodavno tržište u zemljopisnom smislu, prema članku 6. Uredbe o načinu i kriterijima utvrđivanja mjerodavnog tržišta („Narodne novine“ 9/11.), obuhvaća zemljopisno područje na kojem poduzetnici sudjeluju u ponudi ili nabavi proizvoda. S obzirom da se predmetni postupak odnosi na postupanje autoškola  koje djelatnost obuke kandidata obavljaju ne samo na području grada S., već i na širem splitskom području,  to je mjerodavnim tržištem u zemljopisnom smislu, utvrđeno područje na kojem autoškole pružaju svoje usluge. Iz tih razloga se utvrđuje, da je  tuženik mjerodavno tržište utvrdio sukladno odredbama članka 7. ZZTN-a, odredbama navedene Uredbe, kao i pravilnom primjenom pravne stečevine EU, što je i dostatno obrazložio u osporenom rješenju. Ujedno valja napomenuti da kod utvrđivanja horizontalnih sporazuma koji imaju za cilj narušavanje tržišnog natjecanja, precizno utvrđivanje mjerodavnog tržišta i tržišne snage poduzetnika nije od odlučne važnosti te se upućuje se na stajalište iz presude, poslovni broj: UsII-39/15-10 od 17. ožujka 2016.  prema kojem kod utvrđivanja kartelnih sporazuma, za razliku od drugih povreda ZZTN-a strogo određivanje mjerodavnog tržišta nije neophodno. Slijedom navedenog, ne mogu se ocijeniti osnovanim ni navodi tužitelja da je tuženik u pristupu ocjene stanja  u zemljopisnom smislu propustio utvrditi analizu tržišta temeljem općih pokazatelja o tržišnim udjelima na tržištu, domaćim i inozemnim, te  razliku u cijenama, pored činjenice da utvrđivanje tržišnih udjela poduzetnika u ovom postupu nije odlučno.

19.              U odnosu na navode tužitelja kao  činjenično stanje nije pravilno utvrđeno, valja istaknuti da je postojanje plana o zajedničkom  povećanju cijena koje će navedene autoškole primjenjivati počevši od 1. siječnja 2018., a što su i učinile, utvrđeno iz WhatsApp prepiske u grupama J…. i J….2. o prethodnim sastancima i dogovorima o povećanju cijena. Ujedno je utvrđeno da su se  navedene autoškole međusobno podržavale i ohrabrivale u ustrajanju na primjeni novih cjenika te u nepopuštanju pritiscima kandidata i medijima za sniženje cijena te su upozoravali na postojanje autoškola koje nisu povisile cijenu te ih ohrabrivale na zajedničku borbu protiv istih, dakle, navedena prepisaka je pokazala postojanje prethodnog dogovora o povišenju cijena.  Osim toga, iz navedenih prepiski vidljivo je i sudjelovanje odgovornih osoba tužitelja u zabranjenom sporazumu, te je vidljiva i njihova svijest o protupravnom postupanju.    

20.     Nadalje se ističe da nije sporno da je člankom 15. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", 108/17.) izmijenjen  članak 202. , koja odredba je stupila na snagu 1. siječnja 2018. Prema odredbi članka 202. stavka 6. Zakona, autoškola samostalno izrađuje cjenik za uslugu osposobljavanja kandidata za vozača iz nastavnih predmeta Prometni propisi i sigurnosna pravila i Upravljanje vozilom u autoškoli za pojedinu kategoriju vozila. Cijena osposobljavanja kandidata za vozače sastavni je dio ugovora koji sklapaju kandidati za vozača i autoškola.

21.              Međutim, dokumentacija, kao i očitovanja prikupljena u predmetnom postupku potvrđuju da  navedene autoškole koje pružaju usluge osposobljavanja kandidata za vozače na splitskom području, nisu sukladno odredbi članka 202. stavka 6. važećeg Zakona od 1. siječnja 2018. počele samostalno određivati cijene usluga, već su upravo sklopile sporazum o povećanju svojih usluga. S tim u vezi osnovano tuženik navodi da samostalne odluke poduzetnika vezane za porast cijena nisu zabranjene, a niti su bile predmetom ovoga postupka, već utvrđivanje  postojanja zabranjenog sporazuma o zajedničkom povećanju cijena. Postojanje navedenog sporazuma utvrđeno je,  budući da su  navedene autoškole dogovorom o povišenju cijena u idućoj godini unaprijed otklonili neizvjesnost oko njihove buduće primjene, a time su uklonile i rizike međusobnog konkuriranja, a upravo takvo postupanje, kao cilj i posljedicu ima narušavanje tržišnog natjecanja na mjerodavnom tržištu. Stoga, tuženik utemeljeno nije prihvatio navode tužitelja da su i drugi poduzetnici povisili cijene svojih usluga, jer kao što je navedeno samostalno određivanje cijena nije zabranjeno, a niti je utvrđeno da su i drugi poduzetnici sudjelovali  u  takvom dogovaranju.  Uz navedeno, ni navodi tužitelja  o razlozima formiranja  novih cijena nakon 1. siječnja 2018., rastu troškova, povećanju poslovanja, kao i promjene u zakonodavstvu, ne mogu utjecati na drukčije rješenje ovog postupka, jer navedene okolnosti ne mogu opravdati utvrđeno dogovorno postupanje tužitelja, zabranjeno u smislu ZZTN-a.

22.   U odnosu na izrečenu upravno-kaznenu mjeru valja istaknuti da je ista donesena sukladno ZZTN-u te Uredbi o kriterijima za izricanje upravno-kaznene mjere ("Narodne novine", 129/10. i 123/15. – dalje: Uredba) jer je tuženik uzimajući u obzir sve olakotne okolnosti izrekao upravno-kaznenu mjeru u pravilnom iznosu u okviru ZZTN-a te prema kriterijima iz navedene Uredbe.

23.              S obzirom na navedeno ovaj Sud ocjenjuje da je tuženik na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo, te kako se ne nalaze ni povrede postupka, trebalo je temeljem odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a odbiti tužbene zahtjeve kao neosnovane i odlučiti kao pod točkom I. izreke presude.

24.              S obzirom da tužitelji nisu uspjeli u sporu nemaju pravo na naknadu troškova upravnog spora temeljem članka 79. stavka 4. ZUS-a.

U Zagrebu, 21. srpnja 2021.

                                                                                               Predsjednica vijeća

                                                                                                         Blanša Turić, v.r.