1              Poslovni broj: I Kž-162/2021-6

Poslovni broj: I Kž-162/2021-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te Ivana Turudića, univ.spec.crim. i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. B. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 279. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. dalje: KZ/11.) i drugi, odlučujući o žalbama optuženika M. B., T. M. i B. Č. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 5. ožujka 2021. broj: 5K-12/2021., u prisutnosti optuženog M. B. u javnom dijelu sjednice vijeća održane 21. srpnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbijaju se žalbe optuženog M. B., optužene T. M. i optuženog B. Č. kao neosnovane i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 5. ožujka 2021. broj 5K-12/2021. optuženi M. B. proglašen je krivim pod točkom 1. zbog kaznenog djela protiv gospodarstva - zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju, opisano u članku 246. stavka 1. i 2. KZ/11., pod točkom 3. zbog kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja - utaja poreza opisano u članku 256. stavak 1., 2. i 3. KZ/11., a djelom pod točkom 5. zbog kaznenog djela krivotvorenja - krivotvorenje službene ili poslovne isprave opisano u članku 279. stavka 1. i 2. KZ/11. uz primjenu članka 51. KZ/11., optužena T. M. proglašena je krivom pod točkom 2. zbog kaznenog djela protiv gospodarstva - zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju opisano u članku 246. stavka 1. i 2. KZ/11. i pod točkom 3. zbog kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja - utaja poreza opisano u članku 256. stavak 1., 2. i 3. KZ/11. uz primjenu članka 51. KZ/11., optuženi B. Č. proglašen je krivim pod točkom 3. zbog kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja - utaja poreza opisano u članku 256. stavak 1., 2. i 3. KZ/11., a optužena G. B. proglašena je krivom pod točkom 4. zbog kaznenog djela protiv gospodarstva - zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju opisano u članku 246. stavka 1. i 2. KZ/11. i pod točkom 5. zbog kaznenog djela krivotvorenja - krivotvorenje službene ili poslovne isprave opisano u članku 279. stavka 1. i 2. KZ/11. uz primjenu članka 51. KZ/11. kako je to pobliže činjenično i pravno opisano u izreci pobijane presude.

 

1.1. Optuženom M. B. za kazneno djelo označeno pod točkom 1. izreke pobijane presude na temelju odredbe članka 246. stavak 2. KZ/11. utvrđena je kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, a za kazneno djelo pod točkom 3. na temelju odredbe članka 256. stavak 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11., dalje: KZ/97.) utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, za kazneno djelo označeno pod točkom 5. na temelju članka 279. stavak 2. KZ/11. utvrđena je kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, te je na temelju odredbe članka 51. KZ/11. optuženi M. B. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine. Na temelju odredbe članka 57. stavak 1. KZ/11. optuženom M. B. izrečena je djelomična uvjetna osuda time da se od kazne zatvora na koju je optuženik osuđen izvršava 6 (šest) mjeseci kazne zatvora, a dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci neće se izvršiti ukoliko optuženi M. B. u vremenu od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo, time da rok provjeravanja počinje teći od izdržane neuvjetovane kazne zatvora. Nadalje, na temelju odredbe članka 77. KZ/11. u vezi članka 557. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), za kazneno djelo pod točkom 1. izreke presude iz članka 246. stavak 2. KZ/11., utvrđena je i oduzeta imovinsku korist koju je optuženi M. B. ostvario tim kaznenim djelom na način da novčani iznos od 9.003.775,68 kuna predstavlja imovinsku korist koju je optuženi M. B. ostvario kaznenim djelom iz članka 246. stavak 2. KZ/11., utvrđeno je da je novčani iznos od 9.003.775,68 kuna imovina R. H. i naloženo je optuženom M. B. da R. H. uplati 9.003.775,68 kuna u korist državnog proračuna R. H. u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

 

1.2. Optuženoj T. M. za kazneno djelo opisano pod točkom 2. izreke pobijane presude na temelju odredbe članka iz 246. stavak 2. KZ/11. u vezi članka 49. stavak 1. točka 4. KZ/11. utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, za kazneno djelo pod točkom 3. izreke presude na temelju odredbe članka 256. stavak 3. KZ/97. utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, pa je na temelju odredbe članka 51. KZ/11. optužena T. M. osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, a na temelju odredbe članka 56. KZ/11. optuženoj T. M. izrečena je uvjetna osuda te se izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optužena T. M. u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju odredbe članka 77. KZ/11. u vezi članka 557. stavka 1. ZKP/08. za kazneno djelo opisano pod točkom 2. izreke presude iz članka 246. stavak 2. KZ/11., utvrđena je i oduzeta imovinsku korist koju je ostvarila tim kaznenim djelom na način da novčani iznos od 1.318.500,00 kuna predstavlja imovinsku korist koju je optužena T. M. ostvarila kaznenim djelom iz članka 246. stavak 2. KZ/11., utvrđeno je da je novčani iznos od 1.318.500,00 kuna imovina R. H., te je naloženo optuženoj T. M. da R. H. uplati 1.318.500,00 kuna u korist državnog proračuna R. H. u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

1.3. Optuženi B. Č. za kazneno djelo pod točkom 3. izreke pobijane presude na temelju odredbe članka 256. stavak 3. KZ/97. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te je na temelju odredbe članka 56. KZ/11. optuženom B. Č. izrečena uvjetna osuda te se izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optuženi B. Č. u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju odredbe članka 77. KZ/11. u vezi članka 557. stavka 1. ZKP/08. za kazneno djelo označeno pod točkom 3. izreke presude iz članka 256. stavak 3. KZ/11., utvrđena je i oduzeta imovinsku korist koju je ostvario tim kaznenim djelom na način da novčani iznos od 2.867.560,32 kune predstavlja imovinsku korist koju je optuženi B. Č. ostvario kaznenim djelom iz članka 256. stavak 3. KZ/11., utvrđeno je da je novčani iznos od 2.867.560,32 kune imovina R. H., te je naloženo optuženom B. Č. da R. H. uplati 2.867.560,32 kune u korist državnog proračuna R. H. u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

 

1.4. Optuženoj G. B. za kazneno djelo opisano pod točkom 4. izreke pobijane presude iz članka 246. stavak 2. KZ/11. u svezi članka 49. stavak 1. točka 4. KZ/11. utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, za kazneno djelo pod točkom 5. izreke presude temeljem članka 279. stavak 1. i 2. KZ/11. utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci te je na temelju odredbe članka 51. KZ/11. optužena G. B. osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine dok je na temelju odredbe članka 56. KZ/11. optuženoj G. B. izrečena uvjetna osuda te se izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optužena G. B. u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju odredbe članka 77. KZ/11. u vezi članka 557. stavka 1. ZKP/08. u presudi, za kazneno djelo pod točkom 4. izreke presude iz članka 246. stavak 2. KZ/11., utvrđena je i oduzeta imovinsku korist koju je ostvarila tim kaznenim djelom na način da novčani iznos od 2.566.800,00 kuna predstavlja imovinsku korist koju je optužena G. B. ostvarila kaznenim djelom iz članka 246. stavak 2. KZ/11., utvrđeno je da je novčani iznos od 2.566.800,00 kuna imovina R. H. i naloženo je optuženoj G. B. da R. H. uplati 2.566.800,00 kuna u korist državnog proračuna R. H. u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

 

1.5. Na temelju odredbe članka 148. stavak 6. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točke 1. i 6. ZKP/08. optuženi M. B., optužena T. M., optuženi B. Č. i optužena G. B. u cijelosti se oslobađaju obaveze nadoknade troškova kaznenog postupka, te troškove vještačenja provedenih u ovom predmetu.

 

2. Protiv te je presude žalbu je podnio optuženi M. B. osobno zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ''složenog i nerazumljivog obrazloženja presude'' i odluke o kazni te po branitelju B. Š., odvjetniku iz odvjetničkog društva Š.&Š. j.t.d., zbog povrede kaznenog zakona. U osobnoj žalbi optuženik predlaže smanjenje kazne i traži prisustvo na sjednici vijeća dok se u žalbi podnesenoj putem branitelja predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu sukladno žalbenim razlozima, a podredno ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje na ponovno odlučivanje.

 

2.1. Žalbu je podnijela i optužena T. M. osobno zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi s prijedlogom da se produlji rok za uplatu iznosa od 1.318.500,00 kuna.

 

2.3. Protiv presude žali se i optuženi B. Č. po branitelju, odvjetniku M. S., zbog oduke o oduzimanju imovinske koristi u kojoj se predlaže da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači prvostupanjsku presudu u odnosu na rok za uplatu imovinske koristi na način da produži rok za dobrovoljnu uplatu.

 

2.4. Državni odvjetnik nije podnio odgovor na žalbe optuženika.

 

3. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08. spis je prije dostave izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

3.1. Postupajući prema zahtjevu optuženog M. B. u žalbi, u smislu članka 475. stavak 2. ZKP/08., o sjednici vijeća izviješteni su optuženik i njegov branitelj, kao i državni odvjetnik. Sjednici je bio nazočan optuženik, dok uredno izviješteni državni odvjetnik i branitelj optuženika sjednici nisu nazočili, pa je u odnosu na njih, sukladno članku 475. stavak 4. ZKP/08., sjednica održana u njihovoj odsutnosti.

 

4. Žalbe nisu osnovane.

 

5. Optuženi M. B. u osobno podnesenoj žalbi pobija prvostupanjsku odluku zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja navodeći da je svoj novac posudio društvu .... d.o.o. i isti vadio tako da je jedan dan uplaćivao svoj privatni novac kao pozajmicu na račun društva od 30.000,00 kuna i drugi dan isplaćivao na bankomatu i tako 9 mjeseci pa smatra da je pogrešno utvrđeno da bi stekao imovinsku korist od 9.003.775,68 kuna dok se nepotpuno činjenično stanje obrazlaže ''ništavošću'' PDV-a jer ako roba i usluge nisu izvršene i računi su fiktivno izdavani onda je i PDV ništav. Osim toga, optuženik smatra da nije bilo mjesta odluci suda da se oduzeta imovinska korist uplati u korist Državnog proračuna jer je oštetio svoje trgovačko društvo pa se onda mora i njemu nadoknaditi šteta.

 

5.1. Neosnovano optuženik tvrdi da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., iako ju izrijekom tako ne označava, jer da su "nejasni razlozi izneseni u pobijanoj presudi" pri čemu isto ne obrazlaže niti pojašnjava. Suprotno izloženim tvrdnjama, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra da prvostupanjski sud nije počinio naznačenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer prvostupanjska presuda sadrži odlučne činjenice jasno iznesene po prvostupanjskom sudu nakon analize provedenog dokaznog postupka i za iste je prvostupanjski sud dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud.

 

5.2. Suprotno žalbenim navodima kojima se upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, prije svega treba istaknuti da se u ovom postupku optuženi M. B. izjasnio da se smatra krivim za počinjenje kaznenih djela zbog kojih je pobijanom presudom i osuđen, zbog čega sukladno članku 464. stavku 7. ZKP/08. ne može podnijeti žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, osim ako se, između ostalog, radi o činjenicama odlučnim za oduzimanje imovinske koristi. Imajući na umu činjenična utvrđenja iz izreke pobijane presude, da je optuženik počinio predmetna kaznena djela i njima pribavio sebi imovinsku korist, to je i odluka o oduzimanju imovinske koristi u navedenom iznosu, pravilna i zakonita. Slijedom navedenog, optuženik u žalbi ne može isticati da nije pribavio imovinsku korist, jer je 9 mjeseci uplaćivao svoj novac koji je potom podizao i da se radilo o pozajmicama, jer je priznao podizanje s žiro računa trgovačkog društva otvorenog kod … banke iznos od ukupno 9.003.775,68 kuna koja sredstva nije koristio za potrebe poslovanja društva već za svoje osobne potrebe. Jednako tako je priznao počinjenje kaznenog djela na način da su ispostavljani računi za isporuku roba i usluga, iako isporuka roba i usluga u stvarnosti nije izvršena, na koji način je iskazan pretporez i umanjena porezna obveza na temelju fiktivnih računa, a koja činjenična utvrđenja sada žalbom osporava. Pri tome se ističe da je priznanje optuženika u prvostupanjskom postupku utvrđeno suglasnim nalazu i mišljenju vještaka za računovodstvo, financije i vrijednosne papire te ispravama u spisu.

 

5.3. Što se tiče daljnjih navoda optuženog B. u odnosu na oduzimanje imovinske koristi, oni nisu osnovani. Naime, u ovom kaznenom postupku oštećeno trgovačko društvo …. d.o.o., čiji je bio direktor optuženi B., nije postavilo imovinsko pravni zahtjev. Stoga je sud bio dužan, po prijedlogu državnog odvjetnika, od optuženika oduzeti imovinsku korist pribavljenu kaznenim djelom, s time da je odredbom članka 560. ZKP/08. propisano da novčani iznos koji je oduzet od optuženika postaje imovina R. H., zbog čega je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je optuženik iznos oduzete imovinske koristi dužan uplatiti u korist Državnog proračuna R. H.

 

5.4. Neosnovana je i žalba optuženog B. podnesena putem branitelja u kojoj se obrazlaže povreda kaznenog zakona na način da prvostupanjski sud nije mogao naložiti optuženom B. da uplati protupravno stečenu korist u Državni proračun R. H. već jedino oštećenom trgovačkom društvu, a iz razloga koji su navedeni pod točkom 5.2. Pri tome je potrebno dodati da, protivno žalbenim navodima, u situaciji kada tijekom kaznenog postupka oštećenik ne postavi imovinsko pravni zahtjev (kao što to u ovom slučaju nije učinilo oštećeno trgovačko društvo …. d.o.o.), prvostupanjski sud je dužan oduzeti imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom, budući da nitko ne može zadržati takvu imovinsku korist.

 

5.5. U osobno podnesenoj žalbi, optuženi B. žali se zbog odluke o kazni jer ''radi pandemije COVID-19 virusa iz zatvora nije dopušteno ići na zaslužene vikende i dopuste'', pa smatra da se radi o okolnostima koji su od utjecaja na blaže kažnjavanje. Suprotno žalbenim navodima, drugostupanjski sud je ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su, u smislu članka 47. stavka 1. KZ/11., od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude lakša ili teža za počinitelja. Tako je pravilno optuženiku olakotnim cijenio da je u potpunosti priznao sve radnje počinjenja kaznenih djela, čime je u bitnome olakšao ovom sudu sam postupak kao i protek vremena od vremena počinjenja kaznenog djela pa do vremena presuđenja koje se ne može pripisati krivnji optuženika te obiteljske prilike, dok je otegotnim cijenio okolnost da se radi o osobi koja je već osuđivana za istovrsna kaznena djela. U odnosu na navode da je pri odmjeravanju kazne valjalo uzeti u obzir i pandemiju zbog koje su ograničeni izlasci i posjete u zatvoru, ističe se da se radi o izvanrednom stanju zbog kojeg su pojedina prava i slobode čovjeka, bilo privremeno ograničena, bilo da je onemogućena njihova realizacija, a to jednako vrijedi i za zatvorenike i za građane čiji se život odvija izvan kaznenih tijela, i to kako u R. H., tako i u velikom dijelu svijeta. Prema tome, trenutačna situacija izazvana pandemijom virusa COVID-19 nije nešto što pogađa samo i isključivo prava zatvorenika, što znači da to nije okolnost koja bi utjecala na odmjeravanje kazne dok se u okviru hrvatskog zatvorskog sustava kontinuirano poduzimaju i mijenjaju mjere isključivo u cilju očuvanja i zaštite zdravlja zatvorenika.

 

5.6. Slijedom iznesenog, žalba optuženog M. B. nije osnovana, a pobijana presuda je ispitana po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točaka 1. i 2. ZKP/08. te nije utvrđeno da bi u istoj bila počinjenja ijedna od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud prilikom ispitivanja žalbe protiv prvostupanjske presude pazi po službenoj dužnosti, a niti je na štetu optuženog M. B. povrijeđen kazneni zakon.

 

6. Neosnovane su i žalbe optužene T. M. i optuženog B. Č. koji pobijaju oduku o oduzimanju imovinske koristi u dijelu u kojem im je naloženo da u roku od 15 dana uplate iznos oduzete imovinske koristi u korist Državnog proračuna jer smatraju da je rok od 15 dana prekratak. Međutim, budući da je odredbom članka 560. stavka 2. ZKP/08., neovisno o materijalnom statusu optuženika, izričito navedeno da će se u presudi kojom se optuženik proglašava krivim naložiti da imovinsku korist uplati u korist R. H. u roku od 15 dana, to nije bilo osnova za prihvaćanje ovih žalbenog navoda optuženih M. i Č.

 

7. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija žalbama optuženika, niti povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP/08. koje drugostupanjski sud ispituje po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

Zagreb, 21. srpnja 2021.