Poslovni broj: I Kž-200/2021-4

Poslovni broj: I Kž-200/2021-4

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te Ivana Turudića, univ.spec.crim. i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog M. S., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu, broj Kv-I-72/2020. (K-4/2015.) od 07. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 21. srpnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Odbija se žalba osuđenog M. S. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

 

1.Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Splitu, na temelju članka 564. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) osuđenom M. S. opozvan je uvjetovani dio kazne primijenjen pravomoćnom presudom Županijskog suda u Splitu  broj K-4/2015 od 23. veljače 2018., potvrđen presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 22. siječnja 2020., broj: I Kž-467/2018. te je određeno izvršenje izrečene kazne zatvora iz te presude u trajanju 1 (jedne) godine, zbog kaznenog djela iz članka 246. stavak 2. KZ/11.

 

2.Protiv te presude žalbu je podnio osuđeni M. S., po branitelju, odvjetniku H. K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske donese rješenje kojim se postupak za opoziv uvjetne osude obustavlja.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4.Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5.Žalba nije osnovana.

 

6.Prvostupanjski je sud, u povodu prijedloga oštećenog trgovačkog društva G. d.o.o. S., opozvao djelomičnu uvjetnu osudu izrečenu osuđenom M. S. ranije navedenom presudom koja je postala pravomoćna 22. siječnja 2020. jer osuđenik u ostavljenom roku od šest mjeseci nije izvršio posebnu obvezu iz članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11., odnosno nije popravio štetu oštećeniku u iznosu od 620.875,28 kuna.

 

7. Osuđenik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud primijenio zakon koji se ne može primijeniti jer je kazneno djelo za koje je osuđen počinjeno 2006. godine, dakle prije stupanja na snagu Zakona o izmjena i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 56/15.), kojim je rok za opoziv uvjetne osude iz članka 58. stavak 8. KZ/11. produljen pa umjesto šest mjeseci iznosi jedinu godinu, slijedom čega valja primijeniti rok prije tih izmjena u skladu s člankom 3. stavkom 2. KZ/11 i utvrditi da je rok za opoziv uvjetne osude istekao pa obustaviti postupak za opoziv uvjetne osude. Uz to žalitelj podredno navodi da pandemija koronavirusa predstavlja opravdan razlog za neispunjenje obveze, te je sud mogao obvezu zamijeniti drugom ili osuđeniku produljiti rok za izvršenje obveze, što potkrjepljuje i činjenicom donošenja zakona kojim je uređeno postupanje u ovršnim i stečajnim postupcima uslijed pandemije.

 

8.Suprotno ovim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je u tijeku postupka radi opoziva djelomične uvjetne osude točno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice te na temelju istih pravilno zaključio da su se ispunili svi zakonom predviđeni uvjeti za opoziv djelomične uvjetne osude iz pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu  broj K-4/2015 od 23. veljače 2018.

 

9. Naime, osuđeni M. S. u razdoblju od pravomoćnosti presude do danas, dakle više od osamnaest mjeseci, pa niti tijekom postupka za opoziv djelomične uvjetne osude nije iskazao stvarnu želju da podmiri štetu oštećeniku, s obzirom da nije ni stupio u kontakt s oštećenikom, kako isti tvrdi, a osuđenik ne osporava, niti je uplatio ni najmanji dio štete. Osuđenik se uopćeno poziva na stanje u gospodarstvu izazvano pandemijom koronavirusa, ne navodeći nijedan konkretan razlog zbog kojeg upravo on nije izvršio obvezu odnosno ne konkretizirajući na koji je to način  pogođen stanjem uslijed pandemije, pri čemu niti ne verbalizira spremnost da će obvezu ispuniti na određeni način u budućnosti. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da osuđeni M. S. nije imao opravdani razlog za neispunjenje posebne obveze određene uz djelomičnu uvjetnu osudu, te mu je istu opozvao, odredivši izvršenje kazne zatvora.

 

10. Pritom ovdje valja ukazati da je tom presudom osuđeni M. S. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 10 mjeseci od čega se izvršava 10 mjeseci, a dio kazne u trajanju od 1 godine se neće izvršiti ako osuđenik u roku provjeravanja od 5 godina na počini novo kazneno djelo te ako u roku od 6 mjeseci popravi štetu počinjenu kaznenim djelom, te je kod opozivanja djelomične uvjetne osude valjalo odrediti izvršenje cijele kazne, a izdržani dio kazne zatvora na temelju članka 54. KZ/11. uračunati u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora, čije je izvršenje određeno.

 

10. U odnosu na žalbeni navod osuđenika da je prvostupanjski sud primijenio zakon koji nije mogao primijeniti, žalitelju se ukazuju na izraženo pravno stajalište u ranijim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (presuda broj III Kr-34/2018. od 13. lipnja 2018. i presuda broj i Kž-88/2021. od 25. ožujka 2021.) prema kojem je sud u postupku za opoziv uvjetne osude dužan primijeniti onaj zakon prema kojem je donijeta presuda kojom je izrečena uvjetna osuda. Uvidom u presudu Županijskog suda u Splitu broj K-4/2015 i presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske od I Kž-467/2018. utvrđeno je da je primijenjen KZ/11. uključujući i izmjene objavljene u „Narodnim novinama“ broj 56/15. kojim je određen dulji rok za opoziv uvjetne osude. Pri takvom stanju stvari Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nije ovlašten ispitivati je li u konkretnom slučaju primijenjen zakon koji je najblaži za počinitelja u skladu s člankom 3. stavkom 2. KZ/11., s obzirom da je u konkretnom slučaju presuda postala pravomoćna. Tome valja dodati da žalitelj prvostupanjsku presudu nije pobijao zbog primjene zakona koji je blaži za počinitelja.

 

11. Slijedom izloženog, prvostupanjski sud i drugostupanjski sud su postupak za opoziv uvjetne osude proveli u razdoblju od 22. srpnja 2020. do 22. srpnja 2021., dakle u roku od jedne godine propisanom člankom 58. stavkom KZ/11., odnosno zakona prema kojem je donijeta  presuda kojom je izrečena djelomična uvjetna osuda.

 

12. Konačno, u odnosu na zahtjev osuđenog M. S. da ga sud izvijesti o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća u skladu s člankom 475. ZKP/08., ukazuje se žalitelju da se stranke o sjednici vijeća drugostupanjskog suda obavještavaju u kaznenim predmetima u kojima se odlučuje o krivnji počinitelja kaznenog djela, što ovdje nije slučaj, jer je odlučeno o izvršavanju pravomoćne presude.

 

13. Stoga, budući da žalbenim navodima osuđenika nije dovedena u pitanje prvostupanjska presuda, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene niti povrede zakona iz članka 476. stavka 1. ZKP/08. na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 21. srpnja 2021.