- 1 -              Poslovni broj: I Kž-173/2021-10

Poslovni broj: I Kž-173/2021-10

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Tomislava Juriše, Snježane Hrupek-Šabijan, Marije Balenović, i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. H., zbog kaznenih djela iz članka 111. točka 5. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog M. H., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 24. svibnja 2021. broj K-23/2021, u sjednici vijeća održanoj 21. srpnja 2021., u prisutnosti, u javnom dijelu sjednice optuženika i branitelja optuženika  L. B., odvjetnika u Z.

 

r i j e š i o   j e

 

I U povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženog M. H., a po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjeno vijeće.

 

II Uslijed odluke pod I, žalbe državnog odvjetnika i optuženog M. H. su bespredmetne.

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu optuženi M. H.,  proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenih djela i to djela protiv života i tijela -teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točka 5 u vezi s člankom 34.KZ/11., i protiv imovine – teške krađe u pokušaju iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi sa člankom 34. KZ/11., činjenično opisanih u točki 1. izreke, te kaznenog djela krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11., činjenično opisanog u točki 2. izreke te presude. Nakon toga  za počinjena kaznena djela utvrđene su mu pojedinačne kazne zatvora i to u trajanju od   7 (sedam) godina za kazneno djelo iz članka 111. točka 5. KZ/11., u trajanju od 7 (sedam) mjeseci za kazneno djelo iz članka 229. stavak 1. KZ/11., i u trajanju od 1 (jedne) godine za kazneno djelo iz članka 228. stavak 1. KZ/11., pa je uz primjenu članka 51. KZ/11., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) godina i 5 (pet) mjeseci.  U tu kaznu mu je temeljem članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme lišenja slobode od 28. travnja 2020. nadalje.

2. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) oštećeni D. P. upućen je imovinskopravni zahtjev ostvarivati u parnici.

 

3. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženik je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145.stavak.2 točka 1. do 6.ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka branitelja.

 

4. Na temelju članka 65. i 69. KZ/11 optuženiku M. H. izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora a najdulje 3 (tri) godine.

 

5. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači te ….“u odnosu na svako pojedinačno presuđeno kazneno djelo –i to pod točkom 1) za kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točka 5. KZ/11 u vezi članka 34. KZ/11 izrekne dulju bezuvjetnu kaznu zatvora, bez primjene odredbi iz članka 49. stavak 1. točka 1. KZ/11., zatim za kazneno djelo teške krađe u pokušaju iz članka 229. stavak 1. točka 1. KZ/11 u vezi članka 34. KZ/11 da izrekne dulju bezuvjetnu kaznu zatvora bez primjene odredbi iz članka 49. stavak 1. točka 5. KZ/11., te u odnosu na kazneno djelo pod točkom 2) izreke presude, za počinjeno kazneno djelo krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11 izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora u duljem primjerenom trajanju, te uz primjenu odredbe članka 51. KZ/11 okrivljeniku izrekne jedinstvenu bezuvjetnu kaznu zatvora u duljem, adekvatnom trajanju…..“.

 

6. Optuženik se žali osobno i po branitelju, L. B. odvjetniku u Z. što će se razmatrati kao jedinstvena žalba. Žalba je podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kazni bez izričito istaknutog prijedloga, a iz sadržaja žalbe vidljivo je da ustvari predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu, a podredno preinačiti na način da se u odnosu na utvrđene kazne te jedinstvenu kaznu zatvora izreknu blaže kazne.

 

7. Odgovor na žalbu je podnio optuženik te ponavlja navode iz žalbe o tome da je optuženik postupao u nužnoj obrani kako bi spasio živu glavu a ne kako bi prikrio počinjenje kaznenog djela. Ukazuje na lažno iskazivanje oštećenika i njegovih kolega, saslušanih svjedoka, te na tjelesnu disproporciju optuženika i oštećenika.

 

8. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

9. Postupajući po zahtjevu optuženika i njegovog branitelja, na temelju članka 475. stavak 2. ZKP/08., o sjednici su izvješteni optuženik i njegov branitelj jer su to zahtijevali, kao i nadležni državni odvjetnik.

 

10. Sjednica je održana u prisutnosti optuženika osobno i njegovog branitelja, u skladu s odredbom članka 475. stavak 3. ZKP/08. a u odsutnosti državnog odvjetnika u skladu s odredbom članka 475. stavak 4 ZKP/08.  

 

11. Ispitujući pobijanu presudu u povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženika, ovaj sud je našao razloge zbog kojih je tu presudu trebalo ukinuti po službenoj dužnosti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, uslijed čega su podnesene žalbe bespredmetne.

 

12. Naime, rješenjem Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 21. travnja 2021. broj I Kž-44/2021 ukinuta je presuda Županjskog suda u Zagrebu od 4. veljače 2021 broj K-71/2020 i predmet je vraćen na ponovno suđenje i odluku. Sukladno uputi Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski sud je proveo sudskomedicinsko i balističkomehanoskopsko vještačenje na okolnost dinamike i tijeka događaja kako je to opisao optuženik i kako je to opisao J. S..

 

13. Na temelju nalaza i mišljenja prethodno navedenih vještaka ali i na temelju obrane optuženika, prvostupanjski sud, za sada na prihvatljiv način, zaključuje o međusobnom položaju optuženika i oštećenika neposredno prije opaljenja hica od strane optuženika koji pogađa J. S.. Radi boljeg razumjevanja sud će ponoviti zaključke iznesene u točki 39. i 40. prvostupanjske presude, koje za sada, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Neposredno prije opaljenja iz pištolja optuženi H. je ležao potrbuške na zemlji a na njemu objahavši ga sjedio je J. S.. Tada se je J. S. povukao po tijelu niže i bio na optuženikovim nogama i sasvim izvjesno uspravljen, pa je takav međusobni položaj omogućio optuženiku da se gornjim dijelom tijela zarotira te preko svog lijevog ramena puca pištoljem i nanese J. S. ozljedu opisanu u izreci presude. Prvostupanjski sud zaključuje da je pucanjem iz relativne blizine u smjeru prsa ili glave optuženik pokazao namjeru da J. S. liši života a ne samo da ga uplaši.

 

14. Međutim, optuženik u žalbi podnesenoj po branitelju te u osobnoj žalbi ponavlja svoju obranu iznesenu u tijeku postupka te upire na primjenu instituta nužne obrane. Ukazuje da se je zbog svoje bolesti (koja bi proizlazila iz medicinske dokumentacije) i oštećenika J. S. koji mu je klečao na leđima, počeo gušiti i ostajati bez svijesti, te je ispalio više hitaca u pod i jedan hitac preko svog lijevog ramena u pravcu oštećenika. Iznoseći svoju obranu, na upit navodi da je sve skupa na mjestu događaja ispalio pet hitaca, a što doista odgovara nalazu i mišljenju balističkomehanoskopskog vještačenja i to u zaključku prihvaća i prvostupanjski sud. Optuženik dopušta mogućnost da se je oštećeni S. netom prije opaljenja hica koji ga je ranio, počeo dizati s optuženika.

 

15. Međutim, primjena odnosno isključenje instituta nužne obrane opisano u članku 21. KZ/11., zahtijeva temeljito i precizno utvrđenje činjeničnog stanja u pogledu tijeka i dinamike događaja te sukladno utvrđenom sud treba iznijeti u obrazloženju presude razloge o odlučnim činjenicama, a što u prvostupanjskoj presudi izostaje.

 

16. Optuženik u tijeku postupka u iznesenim obranama, navodi da je postupao u nužnoj obrani ( prvostupanjski sud obrane citira u obrazloženju presude). Pa tako iskazuje da je „ taj čovjek bio na njemu i gušio ga…“, „ pucao je da bi ga skinuo sa sebe jer nije mogao disati, pao je u trans a boluje od astme 10-tak godina…“, „ kada se počeo gušiti uzeo je pištolj i opalio…“. Kako je to prethodno navedeno, prvostupanjski sud zaključuje da je optuženik postupao s namjerom da J. S. liši života a ne da ga „zaplaši“. Međutim, da bi uopće došla u obzir primjena članka 21. KZ/11 počinitelj mora svojim radnjama ostvariti obilježja nekog kaznenog djela, u konkretnom slučaju ubojstva u pokušaju.

 

17. Pri tome valja ponoviti nespornu činjenicu da je optuženik zatečen po djelatnicima „Č.“ u počinjenju kaznenog djela koje se goni po službenoj dužnosti (teška krađa u pokušaju, opisana u članku 229. stavak 1. točka 1. KZ/11.), pa su ga isti bili ovlašteni spriječiti u bijegu i zadržati ga do dolaska policije, sve u smislu članka 106. ZKP/08.

 

18. Dakle, slijedi da J. S. inicijalno u odnosu na optuženika nije bio u protupravnom napadu. Samo eventualna primjena sile (neophodna prilikom zadržavanja druge osobe protivno njenoj volji) koja bi se definirala kao pretjerana i ugrožavajuća za život, činila bi taj napad protupravnim.

 

19. Stoga se kao odlučna činjenica, o kojoj izostaju razlozi u smislu povezanosti s institutom nužne obrane u prvostupanjskoj presudi, ukazuje međusobni položaj optuženika i oštećenika prije ispaljenja hitaca u pod i u zrak, u kontekstu ugrožavanja optuženikovog života. U tom smislu je važno zdravstveno stanje optuženika s obzirom na u dokaznom postupku pročitanu medicinsku dokumentaciju, ( list 197 spisa, ) te u odnosu na to eventualne tjelesne disproporcije optuženika i oštećenika u pogledu tjelesne težine. Slijedeća odlučna činjenica je vremenski diskontinuitet od početnog međusobnog položaja do premještanja oštećenika niže, na noge optuženika, nakon čega slijedi hitac iz pištolja koji pogađa oštećenika. Taj vremenski diskontinuitet u kojem se oštećenik de facto pomiče s početnog položaja ( u kojem je prema tvrdnji obrane bio optuženiku ugrožen život) na položaj koji oslobađa optuženikov gornji dio tijela i omogućuje mu rotaciju mogao bi ukazivati na prestanak eventualnog protupravnog napada ( ukoliko ga je do tada bilo).

 

20. I konačno, zaključak prvostupanjskog suda ( točka 44. prvostupanjske presude) o tome da je iz optuženikove obrane nedvojbeno utvrđeno da je optuženik pucao u J. S. kako bi se udaljio s mjesta događaja i prikrio kazneno djelo ne proizlazi iz obrane optuženika ( u točki 16 obrazloženja ovog rješenja su citirani dijelovi obrane koji ukazuju na sasvim suprotno) i uostalom izostaje bilo kakva argumentacije koja opravdava takav zaključak.

 

21. Stoga je utvrđena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

 

22. Stoga će u ponovljenom postupku prvostupanjski sud voditi računa o okolnostima na koje mu je ovdje ukazano te će u prvom redu provesti dopunsko sudskomedicinsko vještačenje. Vještacima će predočiti dinamiku događaja i međusobne položaje, kako je to, za sada prihvatljivo, prvostupanjski sud utvrdio u točki 39. presude temeljem obrane optuženika i sudskomedicinskog i balističkomehanoskopskog vještačenje. Nadalje vještacima će predočiti medicinsku dokumentaciju na optuženikovo ime, koja je pročitana u dokaznom postupku, a odnosi se na bolesti dišnih organa, kao, i po potrebi, optuženikove i oštećenikove tjelesne dimenzije, sve u cilju utvrđenja ili isključenja mogućnosti da optuženikov život ili zdravlje budu ugroženi, ali i percepcije tog ugrožavanja od strane optuženika i oštećenika. U tom smislu će prvostupanjski sud po potrebi , a na okolnost međusobne komunikacije za vrijeme događaja dopunski saslušati J. S. i optuženika.

 

23. Prvostupanjski sud će tek nakon provedene svestrane analize i ocjene rezultata dokaznog postupka iznova ocijeniti ima li pouzdanih dokaza o učinu terećenih kaznenih djela te donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu koju će u svim odlučnim činjenicama valjano i potpuno obrazložiti.

 

24. Slijedom svega naprijed izloženog, trebalo je na temelju članka 483. stavak 1. i članka 484. stavak 1. ZKP/08 odlučiti kao u izreci pod točkom I i II.

 

 

Zagreb, 21. srpnja 2021.