- 1 -              Rev-x 1195/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 1195/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. M. iz V., kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. i. p. iz Z., protiv I-tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, Građansko-upravni odjel i II-tuženika A. P. iz S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji I-tuženice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-2471/2012-2 od 7. ožujka 2016., kojim je potvrđena presuda, a djelomično preinačeno rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u presudi Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1698/09 od 11. studenoga 2010.,  u sjednici održanoj 21. srpnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija prvotuženice kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbacuje se revizija prvotuženice u odnosu na rješenje o troškovima parničnog postupka (st. II. i IV. izreke pobijane presude).

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženicima solidarno isplatiti tužitelju iznos od 2.000,00 kn za uništenu odjeću i obuću s pripadajućim zateznim kamatama (toč. 1. izreke), kao i mjesečne iznose izgubljene zarade do presuđenja s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te ubuduće isplatu mjesečne rente s pripadajućim zateznim kamatama (toč. 2. izreke), te je konačno odlučeno o troškovima parničnog postupka (toč. 3. izreke).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba prvotuženice i potvrđena prvostupanjska presuda pod toč. 2. i 3. izreke (toč. I. drugostupanjske odluke), te je odlučeno o troškovima  postupka (toč. II., III. i IV. drugostupanjske odluke).

 

3. Protiv presude i rješenja o troškovima postupka sadržanog u navedenoj presudi reviziju je izjavila prvotuženica, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovom sudu reviziju prihvatiti i pobijanu odluku suda drugog stupnja preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev odnosno, podredno, presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovni postupak.

 

4. U svom odgovoru na reviziju i dopuni odgovora, tužitelj predlaže ovom sudu reviziju prvotuženice odbaciti u cijelosti, odnosno, podredno, odbiti kao neosnovanu.

 

5. Revizija je neosnovana.

 

6. Na temelju odredbe iz čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Prvenstveno, revident paušalno navodi da se u postupku pred sudom drugog stupnja ostvarila bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP te da se pobijana presuda ne može ispitati jer je presuda nerazumljiva i proturječi sama sebi i razlozima presude, a osobito da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, da su razlozi presude nejasni i proturječni odnosno da presuda uopće nema razloga i da uopće nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, te da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

 

8. Izreka presude nije nerazumljiva, te ne proturječi sama sebi. Znači, nije se ostvario revizijski razlog na koji revident upućuje. U ostalom dijelu navoda koji se odnose na bitnu povredu odredaba parničnog postupka, revidenta valja uputiti na odredbu čl. 386. ZPP koja propisuje da u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih ju podnosi, te da razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir. Dakle, ostali navodi u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, u kojima revident paušalno navodi da je počinjena uvodno navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka, citirajući njen zakonski tekst, nisu uzeti u obzir.

 

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog izgubljene zarade upućen prema prvotuženici pozivom na odredbe Zakona o oružanim snagama ("Narodne novine", broj 53/91) obzirom da država odgovora za štetu koju je vojna osoba, u ovom slučaju drugo tuženik, kaznenim djelom, uzrokovala tužitelju, odnosno zahtjev za naknadu štete upućen u odnosu na drugotuženika kao neposrednog štetnika.

 

10. Revizija prvotuženice, u odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava može se svesti na dva pravna shvaćanja.

 

11. Prvo shvaćanje je da se na prvotuženicu ne odnosi dulji zastarni rok iz odredbe čl. 377. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje: ZOO). Drugo shvaćanje jest da je u ovom predmetu valjalo primijeniti odredbu čl. 192. st. 1. ZOO, o podijeljenoj odgovornosti. Revident smatra da je oštećenik pridonio da šteta bude veća jer se nakon nastanka štetnog događaja školovao za zanimanje koje neće moći obavljati.

 

12. Suprotno navodima iz revizije, prema ustaljenoj praksi ovog suda, rok zastare iz čl. 377. st. 1. ZOO ne odnosi se samo na štetnika nego i na odgovornu osobu kada ona odgovara trećima za štetu koju su počinile osobe za koje ona odgovora (vidi Rev 2319/14-2, Rev 65/90 od 17. svibnja 1990.) Dakle, dulji zastarni rok primjenjuje se i u odnosu na državu kad ona odgovora za štetu koju je vojna osoba kaznenim djelom uzrokovala građaninu.

 

13. Također, obzirom na utvrđenje da je u vrijeme štetnog događaja tužitelj imao tek navršenih 14 godina života, a nakon završenog školovanja 16 godina života, pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da nije bilo realno ni razumno očekivati da bi već tada, tužitelj mogao anticipirati stanje svog zdravlja odnosno stupanj invaliditeta, i da bi izborom škole doprinio vlastitoj šteti. Dakle, pravilno sudovi nisu na utvrđeno činjenično stanje primijenili odredbu čl. 192. st. 1. ZOO, o podijeljenoj odgovornosti i tužitelju dosudili razmjerno smanjenu naknadu.

 

14. Slijedom navedenog nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

15. Slijedom navedenog u odnosu na presudu valjalo je odbiti reviziju prvotuženice pozivom na odredbu čl. 393. ZPP.

 

16. U odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka.

 

17. Na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

17. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojim prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, te da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP), pa odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako i u odluci Rev 1353/11 od 17. studenoga 2015.).

 

18. Na osnovi izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju prvotuženice u odnosu na troškove postupka odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 21. srpnja 2021.