1              Poslovni broj: I Kž-rz-13/2021-4

Poslovni broj: I Kž-rz-13/2021-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim, predsjednika vijeća te dr.sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. G. zbog kaznenog djela iz članka 122. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 53/91., 39/92., 91/92., 31/93. – pročišćeni tekst, 35/93. – ispravak, 108/95., 16/96. – pročišćeni tekst i 28/96. – dalje: OKZ RH), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 15. travnja 2021. broj Kov-Rz-2/21., u sjednici vijeća održanoj 21. srpnja 2021.

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu, odlukom pod točkom I, na temelju članka 355. stavak 1. točka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) obustavljen je kazneni postupak protiv okrivljenog M. G. zbog krivičnog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava - ratnim zločinom protiv ratnih zarobljenika opisano i kažnjivo po članku 122. OKZ RH.

 

1.2. Odlukom pod točkom II, na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08., odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet dostavi optužnom vijeću na ponovno odlučivanje.

 

3. Sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavak 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Suprotno žalbenim navodima, koji sadržajno predstavljaju reprodukciju iskaza žrtve, optužno vijeće je pravilno zaključilo da nema dovoljno dokaza da je okrivljenik osnovano sumnjiv da je počinio predmetno kazneno djelo jer iz stanja spisa i dokaza koji se predlažu u optužnici proizlazi da okrivljenika doista izravno ne tereti niti jedan bilo personalni bilo materijalni dokaz.

 

6. Naime, na temelju iskaza svjedoka D. J., Z. J., Z. J., A. Š., A. T. i V. Z. se ne može ni na koji način izvesti zaključak o tome da je okrivljenik osnovano sumnjiv da je kršeći pravila međunarodnog prava ratne zarobljenike mučio, prema njima nečovječno postupao i ubijao ih, a takav se zaključak ne može izvesti niti na temelju iskaza žrtve Ž. H..

 

7. Iz obrazloženja optužnice proizlazi da se zaključak državnog odvjetnika o postojanju osnovane sumnje u biti izvodi samo iz iskaza žrtve Ž. H., pa tako državni odvjetnik zaključuje da ''iako ostali ispitani svjedoci ne govore da su u događanjima u D. 31. kolovoza 1991. vidjeli okrivljenika među skupinom pripadnika paravojnih snaga koji su zarobili, a potom i zlostavljali pripadnike hrvatske policije, da je on tamo bio i aktivno učestvovao u zlostavljanju proizlazi iz svjedoka Ž. H.. Međutim, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da žrtva Ž. H. ne identificira upravo okrivljenika kao počinitelja već se radi o njegovom mišljenju, a nakon što je opisao počinitelja kao "M". starosti 18-20 godina, visine 175-177 cm i crne kose drugim osobama koje su mu rekle da bi se po opisu radilo o okrivljeniku odnosno osobi imena M. G.. Uz takvo stanje optužnice, državni odvjetnik žalbom upire na iskaz žrtve Ž. H. dan pred istražnim sucem 20. svibnja 1994. koji iskaz je žrtva pojasnila upravo na način kako je prethodno navedeno, dakle, da su mu ''druge osobe'' rekle da se radi o M. G. nakon što ga je žrtva opisala na gore opisani način, jasno je da osim iskaza opisane kvalitete žrtve H., drugih dokaza nema.

 

8. Međutim, suprotno stavu državnog odvjetnika, isključivo iskaz žrtve Ž. H., koji je decidirano iskazao da ne može ''sto posto'' tvrditi da je okrivljeni M. G. počinitelj djela, uz nedostatak drugih bilo personalnih bilo materijalnih dokaza, koji bi u međusobnoj povezanosti trebale upućivati na postojanje ove odlučne činjenice, ipak ne ukazuje na postojanje osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo iz članka 122. OKZ RH. Stoga žalba neosnovano upire da bi taj iskaz sam po sebi bio dostatan da bi se utvrdilo da postoji osnovana sumnja da je ovo kazneno djelo počinio okrivljeni M. G. jer dokazi na kojima se temelji optužnica ne ukazuju na viši stupanj vjerojatnosti, osnovanu sumnju, koja bi bila konkretizirana i provjerljiva, a koja je potrebna da bi se optužnica potvrdila.

 

9. Dakle, kada niti jedan dokaz na temelju kojega se temelji optužnica ne upućuje na navedeni stupanj vjerojatnosti da je okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo, optužno vijeće je pravilno ovaj kazneni postupak obustavilo pozivajući se na odredbu članka 355. stavak 1. točka 4. ZKP/08.

10. Iz naprijed navedenih razloga nije osnovana žalba državnog odvjetnika jer je sud prvog stupnja sve odlučne činjenice potrebne za donošenje svoje odluka pravilno utvrdio.

 

11. Budući da žalba nije osnovana, a da ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti, sukladno članku 494. stavak 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene zakonske povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 21. srpnja 2021.