Broj: Kr 35/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. D. G. zbog kaznenog djela iz čl. 272. st. 6. u vezi sa st. 2. i 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98 – ispravak, 50/00 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05 – ispravak, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 i 77/11 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Varaždinu od 11. rujna 2017. broj K-141/17-5 i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 20. ožujka 2018. broj Kž-478/17-6, u sjednici održanoj 5. rujna 2018.

p r e s u d i o   j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. D. G. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju čine uvodno citirane presude os. D. G. je zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 6. u vezi st. 2. i 1. KZ/11 na temelju čl. 227. st. 6. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, s tim da mu je na temelju čl. 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda na način da je određeno da se kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci ima izvršiti, a da se preostali dio kazne u trajanju od sedam mjeseci neće izvršiti ukoliko osuđenik u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

Osuđenik je putem branitelja J. V., odvjetnika iz Č., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povreda iz čl. 517. st. 3. (ispravno čl. 517. st. 1. toč. 3.) Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08), s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske je podnio odgovor na zahtjev u kojem predlaže da se zahtjev odbije kao neosnovan.

Zahtjev osuđenika nije osnovan.

Osuđenik zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude temelji na odredbi čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08 navodeći da je u pravomoćnoj presudi počinjena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku koja je utjecala na presudu.

Međutim, kada obrazlaže ovu tvrdnju, osuđenik u biti osporava ispravnost činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja navodeći da su zaključci o njegovoj krivnji za predmetnu prometnu nezgodu, koji se temelje na nalazima i mišljenjima prometnih vještaka A. M., J. R. i A. R., pogrešni.

Naime, iz tvrdnji osuđenika iznesenim u zahtjevu da je sud drugog stupnja trebao imati u vidu navode njegove žalbe te nalaz i mišljenje vještaka T. P. i G. Z., sa fakulteta Sveučilišta u Z., iz kojeg proizlazi drugačija, za njega povoljnija dinamika događaja od one koja je iznesena u nalazima i mišljenjima pomenutih vještaka na čijim se nalazima i mišljenjima temelji osuđujuća presuda, proizlazi da osuđenik činjenična utvrđenja iz pravomoćne presude smatra pogrešnim te ih nastoji dovesti u sumnju.

Međutim, kako se ovaj izvanredni pravni lijek može podnijeti samo iz taksativno propisanih osnova iz čl. 517. st. 1. toč. 1.-3. ZKP/08, ali ne i iz osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, evidentno je da je iz tog razloga zahtjev osuđenika neosnovan.

Drugostupanjski sud je u ovom kaznenom postupku sukladno odredbi čl. 476. st. 1. ZKP/08 prvostupanjsku presudu ispitao u pobijanim dijelovima iz osnova koji su istaknuti u žalbama osuđenika i državnog odvjetnika, te ju je ispitao i po službenoj dužnosti u odnosu na postupovne povrede i povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika te nije pri tom počinio niti jednu postupovnu povredu koja bi utjecala na zakonitost presude, niti je povrijedio osuđenikovo pravo na obranu.

Drugostupanjski sud je osuđeniku u opširnom obrazloženju potpuno pravilno ukazao na neosnovanost žalbenih tvrdnji koje se temelje na nalaze i mišljenja vještaka P. i Z., jer se niti ne radi o vještačkom nalazu koji je sačinjen za potrebe ovog kaznenog postupka već ga je obrana nastojala „uvesti“ kao dokaz, iako se radi o nalazu koji je sačinjen u parničnom postupku. Dakle, to što se drugostupanjski sud s pravom nije upustio u ocjenu nalaza i mišljenja kojeg su prometni vještaci P. i Z. izradili po nalogu parničnog, a ne ovog kaznenog suda, nije time ni u kom pravcu povrijeđeno osuđenikovo pravo na obranu. Osuđenik je u tijeku rasprave prigovarao nalazu i mišljenju prometnog vještaka J. R. te je sud prvog stupnja proveo novo vještačenje po vještaku A. M., na čiji se nalaz i mišljenje osuđenik pozivao ističući prigovore nalazu vještaka R. Nakon provedene rekonstrukcije događaja provedeno je i treće vještačenje po vještaku iz Službe ..., Centra ... I. V. i Z., A. R., te je nakon ocjene svih tih nalaza i mišljenja i ostalih dokaza izvedenih na raspravi sud prvog stupnja utvrdio činjenično stanje i donio odluku o krivnji osuđenika za predmetnu prometnu nesreću.

Drugostupanjski sud je cijenio sve žalbene navode osuđenika i za tu je svoju ocjenu iznio opširnu argumentaciju, tako da nema govora da bi osuđenikovo pravo na obranu u drugostupanjskom postupku bilo povrijeđeno.

Prema tome, kako zahtjev za preispitivanje pravomoćne presude osuđenika nije osnovan, na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08, je odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 5. rujna 2018.