Poslovni broj: 17 Gž-101/2020-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 17 Gž-101/2020-2

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. I. iz P., …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku A. B., odvjetniku u B. na M., …, protiv tuženice R. H., OIB: …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, poslovni broj P-1327/2018-15 od 19. kolovoza 2019., u sjednici vijeća održanoj dana 21. srpnja 2021.

 

 

r i j e š i o   j e

 

              I.              Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, poslovni broj P-1327/2018-15 od 19. kolovoza 2019. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

              II.              Ostavlja se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1.     Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužitelj stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje svog prava vlasništva na kčbr. 49/6 k.o. V., te da je tuženica dužna priznati i trpjeti da tužitelj temeljem presude u zemljišnoj knjizi izvrši uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime, uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženice (točka I. izreke). Tuženici je naloženo i da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.050,00 kn (točka II. izreke).

 

2.     Protiv presude žali se tuženica iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3.     Žalba je osnovana.

 

4.     Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama u kojima se ista pobija žalbom, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2.  ZPP, ovaj sud je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ista ne može ispitati.

 

5.     Sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev tužitelja na temelju utvrđenja da se djed tužitelja Vice Ivas, koji je prema utvrđenju suda bio rođen 1900. godine, uračunavajući posjed njegovih roditelja, nalazio u samostalnom, nesmetanom i poštenom posjedu u potrebnom vremenu od 40 godina prije 6. travnja 1941. Na temelju takvog utvrđenja sud prvog stupnja je smatrao da je djed tužitelja V. I. pravo vlasništvo stekao dosjelošću primjenom prvog paragrafa 1472. Općeg građanskog zakonika koji se primjenjuje sukladno odredbi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15.pročišćeni tekst - dalje: ZVDSP).

 

6.     Međutim, utvrđenja suda prvog stupnja u odnosu na posjedovanje sporne nekretnine od strane djeda tužitelja V. I. ne mogu se za sada prihvatiti. Naime, sud je utvrđenje da su V. I. bio u posjedu sporne nekretnine 40 godina unatrag računajući od 6. travnja 1941. temeljio na iskazima svjedoka N. B., V. R. i Z. Š.. Međutim, navedeni svjedoci rođeni su 1949., 1943 i 1962. godine, pa stoga njihovi iskazi ne mogu zasebno, a niti u međusobnoj vezi, upućivati na jasan i nedvojbeni zaključak da je djed tužitelja V. I. posjedovao spornu nekretninu 40 godina računajući unatrag od 6. travnja 1941. To pogotovo kada se ima u vidu okolnost da je, prema utvrđenju suda prvog stupnja, je Vice Ivas rođen oko 1900. godine, te da niti jedan od svjedoka nije iskazivao od kada se V. I. nalazio u posjedu sporne nekretnine. Stoga je utvrđenje suda prvog stupnja da se V. I. nalazio u posjedu sporne nekretnine unatrag 40 godina računajući od 6. travnja 1941. proturječno sa iskazima saslušanih svjedoka čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

7.     Sud u pobijanoj presudi navodi i da obzirom da se radi o nekretnini koja je bila u režimu društvenog vlasništva, pravno relevantno razdoblje posjedovanja do 6. travnja 1941. iz čega proizlazi da sud prvog stupnja smatra da rok dosjelosti na nekretnini koja je bila u društvenom vlasništvu nije mogao teći u razdoblju do 8. listopada 1991.

 

8.     Međutim, pravna shvaćanja suda prvog stupnja u pogledu početka trajanja roka dosjelosti za nekretnine koje su bile u društvenom vlasništvu su pogrešna. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odnosu na početak računanja roka dosjelosti za nekretnine koje su bile u društvenom vlasništvu u odluci broj Rev-291/14 od 17. travnja 2018. zauzeo slijedeće pravno shvaćanje:

 

              "Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.

 

              Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba".

 

9.     Naime, čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/1991 od 8. listopada 1991.) stavljen je izvan snage čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima.

 

10. Nadalje, Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96) iz 1996. godine je u čl. 388. st. 4. bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

 

11. Dana 17. studenoga 1999., Ustavni sud je ukinuo čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu iz 1996. godine (odluke br. U-I-58/1997, U-I235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999., "Narodne novine", broj 137/99 od 4. prosinca 1999.).

 

12. Navedeno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske i Gashi protiv Hrvatske) vezano uz propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi, a to je:

 

              "U tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

 

13. Slijedom iznijetog, a suprotno pravnom shvaćanju suda prvog stupnja, u vrijeme potrebno za dosjelosti na nekretnina koje su se na dan 8. listopada 1991. nalazile u društvenom vlasništvu uračunava se i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba.

 

14. Potrebno je i navesti i da je sud prvog stupnja pobijanom utvrdio da je tužitelj stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na kčbr. 49/6. Međutim, odredbom čl. 10. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 108/17 – dalje: ZZK) koji je bio na snazi tijekom prvostupanjskog postupka propisano je da odluke sudova i druge vlasti o knjižnim pravima moraju sadržavati oznake i podatke o katastarskom broju i površini katastarskih čestica, kao i o katastarskoj općini u kojoj leže, onako kako su ti podaci označeni u zemljišnoj knjizi. Stavkom 3. istog članka propisano je da ako se razlikuju podaci u zemljišnoj knjizi i katastru zemljišta, mjerodavni su za knjižna prava podaci u zemljišnoj knjizi, dok ne budu promijenjeni po odredbi stavka 4..

 

15. Pobijanom presudom sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelj stekao pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na kčbr. 49/6 k.o. V.. Međutim, takva naznaka nekretnine (bez površine i oznake zemljišta) nije u skladu s odredbom čl. 10 st. 2. ZZK, pa je nejasno što je to uopće predmet spora. To pogotovo kada iz izvatka iz zemljišne knjige (list 6 spisa), te posjedovnih listova (list 10-11 spisa), proizlazi da čestica katastarskog broja 49/6 nije evidentirana niti u zemljišnoj knjizi niti u katastru, već samo, prema podacima u spisu, u neprovedenom prijavnom listu izrađenom od strane ing. geodezije D. K..

 

16. Nadalje, u svezi s tužbenim zahtjevom tužitelja potrebno je navesti da istim tužitelj zahtijeva da se utvrdi da je stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva. Dakle, deklaratornim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj ne zahtijeva utvrđenje prava vlasništva, već utvrđenje stjecanja pravne osnove za stjecanje istog. Međutim, iako uopće deklaratornim dijelom ne tužitelj ne zahtijeva utvrđenje prava vlasništva, dakle, stvarnog prava koje se, sukladno čl. 3. st. 1. ZZK, upisuje u zemljišne knjige, od tuženice zahtijeva da trpi uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama, iako utvrđenje prava vlasništva uopće tužbenim zahtjevom ne zahtijeva da se utvrdi. Pritom je potrebno navesti da su, sukladno čl. 114. st. 1. ZVDSP, pravne osnove (temelji) za stjecanje prava vlasništva pravni posao, odluka suda ili druge nadležne vlasti, nasljeđivanje i zakon. Pravne osnove (temelji) za stjecanje prava vlasništva dakle, nisu stvarna prava, te se; sukladno, čl. 3. st. 1. ZZK, ne upisuju u zemljišne knjige. Stoga ako pojedini tužitelj smatra da je vlasnik određene nekretnine tužbenim zahtjevom treba zahtijevati utvrđenje prava vlasništva kao stvarnog prava koje se upisuje u zemljišne knjige, a ne utvrđenje stjecanja pravne osnove za stjecanja istog koja se ne upisuje u zemljišne knjige. Iznimka je slučaj kada tužitelj tvrdi da je pravo vlasništva stekao na temelju pravnog posla u kojem slučaju tužitelj može zahtijevati utvrđenje da je stekao pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva, ali u tom slučaju tužbeni zahtjev kako bi presuda mogla biti provediva u zemljišnim knjigama, mora sadržavati i zahtjev tuženiku za izdavanje isprave koja sadrži tabularnu izjavu.

 

17. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 369. st. 1. ZPP, prvostupanjsku presudu ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

18. Kako obveza naknade troškova ovisi o konačnom rješenju spora, to je ukinuta i odluka o troškovima parničnog postupka.

 

19. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

20. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ovaj sud ukazao ovim rješenjem, te će, imajući u vidu i pravna shvaćanja izražena u ovom rješenju, u ponovljenom postupku ponovno ocijeniti sve dokaze koji su izvedeni kao i one koje stranke eventualno predlože, te ponovno ocijeniti osnovanost tužiteljevog zahtjeva imajući pritom u vidu da, sukladno čl. 186. st. 1. ZPP, isti mora biti određen i razumljiv.

 

21. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 21. srpnja 2021.

 

 

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj