Broj: Kž 401/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. L. zbog kaznenog djela iz čl. 111. toč. 4. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi branitelja optuženika, odvjetnika I. Š. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 11. lipnja 2018. broj Kv-I-25/18 (2 K-4/17), u sjednici održanoj 5. rujna 2018.

r i j e š i o   j e

              Odbija se kao neosnovana žalba branitelja opt. S. L., odvjetnika I. Š.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijski sud u Zadru je odlučio da će se opt. S. L. suditi u odsutnosti zbog kaznenog djela ubojstva iz čl. 34. st. 2. toč. 4. OKZRH, povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zadru od 20. studenog 1995., broj KT-88/95.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio branitelj optuženika I. Š., odvjetnik iz Z., ne navodeći žalbenu osnovu, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Spis je, sukladno čl. 495. u svezi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Branitelj optuženika u žalbi ne iznosi niti jedan razlog kojim bi osporavao pravilnost pobijanog rješenja kojim je odlučeno da će se ovaj kazneni postupak provesti u odsutnosti optuženog jer je sud prvog stupnja utvrdio da su za to ispunjene pretpostavke iz čl. 402. st. 3. ZKP/08. Naime, žalitelj ne osporava utvrđenja iz pobijanog rješenja na kojima se temelji odluka o suđenju u odsutnosti, da je optuženik nedostupan tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske jer se ne odaziva na sudske pozive koje je zaprimao na adresi svog prebivališta u Republici Srbiji, da je Republika Srbija odbila zahtjev Republike Hrvatske da ga se izruči radi vođenja ovog kaznenog postupka i da postoje osobiti važni razlozi da se suđenje provede jer je u pitanju teško kazneno djelo kvalificiranog ubojstva od čijeg je počinjenja prošlo skoro 23 godine.

Žalitelj, naime, smatra da se pobijano rješenje nije moglo donijeti jer je državni odvjetnik u međuvremenu izmijenio optužnicu, što pretpostavlja uzimanje nove obrane i ponovno ispitivanje do sada saslušanih svjedoka, prvenstveno onih iz Srbije, kao i supruge oštećenika, za koju državni odvjetnik nije sudu dostavio adresu.

Međutim, protivno navedenim tvrdnjama žalitelja, državni odvjetnik nije u ovom kaznenom postupku izmijenio optužnicu, tako da su neosnovane sve tvrdnje žalitelja o potrebi ponovnog izvođenja dokaza na izmijenjene okolnosti iz činjeničnog opisa optužnice. To što je državni odvjetnik, nakon što je dopuštena obnova ovog kaznenog postupka, u spis predao pouku o pravima od 6. rujna 2017. (list 94.-95.), koja se u pogledu vremena počinjenja predmetne inkriminacije donekle razlikuje od navoda iz optužnice, nije relevantno jer optužnica kao aktualni optužni akt od strane ovlašten tužitelja nije izmijenjen.

Budući da branitelj optuženika žalbom nije doveo u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju odredbe čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 5. rujna 2018.